Gdje na kraju završi sav otpad koji savjesno odvajamo? Istražili smo!

Svaki dan iznova donosimo odluke: baciti ovo ovdje, ili tamo? Svi znamo da je odvajanje otpada ključno za planet, no ono što muči brojne građane Zagreba, ali i cijele Hrvatske, jest neizvjesnost: gdje zapravo završava sav trud uložen u razvrstavanje? Ponekad se čini da, unatoč plavim vrećicama, zelenim otocima i posvećenosti, dio tog odvojenog otpada završi na istom mjestu kao i miješani – na odlagalištu. Upravo zato smo se pozabavili ovim pitanjem, želeći rasvijetliti sudbinu svake plastične boce, papira i biootpada koji odvajamo.

Više se odvaja, ali koliko je to doista uspješno?

Podaci iz Zagrebačkog holdinga, točnije njihove podružnice Čistoća, govore o značajnom porastu odvojenog prikupljanja otpada. U 2024. godini prikupljeno je oko 252.771,59 tona komunalnog otpada. Ono što je posebno zanimljivo jest omjer: udjel miješanog komunalnog otpada iznosio je 53,3 %, dok je odvojeno sakupljeni otpad dosegao 44,7 %.

Uvođenje novog modela naplate komunalne usluge, koji je u Zagrebu poznat po “plavim ZG vrećicama”, donijelo je, tvrde iz Čistoće, značajan pomak. Usporedbe radi, od 2022. godine udio odvojeno sakupljenog otpada povećao se za impresivnih 60 %. Istovremeno, udio miješanog komunalnog otpada smanjen je za gotovo četvrtinu. Ovo su svakako ohrabrujuće brojke koje sugeriraju da su Zagrepčani sve više osviješteni i spremni sudjelovati u procesu gospodarenja otpadom.

Zagreb u usporedbi s Europom: Gdje smo u odnosu na susjede?

Iako napredak u Zagrebu ne treba umanjivati, pogled na europske metropole otkriva da još uvijek imamo puno prostora za napredak. Ljubljanski Javni holding, primjerice, posljednjih godina uspješno odvaja oko 70 % otpada. S takvom statistikom, Ljubljana se svrstava među europske lidere u gospodarenju otpadom, nadmašujući Zagreb za gotovo 25 %. Ovo je značajna razlika koja pokazuje da se napredniji modeli i dugoročna strategija itekako isplate.

Podaci na nacionalnoj razini također oslikavaju sličan jaz. Prema najnovijim dostupnim statistikama, Slovenija je 2022. godine reciklirala oko 63 % komunalnog otpada, dok je Hrvatska iste godine bilježila samo oko 36 %. Ova razlika, iako zabrinjavajuća, dodatno naglašava važnost kontinuiranog ulaganja u infrastrukturu, edukaciju i strože praćenje procesa gospodarenja otpadom.

Suočavanje s istinom: Kome doista odlazi odvojeni otpad?

Sada dolazimo do ključnog pitanja: kada otpad napusti naše domove i odloži ga u pravilne posude, kamo točno putuje? Prema informacijama koje smo dobili iz Zagrebačkog holdinga, Čistoća predaje prikupljeni odvojeni otpad različitim tvrtkama na daljnju obradu, ovisno o vrsti materijala:

• Biootpad: Završava u tvrtkama Saubermacher EKP i Eko flor plus.
• Staklo: Njime upravlja tvrtka Unija nova.
• Metal: Prerađuje tvrtka Eko hold.
• Papir i plastika: Predaju se tvrtki Eko flor plus.
• Karton: Obrađuje tvrtka Hamburger recycling.
• Gume: Skuplja i obrađuje tvrtka Gumiimpex.
• Električni i elektronički otpad: Njime se bave tvrtke s kojima Fond za zaštitu okoliša ima sklopljene ugovore.

Iz Čistoće naglašavaju da “daljnje postupanje s otpadom nakon predaje u potpunosti je na tvrtkama oporabljivačima, koji sukladno zakonskim obvezama, daljnje podatke o toku otpada predaju ovlaštenim državnim tijelima.” To znači da je ključ transparentnosti i praćenja procesa upravo u rukama tih tvrtki.

Što se doista događa s plastikom i papirom? Detaljna analiza

Kako bismo dobili precizniji uvid u procese oporabe, poslali smo upite svim navedenim tvrtkama. Iako ne možemo objaviti sve odgovore u cijelosti, donosimo ključne informacije koje su nam dostavile.

Saubermacher EKP: Iskoristivost i izazovi

Tvrtka Saubermacher EKP poslala nam je detaljan odgovor u kojem navode da od razvrstanog otpada koji im pristiže, iskoristivi dio iznosi značajnih 44,25 %, dok je neiskoristivi ostatak 55,75 %. Ova brojka, iako pokazuje postojanje značajnog neiskoristivog dijela, ne znači nužno da je taj otpad izgubljen. Saubermacher navodi da se od starog papira proizvodi novi papir, dok se od različitih vrsta plastike stvara sirovina za nove plastične proizvode.

Primjeri oporabe su konkretni:

• Papir: Postaje sirovina za proizvodnju novinskog papira, kartona za pakiranje ili toaletnog papira. Proces recikliranja papira znatno smanjuje potrebu za sječom drveća i potrošnju vode i energije u odnosu na proizvodnju iz primarnih sirovina.
• Plastika: Različite vrste plastike (PET, HDPE, PP) mogu se preraditi u nove proizvode poput plastičnih boca, ambalaže, tekstilnih vlakana (poliester), dijelova za automobile ili čak namještaja. Važno je napomenuti da se ne može sva plastika reciklirati jednako učinkovito, a čistoća prikupljene plastike ključna je za kvalitetu krajnjeg proizvoda.
• Građevinski otpad: Iako nije primarno vezan uz kućanstva, Saubermacher spominje i oporabu građevinskog otpada, gdje se prerađeni materijal koristi kao materijal za nasipavanje, što je značajna ušteda u korištenju prirodnih resursa.

Što se događa s neiskoristivim dijelom otpada? Saubermacher objašnjava da se on zbrinjava postupcima D1 (odlaganje) ili R1 (korištenje otpada kao goriva, odnosno energetska oporaba). Energetska oporaba u modernim postrojenjima smatra se boljom opcijom od samog odlaganja jer se dobivena energija može iskoristiti, primjerice, za proizvodnju električne ili toplinske energije.

Kao ključ poboljšanja, Saubermacher ističe kontinuiranu edukaciju stanovništva, počevši od najranije dobi, te preciznije odvajanje biootpada na ostatke od hrane i zelenu frakciju (granje, lišće, trava). Kvalitetnije odvajanje na izvoru izravno utječe na kvalitetu materijala koji stiže u postrojenja za preradu.

Unija Nova: Staklo koje živi više života

Kada je riječ o staklenoj ambalaži, tvrtka Unija Nova d.o.o. tvrdi da postiže iznimno visoke postotke recikliranja – od 95 % do čak 99 %. Ovi podaci, ako su točni, značajno nadmašuju europski prosjek. Naime, prosjek recikliranja stakla u EU u 2023. godini bio je oko 80,8 %. Visoki postotak oporabe ovisi o “nečistoćama i prisutnosti ostalih primjesa koje su rezultat neodgovornog sakupljanja”.

Problem nedovoljne čistoće: Ako u spremnik za staklo ubacite neadekvatne materijale (keramiku, kamen, metalne poklopce, plastiku), to može značajno otežati ili onemogućiti recikliranje stakla. Primjerice, miješanje boje stakla (zeleno, smeđe, prozirno) također može biti problematično ako se ne odvaja na vrijeme. Nepravilno odlaganje dovodi do toga da se cijela pošiljka stakla mora odbaciti.

Novi život stakla: Čak i kada staklo ne zadovolji visoke standarde potrebne za proizvodnju nove staklene ambalaže, ono ne biva bačeno. Pronalazi nove namjene:

• Granulat za agronomiju: Koristi se kao zaštitni sloj u poljoprivredi.
• Građevinarstvo: Služi kao završni sloj ili drenaža u gradnji.
• Umjetničke svrhe: Može se koristiti u izradi mozaika ili drugih umjetničkih djela.

Unija Nova predlaže uvođenje naknada za sve vrste odvojenog stakla, slično kao što se potiče povrat staklene ambalaže, kako bi se dodatno motiviralo građane na pravilno odvajanje i poboljšali ukupni rezultati.

Ekohold: Misterija 100% recikliranog metala

Tvrtka Ekohold d.o.o. tvrdi da postiže 100 % recikliranje otpadnog željeza. Ova brojka zvuči gotovo nestvarno, čak i u usporedbi s vodećim zemljama u recikliranju. Moguće objašnjenje jest da Ekohold preuzima iznimno čisto sortirirano željezo, bez značajnih primjesa koje bi otežale proces.

Što to znači u praksi? Recikliranje željeza i čelika iznimno je učinkovito. Ovi metali mogu se neograničeno puta reciklirati bez gubitka kvalitete. Postupak uključuje taljenje prikupljenog otpada i pretvaranje u novu sirovinu koja se zatim koristi za izradu novih čeličnih proizvoda – od automobila i građevinskih konstrukcija do kućanskih aparata.

Ekohold smatra da su građani već dobro upoznati s procesom recikliranja i da pokazuju visoku razinu odgovornosti prema okolišu, zbog čega ne predlažu posebne mjere za daljnje povećanje učinkovitosti. Vjeruju da je ključ u postojećem sustavu i osviještenosti građana.

Gumiimpex-GRP: Gume koje dobivaju drugu priliku

Tvrtka Gumiimpex-GRP d.o.o. izvještava o recikliranju više od 80 % sakupljenih guma. Ovo je, kako sami navode, značajno iznad europskog prosjeka od 38 % (prema ETRMA). Hrvatska se, prema ovim podacima, ističe u recikliranju guma.

Što nastaje od starih guma? Proces prerade otpadnih guma rezultira s tri ključne komponente:

• Gumeni granulat/niti: Ovo je najčešće korišteni materijal. Od njega se proizvode površine za sportska igrališta, pješačke staze, gumene podloge za dječja igrališta, ali i materijali za cestogradnju (primjerice, dodatak asfaltu). Ove površine su otporne, amortiziraju udarce i smanjuju buku.
• Čelik: Iz guma se izdvaja čelična armatura, koja se zatim koristi kao sekundarna sirovina u čeličanama.
• Tekstil: Tekstilna vlakna iz guma mogu se koristiti kao dodatak u miješanju novih gumenih smjesa ili u nekim drugim industrijskim primjenama.

Manji dio otpada, manje od 10 %, koji se ne može preraditi, koristi se kao gorivo u cementarama, u procesu energetske oporabe. Ovo je prihvatljiva opcija jer se na taj način iskorištava energetska vrijednost materijala, umjesto da završi na odlagalištu.

Blokada biootpada: Potencijalni problem u lancu

Iako smo uspjeli dobiti odgovore od većine tvrtki koje se bave preradom odvojenog otpada, valja napomenuti da je komunikacija s nekima od njih bila ograničena, a s jednom tvrtkom nije bilo nikakve komunikacije. Ova ograničena dostupnost informacija otežava potpunu provjeru iznesenih podataka i stvara osjećaj nedovoljne transparentnosti.

Posebno zabrinjavajuća je situacija s biootpadom, za koji nismo dobili sve tražene informacije od relevantnih tvrtki. Biootpad čini značajan dio ukupnog komunalnog otpada, a njegova pravilna obrada (kompostiranje ili anaerobna digestija) ključna je za smanjenje emisija stakleničkih plinova s odlagališta i proizvodnju vrijednog komposta. Nedostatak potpune transparentnosti u ovom segmentu otvara prostor za sumnju da dio biootpada možda ne završava na predviđenim kompostanama ili bioplinskim postrojenjima.

Zašto je odvajanje biootpada toliko važno?

Biootpad, poput ostataka hrane, vrtnog otpada, lišća i trave, na odlagalištu se razgrađuje anaerobno (bez prisutnosti kisika), pri čemu nastaje metan, snažan staklenički plin. Pravilnim kompostiranjem ili preradom u bioplinskim postrojenjima, taj se otpad pretvara u korisne proizvode:

• Kompost: Vrhunsko prirodno gnojivo koje poboljšava strukturu tla, zadržava vlagu i smanjuje potrebu za kemijskim gnojivima.
• Bioplin: Mješavina metana i ugljičnog dioksida koja se može koristiti za proizvodnju električne energije i topline, čime se smanjuje oslanjanje na fosilna goriva.

Ukoliko se biootpad ne odvaja pravilno ili ako se ne obrađuje adekvatno nakon prikupljanja, cijeli sustav gubi svoju svrhu, a potencijalne koristi za okoliš i gospodarstvo ostaju neostvarene.

Zaključak: Korak po korak prema stvarnom kružnom gospodarstvu

Nakon detaljnog istraživanja, jasno je da se situacija s odvajanjem i oporabom otpada u Zagrebu, a samim time i u Hrvatskoj, polako poboljšava. Postoje tvrtke koje postižu impresivne rezultate u recikliranju određenih materijala, poput stakla, metala i guma. Međutim, slika nije posve ružičasta.

Glavni problemi i izazovi ostaju:

• Nedovoljna transparentnost: Potrebno je osigurati potpuni uvid u tok otpada od trenutka preuzimanja do konačne oporabe ili zbrinjavanja. Nedostatak komunikacije s nekim tvrtkama otvara prostor za spekulacije i nepovjerenje.
• Kvaliteta odvojenog otpada: Neodgovorno odlaganje neprimjerenih materijala u spremnike za recikliranje direktno utječe na iskoristivost i kvalitetu krajnjih proizvoda, a ponekad dovodi do potpunog odbacivanja pošiljke.
• Energetska oporaba vs. odlaganje: Iako energetska oporaba (korištenje otpada kao goriva) predstavlja korak naprijed u odnosu na klasično odlaganje, dugoročni cilj mora biti maksimalna reciklabilnost i ponovna upotreba materijala.
• Potencijalni zastoji u preradi biootpada: Potrebno je osigurati da sav prikupljeni biootpad zaista završi u kompostanama ili bioplinskim postrojenjima, a ne na odlagalištima.

Hrvatska, kao i Zagreb, ima značajan potencijal za poboljšanje. Potrebno je kontinuirano ulagati u edukaciju građana, modernizirati infrastrukturu za prikupljanje i preradu otpada te strože nadzirati rad svih subjekata uključenih u lanac gospodarenja otpadom. Samo tako možemo biti sigurni da naš trud uložen u odvajanje otpada doista doprinosi stvaranju održivijeg i zdravijeg okoliša za buduće generacije.

Često postavljana pitanja (FAQ)