Koji je bio kontekst Bratinine izjave i zašto su je hrvatski…

Što je Bratina rekao i kako su njegove riječi dosegle publiku

Prema izvještajima, srbijanski ministar informiranja Borisa Bratina, u jednoj emisiji na prorežimskom tabloidu Informer, iznio je stajalište kako Hrvati moraju biti “kažnjeni” zbog ugrađivanja u povijesne događaje, naročito u prekretnicama od 1990-ih do danas, te je povezao tu kaznu s teritorijem. Svoje prozore na zajedničko dobro konotirao je kao analogiju s Ukrajincima – kaznu treba platiti i teritorijalnim gubitcima. U središtu njegove poruke bila je tvrdnja da “nema druge kazne” osim Srbije kao odgovora na ono što je opisao kao „strašno sudjelovanje“ Hrvatima.

Ova retorika nije samo retorička. Kao što su to iznijeli brojni politički analitičari, sadržaj Bratine često prelazi običnu izjavu i ulazi u okvir koji neki tumače kao pokušaj kolektivne moralne diskvalifikacije cijelog naroda. To nije prvi put da se u regionu koriste izrazi koji reflektiraju povijesne traume, ali — naglasio je Grlić Radman — ovaj govor ima dodatni rizik jer se odnosi na teritorijalnu cjelovitost i na sigurnosno-politiku koja nadilazi šablon dnevne politike.

Kako su reagirali hrvatski dužnosnici i zašto je to važno

Grlić Radman javno je upozorio da se „ponovno pokušava kolektivno i moralno diskvalificirati hrvatski narod uz korištenje nekakvih metafora o takozvanoj krivnji, o tobožnjoj kazni“. Njegov komentar naglašava kako ovakva retorika nije samo diplomatska napetost, već i rizik od destabilizacije cjelokupnog regijskog prostora, osobito kada je riječ o „narativnoj agresiji“ koja prelazi okvir retorike i postaje alat za oblikovanje javnog mnijenja.

Teza koju je postavio hrvatski šef diplomacije nije usmjerena samo na pojedinačnu izjavu, nego na širi kontekst: kako se u susjedstvu kreiraju narativi koji mogu potaknuti eskalaciju stava, utjecati na percepciju zajedničkog identiteta i pogoršati dijalog o prošlosti koja je često teška i osjetljiva. U tom smislu, Grlić Radman je pozvao na oprez i pozvao regionalne aktere da se suzdrže od retoričkih eskalacija, a istovremeno naglasio kako Hrvatska neće odstupiti od svoje legitimne potrebe za obranu teritorijalnog integriteta i poštovanja međunarodnog prava.

Koje su mogućnosti reakcije i što to znači u praksi

Hrvatska vlada je najavila da raspolaže širokim rasporedom instrumenata koji su joj na raspolaganju — diplomatskim, političkim i pravnim — kako bi zaštitila svoje interese. U praktičnom smislu to znači da se mogu koristiti različite forme odgovora: od formalnih nota i diplomatskih kontakti do traženja podrške međunarodnih organizacija i, ako bude potrebno, pravne procedure. Također je nužno naglasiti da službena politika ostaje fokusirana na očuvanje sigurnosti građana i stabilnosti u regiji, a ne na daljnje izazivanje sukoba.

Narativna agresija i način na koji se dijalog u regiji može preokrenuti

Što je narativna agresija i zašto je opasna

Narativna agresija predstavlja način na koji se politika i mediji koriste kako bi ustvrdili moralnu nadmoć ili krivnju, često kroz kolektivne identitete. Za regiju koja je kroz povijest prolazila turbulencijama, takav okvir može biti koban jer potiče pojednostavljene zaključke i ignorira kompleksnost povijesnih činjenica. Grlić Radman naglasio je da takav narativ ne doprinosi dijalogu nego uznemiruje regionalni prostor Zapadnog Balkana, što, u konačnici, povećava rizik od novih incidenata i nezgodnih situacija na terenu.

Kako takav narativ utječe na konkretne sigurnosne rizike

Bez obzira na to je li riječ o diplomatskim nesporazumima ili otvorenim prijetnjama, rizici se prelijevaju na svakodnevni život građana. Povećana retorika može potaknuti oštrije reakcije, povećane kontrole na granicama, pa čak i incidente na lokalnoj razini. U kontekstu kriminalističkih praksi, takve dinamike povećavaju rizik od lažnih optužbi, cyber-napada na informativne sustave, pa i organiziranog kriminala koji pokušava iskoristiti neizvjesnost radi vlastite dobitka. Zato je važno očuvati jasnu liniju između politike i sigurnosnih mjera koje štite ljudske živote i imovinu, a ne eksploatiraju sukob za dnevne političke poena.

Uloga Europske unije i regionalne dinamike Zapadnog Balkana

Kako EU gleda na ove retorike i što regiji donose relevantni pravni okviri

Europska unija već dugo naglašava nužnost usklađenosti vanjske politike država kandidatkinja i kandidatnih regija s zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom. Narativne agresije koje izlaze izvan racionalnog dijaloga često su signal za sceptične stranične promatrače da se politika vraća na teren emocionalnog sukoba. U ovom kontekstu, Hrvatska pokušava kroz diplomatske kanale pokazati da je fokus na stvarnim problemima koji se tiču nestalih osoba, prava žrtava, odšteta i potrage za rješavanjem otvorenih pitanja koja su ostala bez odgovora. To nije tek retorički cilj, već i praktičan korak prema stabilnosti i mogućnosti napretka u pristupnim pregovorima, klasterima i realnim reformama.

Što to znači za regiju i za političku klimu u budućnosti

• Postojanost dijaloga: Ovakve krize riječi testiraju koliko regija može ostati u kontaktu na razini dijaloga, bez eskalacije u sukob.
• Uloga međunarodnih aktera: Uključivanje EU, pa i drugih međunarodnih aktera, može pomoći u usmjeravanju stava prema konkretnim činjenicama i neutralnom pregovaranju.
• Pravna sigurnost: Veće oslonaca na međunarodno pravo i međudržavne ugovore može smanjiti rizik od jednostranih akcija koje idu u smjeru eskalacije.

Kako Hrvatska definira svoje ciljeve u kontekstu nestalih i odšteta

Teritorijalna cjelovitost i pravda za žrtve

Grlić Radman ističe da je Hrvatska svoju slobodu, suverenitet i teritorijalnu cjelovitost obranila legitimnim sredstvima – vojno-redarstvenim operacijama i snažnim diplomatskim djelovanjem. U njegovom govorom naglašen je i poziv SKUPNIM naporima da sudjeluju u rješavanju pitanje još 1740 nestalih osoba, što je ključno za mir i dugoročno ozdravljenje ratnih rana. Ravnopravni pristup svakom pitanju, uključujući i odštetu logorašima, postavlja realne temelje za povjerenje u regiji, jer jasno kaže: bez odgovora na detalje prošlosti, nema zdravog društvenog napretka.

Odšteta i integritet sjećanja

U ovom sektoru sučeljavanja s prošlošću često su prisutna pitanja o načinu utvrđivanja krivnje i načinu na koji se različite žrtve tretiraju. Hrvatska poziva na transparentnost i dosljednost: nema mjesta za dvojnike ili poluistine. U praksi to znači da bi države trebale uskladiti svoje institucionalne kapacitete s međunarodnim standardima o pravdi, transparentnosti i zaštiti kulturnog identiteta, kako bi se spriječilo daljnje poticanje napetosti kroz selektivne interpretacije povijesnih događaja.

Pro-kontra razmišljanje: strategije kako odgovoriti na agresivne retorike

Prednosti diplomatskih kanala i pravnih mehanizama

• Konzistentna poruka: jasna i jedinstvena, bez dodatnih provociranja, koja štiti nacionalne interese.
• Oslanjanje na međunarodno pravo: sigurnosno-okvirne odluke i mehanizmi EU-a mogu pomoći u uklanjanju nerazjašnjenih pitanja.
• Zaštita građana: diplomacija koja fokus stavlja na zaštitu ljudi i njihove sigurnosti više je nego politička fraza.

Nedostaci i rizici previsoke retorike

• Potencijalna eskalacija: izražavanje tvrdnji koje su previše oštre može potaknuti reakciju koja priječi razumni dijalog.
• Gubitak fokusa na stvarne probleme: nestali i odštete zahtijevaju prioritet, a zanemarivanje tih pitanja može ostaviti zajednice bez pravde.
• Politički utjecaji na djelić javnosti: manipulativno korištenje povijesti može pomoći određenim interesima, ali šteti ukupnom rješavanju problema.

Temporalni kontekst i trendovi u regionalnoj sigurnosti

Što vrijeme govori o retorici i sigurnosti

U posljednjih nekoliko godina regija bilježi periodične izraze napetosti koji se protežu od retoričkog do stvarno sigurnosnog izazivača. Govor o kolektivnoj krivnji često se koristi kako bi se usmjerilo pažnju javnosti s konkretnih problema na identitetske obračune. Tijekom 2023. i 2024. godine ovi su obrasci postali važan predmet analiza stručnjaka koji primjećuju da su diplomatski kanali i otvoreni dijalog sve više potrebni kako bi se spriječilo eskalacije i održao prostor za razumijevanje.“

Relevantni indikatori sigurnosnog stanja

• Broj diplomatskih susreta i konvencija: povećan je broj kontaktnih točaka između državnih dužnosnika, što sugerira želju za smirivanjem napetosti.
• Objavljeni izvještaji o sigurnosnoj suradnji: regija nastoji ojačati koordinaciju na pitanjima sigurnosti i otpora protiv prijetnji nenasilnom prirodom.
• Rješavanje povijesnih pitanja: fokus na nestale osobe i odštete pokazuje da se sigurnosna politika sve više temelji na humanitarnim i pravnim kanalima.

Zaključak: što učiniti sada i kakva je dugoročna vizija

Situacija koju je izazvao Bratinin komentar naglašava važnost uravnoteženog pristupa: s jedne strane, legitimno je tražiti poštovanje pravila i zaštitu nacionalnog identiteta; s druge strane, opasno je koristiti retoriku koja uvjetuje teritorijalne posljedice ili kolektivnu krivnju cijelog naroda. Hrvatska jasno poručuje da će štititi svoje interese kroz sve dostupne demokratske i pravne instrumente, istovremeno pozivajući na dijalog i regionalnu stabilnost. Učinkovita strategija uključuje usredotočenje na konkretna pitanja — nestale osobe, odštete i uspostava jasnih pravila za buduću suradnju — uz kontinuirano praćenje i prilagodbu ponašanja partnera u regiji. Ovakav pristup, ako bude dosljedan i dobro koordiniran s vanjskim partnerima, može smanjiti rizik od novih incidenata i otvoriti prostor za realan napredak koji koristi građanima, a ne političkim đihadima.

FAQ – često postavljana pitanja

Što točno znači ‘narativna agresija’ u kontekstu ovog skandala?

Radi se o retoričkom okviru u kojem se usinga kolektivna krivnja ili moralna osuda cijelog naroda kroz povijesne teme i metafore, često bez jasne povezanosti s konkretnim događajima ili dokazima. Takav okvir može potaknuti osjećaj ugroženosti i uvjetovati reakciju koja prelazi legitimnu javnu raspravu.

Koje su konkretne mjere Hrvatska najavljuje da bi zaštitila svoje interese?

U praksi to uključuje formalne diplomatske poteze, paralelno korištenje pravnih i političkih instrumenata, te koordinaciju s EU i međunarodnim partnerima kako bi se osigurala dosljednost i sigurnost građana. U isto vrijeme postoji poziv na rješavanje bez odgađanja pitanja nestalih i odšteta, što bi doprinijelo povratku povjerenja i stabilnosti u regiji.

Što bi mogao biti koristan put za budući dijalog u regiji?

Najviše koristi donosi otvoreni i inkluzivni dijalog koji uključuje sve relevantne aktere — države, nevladine organizacije i civilno društvo. Važno je da razgovor bude usmjeren na konkretne probleme, sa vremenskim okvirima i mjerljivim ciljevima, a naglasak treba biti na zaštiti ljudskih života, poštenoj pravdi i neutralnosti prema različitim identitetima.

Kako EU može pomoći u sprječavanju eskalacije?

EU može poslužiti kao posrednik i nadzorni mehanizam koji osigurava usklađenost sa zajedničkom vanjskom politikom, pravnim okviru i standardima ljudskih prava. Također, EU nudi okvir za financiranje i tehničku pomoć oko rješavanja pitanja nestalih i odšteta, čime se potiče transparentnost i povjerenje među državama.