HAZU pisao Plenkoviću: Rizik gubitka kontrole nad našim teritorijem

Uvod: zašto tema zaslužuje pažnju javnosti?

U suvremenom javnom diskursu sigurnost teritorija postaje važan dio političkih i društvenih rasprava. U 2026. godini mnoge države preispitiju načine na koje štite svoj suverenitet i integritet, a znanstvene institucije često traže da se znanje i stručnost uključe u donošenje odluka. U ovom članku analiziramo temu koja se povezuje s navodnim dopisom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) premijeru Andreju Plenkoviću, u kojem se upozorava na rizik gubitka kontrole nad dijelovima teritorija. Rasprava je važna jer pokazuje kako se demokratski nadzor, institucionalna transparentnost i znanstvena podrška međusobno dopunjuju. Uloga akademske zajednice nije samo interpretirati podatke, već i ponuditi jasne smjernice za donošenje politika koje štite državu, demokraciju i građane.

Koji su glavni argumenti i kontekst dopisa?

Prema trećim izvorima i analitičkim pregledima, dopis navodi nekoliko ključnih točaka koje se često ponavljaju u sličnim javnoznanstvenim raspravama:

1. Svjesnost o postojećim rizicima: članci i stručnjaci ističu da teritorijalna sigurnost nije statična, već podliježe razvoju geopolitičkih okolnosti, tehnoloških napredaka i ekonomskih pritisaka koji mogu promijeniti postojeće odnose moći.
2. Potencijalni izlaganja rizika: u tekstu se naglašava da različite situacije – od teritorijalnih sporova do supranacionalnih ugovora – mogu dovesti do povećanih tenzija i zahtijevati brzu, snažnu i koordiniranu reakciju državnih institucija.
3. Uloga stručnjaka u politici: predviđa se da vlada mora biti otvorena za savjete znanstvenih institucija kako bi proces donošenja odluka bio precizniji i sadržajno potkrijepljen činjenicama, a ne isključivo političkim pritiscima.
4. Potpora dijalogu i diplomatiji: argumenti potiču jačanje interakcija na međunarodnoj razini te preispitivanje postojećih dogovora kako bi se očuvao teritorijalni integritet uz minimalni rizik po građane.

Najvažnije je razumjeti da dopis, ako je autentičan, pokušava naglasiti važnost proaktivne strategije. To znači ne samo reagirati na izazove kad se pojave, već sustavno planirati i ulagati u vidljivost i otpornost društvenih, gospodarskih i sigurnosnih sustava.

Što znači „gubitak kontrole nad teritorijem“ i koje bi posljedice to donijelo?

Izraz „gubitak kontrole nad teritorijem“ može imati više razina značenja, ovisno o kontekstu. U najširem smislu, radi se o demoralizaciji i oslabljenoj sposobnosti države da održi i regulira ključne nadzorom kontrole nad granicama, resursima, infrastrukturom i administrativnim kapacitetima. U njegovom užem smislu, to može značiti:

• Slabiju provedbu državnih nadzornih mehanizama na granicama, u lučkim i zračnim lukama, te unutar administrativnih regija, što otežava praćenje kretanja ljudi i roba.
• Rizik od ugrožavanja sigurnosnih interesa poput energetskih, komunikacijskih ili transportnih mreža koje su od ključne važnosti za funkcioniranje države.
• Gubitak percepcije sigurnosti građana i povjerenja javnosti u sposobnost državnih institucija da štite njihovu sigurnost i živote.
• Ekonomske posljedice kroz poremećaje u logistici, investicijama i pristupu tržištima, što može negativno utjecati na rast i zaposlenost.
• Međudržavne rizike kao što su povrede ugovora, pritisci u međunarodnim organizacijama i oslabljenje međunarodnog kredibiliteta države.

Trenutno je važno napomenuti da je ovakva tema često mentalno i politički izazovna: mnogi akteri traže ravnotežu između potrebe za jakom državom i nužnosti poštivanja demokratskih načela, ljudskih prava te diplomatskih sredstava rješavanja pitanja.

Uloga Znanosti i institucija poput HAZU-a u javnoj politici

Znanje i stručnost trebaju biti temelj donošenja jasnih i odgovornih politika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) tradicionalno zauzima ulogu prestižne institucije koja povezuje istraživanje, kulturu i javni interes. U kontekstu rizika za teritorijalni integritet, mogućnosti koje se pružaju kroz znanstveni rad uključuju:

• Analizu scenarija i procjenu vjerojatnosti pojedinih scenarija, kako bi vlada mogla prioritetizirati mjere.
• Transparentnost i komunikaciju: pomoći u oblikovanju javne rasprave na način koji je razumljiv građanima i koji potiče inkluzivno sudjelovanje različitih dionika.
• Interdisciplinarni pristup: kombiniranje geopolitičkih, pravnih, ekonomskih i kulturnih perspektiva za sveobuhvatniji odgovor na izazove.
• Etika i povjerenje: osiguravanje da političke poruke, plante i preporuke poštuju temeljne vrijednosti demokracije i ljudskih prava.

Najvažnija poruka je da znanost nije suparnik politici, već partner. Kada se teme poput teritorijalne sigurnosti pretvore u druženje znanstvenih i političkih instanci, mogu nastati rješenja koja su i pragmatična i pravedna. U 2026. godini navodi se da takav pristup postaje sve hitniji, jer kompleksnost sigurnosnih izazova zahtijeva koordinirane poteze na različitim razinama vlasti.

Analiza ključnih kriterija rizika i scenarija za 2026.

Kako bi se opsežno razumjeli mogući putovi događaja, korisno je razmotriti tri osnovna scenarija koji se često spominju u diskusijama o teritorijalnoj sigurnosti. Svi imaju različite posljedice po državu, građane i međunarodne veze.

1. Scenarij A – Kontinuitet s blagim prilagodbama: državne institucije uspijevaju zadržati kontrolu nad većim dijelom teritorija uz manje prilagodbe okvirnih politika i diplomatskih poteza. Održava se stabilan pravni red i sigurnosna infrastruktura. Prednosti su predvidljivost, manje izravnih šokova u ekonomiji i veću podršku javnosti. Nedostaci mogu uključivati sporije reforme i kontinuirane napetosti na margini.
2. Scenarij B – Uslijed intenzivnijih izazova do privremenog dislociranja nadzora: određena područja mogu biti pod privremenom kontrolom različitih aktera uz periodične prekide u nadzoru i prijevozu. Ovaj scenarij zahtijeva brzo usklađivanje politike, povećanje kapaciteta sigurnosnih i administrativnih sustava te jačanje međunarodne podrške i pravnih sredstava rješavanja.
3. Scenarij C – Krizna država s gubitkom značajnih kapaciteta: značajni izazovi mogu dovesti do ozbiljnog gubitka nadzora nad teritorijem u određenim regijama, uz rizik od veće eskalacije. U ovom slučaju prelazi se na intenzivnije mirnodopske i krizne mjere, uz mogućnost uporabe posebnih pravnih i sigurnosnih instrumenata i veće međunarodne koordinacije.

Važno je naglasiti da svi scenariji nose rizike i prilike. U 2026. godini, s naglascima na pravovremenom decision-making procesu, državne institucije trebale bi imati jasne mehanizme za praćenje rizika, evaluaciju prijetnji i fleksibilnost u prilagodbi politika

Praktične preporuke i načini za jačanje otpornosti

Kako bi se odgovorilo na izazove i uvjete koji su navedeni u dopisu, nužno je provesti niz mjera. Sljedeće točke nude praktične smjernice koje su primjenjive na državnom i lokalnom nivou, ali i na razini javnog informiranja:

1. Jačanje institucionalne otpornosti: unaprijeđenje koordinacije između vlade, akademske zajednice i sigurnosnih službi; definiranje jasnih nadležnosti i mehanizama za nadzor i nadležnost.
2. Transparentnost javnog dijela politike: javna objava analiza rizika, metodologija procjene i scenarija s razumljivim prioritetima i rokovima.
3. Dokončenost pravnih okvira i međunarodnih konvencija: revizija i prilagodba domaćih zakona te poštivanje međunarodnih obveza kako bi se izbjegle dvosmislene interpretacije i rizik od sukoba.
4. Diplomatija i regionalna sigurnost: jačanje partnerstava s susjednim državama i međunarodnim organizacijama u cilju zajedničke zaštite teritorijalnog integriteta i razmjene informacija.
5. Ekonomska i energetska sigurnost: diversifikacija energetskih izvora, otpornost infrastrukturnih mreža i podrška inovacijama koje smanjuju geopolitičku ovisnost.
6. Obrazovanje i javna komunikacija: povećanje pismenosti građana o sigurnosnim temama i poticanje razumljivog, nepristranog dijaloga.
7. Praćenje i evaluacija: sustavno praćenje učinka politika uz mehanizme prilagodbe na temelju novih saznanja i promjena u okruženju.

U 2026. godini ključno je da se ovakve mjere ne doživljavaju samo kao reakcija na krize, nego kao dugoročna investicija u otpornost, demokratski proces i otpornost društva. Kroz takav pristup javnost ima povjerenje i vještinu koju treba kroz znanost i politiku pretvoriti u konkretne rezultate.

Različite perspektive: prednosti i nedostaci različitih pristupa

Uz dogmatsko slaganje s jednim modelom, važno je analizirati i alternativne pristupe za zaštitu teritorijala i sigurnosti. U nastavku su navedene različite perspektive koje često pojavljuju javnoj raspravi:

• Tradicionalni mirnodopanski pristup: naglasak je na jačanju granica, legimitizaciji vojnih kapaciteta i sigurnosnih službi. Prednost je brza reakcija na akutne izazove; manjak je u povećanim troškovima i mogućnosti eskalacije.
• Diplomatska averizacija: prioritet je rješavanje pitanja kroz pregovore, odnose s partnerima i međunarodne institucije. Prednost je dugoročna stabilnost; nedostatak je spor rad i povremeni sporni rezultati.
• Gospodarsko-otpornosni pristup: fokusira se na diverzifikaciju ekonomskih veza, investicije u civilnu infrastrukturu, energetsku sigurnost i otpornost kritične infrastrukture. Prednost je smanjenje ovisnosti; nedostatak su mogući kratkoročni troškovi i poteškoće u brzom djelovanju u kriznim situacijama.
• Građanska uključenost i transparentnost: naglašava važnost informiranja javnosti, otvorenog dijaloga i političke participacije. Prednost je veća podrška i legitimnost odluka; nedostatak može biti sporost u donošenju odluka.

Najvažnije je razumjeti da nijedan pristup ne postoji izolirano; najefikasnija strategija često je kombinacija postupnih mjera i brzih intervencija, uz uvažavanje različitih perspektiva i interesa društva.

Temporalni kontekst: što se očekuje u budućnosti

U 2026. godini mnogi analitičari ističu važnost predviđanja i prilagodbe na promjenjive uvjete. Najnovija istraživanja pokazuju da nitko ne može imati potpunu kontrolu nad svim promjenama; stoga je ključno imati:

• Jasno definirane prioritete sigurnosti i suvereniteta.
• Redovite evaluacije rizika i prilagođene planove.
• Uspostavljen okvir za transparentno komuniciranje s javnošću.
• Međuvladinu suradnju s partnerima i regionalne mreže za razmjenu informacija.

Trenutno je cilj da BiH, Slovenija, Mađarska i druge susjedne zemlje imaju usklađene pristupe u zaštiti zajedničkih interesa, uz razmjenu znanstvenih spoznaja i iskustava kako bi se minimizirali rizici i osigurala stabilnost regije. Time se jača i međudržavna saradnja, a građani dobivaju jasniju sliku o tome što njihova država čini za njihovu sigurnost.

Kako čitatelj može razumjeti ovu temu i sudjelovati u diskusiji

Važno je pružiti jasne informacije i poticaje za sudjelovanje građana u dijalogu o ovom složenom pitanju. Evo nekoliko praktičnih načina na koje se publika može uključiti:

• Čitanje različitih izvora: uključite službene dokumente, analize akademske zajednice i neovisne medije kako biste dobili cjelovitu sliku.
• Postavljanje pitanja i traženje službenih odgovora: tražite transparentne odgovore vlade na konkretna pitanja o sigurnosti i teritorijalnom integritetu.
• Javni forumi i javne rasprave: sudjelujte u otvorenim debatama, panel diskusijama i edukativnim događajima koji razjašnjavaju teme.
• Edukacija i pismenost: sudjelujte u programima koji povećavaju razumijevanje sigurnosnih i političkih tema među građanima različitih dobi i obrazovnih pozadina.
• Transparentnost i nadzor: podržite zahtjeve za transparentnost u vladinim odlukama i osnažite nadzor nad provedbom politika.

Zaključak: put naprijed

Rizik gubitka kontrole nad teritorijem nije apstraktna prijetnja; on predstavlja izazov koji zahtijeva koordinirane napore na više razina upravljanja. Uloga znanstvene zajednice i institucija poput HAZU-a ostaje ključna: oni mogu pretvoriti suhoparne podatke u razumljive, odgovorne i široko prihvaćene smjernice. U 2026. godini, kombinacija diplomacije, tehnološke otpornosti i demokratske transparentnosti mogao bi biti temelj stabilnosti i povjerenja građana. Svi dionici – vlada, akademska zajednica, gospodarstvo i civilno društvo – trebaju nastaviti dijalog kako bi se zaštitio teritorijalni integritet i istovremeno osiguralo poštivanje demokratskih vrijednosti i ljudskih prava.

FAQ – najčešća pitanja o temi

Kako dopis HAZU-a utječe na političke odluke?

U idealnom scenariju, dopis služi kao poticaj za dublju analizu, raspravu i transparentno promišljanje politike. Neovisnost znanstvene zajednice pomaže donijeti informirane odluke koje uzimaju u obzir različite perspektive te minimiziraju rizik za građane.

Je li gubitak teritorijalne kontrole uvijek ozbiljna prijetnja?

Ne nužno. Ovisi o obujmu područja pod rizikom, brzini reagiranja nadležnih institucija, te o tome koliko se učinkovito koordinira s međunarodnim partnerima. U nekim situacijama može biti kratkoročno izražen rizik uz brz povratak na stabilno stanje.

Koje mjere treba prioritetno uvesti?

Prije svega, jačanje institucionalnih kapaciteta, transparentnost politike, te uspostavljanje jasnih mehanizama praćenja i revizije. Paralelno se preporučuje jačanje diplomatskih kanala, gospodarske otpornosti i sigurnosne infrastrukture.

Kako građani mogu doprinijeti raspravi?

Građani mogu pratiti službene objave, sudjelovati u javnim raspravama i postavljati pitanja predstavnicima vlasti. Ključno je da diskusija ostane informirana i temeljena na činjenicama, uz poštivanje različitih mišljenja.

Što se očekuje u budućnosti?

Očekuje se povećana integracija znanstvene pismenosti u političko odlučivanje, te veća važnost brze reakcije uz temeljnu transparentnost. Regionalna suradnja i jačanje otpornosti ključni su za očuvanje teritorijalnog integriteta i stabilnosti u 2026. i godinama koje slijede.