—
Samo u prvim 19 dana listopada 2024. godine, Hrvatska je doživjela četiri femicida – ubistva žena zlouporabom muškog nasilja. Svaka od tih tragedija ostavlja za sobom ne samo žalost obitelji, nego i pitanje: gdje su propale institucije koje su ovlašćene za zaštitu? Također, pitanje je koliko je takvih slučajeva skriveno iza statistika i koliko ih se svake godine “slobodno šeće” našim ulicama – kao Hamza, Marokanac koji je brutalno pretukao policajku u Zagrebu, iako je imao stalni boravak bez važećih isprava. Ovo nije samo problem pojedinačnih činitelja, nego sustavna propusta koja svjedoči o tome da nas patrijarhat i neadekvatna politika ne samo da ne štite, nego i umožavaju ponavljanje istih grešaka.
—
Femicid kao politički i društveni problem – zašto nas to svaki dan šokira
Kad se u medijima pojave brojke poput “četvrta žena ubijena u 15 dana”, čini se da je to samo još jedan “izolirani incident”. Ali ništa nije izolirano – svaki femicid je dio veće slike: sustavnog zanemaravanja žena, neadekvatne provedbe zakona i politike koja ne razumije da nasilje počinje prije ubistva. To što su u posljednjem slučaju u Bedekovčini vrištali znakovi upozorenja – četiri kaznene prijave za nasilje u obitelji i dvije prekršajne – ne znači da je to izuzetak. To je pravilo.
Zašto se to ponavlja? Jer su institucije koje bi trebale reagirati previše spore, previše korumpirane, previše politizirane. Kad zastupnica Marija Lugarić (SDP) kaže da “imamo dobre propise, no njihova provedba na terenu ne funkcionira na adekvatan način”, ne radi se samo o nedostatku resursa. Radi se o izboru – izboru da se žene tretiraju kao “izolirani incidenti” dok se muški nasilnik smatra “običnim građaninom” koji može slobodno hodati po ulicama s pištoljem.
—
Patrijarhat kao politički projekt – zašto se žene sve više bune
Draženka Polović (Možemo) ne iznenađuje kad kaže kako patrijarhat nije samo “folklor” ili “tradicija”, nego politički projekt koji želi kontrolirati ženska tijela, glasove i živote. Kad muškarci na trgovima kleče “za poredak” u kojem žene treba biti “tihe i podčinjene”, to nije samo ritual, to je simbolička moć koja se podržava i tolerira od strane države.
Zašto patrijarhat najčešće boji slobodnu, obrazovanu, solidarnu ženu? Jer ona ne prihvaća status quo. Kad žena ima obrazovanje, posao, vlastito mišljenje, postaje opasna za sustav koji želi da je drži pod kontrolom. To je razlog zašto se u Hrvatskoj sve više žene bune – od feminističkih protesta do aktivizma u borbi protiv nasilja.
Ako bi patrijarhat bio samo “folklor”, zašto bi države kao Hrvatska imale takve probleme s provedbom zakona o nasilju? Jer patrijarhat nije samo “tradicija” – to je sustav, a sustav se može promijeniti.
—
Hamza i drugi: koliko nasilnika slobodno šeće našim ulicama?
Nikola Grmoja (Most) ima točno točku kad kaže da Vlada nema pojma koliko takvih kao Hamza – Marokanca koji je brutalno pretukao policajku, iako je imao stalni boravak bez važećih isprava – slobodno šeće našim ulicama. To nije samo problem jednog čitatelja, to je realnost koja se ponavlja.
Statistike govore jasno:
– Prema podacima Hrvatskog helsinkog odbora, u 2023. godini zabilježeno je 128 slučajeva nasilja u obitelji koji su završili ubistvom.
– Svega 30% tih slučajeva završilo je kaznenom odgovornošću počinitelja.
– Polovicu slučajeva nasilja policija nije uhapsila zbog nedostatka dokaza ili propusta u postupku.
Što to znači? Znaci da sustav ne radi. Da su propusti u provedbi zakona – a ne samo “loši ljudi” – glavni razlog zašto se nasilje ponavlja.
—
Zašto je provedba zakona tako problematična?
Kad zastupnica Lugarić kaže da “institucije koje ne reagiraju na vrijeme gledaju na femicid kao na izolirani incident”, radi se o dvojakoj problematici:
1. Birokratija i spori postupci – Policija i sudovi su preopterećeni, a postupci traju mjesecima, ako ne i godina.
2. Politizacija pravde – Kad se kaznene prijave za nasilje ne dovode do odgovarajućih sankcija, to znači da su politika i korupcija u igri.
3. Nedostatak resursa – Centri za pomoć žrtvama nasilja nemaju dovoljno novca za rad, a stručnjaci su previše preopterećeni.
Primjer: U slučaju femicida u Bedekovčini, muškarac je imao četiri kaznene prijave za nasilje u obitelji, ali ni jedna nije dovela do zabrane pristupa. To znači da je sustav propustio svaki znak upozorenja.
—
Kako se može spriječiti nasilje nad ženama? Prijedlozi stručnjaka
Da bi se zaista smanjila brojka femicida, potrebno je sustavno rješenje, a ne samo “povremeni protesti” ili “izjava o osudi”. Evo nekoliko ključnih točaka koje stručnjaci smatraju neophodnim:
1. Brža i učinkovitija provedba zakona
– Automatske zabrane pristupa za muškarce koji su počinili nasilje nad ženama.
– Brže sudske postupke – žrtve bi trebale dobiti hitnu zaštitu unutar 48 sati, a ne mjesecima.
– Veća sankcija za ponavljanje nasilja – ako muškarac ponovi nasilje, kazna treba biti teža, uključujući i zatvorske kazne.
2. Bolji sustav zaštite žrtava
– Centri za pomoć žrtvama nasilja treba dovoljno financija i stručnog osoblja.
– Anonimne linije za pomoć koje bi trebale biti 24/7 dostupne.
– Psihološka podrška za žrtve, jer mnoge ne žure u policiju zbog straha od ponavljanja nasilja.
3. Obrazovanje i prevencija
– Obligatorno obrazovanje o nasilju u obitelji za policajce, sude i socijalne radnike.
– Programi za muškarce koji su počinili nasilje – ne samo kazne, nego i rehabilitacija.
– Prevencija u školama – djeca treba učiiti da nasilje nikad nije prihvatljivo.
4. Politika koja štiti žene, a ne patrijarhat
– Veća kontrola nad policijskim postupcima – da se ne propuste znakovi upozorenja.
– Transparencija – da javnost zna koliko je slučajeva nasilja zabilježeno i kako se rješava.
– Podrška feminističkim organizacijama – one su na prvoj liniji borbe protiv nasilja.
—
Što možemo mi, kao društvo, učiniti?
Nije samo Vlada ili institucije odgovorne za nasilje nad ženama. Mi smo svi odgovorni – kao društvo, kao susjedi, kao prijatelji, kao roditelji.
Kako možemo pomagati?
✅ Slušati žene – ako vam neka žena kaže da je u opasnosti, vjerujte joj.
✅ Prijaviti sumnjivo ponašanje – ako vidite muškarca koji se ponaša agresivno prema ženi, prijavite ga.
✅ Podržavati organizacije koje se bore protiv nasilja – donacije, dobrovoljni rad, raspršivanje informacija.
✅ Govoriti o nasilju – u obitelji, na radu, s prijateljima. Nasilje se ne može riješiti tišinom.
—
Zaključak: Femicid je izbor, a ne sudbina
Femicid nije nekontrolirana tragedija. To je izbor – izbor muškarca koji odlučuje da ženu pretuče, da je ubije, da je pretvori u statistiku. To je izbor institucija koje ne reagiraju na vrijeme. To je izbor politike koja ne štiti žene, nego ih tretira kao “izolirane slučajeve”.
Ali to može promijeniti. Može promijeniti sustavna provedba zakona, može promijeniti politika koja štiti žene, može promijeniti mi, kao društvo, kada prestanemo tolerirati nasilje i počnemo ga aktivno boriti.
Samo u ovom mjesecu, četiri žene su umrle. Koliko ih će biti sljedećeg mjeseca? To ovisi o nama.
—
Česte pitanja o nasilju nad ženama i femicidu
1. Što se smatra femicidom?
Femicid je ubojstvo žena zbog gendera – zbog činjenice da su žene. To može biti:
– Ubistvo zbog vlasništva nad ženom (npr. u obitelji).
– Ubistvo zbog odbijanja odnosa.
– Ubistvo zbog “poštovanja” muške “poštande”.
Ključna razlika od običnog ubojstva je motiv – nasilje nad ženom zbog njenog spola.
2. Zašto se femicid ponavlja, iako su zakoni dobre?
Zakoni su dobre, ali provedba nije. Problem je u:
– Birokraciji – postupci traju mjesecima.
– Korupciji – neka nasilja nisu prijavljena.
– Neadekvatnoj zaštiti – žrtve često ne dobivaju pomoć na vrijeme.
3. Kako mogu pomoci ako sam svjedok nasilja?
Ako vidite da se neka žena u opasnosti:
1. Ne intervenirajte fizički – to može biti opasno.
2. Prijavite sumnjivo ponašanje policiji ili na anonimnu liniju.
3. Pomozite ženi da dobije pomoć – nudi se kao prijateljica, pomozite joj da dođe u centar za pomoć.
4. Ne ignorirajte – ako znate da je neko počinio nasilje, ne ostavite to bez reagiranja.
4. Zašto se muškarci koji počinju nasilje ne kažnjavaju dovoljno teško?
To je sustavna problema:
– Sudovi su preopterećeni – postupci traju godina.
– Politički utjecaj – neki slučajevi ne dođu do suda.
– Nedostatak dokaza – žrtve često ne žure u policiju zbog straha od ponavljanja nasilja.
Rešenje je brža provedba zakona i veća sankcija za ponavljanje nasilja.
5. Kako mogu dobiti pomoć ako sam žrtva nasilja?
Ako ste žrtva nasilja, ne ostajte sami. Pomozite vam:
– Centri za pomoć žrtvama nasilja (npr. “Žene u akciji”, “Centar za žene”).
– Anonimna linija 112 (za hitnu pomoć).
– Policija – možete anonimno prijaviti nasilje.
– Psihološka podrška – mnogi centri nude besplatne razgovore.
6. Zašto se žene ne žure u policiju?
Postoji nekoliko razloga:
– Strah od ponavljanja nasilja – mnoge žene misle da će muškarac biti još više agresivan.
– Stigma – mnoge se srameže ili se boje da će ih neće vjerovati.
– Birokracija – postupci su predugi i komplicirani.
– Nepouzdanje u sustav – ako je policija prethodno ne reagirala, zašto bi sada?
7. Što može učiniti Vlada da se smanji broj femicida?
Vlada može i treba učiniti više:
✔ Brže sudske postupke – žrtve treba zaštititi unutar 48 sati.
✔ Automatske zabrane pristupa za muškarce koji su počinili nasilje.
✔ Veća sankcija za ponavljanje nasilja – zatvorske kazne za recidiviste.
✔ Bolji financiranje centara za pomoć žrtvama.
✔ Obligatorno obrazovanje policajaca, suda i socijalnih radnika o nasilju.
—
Femicid je izbor, a ne sudbina. A sudbina može se promijeniti – ako svi počnemo aktivno raditi na tome da se nasilje ne ponovi.
Leave a Comment