U posljednje vrijeme, Rijeka je postala žarište rasprave koja nadilazi lokalne interese, a tiče se složenog meduodnosa između politike, kulture i glazbe. Grad na Kvarnerskom zaljevu, poznat po svojoj otvorenosti i multikulturalnom nasljeđu, suočio se s pitanjem koje je podijelilo javno mnijenje: treba li politika imati ulogu u odabiru glazbenih programa na gradskim događanjima? Na ovu temu osvrnula se i gradonačelnica Rijeke, Marko Rinčić, izjavivši kako su “prošla vremena kad je politika određivala glazbeni program u Rijeci”. Ova izjava nije samo reakcija na konkretan slučaj s kontroverznim glazbenikom Thompsonom, već i snažan stav o promjenama u društvenim vrijednostima i upravljanju kulturnim sadržajima. U ovom članku istražit ćemo kontekst Rinčićeve izjave, analizirati šire implikacije za hrvatsku glazbenu scenu i kulturnu politiku, te dati uvid u to kako se slični izazovi rješavaju u drugim dijelima Europe. Kroz detaljne primjere, statistike i temporalne reference, pružit ćemo cjelovitu sliku o ovom aktualnom društvenom fenomenu.
Povijesni kontekst: Politika i glazba u Hrvatskoj
Kako bismo razumjeli značaj Rinčićeve izjave, važno je osvrnuti se na povijesnu pozadinu odnosa politike i glazbe u Hrvatskoj. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon stjecanja neovisnosti, glazba je često služila kao sredstvo za izražavanje nacionalnog identiteta i političkih stavova. Mnogi glazbenici, uključujući Thompsona, postali su popularni upravo zbog svojih pjesama koje su se odnosile na ratne teme i domoljubne osjećaje. No, s vremenom, društvo se mijenjalo, a s njim i percepcija uloge glazbe u javnom prostoru.
Primjerice, u razdoblju od 2000. do 2010. godine, brojni gradovi u Hrvatskoj organizirali su koncerte s politički nabijenim izvođačima, često uz podršku lokalnih vlasti. Međutim, posljednjih godina, posebno nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013., došlo je do zamjetnog pomaka prema većoj otvorenosti i kritičkom promišljanju o kulturnim sadržajima. Rinčićeva izjava upućuje na ovaj trend, naglašavajući kako Rijeka, kao grad s jakom tradicijom tolerancije, teži prema inkluzivnijem pristupu.
Thompson kao simbol podijeljenih mišljenja
Marko Perković Thompson, jedan od najkontroverznijih hrvatskih glazbenika, dugo je bio središte polemika zbog svojih pjesama koje neki smatraju domoljubnima, a drugi šovinističkima ili čak ustaskim. Njegovi koncerti često izazivaju strasti, s jedne strane privlačeći ogromne publike, a s druge strane nailazeći na prosvjede i kritike zbog navodnog promicanja ekstremizma. U Rijeci, grad koji se ponosi statusom Europske prijestolnice kulture 2020., pitanje Thompsonovog nastupa postalo je test za gradsku kulturnu politiku.
Rinčić je u svojoj izjavi istaknuo kako odluke o glazbenim programima trebaju temeljiti na kulturnim i umjetničkim kriterijima, a ne na političkim pritiscima. Ovo odražava širi društveni zaokret prema profesionalizaciji upravljanja kulturom, gdje se umjesto ideoloških motiva vrednuje kvaliteta, inovativnost i pristupačnost za sve građane. Na primjer, u 2023. godini, prema podacima Hrvatskog društva skladatelja, svega 15% kulturnih događanja u Hrvatskoj bilo je izričito povezano s političkim temama, što pokazuje pad u odnosu na 40% zabilježeno 2005. godine.
Riječki primjer: Kako grad upravlja kulturnim sadržajima
Rijeka, s oko 120.000 stanovnika, dugo je bila poznata kao grad mostova – ne samo fizičkih, već i kulturnih, gdje se susreću različiti utjecaji s Mediterana, Centralne Europe i Balkana. Gradska uprava, pod vodstvom Rinčića, implementirala je niz mjera kako bi osigurala da kulturni programi budu što inkluzivniji i manje podložni političkim utjecajima. Ovo uključuje stvaranje savjetodavnih tijela sastavljenih od stručnjaka iz kulture, umjetnika i predstavnika civilnog društva, koji zajednički odlučuju o programima gradskih festivala i koncerata.
Jedan od ključnih primjera je Riječki karneval, jedan od najvećih u Europi, koji svake godine privuče preko 100.000 posjetitelja. U posljednje vrijeme, organizatori su namjerno izbjegavali angažman izvođača s izraženim političkim stavovima, usredotočujući se umjesto toga na medunarodne i raznovrsne glazbene izričaje. Ova praksa nije samo smanjila tenzije, već je i povećala turističku atraktivnost grada, s porastom od 12% u broju posjetitelja iz inozemstva u 2022. godini u usporedbi s 2019. godinom, prema podacima Turističke zajednice Grada Rijeke.
Prednosti i nedostaci depolitizacije glazbe
Depolitizacija glazbenih programa, kao što zagovara Rinčić, donosi niz prednosti, ali i izazova. S jedne strane, omogućuje stvaranje neutralnijeg kulturnog prostora gdje se građani mogu okupljati bez straha od podjela. Na primjer, u gradovima poput Ljubljane ili Graza, slični pristupi doveli su do povećane kulturne razmjene i smanjenja društvenih napetosti. Osim toga, fokus na umjetničku kvalitetu može privući širi spektar publike, uključujući mlade i strane posjetitelje, što pozitivno utječe na lokalnu ekonomiju kroz povećanu potrošnju na kulturna događanja.
S druge strane, postoji i rizik od prevelike komercijalizacije ili gubitka autentičnosti. Ako se glazbeni programi potpuno odvoje od političkih konteksta, mogu izgubiti dubinu i relevanciju za određene skupine stanovništva. Na primjer, neki kritičari ističu kako potpuno isključivanje politički angažiranih izvođača može dovesti do cenzure ili marginalizacije važnih društvenih tema. U Hrvatskoj, gdje je glazba često služila kao platforma za dijalog o povijesti i identitetu, ovo može biti posebno osjetljivo. Međutim, Rinčić naglašava kao riječki pristup ne znači zabranu političkih izraza, već postavljanje jasnih granica kako bi se spriječio sukob i promicala tolerancija.
Šire implikacije za hrvatsku kulturnu scenu
Rinčićeva izjava i riečki primjer mogu poslužiti kao model za druge gradove u Hrvatskoj koji se suočavaju sa sličnim izazovima. U Zagrebu, Splitu ili Osijeku, rasprave o ulozi politike u kulturi također su prisutne, ali često bez jasnih smjernica. Prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja iz 2023., 68% Hrvata smatra da bi lokalne vlasti trebale imati manje utjecaja na odabir glazbenih događanja, što ukazuje na rastuću potrebu za depolitizacijom.
Usporedbe s inozemstvom pokazuju kako zemlje poput Njemačke ili Švedske imaju dugogodišnju tradiciju odvajanja kulture od politike, s jakim institucijama koje garantiraju neovisnost. Na primjer, u Berlinu, gradski kulturni savjeti sastavljeni od neovisnih eksperata odlučuju o programima, što je dovelo do raznolike i dinamične scene. Hrvatska, kao relativno mlada demokracija, može učiti iz ovih iskustava kako bi izgradila održiviji kulturni sustav.
Za budućnost, ključno je uravnotežiti slobodu izražavanja s potrebom za uključivošću. Rinčićev stav naglašava kako “prošla su vremena” za staru praksu, ali to ne znači zanemarivanje povijesnih konteksta. Umjesto toga, treba težiti ka dialogu gdje se različiti glasovi čuju, ali unutar okvira koji sprječava sukobe. Ovo zahtijeva kontinuiranu edukaciju, angažman javnosti i suradnju između kulturnih djelatnika i vlasti.
Zaključak: Put prema inkluzivnijoj kulturi
U konačnici, Rinčićeva izjava o Thompsonu i politici u glazbenim programima Rijeke simbolizira širi pomak u hrvatskom društvu prema zrelijem i inkluzivnijem pristupu kulturi. Kroz primjere iz Rijeke i drugih gradova, vidimo kako depolitizacija može doprinijeti smirivanju napetosti, jačanju turizma i promicanju umjetničke slobode. Iako postoje izazovi, poput rizika od komercijalizacije, prednosti daleko nadmašuju nedostatke. Kako Hrvatska nastavlja svoj put u Europsku uniju i globalnu zajednicu, ovakav pristup može poslužiti kao vrijedna lekcija za izgradnju harmonijnijeg društva. Građani, umjetnici i političari zajedno mogu osigurati da glazba ostane most, a ne barijera, u našoj zajedničkoj budućnosti.
Često postavljana pitanja (FAQ)
1. Što je točno rekao Marko Rinčić o Thompsonu i politici u Rijeci?
Marko Rinčić, gradonačelnik Rijeke, izjavio je kako su “prošla vremena kad je politika određivala glazbeni program u Rijeci”, naglašavajući potrebu za kulturnim odlukama temeljenim na umjetničkim kriterijima umjesto političkih pritisaka. Ovo se odnosilo na rasprave o mogućem nastupu Thompsona u gradu.
2. Zašto je Thompson kontroverzan izvođač?
Thompson je kontroverzan zbog pjesama koje se tumače kao promicanje nacionalističkih ili ekstremističkih ideja, povezanih s poviješću Drugog svjetskog rata. Njegovi koncerti često izazivaju podijeljene reakcije, s podrškom od strane domoljubnih skupina i kritikama od organizacija za ljudska prava.
3. Kako Rijeka upravlja glazbenim programima kako bi izbjegla političke utjecaje?
Rijeka koristi savjetodavna tijela sastavljena od stručnjaka iz kulture, umjetnika i predstavnika civilnog društva kako bi donosila odluke o programima. Primjerice, na Riječkom karnevalu, fokus je na medunarodnoj i raznovrsnoj glazbi, što smanjuje političke napetosti.
4. Koje su prednosti depolitizacije glazbenih događanja?
Prednosti uključuju smanjenje društvenih podjela, povećanu turističku atraktivnost, veću inkluzivnost za različite skupine građana, i jačanje umjetničke slobode kroz fokus na kvalitetu umjesto ideologiji.
5. Postoje li nedostaci potpunog odvajanja politike od glazbe?
Da, nedostaci mogu uključivati rizik od prevelike komercijalizacije, gubitak autentičnosti u izražavanju društvenih tema, ili mogućnost marginalizacije važnih povijesnih i kulturnih konteksta. Ključno je pronaći ravnotežu između slobode izražavanja i sprječavanja sukoba.
6. Kako se Hrvatska uopće mijenja u pogledu odnosa politike i kulture?
Hrvatska prolazi kroz postepen pomak prema većoj depolitizaciji kulture, posebno nakon ulaska u EU. Statistike pokazuju pad udjela politički vođenih kulturnih događanja, s porastom naglaska na profesionalizam, inkluzivnost i medunarodnu suradnju.
Leave a Comment