Događaj na Trgu bana Jelačića i prateće reakcije otvorili su žestoku raspravu o tome kako javne osobe i politički diskurs interpretiraju nasilje nad ženama, te što se događa kada simbolički gestovi postanu središte politike rodne ravnopravnosti. U ovom analitičkom prilogu za Kriminal.info razlažemo kontekst, simboliku i posljedice dviju gesta koje su izazvale osvrt javnosti: gaženje ruža posvećenih ubijenim ženama i kasnije klečanje na trgovima. Pokušavamo razumjeti zašto ove scene izazivaju snažne emocionalne reakcije, kako ih promatraju različite skupine i koje lekcije iz njih proizlaze za sigurnost i zaštitu žena u Hrvatskoj.
Kontekst događaja i simbolika gesti
Što se dogodilo na Trgu bana Jelačića
Subota na Trgu bana Jelačića u Zagrebu donijela je scenu koja je široko odjeknula u medijima i na društvenim mrežama: muškarac je gazio po ružama koje su bile postavljene kao spomen na ubijene žene u posljednje tri godine. Riječ je o umjetničkom i javnom projektu koji kroz simboliku ruža želi skrenuti pozornost na svakodnevnu ranjivost žena te na sustavni problem nasilja i diskriminacije. Ruže su dio akcije umjetnice Arijane Lekić Fridrih, koja ovim projektom želi otvoriti dijalog o položaju žena u Hrvatskoj i o tome kako društvo reagira na njihovu sigurnost. Nakon gaženja, prema očitanjima očiju promatrača, uslijedio je i dio događaja koji su mnogi doživjeli kao provokativno klečanje s molitvom, što je dodatno polariziralo javnost.
Koje poruke nosi ova vizualna reprezentacija
Gnjev i prijezir, izražen kroz fizički akt gazenja ruža, često se tumači kao kritika društvenog oglušivanja na nasilje nad ženama i na kulturu koja opravdava ili minimizira taj problem. S druge strane, čin klečanja i molitve na javnom prostoru često je viđen kao pokušaj spašavanja reputacije tradicionalnih rodnih normi i poruke podčinjavanja. U oba slučaja, vizualno ponašanje postavlja pitanja: koliko su žene zaštićene od nasilja u javnom prostoru? Koje poruke šaljemo mladim djevojkama i ženama o njihovoj sigurnosti i autonomiji? Koliko se politički protagonisti distanciraju ili, pak, koriste ove geste u okviru šireg narativa o rodnoj ravnopravnosti?
Arijana Lekić Fridrih i kontekst projekta Tiha misa
Arijana Lekić Fridrih je poznata hrvatska umjetnica kojoj je cilj kroz projekt Tiha misa osvijestiti javnost o položaju žena, njihovoj ranjivosti i izloženosti nasilju. Ideja projekta, koja traje već nekoliko godina, uključuje različite vizuale i performanse koje potiču građane da razmisle o tome koliko društvo tolerira nasilje ili spolnu neravnopravnost. Ovaj kontekst je važan jer pokaže da gestama nije samo riječ o simptomu trenutnog političkog diskursa, već i o dubljoj kulturnoj dinamici koja oblikuje javnu percepciju žena i njihove sigurnosti.
Analiza poruke: gaženje ruža vs klečanje – dva lica istog problema
Koje su sličnosti i razlike u porukama dviju gesti?
Izvan političkog konteksta, obje geste izazivaju snažne emocionalne reakcije jer ciljaju na identitet i tjelesnost. Gaženje ruža — koje simbolizira prezir prema poginulim ženama — usmjerava kritiku na način na koji društvo doživljava i reagira na nasilje. U tom smislu, gestu možemo pročitati kao poziv na preispitivanje normative koje dopušta ili utišava nasilje. S druge strane, klečanje i molitva predstavljaju tradicionalni, gotovo ritualni način pokazivanja poštovanja i molitve za mir i red, ali u javnom prostoru može biti doživljeno kao potvrda podložnosti ili poželjnih društvenih očekivanja o ženama. U oba slučaja riječ nije samo o trenutku; riječ je o načinu na koji društvo tretira žene i što se mijenja kada se ti isti gestovi koriste u političkom eskaliranju.
Što govore stručnjaci o simboličkim gestama i njihovoj moći?
Stručnjaci za rodnu ravnopravnost naglašavaju da simboličke geste mogu imati dvostruki učinak. S jedne strane, one mogu otvoriti dijalog i povećati svijest o problemu nasilja nad ženama; s druge strane, mogu biti percipirane kao površne ili instrumentalizirane ako izostane jasna politika i konkretne mjere zaštite žena. Za aktiviste i institucije ključno je da simbolikan ostane produžetak stvarnih politika—od poboljšanja sigurnosti, kroz LO/Ženske centre, do učinkovitog kaznenog gonjenja, prevencije i edukacije. U javnom diskursu, važan je balans: gestama treba doprinijeti, a ne zamijeniti konkretne mjere koje smanjuju rizike i štite žrtve nasilja.
Kako javnost reagira i kakav je politički odjek?
Javnost je često podijeljena: jedni vide u gestama poziv na društvenu promjenu i društvenu odgovornost, drugi smatraju da se nekritično interpretiraju simboli bez jasne politike ili praktičnih rješenja. Takve podijeljene reakcije proizlaze iz budućih političkih kalkulacija, ali i iz različitih osobnih iskustava s nasiljem i rodnom ravnopravnošću. U posljednjih nekoliko godina, reakcije na ovakve akcije često uključuju pozive na transparentnost, na javljivanje institucija i na konkretne mjere sigurorsnih politika. S jedne strane, politički aktivisti traže brze i vidljive reforme; s druge, dijelovi javnosti traže etički, ali i pravno utemeljeni okvir za zaštitu žena i djevojčica. U tom kontekstu, medijska pokrivenost i način pisanja o ovim gestama mogu oblikovati javno mnijenje i pritisak na institucije da djeluju.
Temporalni kontekst i statistike nasilja nad ženama u Hrvatskoj
Trendovi u posljednjim godinama
U posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj se često spominje da je nasilje nad ženama i dalje prisutna tema koja zahtijeva sustavne odgovore. Podaci iz službenih statistika ukazuju na kontinuirano prisutan broj prijava za nasilje u obitelji i rodno uvjetovano nasilje, uz naglasak na potrebu brže reakcije institucija i veće koordinacije među policijom, socijalnom skrbom i zdravstvenim sustavima. Stručnjaci upozoravaju da broj prijava ne odražava nužno stvarni obim problema, jer mnoge žrtve ostaju neutvrđene ili se suočavaju s barijerama u prijavljivanju. U tom svjetlu, javne akcije koje potiču otvoreni razgovor i potporu žrtvama mogu igrati važnu ulogu u poticanju prijava i traženju pomoći.
Što kažu stručnjaci i organizacije za zaštitu žena?
Organizacije civilnog društva, nevladine udruge i stručnjaci često naglašavaju potrebu za predvidljivim i brzo reagirajućim mehanizmima podrške ženama. Oni pozivaju na povećanje resursa za sigurne kuće, psihološku i pravnu pomoć, te širenje prevencija u školama i na radnom mjestu. Posebnu pažnju posvećuju otpornosti zajednica i educiranju muškaraca o nenasilnim obrascima ponašanja. U ovom kontekstu, politički diskurs može biti koristan ako sadrži i konkretne planove financijske i institucionalne podrške, a ne samo apstraktne poruke.
Zaključak: što iz svega ovoga možemo izvući?
Incident s gaženjem ruža i kasnije gestom klečanja ukazuje na kompleksan odnos između simbolike, političkog pragmatizma i borbe za rodnu ravnopravnost. S jedne strane, jasna poruka da nasilje nad ženama nije samo privatni problem, već društveni izazov, koji zahtijeva sustavne odgovore. S druge strane, pitanja kako javno istaknuti ovu problematiku, bez etičkog ili političkog oportunizma, ostaju otvorena. Krucijalno je da se simboličke geste ne koriste kao površinski alat za politički moment, već da budu poticaj za konkretne mjere zaštite žena: povećanje sigurnosti, pravosuđe koje učinkovito procesira slučajeve nasilja, te kulturna promjena koja odbacuje opravdavanje ili minimiziranje nasilja. U konačnici, javnost očekuje da institucije i akteri koji stoje iza ovakvih gesti pretvore emotivnu reakciju u trajnu promjenu—bolje razumijevanje, bolje službe i sigurniji javni prostor za sve žene.
Često postavljana pitanja
- Koji je temeljni događaj izazvao ovu raspravu? Događaj koji je pokrenuo razgovor bio je incident na Trgu bana Jelačića gdje je ruže, posvećene ubijenim ženama, gazio neidentificirani muškarac, a kasnije su javne osobe komentirale poruke ovog čina te usporedile ga s drugim gestama poput klečanja na trgovima.
- Tko je Arijana Lekić Fridrih i kakve je poruke njezin projekt Tiha misa? Arijana Lekić Fridrih je umjetnica koju mediji opisuju kao inicijatoricu projekta Tiha misa, koji kroz vizuale i performanse nastoji otvoriti dijalog o položaju žena, njihovoj sigurnosti i izazovima rodne ravnopravnosti.
- Što se smatra ciljem ovakvih javnih gesti? Glavni cilj često je potaknuti širu javnost na diskusiju, povećati svijest o nasilju nad ženama te potaknuti političke i društvene institucije na djelovanje i prihvaćanje odgovornosti za zaštitu žena.
- Koje su potencijalne negativne posljedice ovakvih gesti? Moguća su polarizacija javnosti, instrumentalizacija događaja u političke svrhe ili povratna japuka u smislu smanjenja povjerenja u institucije ako se gestama ne potvrdi konkretna politika i mjere zaštite žrtava.
- Kakav je aktualni trend nasilja nad ženama u Hrvatskoj? Stručnjaci ističu da nasilje nad ženama ostaje značajan javni problem te da su potrebni sustavni napori — od prevencije i edukacije do učinkovitog sudskog procesa i podrške žrtvama — kako bi se povećala sigurnost žena u svim segmentima javnog života.
- Kako bi društvo moglo pretvoriti ovakve događaje u trajne promjene? Kroz jasne politike sigurnosti, povećanje financijskih sredstava za službe podrške žrtvama, brzu i transparentnu provedbu kaznenog pravosuđa, te kontinuiranu edukaciju javnosti o rodnoj ravnopravnosti i nenasilnim obrascima ponašanja.
“Simboli sami po sebi ne mijenjaju društvo bez konteksta javljanja i konkretnih mjera.”
U Kriminal.info nastojimo pratiti ove teme s naglaskom na sigurnost i zaštitu građana. Sljedeće mjere i politike koje slijede, treba pažljivo promatrati kroz prizmu stvarnog učinka na živote žena. Ova analiza nastoji biti temeljita, uravnotežena i informativna, uz kontinuirano naglašavanje ljudskog aspekta—bez obzira na političke identitete—kako bi informacije doprinijele boljem razumijevanju složenog konteksta.
Leave a Comment