Posljednjih mjeseci, vijesti koje dolaze iz diplomatskih krugova glede putovanja hrvatskih državljana u Srbiju izazivaju mješovite osjećaje. S jedne strane, službena preporuka o odgodi nekritičnih putovanja i dalje ostaje na snazi, dok s druge strane, sve češće stižu informacije o pozitivnim pomacima i ublažavanju napetosti na granicama. Ova kontradiktorna slika zahtijeva dublju analizu, uzimajući u obzir povijesni kontekst, trenutno stanje i buduće implikacije za hrvatsku manjinu u Srbiji i srpsku manjinu u Hrvatskoj.
Zamjenik hrvatskog veleposlanika u Beogradu, Ivan Zeko-Pivač, nedavno je na obilježavanju pete obljetnice rada hrvatske Fondacije „Antun Gustav Matoš“ iznio ohrabrujuće detalje. Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme ne bilježe se slučajevi protjerivanja hrvatskih državljana, zadržavanja na granici ili odbijanja radnih dozvola. Ovo je značajan odmak od perioda u kojima su takve situacije bile prisutnije, a koje su nerijetko služile kao pokazatelj hladnijih diplomatskih odnosa.
„Preporuka hrvatskim državljanima da se putovanja u Srbiju odgode ako nisu nužna i dalje su na snazi, no činjenica je da se u posljednje vrijeme ne bilježe protjerivanja, zadržavanja na granici ili odbijanja radnih dozvola“, izjavio je Zeko-Pivač. Ova izjava, iako oprezna, unosi dozu optimizma. Ona sugerira da diplomatski kanali i bilateralni napori polako donose rezultate, čak i u područjima koja su tradicionalno osjetljiva.
Pozitivni koraci za hrvatsku manjinu u Srbiji
Osim na makro-političkom planu, zamjenik veleposlanika Zeko-Pivač naglasio je i pozitivne pomake kada je riječ o mogućnostima okupljanja i očuvanja identiteta Hrvata u Beogradu. Država je osigurala reprezentativan prostor u središtu grada, što je ključno za rad i djelovanje institucija koje skrbe o hrvatskoj zajednici.
„Hrvati u Beogradu mogu očitovati i njegovati nacionalni identitet. Ali, je li to na razini onoga što bi oni i mi u veleposlanstvu htjeli, to je već druga priča“, dodao je Ivan Zeko-Pivač. Ova izjava precizno oslikava složenost situacije. Iako postoje formalne pretpostavke za djelovanje, stvarna implementacija i razina prihvaćenosti nacionalnog identiteta od strane šire zajednice i institucija često je podložna dodatnim izazovima.
Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina i neostvarena prava
Kako bi se bolje razumjela trenutna pozicija hrvatske manjine u Srbiji, neophodno je vratiti se na Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina. Ovaj je dokument potpisan prije 21 godinu s ciljem reguliranja prava srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji. Uspoređujući prava koja srpska manjina uživa u Hrvatskoj s onima koja ima hrvatska manjina u Srbiji, moglo bi se očekivati više, istaknuo je Zeko-Pivač.
Ključni kamen spoticanja, na koji hrvatske vlasti i vodstvo hrvatske zajednice ukazuju od samog potpisivanja Sporazuma, jest neostvareno pravo na zajamčena zastupnička mjesta za hrvatsku manjinu u predstavničkim tijelima Srbije. Ova manjinska prava, kada su propisana, često se oslanjaju na mehanizme zastupljenosti u zakonodavnim i izvršnim tijelima, kako bi se osiguralo da glas manjine bude čujan i da se njihovi interesi uzimaju u obzir prilikom donošenja odluka. U Srbiji, taj mehanizam nije u potpunosti zaživio za hrvatsku zajednicu, što ostavlja prostor za zabrinutost glede učinkovite zaštite njihovih prava i interesa.
Imajući u vidu usporedbu prava srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske u Srbiji koja su definirana Sporazumom o međusobnoj zaštiti manjina potpisanog prije 21 godinu, Istaknuo je kako bi se moglo očekivati više, kazao je. Hrvatske vlasti i vodstvo hrvatske zajednice od zaključivanja toga dokumenta ukazuju na neostvareno ključno pravo – zajamčena zastupnička mjesta hrvatskoj manjini u predstavničkim tijelima Srbije.
Ovaj nedostatak izravne zastupljenosti u zakonodavstvu može otežati proces donošenja odluka koje utječu na svakodnevni život, kulturu, jezik i obrazovanje hrvatske manjine. Umjesto da se njihovi predstavnici direktno bore za prava u sabornici, primorani su se oslanjati na druge kanale, što može biti dugotrajnije i manje učinkovito.
Fondacija „Antun Gustav Matoš“ kao svjetionik hrvatske kulture u Beogradu
Veliki doprinos u očuvanju i promicanju hrvatskog identiteta u Srbiji daje Fondacija „Antun Gustav Matoš“. Njezin upravitelj, Marin Piuković, također je ocijenio uvjete za djelovanje Fondacije kao pozitivne, ističući pokretanje nastave na hrvatskom jeziku u njezinu sjedištu kao najveće postignuće.
„Imamo 14 polaznika, što je ohrabrujući broj kada se ima u vidu negativno društveno ozračje, napose prema Hrvatima, kao i da takvih aktivnosti u Beogradu do sada nismo imali“, naveo je Piuković. Ohrabrujući broj od 14 polaznika, pogotovo u kontekstu navedenog “negativnog društvenog ozračja”, pokazuje snažnu želju i predanost zajednice za očuvanjem svog nasljeđa. Odsutnost ovakvih aktivnosti u prošlosti dodatno naglašava važnost i novinu rada Fondacije.
Fondacija nastoji potaknuti aktivizam među sunarodnjacima u glavnom gradu Srbije, gdje ih je prema popisu iz 2022. godine bilo oko 4.500. Ciljevi Fondacije, koja je osnovana prije pet godina od strane Hrvatskog nacionalnog vijeća, su višestruki: očuvanje, njegovanje i prezentiranje suvremene i tradicijske kulture Hrvata iz Beograda te promicanje i unaprjeđenje znanosti, obrazovanja i umjetnosti hrvatske nacionalne manjine.
Programi i aktivnosti Fondacije
Trodnevno obilježavanje pete obljetnice rada Fondacije, koje je započelo znanstvenim skupom, jasno pokazuje širinu i dubinu njezinih aktivnosti. Predavanja o liku i djelu velikog hrvatskog književnika Antuna Gustava Matoša, koja su održali predavači Rino Džanko i profesor Ivica Žižić iz Splita, svjedoče o nastojanju da se poveže bogata kulturna baština s novim generacijama.
Osim znanstvenih skupova, planirani su i drugi događaji koji za cilj imaju potaknuti angažman zajednice:
Svečana akademija: Očekuje se da će ova svečanost okupiti predstavnike vlasti, diplomatskog zbora, kao i istaknute članove hrvatske zajednice, te da će poslužiti kao platforma za razmjenu mišljenja i planiranje budućih koraka.
Program za polaznike nastave na hrvatskom: Ovaj dio programa naglašava važnost obrazovanja i kontinuiteta u prenošenju hrvatskog jezika i kulture. Kroz interaktivne radionice i kulturne sadržaje, polaznici će imati priliku dublje se upoznati sa svojim kulturnim korijenima.
Ovakve inicijative nisu samo simbolične. One predstavljaju konkretne napore u borbi protiv asimilacije i doprinose jačanju nacionalnog identiteta u manjinskim zajednicama.
Povezanost manjinskih prava i diplomatskih odnosa
Razmatranje prava hrvatske manjine u Srbiji ne može se promatrati izvan šireg konteksta bilateralnih odnosa između Hrvatske i Srbije. Povijesne tenzije i kompleksnost međuetničkih odnosa često ostavljaju traga na položaj manjina. Međutim, suvremena europska praksa jasno ukazuje na važnost rješavanja manjinskih pitanja kao ključnog faktora u izgradnji stabilnih i dobrosusjedskih odnosa.
Statistički podaci, iako ne uvijek dostupni u potpunosti, sugeriraju da se broj Hrvata u Srbiji smanjuje, što je trend koji je prisutan i u drugim europskim zemljama kada su u pitanju manjinske skupine. Razlozi su brojni: ekonomske migracije, nedostatak adekvatnih mogućnosti za profesionalni razvoj, te, kako je spomenuto, ponekad nepovoljno društveno ozračje.
Pros:
Formalne pretpostavke: Postoje zakonski okviri i sporazumi koji bi trebali jamčiti prava manjina.
Podrška institucijama: Osiguravanje prostora za rad Fondacije i podrška obrazovnim inicijativama.
Ohrabrujući broj polaznika: Pokazatelj želje zajednice za očuvanjem identiteta.
Ublažavanje graničnih tenzija: Smanjenje incidenata na granici pozitivno utječe na protok ljudi i roba.
Cons:
Neostvarena zastupljenost: Nedostatak zajamčenih mjesta u predstavničkim tijelima Srbije.
Negativno društveno ozračje: Upozorenja na nepovoljnu klimu za Hrvate.
Migracije i demografski pad: Gubitak članova zajednice zbog ekonomskih i socijalnih faktora.
Implikacije na identitet: Rizik od asimilacije i gubitka specifičnosti manjinske kulture.
Ovaj odnos pros i cons jasno pokazuje da je put do pune ravnopravnosti i integracije dug i zahtijeva kontinuirani napor s obje strane.
Budućnost odnosa i perspektiva
Preporuka hrvatskog veleposlanstva o odgodi nekritičnih putovanja u Srbiju, iako još uvijek na snazi, predstavlja simboličnu distinkciju između formalne diplomatske politike i stvarnih promjena na terenu. Rast broja povratnika s pozitivnim iskustvima s granica, zajedno s podrškom inicijativama poput Fondacije „Antun Gustav Matoš“, ukazuju na mogući početak nove faze u odnosima.
Vrijedi podsjetiti na nedavni primjer prosvjedne note koju je Hrvatska poslala Srbiji zbog diskriminacije hrvatske manjine, u kontekstu situacije s vrtićem u Subotici. Ova situacija, iako izolirani incident, podsjeća na osjetljivost pitanja manjinskih prava i na potrebu za stalnim nadzorom i dijalogom. S jedne strane, takvi incidenti izazivaju zabrinutost i zahtijevaju brzu reakciju, dok s druge strane, sam čin slanja prosvjedne note pokazuje spremnost Hrvatske da se aktivno bori za prava svojih sunarodnjaka.
Hrvatska vlada, kroz diplomatske kanale, neprekidno radi na zaštiti interesa hrvatske manjine u Srbiji, kao i na unapređenju cjelokupnih bilateralnih odnosa. Ključno je da se ovakva pozitivna pomaka u praksi, poput onih koje je spomenuo zamjenik veleposlanika Zeko-Pivač, nastave i da se diplomatskim putem riješe preostala neriješena pitanja, posebice ona koja se tiču izravne političke zastupljenosti.
Jačanje obrazovnih i kulturnih institucija za manjine, poput Fondacije „Antun Gustav Matoš“, ključno je za očuvanje identiteta i osnaživanje zajednice. Kada pripadnici manjina imaju mogućnost učiti svoj jezik, njegovati svoju kulturu i osjećati se sigurno u svojoj zajednici, to dugoročno doprinosi boljoj integraciji i pozitivnijem ozračju.
Zaključak
Iako preporuka o odgodi putovanja ostaje na snazi, sve su jasniji signali o poboljšanju situacije na različitim razinama. Ne bilježe se protjerivanja, a aktivnosti poput pokretanja nastave na hrvatskom jeziku pružaju nadu i potiču optimizam. Ipak, put do potpune ravnopravnosti i ostvarenja svih prava hrvatske manjine u Srbiji je dug. Neostvareno pravo na zajamčena zastupnička mjesta u predstavničkim tijelima Srbije i dalje predstavlja ključno pitanje koje zahtijeva rješavanje.
Hrvatska i Srbija, kao susjedne zemlje s dugom i kompleksnom poviješću, imaju zajednički interes za stabilizaciju i poboljšanje odnosa. Rješavanje pitanja manjinskih prava, uzajamno poštivanje i dijalog, ključni su elementi na tom putu. Budućnost odnosa između dviju zemalja, kao i položaj hrvatske manjine u Srbiji, ovisit će o sposobnosti obiju strana da nastave graditi povjerenje i provoditi dogovorene principe u praksi.
Često postavljana pitanja (FAQ)
P1: Zašto hrvatska veleposlanstva i dalje preporučuju odgodu putovanja u Srbiju?
Iako postoje pozitivni pomaci, preporuka ostaje na snazi kao opća mjera opreza, sve dok se ne riješe sva sporna pitanja i dok se ne postigne stabilnost u diplomatskim odnosima i punoj zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji. Ona služi kao podsjetnik na potencijalne rizike koji su postojali u prošlosti.
P2: Koji su glavni problemi s kojima se suočava hrvatska manjina u Srbiji?
Najvažniji problem je neostvareno pravo na zajamčena zastupnička mjesta u predstavničkim tijelima Srbije. Ostali izazovi uključuju očuvanje jezika i kulture, te ponekad nepovoljno društveno ozračje koje može otežati ostvarivanje punog potencijala i osjećaja pripadnosti.
P3: Što je Fondacija „Antun Gustav Matoš“ i koja je njezina uloga?
Fondacija „Antun Gustav Matoš“ je organizacija osnovana od strane Hrvatskog nacionalnog vijeća s ciljem očuvanja, njegovanja i prezentiranja hrvatske kulture u Beogradu, te promicanja znanosti, obrazovanja i umjetnosti. Pokrenula je nastavu na hrvatskom jeziku i organizira razne kulturne i znanstvene manifestacije.
P4: Kakva su prava srpske manjine u Hrvatskoj u usporedbi s pravima hrvatske manjine u Srbiji?
Sporazum o međusobnoj zaštiti manjina definira prava obiju manjina. Iako se prava ne mogu uvijek direktno uspoređivati po svakoj stavci, Hrvatska tvrdi da srpska manjina u Hrvatskoj uživa širu zaštitu i zastupljenost, posebno u smislu političke participacije, nego hrvatska manjina u Srbiji.
P5: Jesu li se diplomatski odnosi između Hrvatske i Srbije poboljšali?
Postoje naznake poboljšanja, kao što je smanjenje incidenata na granicama i jačanje aktivnosti koje podržavaju manjinske zajednice. Međutim, ključna pitanja, poput onih vezanih za prava manjina, još uvijek zahtijevaju rješavanje kako bi se postigla potpuna normalizacija i stabilnost odnosa.
Leave a Comment