Kako je časna sestra postala ‘fake news‘? Od virtualne hajke do hladnog tuša policijskog izvještaja

U moderno doba, kada informacije putuju brzinom svjetlosti, linija između istine i laži često postaje zamagljena. Jedan takav slučaj, koji je u samo nekoliko sati zatalasao hrvatsku javnost, a potom i šire, bio je incident s časnom sestrom u Zagrebu. Ono što je započelo kao rutinska policijska dojava o ozljedi, u rekordnom je roku, zahvaljujući društvenim mrežama i medijima sklonima senzacionalizmu, eskaliralo u narativ o terorističkom napadu, ksenofobiji i vjerskoj mržnji. Pitanje kako je časna sestra postala ‘fake news‘ nije samo retoričko; ono je srž priče o opasnostima dezinformacija, etičkim dilemama novinarstva i sposobnosti javnosti da kritički prosuđuje informacije u digitalnom dobu.

Ovaj mučan slučaj služi kao drastično upozorenje na snagu neprovjerenih vijesti i spremnost određenih aktera da svaku situaciju iskoriste za svoje prizemne političke ciljeve, bez obzira na cijenu i potencijalne posljedice po društvo. U članku koji slijedi, detaljno ćemo secirati genezu ove lažne vijesti, analizirati aktere koji su je širili, razmotriti njezin utjecaj na društvo i medije, te, naposljetku, otkriti istinu koju je donijela mukotrpna policijska istraga.

Izvorna dojava i početak misterija: Ranjena časna sestra budi sumnje

Petak poslijepodne. Dan kao i svaki drugi, sve do trenutka kada je stigla dojava koja će pokrenuti lavinu. Zagreb, KBC “Sestre milosrdnice”, mjesto je gdje se 3. prosinca 2025., netom prije tri sata, rodila priča koja će ubrzo zapaliti Hrvatsku. Bio je to početak drame koja je testirala otpornost medija, etiku novinara i toleranciju društva.

Incident u KBC-u “Sestre milosrdnice”: Prve indicije i policijska reakcija

Zagrebačka policija zaprimila je u petak poslijepodne dojavu iz KBC-a “Sestre milosrdnice” o dolasku časne sestre s ranom u predjelu abdomena. Ozljeda, nanesena oštrim predmetom, prema prvim informacijama dogodila se izvan samostana. Srećom, okarakterizirana je kao lakša, što je u tom trenutku bila jedina utješna činjenica. No, već sama priroda ozljede i misteriozne okolnosti pokrenule su hitno kriminalističko istraživanje. Cilj je bio jasan: utvrditi sve činjenice i rasvijetliti pod kojima je došlo do ozljeđivanja. Policija je pristupila poslu profesionalno, bez pretpostavki, oslanjajući se isključivo na prikupljanje dokaza.

U ovakvim situacijama, ključno je da nadležne institucije djeluju brzo i transparentno. Međutim, prije nego što su iole konkretni rezultati istrage mogli biti objavljeni, u eteru se već širila potpuno drugačija priča – priča koja je imala sve elemente za brzo širenje panike i iskorištavanje ranjivosti društva.

Prve neprovjerene informacije: Vlahovićev “neslužbeni izvor” i pokretanje hajke

Gotovo istovremeno s policijskom intervencijom, krenula je i medijska “hajka”, potaknuta objavama na društvenim mrežama. Među prvima se oglasio Marin Vlahović, javnosti poznat po svojoj ulozi u aferi “Mreža”, gdje je razotkriveno kako desnica novcem kupuje medijski prostor. Vlahović je na svom Facebook profilu objavio da je “od neslužbenog izvora koji ga nikad nije prevario” saznao kako je u zagrebačkoj bolnici zaprimljena časna sestra s ubodnom ranom, koju je navodno napao migrant uzvikujući vjerske povike.

Ovo je bio okidač. Vlahović je u kasnijim objavama nastavio elaborirati svoju “informaciju”, pojašnjavajući da “postoji ozbiljna sumnja” kako je napad motiviran mržnjom. Naglasio je da je napadač islamski fundamentalist, migrant, te da časna sestra nije bila slučajna meta. Tvrdio je da je “iz više izvora koji su izravno ili neizravno imali uvid u priču žrtve” doznao da joj je napadač zadao ubod nožem, pokušao je još nekoliko puta ubosti, a zatim pobjegao. Ovi navodi, iako u potpunosti neprovjereni i temeljeni na “neslužbenim izvorima”, bili su dovoljni da se pokrene lavina dezinformacija koja je imala za cilj sijanje straha i mržnje.

Marin Vlahović na svojem Facebook profilu nekako u isto vrijeme je objavio da je upravo saznao “od neslužbenog izvora koji ga nikad nije prevario” da je u bolnici u Zagrebu zaprimljena časna sestra s ubodnom ranom, koju je navodno napao migrant koji je uzvikivao vjerske povike.

Ovaj prvi korak u širenju lažne vijesti bio je ključan. Izmišljena priča s jasnim, emotivno nabijenim elementima – časna sestra, migrant, vjerski povici – idealna je podloga za viralno širenje i manipulaciju javnošću, osobito u društvima opterećenim strahovima od nepoznatog i migrantskim pitanjima.

Medijska mašinerija dezinformacija: Od lokalnog do globalnog dosega

Kada se jednom pokrene kotač lažne vijesti, zaustaviti ga postaje iznimno teško. U ovom slučaju, “neslužbene” informacije Marina Vlahovića vrlo su brzo prigrlili i drugi medijski akteri, pretvarajući ih u “istinu” i šireći ih dalje, prvo u Hrvatskoj, a zatim i izvan njezinih granica. Ovdje se jasno vidi kako širenje panike i dezinformacija funkcionira u ekosustavu modernih medija.

Akteri širenja lažne vijesti u Hrvatskoj: Bujanec, Narod.hr i drugi

Priču o napadu na časnu sestru objeručke su prihvatili Velimir Bujanec i portal Narod.hr Željke Markić, poznati po svojoj konzervativnoj, a često i radikalnoj retorici. Bujanec je na svojim platformama pisao o “teroristu” za kojim traga policija, dodatno podižući tenzije i sugerirajući postojanje organiziranog terorističkog čina, unatoč nedostatku ikakvih službenih potvrda. Njegova retorika je bila jasna – mobilizirati strah i bijes protiv migranata i “drugačijih”.

Portal Narod.hr išao je korak dalje, opširno pišući o ozlijeđenoj časnoj sestri i njezinom javnom angažmanu, pritom prenoseći “informaciju” da je napadač vikao “Allahu akbar”. Ovaj element, vjerojatno dodan kako bi se priči dao još veći kontekst vjerskog ekstremizma, bio je direktan udar na osjećaje i predrasude čitatelja. Analiza motiva ovih aktera jasno ukazuje na želju za političkim profitom. Kroz kreiranje takvih narativa, oni nastoje radikalizirati vlastitu publiku, potvrditi svoje unaprijed zadane ideološke stavove i demonizirati određene skupine ljudi, najčešće manjine.

Međunarodna amplifikacija i stereotipi: Od Slovenije do SAD-a

Utjecaj dezinformacija nije se zaustavio na granicama Hrvatske. Vijest je ubrzo prešla i u susjednu Sloveniju, gdje je televizija Nova24 TV “otkrila” nešto o čemu hrvatski mediji nisu pisali: da se za napad na časnu sestru sumnjiči 26-godišnji ilegalni migrant iz Afganistana, kojeg je “posebno uznemirio” križ koji je žrtva nosila oko vrata. Ova dodana “činjenica” služila je kao dodatni element za pojačavanje antieuropskih i antimigrantskih narativa prisutnih u određenim slovenskim političkim krugovima.

Nadalje, priča je doprla i do Sjedinjenih Američkih Država, gdje je postala oruđe u rukama konzervativnih komentatora. Konzervativna voditeljica na Fox Newsu, Laura Ingraham, ustvrdila je da “oni ne dolaze da bi se asimilirali, nego da bi dominirali i uništili”, jasno aludirajući na migrante i implicirajući opću prijetnju zapadnoj civilizaciji. Komentatorica Catholic Heralda, Samantha Smith, objavila je na platformi X (bivšem Twitteru) da je “katoličku časnu sestru nasmrt izbo migrant u Hrvatskoj” u terorističkom napadu motiviranom religijom. Ova izjava je bila posebno problematična jer je, osim što je bila lažna, sadržavala i drastičnu dezinformaciju o smrtnom ishodu, što je dodatno pojačalo dramu i osjećaj panike. Srećom, časna sestra je bila lakše ozlijeđena.

Catholic nun stabbed to death by migrant in Croatia in religiously-motivated terror attack.

Ovaj lanac širenja lažnih vijesti, od lokalnih političkih aktera do međunarodnih medijskih ličnosti, pokazuje kako se uloga mainstream medija i alternativnih platformi može ispreplesti u stvaranju globalnih narativa temeljenih na lažima i stereotipima. Narativi o migrantskoj krizi, vjerskom ekstremizmu i “kulturnom ratu” hrane se ovakvim slučajevima, bez obzira na njihovu istinitost, jer služe kao savršeni izgovori za širenje vlastitih ideoloških agendi.

Društvene mreže kao akcelerator mržnje i linča

U slučaju ranjene časne sestre, društvene mreže nisu bile samo pasivni prijenosnici informacija; one su djelovale kao akcelerator, pojačavajući brzinu i doseg lažnih vijesti, istovremeno omogućavajući eksploziju govora mržnje. To je pokazalo tamnu stranu digitalne komunikacije i njezinu sposobnost da izazove stvarne, opasne posljedice u “offline” svijetu.

Delirij ekstremne desnice i mobilizacija podrške

Kada su lažne vijesti o napadu na časnu sestru počele kružiti, hrvatska ekstremna desnica bila je u “deliriju”. Imali su sve elemente koji su im bili potrebni za početak “kulturnog rata” – iskru koja će pokrenuti oluju. Narativ o napadu migranta na časnu sestru, začinjen vjerskim povicima i navodnim napadom na križ, bio je savršen povod za radikalan obračun s ljudima “druge boje kože, vjere i nacije koji su se drznuli svojim dolaskom okaljati arijevsku čistoću Hrvatske.”

Ovaj diskurs, pun rasne i vjerske netrpeljivosti, mobilizirao je velik dio publike koji je “progutao udicu”. Društvene mreže su doslovno “gorjele” od izljeva mržnje, ksenofobije i poziva na odmazdu. Komentari su bili preplavljeni uvredama, prijetnjama i generalizacijama usmjerenim protiv migranata i svih onih koji su se usudili dovesti u pitanje “istinitost” ove priče. Upravo ovakvo širenje panike stvara plodno tlo za eskalaciju nasilja.

Posljedice na pojedince: Govor mržnje i prijetnje

Najbolniji pokazatelj opasnosti dezinformacija i govora mržnje je njihov direktan utjecaj na pojedince. Novinar Večernjeg lista, Hassan Haidar Diab, rodom Libanonac koji posljednjih 46 godina živi u Zagrebu, postao je žrtva ove virtualne hajke. Na ulici su mu psovali “majku mudžahedinsku”, što je samo jedan od primjera kako se digitalna mržnja prelijeva u stvarni život. Linč je doslovno visio u zraku. Diabov slučaj nije bio izoliran; mnogi drugi koji su po izgledu ili imenu odudarali od “arijevske čistoće” Hrvatske, bili su izloženi prijetnjama i uvredama.

Ovakvi primjeri jasno pokazuju da društvene mreže i lažne vijesti nisu samo problem virtualnog prostora; one direktno ugrožavaju sigurnost i dostojanstvo ljudi, potičući netoleranciju i diskriminaciju. Kada se “javna tajna” o napadu na časnu sestru proširila, postalo je legitimno mrziti, prijetiti i osuđivati, sve pod krinkom “obrane” i “zabrinutosti za nacionalnu sigurnost”.

Psihologija širenja dezinformacija: Zašto ljudi vjeruju?

Zašto je dio publike tako lako progutao udicu? Psihologija širenja dezinformacija je kompleksna i uključuje više faktora:

1. Kognitivne predrasude: Ljudi su skloni tražiti i vjerovati informacijama koje potvrđuju njihova postojeća uvjerenja (confirmation bias). Ako netko već ima negativne stavove prema migrantima, ovakva “vijest” samo će ih potvrditi.
2. Emocionalna manipulacija: Priče koje izazivaju snažne emocije poput straha, bijesa ili gađenja, brže se šire i lakše pamte. Incident s časnom sestrom imao je sve te elemente.
3. Nedostatak kritičkog mišljenja: U brzini konzumiranja sadržaja na društvenim mrežama, mnogi ne zastaju kako bi provjerili izvor ili istinitost informacije. “Ako piše, valjda je istina.”
4. Uloga algoritama društvenih mreža: Algoritmi su dizajnirani da nam pokazuju sadržaj s kojim ćemo najvjerojatnije stupiti u interakciju, što često znači sadržaj koji potvrđuje naša postojeća uvjerenja i izaziva snažne emocije. To stvara “eho komore” i “filter mjehuriće” gdje se lažne vijesti brže šire unutar istomišljenika.

Razumijevanje ovih mehanizama ključno je za borbu protiv utjecaja dezinformacija i zaštitu društva od širenja mržnje.

Hladan tuš: Policijska istraga i raskrinkavanje istine

Dok su društvene mreže gorjele, a huškači se naslađivali, stručnjaci su tiho radili. Policijska istraga, koja je započela odmah nakon dojave iz KBC-a, strpljivo je prikupljala činjenice, analizirala dokaze i razotkrivala istinu koja je bila dijametralno suprotna od onoga što se širilo u javnosti. Bio je to “hladan tuš” za sve one koji su se hranili lažima i mržnjom.

Preokret u istrazi: Samoozljeđivanje časne sestre

U utorak, nekoliko dana nakon incidenta, policija je objavila službeno izvješće koje je razbilo sve mitove. Istina je bila šokantna: 35-godišnja žena (časna sestra) sama je sebi nanijela ozljedu nožem koji je prethodno kupila u trgovini na području Zagreba. Nakon samoozljeđivanja, policijski službenici su pozvali hitnu medicinsku pomoć, a temeljem odluke liječnice, žena je prevezena u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu radi pružanja potrebne medicinske skrbi.

Ovaj preokret bio je ključan. On je u potpunosti opovrgnuo sve navode o napadu, migrantima, vjerskim povicima i terorističkim motivima. Policija je, pridržavajući se protokola i bez podlijeganja pritisku javnosti, došla do istine koja je bila daleko složenija i tragičnija od jednostavne priče o “dobru” i “zlu”. Ovakvi slučajevi ističu važnost profesionalnosti i temeljitosti u radu istražnih organa, pogotovo kada su u igri osjetljive društvene teme.

Pravne posljedice: Kaznena prijava za lažno prijavljivanje

S obzirom na utvrđene činjenice, policija je najavila da će protiv žene redovnim putem podnijeti kaznenu prijavu nadležnom Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu. Radi se o sumnji u počinjenje kaznenog djela lažnog prijavljivanja kaznenog djela iz članka 304. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske.

Članak 304. stavak 1. Kaznenog zakona glasi:

“Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.”

Ovo kazneno djelo ima za cilj zaštitu pravosudnog sustava od neopravdanog trošenja resursa i pogrešnog usmjeravanja istraga. Motivi za ovakvo lažno prijavljivanje mogu biti različiti: od traženja pažnje, izbjegavanja odgovornosti za nešto drugo, pa sve do dublje psihološke traume. U ovom slučaju, policija je izjavila da je časna sestra bila “očito još uvijek pod dojmom bolne traume koju je proživjela na radnom mjestu”, što bi moglo objasniti njezino ponašanje. Bez obzira na motive, pravni sustav mora reagirati kako bi se očuvala njegova integriteta.

Rasipanje lažnog narativa: “Tamnoputi migrant”, “Allahu akbar” – čista izmišljotina

Konačna policijska objava služila je kao demanti svih elemenata lažne vijesti koja je kružila. “Tamnoputi migrant”, “ubodi nožem”, “trganje lančića s križem”, “Allahu akbar”… sve je to bila čista izmišljotina. Nikakav napad od strane migranta nije se dogodio, nikakvi vjerski povici nisu izrečeni. Čitav je narativ bio proizvod fantazije i manipulacije.

Jasno je da su ljudi koji su širili ove neistine – Marin Vlahović, Velimir Bujanec, Narod.hr, Nova24 TV i drugi – čitav ovaj nesretni slučaj, pa i samu časnu sestru, željeli iskoristiti za svoje prizemne političke ciljeve. Cilj im je bio potpiriti mržnju, strah i podjele u društvu, koristeći žrtvu traume kao oruđe u svojoj ksenofobnoj i desničarskoj agendi. Ova situacija demonstrira kolika je važnost objektivnog novinarstva i provjere činjenica u doba kada je lako biti zaveden senzacionalizmom i predrasudama.

Medijska etika i odgovornost u doba “fake newsa”

Slučaj časne sestre nije bio samo test za policiju i pravosuđe, već i za novinarsku struku. U svijetu preplavljenom dezinformacijama, odgovornost medija da se drže etičkih načela nikada nije bila veća. Ovaj incident poslužio je kao jasan pokazatelj razlike između profesionalnog novinarstva i onih koji se novinarstvom samo pretvaraju da jesu.

Pohvale mainstream medijima i uloga HND-a

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND), Hrvoje Zovko, jasno je istaknuo važnost odgovornog ponašanja medija. U izjavi za Slobodnu Dalmaciju, Zovko je naglasio da se “mediji su se u slučaju časne sestre ponijeli odgovorno i nisu istrčavali s neprovjerenim informacijama. U tom smislu hvala kolegicama i kolegama.” Ova pohvala upućena je glavnim, etabliranim medijima u zemlji koji su, unatoč pritisku i buci na društvenim mrežama, čekali službene policijske potvrde prije nego što su objavili bilo kakve zaključke.

“Važno je da se novinarke i novinari, kao i mediji, u svojem svakodnevnom radu, a posebno u ovako osjetljivim situacijama, pridržavaju Kodeksa časti hrvatskih novinara. To su naša univerzalna načela. A oni koji se nisu toga držali za mene su najobičniji huškači kojima je po svaku cijenu potreban konflikt u društvu,” ističe Zovko.

Zovkova izjava naglašava ključnu ulogu HND-a u postavljanju standarda i definiranju odgovornosti novinara. On je jasno razgraničio profesionalne novinare od “huškača” – onih koji namjerno potpiruju sukobe i šire dezinformacije za vlastite interese. Ovo je esencijalno za očuvanje integriteta novinarske profesije i povjerenja javnosti.

Kodeks časti hrvatskih novinara: Načela i primjena

Kodeks časti hrvatskih novinara temeljni je dokument koji propisuje etička načela i standarde ponašanja novinara. Njegova načela su univerzalna i primjenjiva u svim situacijama, a posebno u osjetljivim slučajevima poput ovog:

• Točna, potpuna i provjerena informacija: Novinar je obvezan iznositi isključivo točne, potpune i provjerene informacije. To znači da se svaka vijest mora temeljiti na činjenicama, a ne na nagađanjima ili “neslužbenim izvorima” čija se vjerodostojnost ne može potvrditi.
• Kritičko prosuđivanje izvora i njihovo navođenje: Novinar mora kritički prosuđivati izvore informacija i, u pravilu, navoditi ih. Anonimni izvori smiju se koristiti samo u iznimnim situacijama i pod strogim uvjetima, kada je informacija od javnog interesa i ne može se dobiti drugačije.
• Oprez s osjetljivim informacijama: Novinar informaciju o rasi, boji kože, vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti, bilo kojoj fizičkoj ili mentalnoj osobini ili bolesti navodi samo ako je ona izrazito relevantna za razumijevanje događaja i nikako se ne smije koristiti za poticanje mržnje ili stereotipa.

Slučaj s časnom sestrom bio je idealan test primjene ovih načela. Oni koji su širili lažne vijesti ignorirali su sva tri. Nisu provjerili informaciju, oslonili su se na anonimne izvore kao na sveto pismo, i namjerno su isticali nacionalnu i vjersku pripadnost navodnog napadača kako bi potaknuli predrasude i mržnju. Upravo je to ono što profesionalno novinarstvo mora izbjegavati, čime se jača medijska etika.

Kontrast: Odgovorni mediji vs. portali-huškači

Ovaj slučaj jasno je pokazao oštar kontrast između odgovornih medija i onih koje Zovko naziva “huškačima”. Najveći i najutjecajniji mediji u zemlji nisu objavljivali nagađanja, poluinformacije ni tračeve. Umjesto toga, pokazali su strpljenje i držali se standarda provjere činjenica. Time su zaštitili javnost od nepotrebnog širenja panike i poticanja mržnje, a istovremeno su očuvali vlastiti kredibilitet.

S druge strane, portali i pojedinci koji su aktivno sudjelovali u širenju lažne vijesti, poput Narod.hr i Marina Vlahovića, potvrdili su svoju ulogu u ekosustavu dezinformacija. Njihov cilj nije bio informirati, već manipulirati, polarizirati i ostvarivati političke poene na račun neistina. Dugoročne posljedice takvog djelovanja su urušavanje povjerenja javnosti u medije općenito, jačanje podjela u društvu i stvaranje atmosfere u kojoj je istina relativna, a emocije vladaju nad razumom. Borba protiv ovakvih narativa je kontinuirana i zahtijeva proaktivnu edukaciju javnosti o prepoznavanju i provjeri lažnih vijesti.

Zaključak: Lekcije iz slučaja “fake news” časne sestre

Slučaj ranjene časne sestre u Zagrebu, koji je u svega nekoliko dana prešao put od misteriozne ozljede do međunarodne “fake news” senzacije, a potom i do hladnog tuša policijskog demantija, predstavlja paradigmatičan primjer opasnosti dezinformacija u digitalnom dobu. Pokazao je koliko je malo potrebno da se, u brzini i kaosu društvenih mreža, stvori narativ koji nema nikakve veze s istinom, ali ima moć potpaliti mržnju, podijeliti društvo i ugroziti pojedince.

Pitanje kako je časna sestra postala ‘fake news‘ ima jasan odgovor: postala je žrtva i oruđe u rukama onih koji su je iskoristili za svoje prizemne političke ciljeve, a sve zbog neprovjerenih informacija koje su eskalirale u val mržnje. Ovaj incident je poslužio kao ogledalo, reflektirajući kako spremnost nekih aktera da manipuliraju javnošću, tako i ranjivost dijela publike na senzacionalizam i teorije zavjere, posebno kada su one usklađene s njihovim već postojećim predrasudama.

Medijski prostor je testiran, a razlika između odgovornog novinarstva i huškačke propagande nikada nije bila očitija. Dok su se mainstream mediji držali Kodeksa časti i čekali provjerene informacije, pojedinci i portali s jasnom agendom aktivno su širili laži, potičući ksenofobiju i rasizam. Uloga policije bila je presudna u razotkrivanju istine i vraćanju činjenica u prvi plan, unatoč snažnom pritisku javnosti i političkih pritisaka.

Lekcije iz ovog slučaja su jasne i višestruke. One nas podsjećaju na važnost:

• Kritičkog promišljanja informacija: Uvijek preispitajte izvor, tražite dokaze i ne vjerujte svemu što pročitate, pogotovo na društvenim mrežama.
• Odgovornog novinarstva: Mediji imaju golemu odgovornost da izvještavaju istinito, potpuno i provjereno, te da se drže etičkih načela čak i pod pritiskom.
• Edukacije o medijskoj pismenosti: Potrebno je kontinuirano educirati javnost o prepoznavanju dezinformacija i razumijevanju mehanizama njihovog širenja.
• Pravne odgovornosti: Lažno prijavljivanje kaznenog djela i širenje mržnje moraju imati pravne posljedice kako bi se zaštitio integritet društva.

Kriminal.info će nastaviti pratiti ovakve slučajeve, ne samo zbog same “crne kronike”, već i zbog dubljih društvenih implikacija koje nose. Borba protiv lažnih vijesti je borba za istinu, a time i za zdravije i tolerantnije društvo.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Što se dogodilo s časnom sestrom u Zagrebu?

U petak poslijepodne, 3. prosinca 2025., u KBC “Sestre milosrdnice” u Zagrebu zaprimljena je časna sestra s lakšom ozljedom abdomena nanesenom oštrim predmetom. Iako su se prvotno širile lažne vijesti o napadu migranta, policijska istraga je pokazala da si je časna sestra sama nanijela ozljedu nožem.

Tko je širio lažne vijesti o napadu na časnu sestru?

Lažne vijesti o navodnom napadu na časnu sestru su se brzo proširile putem društvenih mreža i određenih medija. Ključni akteri bili su Marin Vlahović (koji je objavio prvu neprovjerenu informaciju), Velimir Bujanec i portal Narod.hr Željke Markić u Hrvatskoj, te slovenska Nova24 TV i američke konzervativne medijske ličnosti poput Laure Ingraham i Samanthe Smith.

Koja je bila istina o ozljedi časne sestre?

Policija je nakon detaljnog kriminalističkog istraživanja utvrdila da je 35-godišnja žena (časna sestra) sama sebi nanijela ozljedu nožem koji je prethodno kupila u trgovini. Svi navodi o napadu migranta, vjerskim povicima poput “Allahu akbar” i terorističkim motivima pokazali su se kao potpuna izmišljotina.

Što je kazneno djelo lažnog prijavljivanja?

Kazneno djelo lažnog prijavljivanja kaznenog djela regulirano je člankom 304. stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske. Ono se odnosi na situaciju kada netko prijavi da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a zna da to nije istina. Za ovo djelo predviđena je kazna zatvora do tri godine.

Kako prepoznati “fake news” ili lažne vijesti?

Za prepoznavanje “fake newsa” ključno je razviti kritičko mišljenje. Evo nekoliko savjeta:

• Provjerite izvor: Je li to poznati, ugledni medij ili nepoznati portal?
• Pročitajte više od naslova: Naslovi često mogu biti senzacionalistički.
• Provjerite autora: Je li autor stvaran i ima li kredibilitet?
• Tražite druge izvore: Je li vijest objavljena i u drugim relevantnim medijima?
• Obratite pažnju na ton i stil: Previše emotivan, pristran ili senzacionalistički ton može biti znak upozorenja.
• Provjerite datum objave: Stare vijesti često se recikliraju.
• Koristite alate za provjeru činjenica: Postoje platforme posvećene provjeri informacija.

Zašto su društvene mreže opasne za širenje dezinformacija?

Društvene mreže su iznimno plodno tlo za širenje dezinformacija zbog nekoliko razloga:

• Brzina širenja: Informacije se šire munjevitom brzinom, često bez provjere.
• Algoritmi: Algoritmi često daju prioritet sadržaju koji izaziva snažne emocije i potiče angažman, što pogoduje senzacionalističkim i lažnim vijestima.
• Eho komore i filter mjehurići: Korisnici su izloženi informacijama koje potvrđuju njihova postojeća uvjerenja, što otežava susret s drugačijim perspektivama i istinom.
• Anonimnost: Omogućuje pojedincima da šire dezinformacije bez direktne odgovornosti.
• Niska razina provjere: Za razliku od tradicionalnih medija, društvene mreže nemaju isti nivo uređivačke kontrole.

Koja je uloga novinara u borbi protiv “fake newsa”?

Uloga novinara u borbi protiv “fake newsa” je ključna i uključuje:

• Provjeru činjenica: Temeljito istraživanje i potvrđivanje informacija iz više vjerodostojnih izvora.
• Pridržavanje Kodeksa časti: Poštivanje etičkih načela novinarstva, uključujući točnost, objektivnost i odgovornost.
• Edukaciju javnosti: Objašnjavanje mehanizama širenja dezinformacija i podučavanje o medijskoj pismenosti.
• Razotkrivanje lažnih narativa: Aktivno demantiranje netočnih informacija i suzbijanje širenja mržnje.
• Kritičko prosuđivanje izvora: Posebna pažnja pri korištenju neprovjerenih izvora s društvenih mreža.