Dok se hrvatskim medijima i dalje vrti priča o pritiscima, cenzuri i nemogućnosti nesmetanog izvještavanja, jedan od najpoznatijih sudaca, Ivan Turudić, izazvao je pravi potres kada je odbio dati izjavu N1 televiziji. Svojom odlučnošću pokazao je koliko je izazovno danas biti novinar i zagovarati slobodu govora u Hrvatskoj. Ovaj događaj samo je vrh ledenog brijega u složenom sustavu kojim se Vlada i određeni institucionalni faktori bore protiv nezavisnih medija. Jel’ vam to zvuči poznato? U nastavku ćemo razmotriti kako se sustav gušenja medija u Hrvatskoj razvija, koje su posljedice takvog stanja, i što to znači za vođenje informativnih procesa u zemlji o kojoj se većina građana svakodnevno informira.
Sloboda medija u Hrvatskoj: pad koji šokira
Trend pada na europskoj ljestvici slobode medija
Hrvatska je protekle dvije godine napravila pravi skok unatrag kada je riječ o slobodi medija. Prema najnovijim podacima Reportera bez granica (RSF), Hrvatska je pala s 42. na 60. mjesto u Europi. Taj pad od 18 mjesta u samo dvije godine je zabrinjavajući znak da sustav zabrana, pritisaka i inhibicija funkcionira, ali i da su se metode koje koriste vlasti sve više usavršile. Razlog? Uporaba pravnih i polupravnoprivrednih mehanizama kako bi se novinarima uskratila prava da istražuju i izvještavaju.
Brojke koje razbijaju mitove o slobodi
- Od 2016. do 2023. godine, zabilježeno je ukupno 1.333 tužbe protiv novinara
- Samo u 2025. godini prisutno je 696 aktivnih tužbi
- Ukupna vrijednost tužbenih zahtjeva doseže 3,93 milijuna eura
- Prosječno trajanje sudskih procesa traje preko 4 godine
- Novinari dobiju na sudu u 88% slučajeva
Podaci jasno pokazuju da je sustav namjernog pritiska na medije postao dio svakodnevnice. Prisutan je višegodišnji trend da se prozvane medijske kuće i novinari drže pod stalnim pritiskom, a pravda često kasni ili ne želi stati na stranu istine.
SlAPP tužbe: način da se uništi novinarstvo
Što su SLAPP tužbe i zašto ih vlasti koriste
Svima poznat pojam SLAPP (engl. Strategic Lawsuit Against Public Participation) odnosi se na tužbe koje su osmišljene baš s ciljem da zastraše i onemoguće kritičko izvještavanje. To nisu obične sudske parnice radi pravde, već oruđa u rukama vlasti ili moćnika da zatrpaju medije troškovima i strahom. Iako većina slučajeva u konačnici završava porazom tužitelja, glavna svrha je uništiti budućnost medija ili novinara, običnim riječima – financijski ih slomiti.
Primjerice, do danas je u Hrvatskoj zabilježeno više od 700 SLAPP tužbi, od kojih većina nema nikakvu pravnu osnovu, ali je poslužila da bi se negativci želeći ušutkati, namjerno usporilo i onemogućilo izvještavanje. Nakon gotovo četiri godine, novinari i redakcije često odustaju ili se odriču daljnjeg istraživanja jer nisu u stanju izdržati financijski i emocionalni teret takvih sudskih bitaka.
Najbolji primjeri: tko su najhrabriji tužitelji u Hrvatskoj
- Tomislav Tolušić, bivši ministar poljoprivrede – s preko 50 tužbi na računu, među kojima i više od deset protiv portala Telegram.hr, ukupno je tužio za najmanje 30 tisuća eura.
- Milijan Brkić, zamjenik predsjednika HDZ-a – s 18 tužbi, najčešće zbog navoda o njegovom političkom djelovanju.
- Ivan Marković, sudac u Zagrebu – s 26 tužbi, kojima je zahtijevao od novinara objavu informacija ili odštetu od 53 tisuće eura.
- Zvonko Vrban, sudac na Županijskom sudu – s 5 tužbi vrijednih čak 100 tisuća eura.
Ove brojke jasno govore da je sustav uočljiv i jasno usmjeren na zaglušivanje kritičkog novinarstva. Posebno alarmantno jest da se politički i pravosudni sustav koriste za obračun s onima koji žele govoriti istinu. Podloga je jednostavna: iz izjava, tekstova ili istraživanja u medijima lako se može izvući ‘rukavica’ za progon – odabir suca, tekst u medijima ili jednostavno politička volja.
Kako zakon 307a („Lex Ag“) pokušava zatvoriti izvore
Što je članak 307a i zašto je opasan?
Prije nekoliko mjeseci u javnosti je odjeknula vijest o kontroverznom zakonskom rješenju koje bi trebalo dodatno ograničiti rad novinara. Članak 307a, poznat i kao „Lex Ag“, omogućuje zatvaranje izvora informacija. Ukoliko za ulazak u istragu ili objavu informacije koriste tajne izvore, sada je moguće da će ti izvori biti procesuirani i zatvoreni, dok će novinari biti zaštićeni, barem zasad.
Na prvi pogled, to djeluje kao pozitivno pravilo za zaštitu novinarske tajne, no u stvarnosti je to alat za kriminalizaciju svakog tko iznosi informacije. Ako netko procuri kompromitirajuće podatke ili dokaze korupcije, zakonske odredbe mogu biti korištene za privođenje ili čak zatvaranje izvora.
Primjer iz prakse: slučaj Beroš i EPPO
U studenom 2024., nakon što su informacije o korupciji u zdravstvu procurile u javnost putem WhatsApp poruka, EPPO (Europski ured za borbu protiv prijevara) optužio je ministra Beroša za mito. Vlast je tada aktivirala članak 307a s ciljem da istraži izvor informacija i utvrdi tko stoji iza navoda. U međuvremenu, započeli su sastanci, ispitivanja novinara i ostalih osoba – sve s namjerom pronalaska krivca unutar izvora, a ne razbijanja same korupcije.
Činjenica je da je u praksi ovaj članak prešao granicu zaštite novinara i postao sredstvo političkog pritiska, a ne istinske pravne zaštite.
Vlasništvo medija: maskirana ruka moći
Koliko je zapravo transparentno vlasništvo?
Hrvatska i dalje zaostaje za većinom europskih zemalja kada je riječ o transparentnosti vlasništva medija. Prema izvještaju Centra za pluralizam medija (CMPF), Hrvatska ima visokorizičnu ocjenu od čak 54%, što znači da je gotovo nemoguće provjeriti tko zaista stoji iza određenih medijskih kuća. Za usporedbu, Danska, zemlja poznata po najtransparentnijem vlasništvu u EU, ima svega 12%.
Slučajevi skrivene kontrole i vlasništva
- Z1 Televizija: Službeno je vlasnik hrvatska tvrtka, no prema GONG-u, stvarne veze vode do misterioznih investitora povezanih s Domovinskim pokretom, što ukazuje na političku kontrolu medija.
- Media Solutions: Kupila je nekoliko važnih tiskanih medija, uključujući Novi List i Zadarski List. No, stvarni vlasnici su duboko povezani s političkim krugovima, osobno Bojan Divjak i Oleg Uskoković.
Takva praksa predstavlja sustavnu manipulaciju informacijama, a građanima se želi namjerno prikazati lažni dojam transparentnosti.
Državno oglašavanje: za koga je ono?
Hrvatska i nedostatak transparentnosti u odlučivanju
Europska komisija i dalje upozorava na netransparentnost procesa dodjele državnih oglasa. Od 2021., Hrvatska nije napravila nikakav pomak, a prema najnovijim podacima, gotovo je nemoguće utvrditi tko i prema kojim kriterijima dodjeljuje javne novce medijima. Oglasni budžeti se uglavnom dijele po političkim linijama ili prema prijateljstvu s politikom, a kritični mediji najčešće ostaju bez javnih sredstava.
Međunarodne ocjene i zabrinutost
Reporteri bez granica stalno ističu da je sustavna upotreba SLAPP tužbi, kriminalizacija izvora i netransparentno vlasništvo glavni faktori koji ugrožavaju funkcioniranje medijskog sustava. Hrvatska je s ovim problemima na samom vrhu Europske unije, a građani se susreću s sve većom ignorancijom prema istini.
Zaključak: što nam donosi ova situacija?
Sloboda medija i neovisno novinarstvo danas su u Hrvatskoj pod velikim pritiskom. Od sudskih pritisaka i manipulacije zakonima, do skrivenog vlasništva i netransparentnih oglašivačkih politika – sustav je usmjeren na održavanje moći i sprečavanje kritičkog izvještavanja. U takvom je okruženju teško razgovarati o pravdi, transparentnosti ili odgovornosti – jer ih jednostavno nema. No, važno je da se građani i društvo bore za svoje pravo na istinu, a pružaju se i zakonski alati za otkrivanje i razotkrivanje ovih nepravilnosti.
Često postavljana pitanja (FAQ)
1. Kako prepoznati SLAPP tužbu?
SLAPP tužbe su često pretjerano opsežne, bez stvarne pravne osnove, a njihov cilj je zastrašivanje i financijsko uništavanje istražnih medija ili pojedinaca. Ako se tužba pojavljuje samo nakon kritičnog izvještavanja, najvjerojatnije je riječ o SLAPP-u.
2. Koji je cilj članka 307a u praksi?
U praksi, ovaj zakon omogućava vlastima ili moćnicima da ciljano prate izvore informacija i zatvaraju ih zbog sumnji u nelegalno procurivanje podataka, ali često se koristi i za političko suzbijanje kritičkih medija.
3. Koliko je Hrvatska sigurna kada je u pitanju vlasništvo medija?
Prema istraživanjima, Hrvatska je na samom kraju europske ljestvice transparentnosti vlasništva, što omogućava velikim utjecajima i interesnim skupinama da preko posrednika kontrolišu krucijalne medije bez da su javno vidljive informacije dostupne.
4. Koji su glavni problemi vezani za državnu potrošnju u medijima?
Najveći problem je netransparentnost dodjele oglasa, zbog čega je tržište medija podložnije utjecaju i favoriziranju od strane politika, čime se narušava pluralizam i nezavisnost.
5. Što građani mogu učiniti da zaštite medije i istinu?
Povećanjem informiranosti, boreći se za transparentne zakone i sudjelovanjem u društvenim aktivnostima. Važno je podržavati kritičke medije i pozivati na odgovornost političara i pravosudnih institucija. Također, korisno je upoznati se sa zakonskim pravima i ići na sudove ukoliko se osjećate ugroženima ili dovedeni u sumnjive situacije.
U današnjem dobu kada je informacija moć, Hrvatska stoji na raskrižju – hoće li dozvoliti dalje urušavanje svojih medijskih sloboda ili će se aktivno boriti za jačanje demokracije i istine? Samo vrijeme će pokazati, ali važno je da svi zajedno ostanemo budni i kritični prema onome što nam plasiraju s raznih strana.
—
Leave a Comment