Zastupnik Tomislav Jonjić nedavno je svojim postupkom na zagrebačkom Mirogoju izazvao podijeljene reakcije, paleći svijeće istovremeno na grobu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i na neoznačenom groblju vojnika Nezavisne Države Hrvatske (NDH) koji su tamo pokopani od 1941. do 1945. godine. Ovaj simbolični čin, objavljen putem Facebooka, predstavlja slojevito promišljanje o hrvatskoj povijesti, državnosti i kolektivnom sjećanju, izazivajući zanimanje i rasprave o tome kako se odnosimo prema različitim dijelovima naše nacionalne prošlosti.
Simbolika Dvostrukog Počast: Tuđman i Vojnici NDH
Tomislav Jonjić, poznat po svojim konzervativnim stavovima i promišljanjima o hrvatskoj povijesti, odlučio je na dan obljetnice smrti Franje Tuđmana, prvog hrvatskog predsjednika, odati počast na dva značajna mjesta na Mirogoju. Njegov status na Facebooku jasno ističe namjeru: “NA PREORANOM GROBLJU HRVATSKIH VOJNIKA na Mirogoju i na grobu predsjednika Tuđmana danas smo upalili svijeće i pomolili se, na oba ta mjesta slaveći simbole hrvatske državnosti…”
Ova gesta nije puka slučajnost. Paljenjem svijeća na Tuđmanovom grobu, Jonjić odaje počast čovjeku koji se smatra ocem moderne hrvatske države, osnivaču HDZ-a i ključnoj figuri u procesu osamostaljenja. Međutim, istovremeno, upućivanje tih svijeća i molitvi na groblju koje opisuje kao “preorano” i koje pripada vojnicima NDH iz perioda od 1941. do 1945., unosi novu dimenziju u ovaj čin. Jonjić ih naziva “hrvatskim vojnicima”, naglašavajući tako njihovu pripadnost hrvatskom narodu, neovisno o okolnostima i ideologiji koju su predstavljali.
Franjo Tuđman: Od Partizana do Predsjednika
Sam Franjo Tuđman predstavlja složenu povijesnu figuru čiji se životni put proteže kroz ključne faze hrvatske povijesti 20. stoljeća. Njegovo uključivanje u partizanski pokret tijekom Drugog svjetskog rata, nakon što je prethodno uhićen s grupom komunista 1940. godine zbog proslave Oktobarske revolucije, kasnije je pretočeno u aktivnu ulogu u NOB-u. Već 1942. godine objavljuje članke i pamflete koji pozivaju na ustanak protiv okupatora. Nakon rata, Tuđman gradi vojnu karijeru, dosežući čin general-majora u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
Njegovo djelovanje tijekom Hrvatskog proljeća 1971. godine, kada se priključio pokretu za veću autonomiju Hrvatske unutar Jugoslavije, rezultiralo je uhićenjem. Ipak, osobna intervencija Josipa Broza Tita spasila ga je od težih posljedica. Tek krajem 1980-ih godina, Tuđman radikalno napušta komunističku paradigmu i postaje jedan od ključnih aktera u stvaranju neovisne hrvatske države, osnivajući Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ). Njegova uloga kao prvog predsjednika Hrvatske ostavila je neizbrisiv trag na njezinoj povijesti.
Vojnici NDH: Dileme i Sjećanje
Groblje na Mirogoju na kojem su pokopani vojnici NDH od 1941. do 1945. godine predstavlja bolnu točku u kolektivnom sjećanju Hrvatske. Tijekom rata, NDH je bila fašistička marionetska država pod pokroviteljstvom nacističke Njemačke i fašističke Italije. Njezina vojska, oružane snage, sudjelovala je u brojnim zločinima, uključujući progone i ubojstva Srba, Židova, Roma i Hrvata antifašista. Nakon poraza sila Osovine i uspostave komunističke Jugoslavije, mnogi pripadnici vojske NDH su pogubljeni, a ostali su se uglavnom povlačili prema Austriji, gdje su dočekali tragičan kraj kod Bleiburga.
Međutim, dio njih, bilo da su poginuli u borbama u Hrvatskoj ili su bili zarobljeni i pogubljeni na povratku, pokopan je na raznim mjestima, uključujući i Mirogoj. Jonjićevo spominjanje “preoranog groblja” sugerira nebrigu ili namjerno zanemarivanje ovih grobova u poslijeratnom periodu, što je bio čest slučaj s grobovima neprijateljske vojske u komunističkim režimima. Njegovo nazivanje tih ljudi “hrvatskim vojnicima” i odavanje počasti na njihovim grobovima, ne ulazeći u nužno u njihovu ideološku opredijeljenost ili djela, odraz je tendencije da se svačija žrtva za navodnu hrvatsku državu, bez obzira na kontekst, sagleda kao dio šireg nacionalnog narativa.
Hrvati u Partizanskom i Vojnim Postrojbama NDH: Podijeljena Lojalnost
Ovaj dvojni čin Jonjića naglašava podijeljenost hrvatske povijesti i dileme s kojima se hrvatski narod suočava pri definiranju vlastite prošlosti. S jedne strane imamo Tuđmana, koji je prošao kroz partizanski pokret, a kasnije postao vođa koji je stvarao neovisnu Hrvatsku. S druge strane, imamo vojnike NDH, koji su se borili za državu koja je bila saveznik nacističke Njemačke i odgovorna za teške zločine, ali su ujedno bili i Hrvati koji su se borili u oružanim snagama svoje tadašnje države.
Ovo postavlja pitanje: kako pomiriti ove suprotstavljene narative? Je li moguće odvojiti domoljublje od ideologije? Mogu li se žrtve jedne i druge strane uvažiti bez relativiziranja zločina? Jonjićev potez sugerira da je moguće, barem na simboličkoj razini, priznati ljudsku dimenziju i žrtvu sviju koji su na svoj način djelovali u kontekstu hrvatske države, ne implicirajući nužno odobravanje njihovih ideologija ili postupaka.
Vrijednost Hrvatstva: Širi Kontekst
U svom Facebook statusu, Jonjić ističe: “Dok bude Hrvatske i hrvatskog naroda, i jedni i drugi jesu i ostat će s nama!”. Ova izjava naglašava ideju jedinstvenog hrvatskog naroda, čija povijest, ma koliko složena i bolna bila, čini neizostavan dio nacionalnog identiteta. Oživljavanjem sjećanja na sudionike oba sukobljena tabora, Jonjić potencijalno želi potaknuti dijalog o pomirbi i širem sagledavanju hrvatske prošlosti.
Međutim, ovakvi postupci često izazivaju kritike zbog toga što mogu biti protumačeni kao pokušaj rehabilitacije režima NDH ili umanjivanja značaja antifašističke borbe. Povjesničari i analitičari često naglašavaju potrebu za jasnim razdvajanjem borbe za hrvatsku državu od ustaškog režima i zločina počinjenih u njegovo ime. Važno je podsjetiti da je Tuđman, unatoč svojoj partizanskoj prošlosti, uspio stvoriti modernu, demokratsku Hrvatsku koja je svoj legitimitet crpila iz načela antifašizma i Domovinskog rata.
Statistički podaci i demografija:
Iako je teško pronaći precizne statističke podatke o broju pokopanih vojnika NDH na Mirogoju, procjenjuje se da je taj broj značajan, vjerojatno u tisućama, ako uzmemo u obzir sve žrtve koje su se povlačile prema Zagrebu i kasnije pokapane. S druge strane, grob Franje Tuđmana je jedno od najposjećenijih grobnih mjesta u Hrvatskoj, svjedočeći o njegovoj trajnoj ulozi u nacionalnom sjećanju.
Prednosti i nedostaci simboličkog čina:
Prednosti:
Poticanje dijaloga o pomirbi i nacionalnom jedinstvu.
Priznavanje svih Hrvata koji su na svoj način sudjelovali u borbi za državu.
Naglašavanje kontinuiteta hrvatske državnosti.
Nedostaci:
Moguća interpretacija kao rehabilitacija ustaškog režima.
Relativiziranje povijesnih činjenica i zločina.
Podjela javnosti i izazivanje novih kontroverzi.
Temporalni Kontekst i Sjećanje
Čin paljenja svijeća na obljetnicu Tuđmanove smrti nije slučajan. To je dan kada se često raspravlja o njegovoj ostavštini. Dodavanje groblja vojnika NDH u taj kontekst unosi slojevitost i povlači paralelu između različitih epoha borbe za hrvatsku državu.
Povjesničar Dr. Josip Jurčević, poznat po svojim stavovima o hrvatskim žrtvama, često naglašava potrebu za cjelovitim sagledavanjem hrvatske povijesti, uključujući i one koji su se borili u drugim, manje popularnim postrojbama. Njegov rad, kao i rad sličnih povjesničara, često se fokusira na prikupljanje podataka o svim poginulim Hrvatima, neovisno o tome za koju su stranu ratovali. S te strane, Jonjićev čin se može promatrati kao pokušaj da se uklopi u širi narativ o hrvatskoj žrtvi i borbi za državu.
“Preorano Groblje” – Simbol Zanemarivanja
Korištenje izraza “preorano groblje” nije samo opisno, već nosi snažnu simboliku. Sugerira da su grobovi nekada bili neuredni, zanemareni, ili čak namjerno uništeni u postratnom periodu. Ovo je česta tema u raspravama o komunističkom nasilju nad grobovima i memorijalima, te se često povezuje s nastojanjima da se izbriše sjećanje na one koji su bili na strani poražene vojske.
Kada Jonjić spominje ovaj detalj, on apelira na osjećaj nepravde i zanemarivanja. Istovremeno, on podvlači koliko je važno brinuti o svim grobovima, jer svaki od njih predstavlja nečiji život i nečiju sudbinu. U tom kontekstu, paljenje svijeća postaje čin obnove sjećanja i ispravka povijesne nepravde.
Semantičke Ključne Riječi
Tomislav Jonjić
Franjo Tuđman
Mirogoj
Nezavisna Država Hrvatska (NDH)
Hrvatski vojnici
Partizani
Hrvatska državnost
Nacionalno sjećanje
Povijesni narativ
Hrvatska povijest
—
Česta Pitanja (FAQ)
Što je točno Tomislav Jonjić učinio na Mirogoju?
Tomislav Jonjić, zastupnik u zagrebačkoj Skupštini, objavio je na Facebooku da je zapalio svijeće na grobu prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i na groblju vojnika NDH (1941.-1945.) na zagrebačkom Mirogoju. Ovaj čin simbolizira odavanje počasti objema grupama.
Zašto je Jonjićev čin kontroverzan?
Kontroverza proizlazi iz činjenice da je Tuđman bio partizan, dok su vojnici NDH bili na suprotnoj strani tijekom Drugog svjetskog rata, a NDH je bila fašistička država odgovorna za brojne zločine. Neki smatraju da se ovim činom izjednačuju antifašistička borba i borba u sklopu fašističkog režima.
Tko su bili vojnici NDH spomenuti u članku?
Riječ je o pripadnicima oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske (NDH), fašističke marionetske države koja je postojala od 1941. do 1945. godine. Mnogi od njih pokopani su na Mirogoju nakon borbi ili pogubljenja.
Kakav je bio odnos Franje Tuđmana prema Drugom svjetskom ratu i komunističkom pokretu?
Franjo Tuđman bio je sudionik partizanskog pokreta tijekom Drugog svjetskog rata, a nakon rata gradio je vojnu karijeru u Jugoslavenskoj armiji. Kasnije se distancirao od komunističke ideologije, postao je disident i ključni vođa u borbi za neovisnost Hrvatske.
Što Jonjić misli pod “preorano groblje”?
Izraz “preorano groblje” vjerojatno sugerira da su grobovi vojnika NDH bili zanemareni ili neprimjereno tretirani u poslijeratnom periodu, te da je Jonjićev čin gesta obnove sjećanja i ispravka povijesne nepravde.
Zašto je važno raspravljati o ovakvim temama?
Rasprave o složenim povijesnim temama, poput one o vojnicima NDH i partizanima, važne su za razumijevanje hrvatske prošlosti, razvoj nacionalnog identiteta i potencijalno postizanje društvene pomirbe, iako često izazivaju podjele.
Što je cilj Jonjićevog simboličnog čina?
Čini se da je cilj Tomislava Jonjića potaknuti dijalog o cjelovitom sagledavanju hrvatske povijesti, uključujući sve koji su se na različite načine borili za hrvatsku državu, bez obzira na ideološke razlike ili kontroverze povezane s njihovim djelovanjem.
Leave a Comment