Godina dana od Prečka: Što smo naučili, a što još uvijek ne…

—

Dva desetljeća nakon napada u Columbineu, pet godina nakon ubojstva u Sandy Hooku, a svega godinu dana nakon Prečka – Hrvatska se suočava s novim, neugodnim istinom. Ne postoji sigurna škola. Ni u Zagrebu, ni u Splitu, ni u malom mjestu gdje se djeca još uvijek šalju u razrede s drvenim klupama i žbunom cvijeća na prozorima. Napad u Osnovnoj školi Prečko, koji se dogodio 20. prosinca 2024., nije samo tragična pojedinačna tragedija. To je sustavni problem koji nam otkriva koliko smo, kao društvo, propustili u zaštiti najranjivijeg dijela našeg društva – djece.

—

Prečko: Kako je sve počelo i što se dogodilo sljedećih 365 dana

20. prosinca 2024.: Noć koja nikad neće biti ista

Ujutro, kada su učenici OŠ Prečko ulazili u školu, nikad nisu sumnjali da će taj dan završiti u krvi. Bivši učenik, tadašnji 19-godišnjak, ušao je u školu oko 9:50 sata, odjeven u tamnu odjeću s prekrivenim licem. Njegov cilj? Učionica prvog razreda. Nož u ruci, napao je sedmogodišnje dijete, a zatim i ostale učenike te razrednu učiteljicu. Jedno dijete je preminulo od ozljeda, troje je ostalo teško ozlijeđeno, a učiteljica je preživjela, ali s traumom koja će je pratiti cijeli život.

Kako je to bilo moguće? Pitanje koje se danas čuje u svakom zagrebačkom predgrađu, u svakoj školi gdje se roditelji boje šaljeti djecu u razrede. Odgovor? Sustav je propustio više od jednog znaka.

Kako je napadač došao do škole?

Policija je u prvim satima nakon napada otkrila da je napadač planirao napad već tjednima. Nije to bio spontani izbijanje ljutnje, nego sustavno pripremljeni čin. Prema prvim informacijama, napadač je izražavao agresivne tendencije već duže vrijeme, ali nikad nije bio adekvatno pratjen. Škola nije bila jedino mjesto gdje je bio primijećen. Njegovi roditelji su, prema izvješćima, neko vrijeme bili u kontaktu s psihijatrom, ali bez rezultata. Kako je to moguće? Pitanje koje danas postavljaju i stručnjaci za mentalno zdravlje, i roditelji koji se pitaju: Gdje smo mi propustili?

—

Suđenje: Kako se odvija postupak i što znači za Hrvatsku

Optužnica: Predumišljeni napad na najranjivije

Suđenje protiv napadača započelo je srpanja 2025. na Županijskom sudu u Zagrebu. Optužnica navodi:
– Teško ubojstvo djeteta (najteži kazneni čin u Hrvatskoj)
– Pokušaj ubojstva na troje djece i učiteljicu
– Kaznena djela protiv djece (prekoračenje ovlasti, namjerno nanijeti bol)
– Prekoračenje ovlasti (ulazak u školu s namjerom nanijeti štetu)

Najgori dio? Napadač je svjestan da napada djecu, što podiže optužnicu na razinu terorističkog čina. Međutim, hrvatski zakon nije jasno definirao granicu između ubojstva i terorizma, što komplicira postupak.

Kako se odvija suđenje? I što znači za budućnost?

Suđenje je jedno od najsenzitivnijih u hrvatskoj kaznenoj praksi. Za razliku od drugih slučajeva, ovdje se ne radi samo o kazni, nego i o preventivnim mjerama. Pitanja koja se postavljaju:
– Da li je sustav propustio znakove opasnosti?
– Kako bi se moglo spriječiti sličan napad u budućnosti?
– Kako se odnose roditelji, učitelji i policija nakon takve tragedije?

Najveća zabrinutost? Nema jasnog modela za prevenciju. U SAD-u postoje mental health screeningovi u školama, u Europi se sve više govori o obrazovanju učitelja za prepoznavanje znakova agresije. U Hrvatskoj? Ništa od toga nije uobičajeno.

—

Što smo naučili godinu dana kasnije?

1. Škole nisu sigurne – ali to ne znači da smo bespomoćni

Napad u Prečku otkrio je veliku prazninu u sigurnosti škola. Međutim, to ne znači da smo bespomoćni. Postoje mjere koje bi se hitno trebale uvesti:
– Obavezni sigurnosni planovi za svaku školu (kao u SAD-u)
– Obrazovanje učitelja za prepoznavanje znakova agresije
– Veća suradnja sa socijalnim radnicima i psihijatrijskim centrima
– Instalacija sigurnosnih kamera u hodnicima i učionicama

Problem? Nema dovoljno novca, ali ni politike volje. Ministarstvo obrazovanja i znanosti niti jednom nije javno komentiralo sigurnost u školama nakon Prečka.

2. Mentalno zdravlje – najslabija točka sustava

Napadač je dugo bio pod nadzorom, ali nikad nije bio adekvatno pratjen. To otkriva veliku slabost hrvatskog sustava za zaštitu mentalnog zdravlja:
– Psihijatri su preopterećeni, a roditelji često ne znaju kamo se obratiti.
– Dječji psihijatri su rijetki, a čekanje na savjetovanje može trajati mjesecima.
– Nema jasnog sustava za praćenje rizičnih pojedinaca.

Što bi se moglo promijeniti?
– Veći broj dječjih psihijatara
– Obavezno mentalno zdravlje u školama (poput programa u SAD-u)
– Veća suradnja između škola i zdravstvenih ustanova

3. Roditelji su u šoku – a škola ne zna što im reći

Poslije napada, roditelji su ostali bez odgovora. Pitanja koja su ih mučila:
– Zašto je napadač mogao ući u školu?
– Kako bi se moglo spriječiti sličan napad?
– Što će se promijeniti u sigurnosti naših djece?

Škola je reagirala, ali ne dovoljno.
– Instalirane su sigurnosne kamere, ali nije bilo jasnog plana za evakuaciju.
– Učitelji su dobili kratki obuk, ali nije bilo sustavnog obrazovanja.
– Roditelji su ostali bez informacija, a djeca su živjela u stalnom strahu.

Što bi se trebalo promijeniti?
– Obavezni sigurnosni obuk za sve učitelje
– Jasna pravila za evakuaciju u slučaju napada
– Redovite informacije roditeljima o sigurnosti u školi

—

Što se događa u svijetu? I što bi Hrvatska mogla učiniti?

Primjeri iz inozemstva: Kako druge zemlje rješavaju problem

Nakon napada u Sandy Hooku (2012.), SAD su uveli stroge sigurnosne mjere u školama:
– Obavezne sigurnosne kamere
– Sigurnosni obuk za sve učitelje
– Veća suradnja sa policijom

U Njemačkoj, nakon napada u Magdeburgu (2016.), uvrštene su stroge kontrole u školama:
– Obavezno praćenje svih posjetitelja
– Sigurnosni obuk za sve zaposlenike
– Veća suradnja sa socijalnim službama

Hrvatska ima slične probleme, ali ne i slične rješenja.

Što bi Hrvatska mogla učiniti?

1. Obavezni sigurnosni planovi za sve škole (kao u SAD-u)
2. Veća suradnja između škola i zdravstvenih ustanova
3. Obrazovanje učitelja za prepoznavanje znakova agresije
4. Instalacija sigurnosnih kamera u hodnicima i učionicama
5. Veći broj dječjih psihijatara i socijalnih radnika

Problem? Nema politike volje. Ministarstvo obrazovanja niti jednom nije javno komentiralo sigurnost u školama nakon Prečka.

—

Zaključak: Prečko je samo početak razgovora

Godinu dana nakon napada u Prečku, jedno je jasno: Hrvatska nije spremna za takve tragedije. Škole nisu sigurne, sustav za zaštitu mentalnog zdravlja je propušten, a roditelji ostaju bez odgovora.

Ali možemo promijeniti situaciju. Ako se hitno uvedeju mjere sigurnosti, ako se obrazuju učitelji i ako se poveća suradnja između škola i zdravstvenih ustanova, možemo spriječiti slične napade u budućnosti.

Ali to zahtijeva politiku volje. I pitanje je: Koja će biti prva korak?

—

FAQ: Najčešća pitanja o napadu u Prečku i sigurnosti u školama

1. Zašto je napadač mogao ući u školu?

Napadač je ulazio u školu kao bivši učenik, što znači da je nikad nije trebalo kontrolirati. Međutim, politička volja za sigurnosne mjere nedostaje. U drugim zemljama, obavezne su kontrole za sve posjetitelje, ali u Hrvatskoj to nije uobičajeno.

2. Kako bi se moglo spriječiti sličan napad?

– Instalacija sigurnosnih kamera u hodnicima i učionicama
– Obavezni sigurnosni obuk za sve učitelje
– Veća suradnja sa socijalnim službama i psihijatrijskim centrima
– Obavezno praćenje rizičnih pojedinaca

3. Što će se promijeniti u sigurnosti u školama?

Do sada nije bilo jasnih promjena. Ministarstvo obrazovanja niti jednom nije javno komentiralo sigurnost, a nema jasnog plana. Roditelji i učitelji ostaju bez odgovora.

4. Kako se odnose roditelji nakon napada?

Većina roditelja je u šoku. Strah od šaljenja djece u školu raste, a sigurnost nije dovoljno osigurana. Mnogo roditelja razmišlja o privatnim školama, ali to nije rješenje.

5. Kako se odnose učitelji nakon napada?

Učitelji su izloženi velikom stresu. Mnogo njih razmišlja o promjeni posla, a sigurnost u školi nije dovoljno osigurana. Nema jasnog plana za evakuaciju u slučaju napada.

6. Što znači “predumišljeni napad”?

Predumišljeni napad znači da je napadač planirao čin već tjednima. To podiže optužnicu na razinu terorističkog čina, ali hrvatski zakon nije jasno definirao granicu.

7. Kako se odvija suđenje?

Suđenje se odvija na Županijskom sudu u Zagrebu. Optužnica navodi teško ubojstvo djeteta, pokušaj ubojstva i kaznena djela protiv djece. Postupak još nije pravomoćno okončan.

8. Kako bi se moglo poboljšati mentalno zdravlje u Hrvatskoj?

– Veći broj dječjih psihijatara
– Obavezno mentalno zdravlje u školama
– Veća suradnja između škola i zdravstvenih ustanova
– Obrazovanje roditelja za prepoznavanje znakova agresije

9. Što se događa u svijetu?

U SAD-u i Njemačkoj uvelike su stroge sigurnosne mjere u školama, ali Hrvatska još uvijek nema jasnog plana.

10. Kako se može donijeti promjena?

Promjena može doći samo ako se javno zahtijeva. Roditelji, učitelji i političari moraju tražiti sigurnije škole. Ako ne, tragedije kao u Prečku će se ponavljati.

—
Što misliš? Smatraš da je sigurnost u školama dovoljno osigurana? Ili misliš da treba hitno uvesti promjene? Daj svoj mišljenje u komentarima!