Naslov ovog teksta otvara priču o završnim dielovima jedne od najzvučnijih poslovnih priča iz hrvatskog stečajnog svijeta posljednjih godina. U pitanju je Coninga d.d., nekadašnja tvrtka Radimira Čačića, bivšeg ministra i potpredsjednika Vlade, čija imovina i tražbine polako bivaju čistjene kroz stečajni postupak. U ovom pregledu objasnit ćemo što je prodano, po kojim cijenama, tko je sudjelovao u dražbama i što to znači za HBOR-ova potraživanja te za druge vjerovnike. Zbirno, radi se o jednoj od najznačajnijih transakcija unovčenja imovine iz stečaja, koja otkriva i način na koji se otkupljuju dijelovi nekretnina, kredita i opreme u slučaju insolventnosti velike tvrtke.
Uzrok ovakvih postupaka često nije samo bolja tržišna prilika ili želja za očuvanjem vrijednosti, nego i složen odnos više vjerovnika, uključujući banke, državne institucije i manjinske ulagače. U ovom tekstu nastojat ćemo prikazati temporalni kontekst, numeričke statistike i primjere iz konkretnih dražbi kako biste dobili jasnu sliku o tome što se dogodilo, zašto je baš HBOR-u pripalo oko 0,39 milijuna eura od prodaje nekretnina i kako to utječe na budućnost vjerovnika i stečajnog procesa Coninge d.d.
Stečaj Coninga d.d. i pozadina slučaja
Coninga d.d. krenula je u stečaj sredinom 2018. godine, a među glasinama koje su kružile tada, bila je i priča o složenom posrtanju tvrtke koja je prije toga imala značajno širok poslovni portfelj. Trgovački sud u Varaždinu formalno je otvorio stečajni postupak nad Coningom d.d. u navedenom razdoblju, a broj tražbina vjerovnika, kao i ukupne obveze, bili su predmet praćenja brojnih medijskih i analitičkih komentara. Važno je naglasiti da je u tom trenutku proces bio pod strogim pravilima i da su svi vjerovnici imali priliku prijaviti tražbine, a sud je vodio evidenciju o njihovom statusu i mogućnostima naplate.
Tijek događaja do danas opisuje se kroz nekoliko ključnih trenutaka: broj prijava tražbina dosegao je oko 150, a ukupne tražbine bili su nešto više od 330 milijuna kuna. Istovremeno, priznate tražbe iznosile su nešto više od 120 milijuna kuna. Ovi brojke jasno pokazuju da je stečajni postupak bio složen i da su mnoge strane bile uključene u proces razduživanja vrijednosti poslovanja Coninge. U ovom kontekstu, prodaja nekretnina i opreme imala je za cilj rekonstrukciju vrijednosti i otkup potraživanja vjerovnika, uzimajući u obzir postojeće pravne realnosti i vrijednost imovine koja je bila na popisu stečaja.
Najvažniji element priče bile su velike nekretnine i zemljišta, među kojima su se našle nekretnine u Stinici, kao i drugi objekti raspoređeni po različitim lokacijama. Na “bubnju” javnih dražbi bilo je više od 37.000 četvornih metara zemljišta, koje se u zemljišnim knjigama vodi kao pašnjaci, ali su tu bile i komercijalne nekretnine poput restorana, prodavaonica, više zgrada, a čak i objekat naveden kao “zdenac kod birtije”. U tim je nekretninama bilo i razlučnog prava koje je koristila HBOR, što znači da se kroz ovaj proces i to pravo moralo uzeti u obzir prilikom eventualne realizacije vrijednosti.
Treba napomenuti da prve dražbe nisu bile dovoljne da bi se nekretnine prodale ispod tri četvrtine utvrđene cijene, što je standardna procedura koja omogućuje da se višak vrijednosti pokuša zadržati kroz dodatne korake. U ovom slučaju, tek su na trećoj dražbi nove kupovine uspjele postići zadanu vrijednost ili bolju cijenu, čime su se otvarale mogućnosti za naplatu tražbina i zatvaranje određenih problema iz stečaja. Ovo ukazuje na to da je proces bio dinamičan i da su postojale različite faze evaluacije vrijednosti imovine u različitim fazama dražbe.
Najvrijednije unovčene nekretnine i njihova vrijednost
Najveća pažnja posjetitelja često se usmjerava prema najvažnijim nekretninama koje su prodane tijekom postupka. Po podacima koje je objavila stečajna upraviteljica, dotad unovčena imovina tvrtke u stečaju vrijedila je oko 14,85 milijuna eura, dok su nekretnine vrijedne oko 1,73 milijuna eura još uvijek bile na popisu za unovčenje. Pritom, najskuplje unovčena nekretnina bila je hotel Pagus, koji je prodao kupcu Rudan d.o.o. za 34,25 milijuna kuna, što iznosi otprilike 4,54 milijuna eura, ili 75 posto utvrđene vrijednosti od 45,62 milijuna kuna. Ova transakcija pokazuje da su određene nekretnine imale znatnu vrijednost i značajno utjecale na ukupnu sliku naplate potraživanja.
Sljedeća po vrijednosti bila je nekretnina hotela Trakošćan, prodata tvrtki Adriatic Tourist Resorts d.o.o. za 29,05 milijuna kuna, iako je početna vrijednost bila 55,27 milijuna kuna. Ovaj primjer ilustrira kako odredane nekretnine unutar portfelja mogu znatno odskakati od početnih očekivanja, što često ovisi o lokaciji, stanju nekretnine i odnosima s potencijalnim kupcima te s vjerovnicima. Također treba spomenuti i Zelenu Puntu, naselje u Kukljici na otoku Ugljanu, gdje je vrijednost prodata 26,52 milijuna kuna. Sve ove brojke pokazuju da su poslao tražbi i stjecanje imovine kroz dražbe često segmentirani proces s različitim rezultatima po svakom objektu.
Kroz isto razdoblje, Restoran, paviljoni i više uređenih zemljišta u Svetom Jurju također su prodani, a vrijednost transakcije iznosila je 13,21 milijun kuna, nadmašivši početnu utvrđenu vrijednost od 9,79 milijuna kuna. U popisu 17 unovčenih nekretnina izdvaja se i poslovna zgrada u središtu Varaždina te bivše sjedište Coninga, koja je unovčena za 3,53 milijuna kuna – što je iznosilo tek četvrtinu njezine utvrđene vrijednosti. Ovi su primjeri pokazatelji kako različite nekretnine u okviru iste tvrtke mogu imati vrlo različite ishode na dražbama, što u konačnici oblikuje konačni rezultat stečajne mase.
Još jedna značajna transakcija bila je jahta prodana za 50 posto procijenjene vrijednosti, dok su ostali predmeti informatičke opreme i vozila također dio prodaje. Prizor koji se često spominje u ovakvim slučajevima jest i činjenica da je jahta Benetau Oceanis 411 Clipper – Con Iva – prodana za 222.002 kune, bez PDV-a, što je zapravo 50 posto procijenjene vrijednosti. Iako se na prvu čini kao manja suma u odnosu na velike nekretnine, trebamo uzeti u obzir cjelokupnu sliku koja se stvara ovim postupkom i kako se ta imovina distribuira među vjerovnicima.
Kada gledamo cjelokupni popis, vidimo da su mnoge druge nekretnine i objekti unovčeni ili su u završnoj fazi procesa kako bi se ostvaren potraživanja vjerovnika. U sklopu prodaje nekretnina Coninga na “bubnju” su unovčena i dva automobila, teretno vozilo, traktor te dodatne manje stvari. To pokazuje da je stečaj imao širok raspon unovčinjenih sredstava, a cilj je bio prikupiti što više vrijednosti i raspodijeliti je vjerovnicima prema pravilima koja su na snazi u stečajnom postupku.
Što je ostalo za buduće postupke unovčenja?
Na popisu dosad neunovčenih nekretnina nalaze se bivši hotel Velebit u Senju, nekretnine čija je bila procijenjena vrijednost 424.000 eura, te dva stana u Karlovcu. Dok se danas promatraju rezultati tih posljednjih preostalih pozicija, jasno je da proces još traje i da preostala imovina može predstavljati dodatne prilike za naplatu tražbina. U svakom slučaju, iznimna je važnost zadnjih koraka upravo za HBOR i druge vjerovnike jer se na njima često otvara mogućnost racionalizacije i završetka procesa po pravilima propisanima u stečaju.
HBOR-ova potraživanja i njihova uloga u prodaji
HBOR, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, u ovom je slučaju imala svoje tražbine koje su bile uklјučene u cijelokupni proces. Prema dostupnim podacima, HBOR potražuje ukupno oko 8,3 milijuna eura iz stečajne mase Coninge d.d., što znači da je banka imala značajan sudjelovanje u raspodjeli sredstava i u mogućnosti da kroz prodaju imovine ostvari svoj dio potraživanja. Posebnost ovog slučaja leži u činjenici da je HBOR imao razlučno pravo na nekim nekretninama, što znači da se njegovo potraživanje posebno uzima u obzir prilikom prodaje i raspodjele sredstava koje proizlaze iz stečaja.
Na kraju, iz prodaje nekretnina i ostalih sredstava uspjelo je izdvojiti mali dio od ukupnih tražbina, te se dio sredstava, poput 390.000 eura, isplaćuje HBOR-u. Ovo nije samo broj; to je simbol naplate u stečajnim postupcima – brojka koja simbolizira koliko vjerovnika može biti uspješno namireno u složenom procesu. Dok HBOR dobivanjem 390.000 eura od prodaje ima svoj značaj, važno je naglasiti i da su mnogi troškovi procesa, koji uključuju troškove stečajnog postupka, administrativne troškove, naknade stečajnog upravitelja i druge obveze prioritetnog reda, često značajan dio naplate.
Ovim dijelom priče, HBOR dobiva jasnu poruku o tome kako razgraničenje tražbina i razdvajanje vrijednosti imovine utječu na konačni ishod verifica naplate. U skladu s tim, mnoge druge institucije koje su sudjelovale u terminu i lakakoraci na ovakve procese imale su prilike vidjeti kako i na koji način najefikasnije riješiti svoje potraživanje kroz realnu vrijednost imovine i kroz dugoročno planiranje raspodjele.
Vjerovnički okvir i posljedice po stečajnu masu
Vrijednosti unovčene imovine, poput hotela Pagus, Trakošćana i Zelene Pointe, značajno su oblikovale raspodjelu sredstava. Iako je HBOR dobio iznos od 390.000 eura, ukupna slika ostaje složena zbog razno-raznih vjerovnika i različitih razina prioriteta tražbina. U takvim okvirima, visina i struktura naplate često ovisi o pravilima stečaja, o vrijednosti imovine i o tome koliko mogućnosti postoje da se unovči i vrijednost prije raspodjele koliki dio ostaje vjerovnicima s prioritetom. U ovom slučaju, postojeće brojke ukazuju na to da je cijeli sklop bio u fazi završnog pregleda i da se pokušava isplatiti što više iz stečajne mase, uzimajući u obzir i troškove procesa, koji mogu biti značajni.
Razjašnjenje stanja u stečaju važan je dio razumijevanja koliko je uopće moguće naplatiti tražbine i na koji način se to odražava na buduće poslovne odluke drugih firmi i investitora. Prema dostupnim podatcima, ukupne obveze prije otvaranja stečaja iznosile su oko 367 milijuna kuna, a stečajna masa je sadržavala mnoge vrijednosti koje su se postupno unovčavale kroz dražbe. Ovo ukazuje na to da je proces bio široko strukturiran, s različitim fazama evaluacije i različitim rezultatima za pojedine nekretnine i druge sredstava. U konačnici, za HBOR i ostale vjerovnike, završne brojke su odlučujuće za ocjenu naplate i za buduće odluke o središnjem upravljanju takvim potraživanjima.
Temporalni kontekst i statistički okvir
Gledajući vremenski okvir, stečaj Coninga d.d. otvoren je sredinom 2018. godine, nakon čega su uslijedile brojna izvješća o vrijednosti unovčene imovine i planiranom daljnjem ogledanju planova. Te brojke otkrivaju kako se tijekom godina mijenjala vrijednost imovine i kako su se dražbe razvijale kroz nekoliko koraka. S vremenom se povećala i transparentnost procesa jer su javne dražbe dopustile da svi zainteresirani sudionici imaju priliku pristupiti informacijama i ponudama. Ovo je ključno za jačanje povjerenja u pravnu sigurnost i urednost stečajnih postupaka u Hrvatskoj, posebno onih koji uključuju tako značajne poslove i imovinski portfelj velikog obima.
Statistika koja se navodi u ovom slučaju ukazuje na to da je velik dio vrijednosti bio koncentriran u nekretninama koje su imale specifičnu vrijednost tržišne potražnje. Dok su najatraktivnije nekretnine poput hotela Pagus i Trakošćan bile predmet natjecanja i dodatnih ponuda, manje i srednje vrijednosti bile su raspoređene po različitim lokacijama. Ovo je tipičan obrazac u kojem se velike vrijednosti generiraju kroz nekoliko ključnih objekata, dok ostale nekretnine doprinose ukupnom rezultatu kroz manje, ali značajno vrijedne transakcije.
Analiza pro i kontra za vjerovnike i sudionike
- Prednosti takvog postupka: transparentnost dražbi kroz javne aukcije, mogućnost repricinga vrijednosti kroz nekoliko faza dražbe, prilika za intenzivnu naplatu tražbina u kratkom vremenskom okviru, te mogućnost da HBOR i drugi institucijski kreditori dobiju značajan udio potraživanja.
- Nedostaci i rizici: nepouzdanost tržišta nekretnina u nekim slučajevima, potreba za višestrukim fazama dražbi, duži vremenski okvir, te rizik da neke vrijednosti ostanu neučinkovito unovčene ako nema zainteresiranih kupaca ili ako se uslovi tržišta pogoršaju.
- Lokalne posljedice: za grad Varaždin i okolne općine, očekivati je da ovi procesi ostave određeni odjek u lokalnom gospodarstvu – od potencijalnih novih investicija do promjene stanja u sektoru nekretnina i razvoja poslovnih prostora.
U konačnici, ovaj slučaj ilustrira koliko je važno imati jasne pravne okvire i transparentnost u postupanju sa stečajnim imovinama. Za HBOR i druge institucije to znači da se naplata potraživanja može ostvariti kroz precizno odmerene prodaje i da se kroz svakì korak pokušava zadržati vrijednost u mreži vjerovnika. Sa svakom novom dražbom, mogućnost za naplatu prilagođava se trenutnim uvjetima i raspoloživim trgovačkim prilikama, a sudski nadzor i transparentnost smatraju se ključnim za održavanje povjerenja u sustav.
Kako čitati ove brojke i što one znače za budućnost stečaja Coninge
Ova priča nije samo brojka i naziv objekta; radi se o jednoj specifičnoj epizodi koja otkriva način na koji valor postaje realna kroz prodaju i postupnu raspodjelu. Kada se bolje pogleda struktura unovčene imovine, vide se dva glavna scenarija: prvi, velikim se dijelovima unovčava vrijednost s visokom tržišnom privlačnošću (kao što je Pagus), a drugi, manje vrijednosti dobivaju svoje mjesto unutar raspodjele, ali uz značajne izazove u smislu naplate. U ovom slučaju HBOR je uspio naplatiti manji dio tražbine, ali njegova prisutnost i razlučno pravo i dalje su igračke karte u cijeloj igri naplate i sigurnosti u budućim postupcima.
Ovaj model također poslužuje kao vrijedan primjer za poduzetnike i analitičare koji proučavaju kako ponude i prodaje u stečaju utječu na ekonomsku sliku i na odluke investitora. Ako se želi vidjeti je li ovakva metoda efektivna, potrebno je pratiti ne samo iznose završnih transakcija, nego i širi kontekst – broj tražbina priznatih, ukupne obveze prije otvaranja stečaja, troškovi procesa i, naravno, vrijednost preostale imovine koja još nije unovčena. Sve to zajedno daje jasniju sliku o tome koliko je proces u biti pravedan i koliko je realan cilj da vjerovnici naplate svoje tražbine, a tvrtka i zaposlenici dobiju priliku za nov početak.
Zaključak
Prodane su velike i manje nekretnine Coninge d.d. i postignute su cijene koje su varirale od situacije do situacije. Najvrijednije unovčene nekretnine bile su hotel Pagus i hotel Trakošćan, uz dodatne objekte poput Zelene Punta i drugih manjih nekretnina. HBOR-u je preostalo oko 8,3 milijuna eura tražbina, uz mogućnost naplate kroz završna razduživanja i raspodjelu sredstava. U konačnici, 390.000 eura iz prodaje nekretnina odlazi HBOR-u, što predstavlja završni dio priče o naplati, ali i pokazatelj da stečaj, kako god ga gledali, ostaje složen i dinamičan proces koji zahtijeva poštivanje pravnih okvira, jasnu evidenciju i pažljivo razlaganje vrijednosti za sve vjerovnike.
Za javnost i stručnjake iz područja kriminalističke ekonomije i stečajnih procesa, ovo je još jedan dokaz kako je temeljito dokumentiranje i transparentnost ključ za razumijevanje složenih slučajeva. Kriminal.info nastavlja pratiti daljnji razvoj ove priče kako bi pružio jasnu perspektivu o tome hoće li i Kako se dodatno unovčiti preostale nekretnine koje su još uvijek pod stečajem i koje posljedično mogu značajno utjecati na buduće odluke vjerovnika i investitora.
FAQ – Često postavljana pitanja
- Što je Coninga d.d. i zašto je tvrtka završila u stečaju?
Coninga d.d. bila je poslovna tvrtka koja je u određenom trenutku zapala u financijske poteškoće koje su dovele do stečaja. Broj tražbina i ukupne obveze te razina redistribucije imovine bili su ključni za daljnje korake i mogućnosti naplate potraživanja vjerovnika. - Koje su glavne nekretnine bile predmet dražbi?
Najznačajnije nekretnine bile su hotel Pagus, hotel Trakošćan te ostali objekti poput Zelene Pointe u Kukljici i drugih manjih nekretnina raspršenih po različitim lokacijama. Svi su oni bili dio portfelja koji je bio predmet dražbi u različitim fazama procesa. - Koliko je HBOR-u pripalo od prodaje?
HBOR-u je pripalo oko 390.000 eura od prodaje nekretnina, dok su ukupne tražbine HBOR-a iznosile oko 8,3 milijuna eura. Ovo predstavlja mali, ali značajan dio naplate u složenom procesu naplate potraživanja. - Što znači razlučno pravo HBOR-a na nekretninama?
Razlučno pravo znači da HBOR ima poseban pravni zalog na nekretnine preko kojeg može tražiti naplatu svojih potraživanja prije ostalih vjerovnika; to značajno utječe na vrijednost i način prodaje tih nekretnina u dražbama. - Kakav je bio ukupni okvir i dinamika prodaje?
Ukupni okvir obuhvaćao je nekoliko dražbi s različitim rezultatima po pojedinim nekretninama. Prve dražbe nisu bile dovoljne za postizanje značajne cijene, pa su nastavljene kroz treću dražbu, što je često put prema ostvarivanju vrijednosti i naplati tražbina. - Što to znači za buduće stečajeve sličnih profila?
Ovaj slučaj potvrđuje da u složenim stečajnim postupcima tržišna vrijednost nekretnina može varirati, ali transparentnost i pravilno vođenje dražbi omogućuju veće šanse za naplatu. Važno je imati jasne pravne procedure i dobru komunikaciju između upravitelja, vjerovnika i sudova.
Za dodatna pitanja i ažuracije o ovom slučaju, pratite Kriminal.info – svoj izvor detaljnih i provjerenih priča s naglaskom na pravi kriminalni i gospodarski kontekst, uz jasan i profesionalan pristup temama koje zanimaju javnost.
Leave a Comment