I ZDS Raspudić pitao SDP-ovku: Jesen 1991., koji je naš znak?

Nino Raspudić komentirao je:

“Zanimljivo je da se EU postavlja kao da je tu bitan igrač u raspletu ruske agresije na Ukrajinu, ali u biti je najmanje važna. Važna je kao financijer, vjerojatno i ‘sutra’ kao glavni financijer obnove Ukrajine. Međutim, ono što je važno je nova američka Nacionalna sigurnosna strategija. To je vrlo kratak dokument, na 18 stranica teksta, i baš ta kratkoća govori koliko je ozbiljan. Jer američki ustav, često se ističe, je izvrstan i velik upravo zato što je kratak.”

“Meni je nezamislivo da Hrvatska ili EU u tako kratkom dokumentu mogu vrlo jasno, precizno i konkretno reći koji su njihovi interesi i koja je njihova strategija. Iz te američke strategije iščitava se jedna vrlo nepovoljna slika EU-a, oni vide Europsku uniju kao nešto što je dekadentno, u propadanju. Amerikanci razdvajaju Europu na dva dijela,” izričito kaže Raspudić, dodajući da treba pojačati suradnju s “zdravim” dijelom srednje istočne i južne Europe. Možda i mi spadamo tu negdje, zaključuje.

I ZDS Raspudić pitao SDP-ovku: Jesen 1991., koji je naš znak?

Dalje, analitičari poput Raspudića ističu da je vjerojatno cilj Amerike da što prije okonča sukob i da rusku energiju učini manje pristupačnom Europi. “Ruska energija direktno kupuje se u Europi, a ne indirektno da se europska tehnologija seli u Kinu.” No, isti analitičari upozoravaju da nije lako pronaći zadovoljavajući kompromis koji bi spajao sigurnost, ekonomiju i moralne odrednice međunarodnih odnosa. Ovo nije samo tehničko razdvajanje interesa nego i etička dilema koja se tiče svake zemlje članice EU-a, uključujući Hrvatsku.

Mi u Kriminal.info često gledamo na geopolitiku kroz prizmu sigurnosti i pravne sigurnosti, jer politički sporovi mogu imati direktne posljedice za javni red i borbu protiv kriminala. Kada države snize rizike ili izbjegavaju rješavanje sukoba na odlučan način, posljedice mogu biti povećani prijetnje unutarnjem sigurnosnom sustavu, što se lakše prelijeva na pojedince i zajednice. U ovom članku analizirat ćemo što to sve znači, tko ima koristi, a tko snosi trošak, te kako to utječe na hrvatsku sigurnosnu scenu i kriminalističke izazove koji su uvijek prisutni kad se govori o ogromnim geopolitičkim rizicima.

Amerika kao ključni igrač: kako se kreira percepcija i što to znači za Europu

Govor o Americi kao ključnom igraču u europskim poslovima često prelazi granice diplomatskih protokola i ulazi u svakodnevicu. Zašto Amerika ima toliko velik utjecaj na odluke koje se donose u Bruxellesu? Odgovor nije jednostavan. Prije svega, Sjedinjene Države imaju snažan instrumentski arsenal: savezni proračun za obranu, financijske kanale, diplomaciju, ali i utjecaj na medije i javno mnijenje. Druga bitna točka je “globalna mreža sigurnosnih i ekonomskih interesa” koja vezuje Washington uz mnoge europske centre moći.

Nova američka Nacionalna sigurnosna strategija, o kojoj često govori Raspudić, tvrdi da su američki interesi jasni i sažeti: očuvanje liberalne demokracije, jačanje transatlantskog partnerstva i ublažavanje prijetnji s kontinenta koji se proteže od Baltika do Crnog mora. U njoj se, kako tvrde kritičari, često nalazi jasna distinkcija između onoga što SAD vidi kao “zdravu” Europu i onoga što smatra “problematičnim” ili “dekadentnim” dijelom unije. Ovaj okvir često prožimaju pitanja o ponašanju Brisela, o tome koliko EU zaista može i želi djelovati kao jedinstvena politička i vojna snaga.

Prisutan je rizik da se EU identificira kao pasivan igrači ili, s druge strane, kao financijer koji nudi potporu, ali bez jasne strategije kako pretvoriti tu potporu u konkretan rezultat na terenu. U tom kontekstu, američki pristup često naglašava fleksibilnost i brzinu donošenja odluka, što EU ponekad smatra nedovoljnom ili previše postepenom. Takav kontrast stvara napetost koja se očituje u javnim debatama o energetskoj sigurnosti, sankcijama i troškovima koje nosi dugoročno ratno ili sigurnosno opterećenje Kišnici.

Druga uporabna perspektiva je “diplomatska realnost” — američki zvaničnici često naglašavaju potrebu za bržim donošenjem odluka i manjom birokracijom u kriznim vremenima. S druge strane, europski institucijski okvir traži širi konsenzus, institucionalno testiranje, pa i zaštitu različitih interesnih skupina unutar članica. To je, u velikoj mjeri, razlika u pristupu koja se reflektira i na javnu diskusiju i na percepciju sigurnosnih rizika među građanima.

Kriminalistički implikacije i praktični primjeri

Iz perspektive istraživačkog novinarstva i kriminologije, geopolitička napetost često povećava rizike od propusta u nadzoru i provođenju sankcija, što povremeno otvara puteve za organizirani kriminal i korupciju. Kada se uspostave fleksibilne ili preduge procedure za zamrzavanje sredstava, kriminalne mreže vješto koriste tehničke rupe u sustavima provjere identiteta i praćenja priljeva sredstava. U mnogim slučajevima, to prelazi granice birokratske zasićenosti i uvodi nove sigurnosne rizike: pranje novca, krijumčarenje roba, pa čak i utjecaj na demokratske procese.

Fenomen “drugačija sigurnost” često se manifestira u malim slučajevima koji ne privlače globalnu pažnju, ali jasno pokazuju kako teškoće u koordinaciji i brzini mogu imati realne posljedice na ljudske živote. Primjerice, slučaju gdje se financijska potpora Ukrajini osigurava kroz mrežu banaka i državnih institucija, ali se nadzor nad sredstvima oslanja na složene pravne okvire i periodična revizijska izvješća koja su, ponekad, preopterećena administracijom, a premalo prilagođena realnim potrebama na terenu. Takvi scenariji nisu samo ekonomske, već i sigurnosne dileme koje otvaraju propuste koji kriminalne strukture mogu iskoristiti.

U kontekstu Hrvatske, to znači da se svaki pomak u smjeru snažnijeg transatlantskog partnerstva i bržim ponašanjima na razini sankcija i sigurnosnih mjera može pozitivno odraziti na borbu protiv organiziranog kriminala, ali zahtijeva jasnu i učinkovitu implementaciju na nacionalnoj razini. To obuhvaća bolji nadzor nad transferima sredstava, jaču suradnju s Europolom i integraciju naprednih sustava praćenja, kao i transparentno objavljivanje rezultata kako bi javnost vidjela da su sredstva za borbu protiv kriminala i sigurnost doista usmjerena prema konkretnim ciljevima.

EU-ova uloga: financiranje, sigurnost i unutarnja jezgra politika

Vrijeme je da se fokusiramo na europski okvir. EU nije samo skupina država s različitim tradicijama; to je složen sustav pravila, institucija i politika koje omogućuju koordiniranu reakciju na napetosti. Kako bi EU izašla iz krize s vjerodostojnošću, mora ponuditi jasnu strategiju koja spaja energetsku sigurnost, financijsku stabilnost i obrambene kapacitete u jedinstvenom pristupu.

Financiranje Ukrajine i zamrzavanje ruskih sredstava

Europska financijska potpora Ukrajini ostaje kamen temeljac, no njen opseg i način provedbe izazivaju oštre javne rasprave. Dugoročno, cilj nije samo pomoći Ukrajini, nego stabilizirati regiju, očuvati demokratske vrijednosti i spriječiti širenje sukoba. Istovremeno, zamrzavanje ruskih sredstava unutar EU-a ostaje sporna tema. Dok jedni vide to kao nužan alat pritiska na Kremlj, drugi upozoravaju na rizik narušavanja pravnog poretka ili mogućih diplomatskih tenzija s Rusijom. U praksi, implementacija ovih mjera zahtijeva izgradnju čvrstih pravnih okvira, transparentnost i redovite revizije koje jamče da sredstva idu tamo gdje su najpotrebnija.

U okviru sigurnosnih kapaciteta, EU razmatra veći angažman na polju obrambene industrije i zajedničke nabave oružja, što bi smanjilo ovisnost o vanjskim izvoznicima i povećalo otpornost. Naime, energetska ovisnost i ovisnost o uvozu ključno su polje gdje EU mora ponuditi održiva rješenja koja istovremeno podržavaju gospodarski rast i sigurnost unutar tijela Unije.

Unutarnje perspektive: jedinstvo država članica

Unutar EU-a vlada dinamičan sklad, ali i disonanca. Neke zemlje strahuju od rizika koji proizlaze iz agresivne politike prema Rusiji, dok druge pozivaju na jaču zajedničku poziciju. Takav jaz nije neobičan u složenim sustavima s različitim političkim kulturama. Ipak, za istinski napredak važno je zadržati političku homogenost tamo gdje se to može, bez žrtvovanja nacionalnih interesa. Raspudić naglašava da postoje trenuci kada EU “ne čita susjede” ili “ne čita realnost” na način koji bi mogao potaknuti smanjenje povjerenja među partnerima. To je, naravno, rizik koji se mora svladati kroz otvorenu komunikaciju, transparentno donošenje odluka i veći angažman civilnog društva.

U ovom kontekstu, pojačana suradnja s regionom i izgradnja sigurnosne arhitekture koja uključuje regijske alate može dati EU-u dodatnu snagu. Za Hrvatsku i druge zemlje koje su okrenute prema europskim integracijama, to također znači jasno mapiranje rizika koji se odnose na organizirani kriminal i sigurnost granica — od migracijskih tokova do provjere identiteta i zaštite kritične infrastrukture.

Energetska sigurnost, ekonomija i geostrategija: tri stuba u složenoj igri

Geopolitički rizici često se preklapaju s ekonomskim i energetskim izazovima. Energija, kao jedna od glavnih karika u lancu sigurnosti, postaje i sredstvo političkog pritiska te oruđe za oblikovanje međunarodnih odnosa. S jedne strane, smanjenje ovisnosti o ruskoj energiji pruža Europi novu razinu autonomije; s druge strane, prelazak na alternativne izvore stvara trajne troškove, otvara pitanja cijena energije i utjecaja na potrošače. U ovom kontekstu, jedinstveni pristup EU-a ima dva ključna zadatka: smanjiti rizike povezane s energetskim osloncem i istovremeno osigurati da cijene energije ne postanu prepreka gospodarskom rastu.

Razvoj obnovljivih izvora energije, diversifikacija dobavljača i unapređenje infrastrukture postali su prioritet MDL (malo-ili-veliko) razini. No, valja biti iskren: tranzicija zahtijeva strpljenje i srednjoročne troškove koji se mogu reflektirati na javni sektor i privatne potrošače. Hrvatska, kao zemlja s klimom i ekonomijom koja se još prilagođava EU standardima, mora pažljivo birati rizike i prilike. Primjerice, ulaganje u otpornu energetsku mrežu i kućne sustave za uštedu energije može imati višestruke koristi: smanjenje potrošnje, sigurniju mrežu i oportunitet za sigurnu industriju u zemlji.

Prednosti i nedostaci ovakvog pristupa

• Prednosti: povećana sigurnost, smanjenje ovisnosti o vanjskim dobavljačima, jačanje domaće industrije, bolja pozicija u pregovorima o cijeni energije.
• Nedostaci: kratkoročni trošak u infrastrukturi, prelazak na nove tehnologije, potrebe za stručnim kadrovima i prilagodbom potrošača na nove modele potrošnje.

U toj naglašenoj dinamici, koordinacija između EU-a i nacionalnih vlada ostaje od presudne važnosti. Kriminalisti i pravosudni sustavi trebaju biti spremni na nove vrste rizika, kao što su sofisticirano financiranje terorističkih i kriminalnih aktivnosti kroz energetsku mrežu ili cyber-napadi koji ciljaju energetski sustav. Zato je izuzetno važno da se sigurnosne, pravne i ekonomske politike uključe u jedinstveni okvir koji maksimalno štiti građane, a istovremeno omogućava pametan gospodarski razvoj.

Pro i kontra pristupa koji oblikuje budućnost

U političkoj raspravi često se susreću dvije strane: onaj koji zagovara čvrst i brz pristup razvoju strategije i onaj koji zagovara oprez i konsenzus. Oba pristupa imaju svoje prednosti i mane, a kombinacija može biti najpametnija: brz, ali transparentan proces donošenja odluka, koji ne odustaje od temeljnih vrijednosti i institucionalnih mehanizama koji štite demokratske standarde.

Prednost snažne transatlantske suradnje očita je: sigurnost, sigurnosne institucije, sudjelovanje u zajedničkim projektima, bolja koordinacija u borbi protiv kriminala, i jača legitimnost zvaničnih odluka. S druge strane, rizici su jasni: previše konta, manje fleksibilnosti, ili ugrožavanje nacionalnog interesa pod pritiskom velike koalicije. Stoga je važno kreirati krizne procedure koje su dovoljno fleksibilne da brzo reagiraju, ali dovoljno jasne da zadrže transparentnost i odgovornost.

U kontekstu Hrvatske, to znači da država mora zadržati suverenitet u donošenju odluka, ali i svoj dio u transatlantskim okvirima. To odmah stavlja pred nas ključna pitanja: koliko smo spremni za brze reforme? Koliki trošak smo spremni podnijeti da bismo dobili sigurnosni i gospodarski dobitak? Kako osigurati da investicije u sigurnost i pravosuđe prate očekivani povrat u smanjenu ranjivost na kriminal i korupciju?

Završni zaključak: što znači ovo za građane i za sigurnost naše zemlje

Politika nije apstraktna igra; ona ima jasno posljedice po svakodnevni život. Ako SAD i EU pokazuju jasnije, sažetije i koordiniranije prioritete, to znači da će se sigurnosni i pravosudni sustavi lakše nositi s izazovima koji dolaze iz regije i šire. Ako se EU uspije snaći s financiranjem i uspostaviti čvršći okvir za implementaciju sankcija i zaštitu energetskog sustava, građani mogu očekivati stabilniju gospodarsku klimu, manje porezne i socijalne tenzije te transparentnije institucije. S druge strane, if the EU bude spor i podijeljen, rizici ostaju visoki: povećana osjetljivost na kriminalne mreže, sporije reforme i veća volatilnost na tržištima.

Na hrvatskoj razini, poruka glasi: sigurnost nije luksuz, već potreba. To znači jačanje Kontrolnih mehanizama u institucijama, jaču suradnju s Europolom i drugim agencijama, te promicanje transparentnosti u dodjeli sredstava usmjerenih na borbu protiv kriminala i jačanje javne sigurnosti. To je i prilika za građane da vide rezultate reformi: jasnije procedure, brže pravosuđe, sigurniju granicu i kvalitetniju javnu uslugu, što se izravno osjeti na svakom radnom mjestu, u svakom gradu i svakom kvartu.

FAQ – Često postavljana pitanja

1. Zašto Amerika gleda Europu kao “dekadentnu” ili “propadajuću” regiju?

   Riječ je o kombinaciji percepcije koja proizlazi iz dinamike američke strategije i kritičnih opisa koji traže brži i jasniji put za jačanje transatlantskih veza. U realnosti, cilj nije samo izolirati EU, nego potaknuti jaču i učinkovitiju suradnju kako bi se lakše odgovorilo na zajedničke sigurnosne izazove, od energetike do borbe protiv kriminala.

2. Što EU može učiniti da ojača vlastitu poziciju?

   EU može povećati koordinaciju kroz zajedničke nabave, ubrzati reforme vezane uz vladavinu prava, ojačati cyber sigurnost, investirati u energetske infrastrukture i diversifikaciju dobavljača, te poboljšati nadzor nad prijenosom sredstava koji idu u Ukrajinu ili druge regije pogođene sukobom.

3. Koje su konkretne teme koje najviše pogađaju pravosuđe i sigurnost?

   Najosjetljivije su: praćenje financijskih tokova, sprječavanje pranja novca, uspješna implementacija sankcija, borba protiv korupcije, te jačanje kapaciteta za nadzor granice i migracijskih tokova, uključujući cyber napade na infrastrukturu.

4. Kako bi Hrvatska mogla koristiti ovakve trendove u svojoj budućnosti?

   Hrvatska može jačati pravne okvire i kapacitete za provedbu sankcija, oplemeniti suradnju s Europolom i drugim partnerima, ubrzati reforme u pravosuđu i sigurnosnom sektoru, te razvijati domaću industriju za sigurnost i energetsku održivost kako bi smanjila ovisnost o vanjskim izvorima.

5. Što znači za građane ukupan učinak ovakvog pristupa?

   Građani mogu očekivati sigurniju i stabilniju sredinu, manje rizik od sigurnosnih poremećaja, transparentnost u trošenju sredstava za sigurnost te jasnije odgovore državnih institucija u kriznim vremenima. Ujedno, to može značiti i poticanje gospodarskog rasta kroz sigurnost ulaganja i održivu energetsku politiku.

6. Koji su glavni rizici ako se pristupi previše brzinski ili previše oprezno?

   Ako se ide prebrzo bez jasne definicije i nadzora, postoji rizik od pogrešnih prioriteta i neregularnosti. Ako se ide preoprezno, rizici su politički i ekonomski: sporost odluka, gubitak prilika, i povećani rizik od destabilizacije sigurnosnih sustava. Ključ je uravnotežen i proziran pristup s čvrstom domaćom provenijacijom i jasnom komunikacijom prema građanima.

7. Kako se to uklapa u kriminološku sliku svijeta 2025.?

   Kriminalci traže rupe u sustavu — bilo kroz finansijske kanale, korupciju, ili cyberspace. Jačanjem nadzora, boljoj koordinaciji i transparentnosti, smanjujemo njihovu mogućnost za operacije, a istovremeno povećavamo rizik za njihovu uspješnost. Zato sigurnost nije samo tehnička kategorija; to je temelj na kojem počiva i demokratski poredak i gospodarski rast.

U zaključku, razgovor o Raspudićevim i američko-europskim potezima traži više od pukih zaključaka. Treba nam realnost, ali i vizija. Treba nam jasna strategija koja spaja sigurnost i slobodu, koja štiti građane i potiče razvoj. Hrvatska, kao dio europskog prostora, ima priliku da bude pozitivan primjer uravnoteženog pristupa koji ne zaboravlja ni pravdu, ni gospodarstvo, ni građane. Time se jača i sama sigurnost nacije, a sve to prelazi u konkretnu korist: sigurni gradu, sigurnijoj granici, sigurnijim obiteljima. I zato, otvorimo dijalog, postavimo prave prioritete i krenimo naprijed s jasnom vizijom i mjerljivim ciljevima.