U proteklim tjednima, hrvatska i europska javnost dotakla se teme koja naoko zvuči apokaliptično, ali je uistinu duboko ukorijenjena u demografiju, sigurnost i životni standard građana. Boris Buden, filozof i kulturni teoretičar čije misli prije svega ciljaju na refleksiju o identitetu, prostoru i politici, upozorio je na paralelu između demokratskog sloma i rastuće militarizacije Europe. Njegove riječi, koje se često citiraju u kontekstu rasprava o budžetima, prioritetima i budućnosti Hrvatske, potaknule su važna pitanja: kako se kalibrira društveni novac između obrane, obrazovanja i skrbi za najmlađe? I postoji li istinska alternativa koja bi promijenila tok demografske sudbine, umjesto da se vječno ponavljaju isti obrazac potrošnje i bez povratka guta socijalne investicije?
Demografska slika Hrvatske danas
Brojke i trendovi
U recentnom razdoblju Hrvatska bilježi zabrinjavajući rastući deficit rođenih i sve veću starosnu strukturu. Prema posljednjim dostupnim podacima, vrijednost fertiliteta stabilno pada ispod razine zamjene, koja iznosi 2,1 djeteta po ženi. U 2023. godini prosječna dob novorođenih nastavila je rasti, dok je broj živorođene djece u mnogim regijama opadan. Istovremeno, udio stanovništva starijeg od 65 godina ubrzano se povećava, što uzrokuje povećan pritisak na mirovinski sustav, zdravstvenu skrb i infrastrukturne servise.
U tom kontekstu, migracijske tokove treba promatrati kao ključnu komponentu budućeg scenarija. Višedimenzionalne studije pokazuju da Hrvatska istovremeno iseljava mlađe stručnjake i privlači niske rekonstrukcije radne snage, što daje složenu mješavinu demografskih uzroka i posljedica. Ako uzmemo u obzir projekcije za druga desetljeća, vrlo je realan scenarij u kojem bi udio mladih pao na manje od trećine ukupnog stanovništva, što bi dodatno otežalo ekonomsku dinamiku i inovativnost.
Starenje, iseljavanje i socijalna kohezija
Starenje stanovništva nije samo statistički broj; to je živuća realnost koja redefinira potrebe za bolnicama, njegom starijih i pristupom modernim servisima. Povećana potrošnja na zdravstvenu skrb i dugotrajnu njegu postaje jedina konzistentna stavka rasta troškova u javnim proračunima. Istovremeno, iseljavanje mladih radnika iz zemlje uzrokuje “rupa” u demografskom horizontu: manjak radne snage, sporiji gospodarski rast i smanjene mogućnosti za investicije koje bi potaknule zaokret ka zaposlenju i razvoju. Ovaj složen splet ima svoje političke posljedice: bez jasne demografske vizije, političke elite često ostaju u beskonačnom ciklusu deklarativne potpore obiteljskim poticajima bez stvarnog, dugoročnog efekta na natalitet.
Obrana, ekonomija i prioriteti
Tenkovi Leopard i njihova cijena
Buden često ističe da vojna potrošnja u modernim demokracijama nije jednostavan pokazatelj sile, nego parlamentarna i društvena odluka koja odražava strahove i prioritete. Pozivajući se na nabavu gotovo pedeset Leopard tankova s procijenjenom cijenom koja se ponekad navodi kao 30 milijuna eura po komadu, postavlja pitanje: koliko je ta investicija učinkovita u realnom smislu sigurnosti i prilagodbe novim geostrateškim pritiscima? U njegovom fokusu stigao je zaključak da takva potrošnja uzima resurse koji bi mogli biti usmjereni na društveno korisnije ciljeve, poput ranog obrazovanja, podrške obitelji i socijalne skrbi. Iznos koji se troši na ovakve komponente vojne industrije često se opterećuje saznanjima o tome koliko bi se novca moglo investirati u kvalitetu ranog odgoja, sigurnosti djece i prevenciju siromaštva među novorođenom djecom.
U diskursu o ukupnoj sigurnosti država, pravilno je promatrati i realne koristi i rizike. Tenkovi i mobilna oprema mogu biti simbol snage, ali njihova operativna vrijednost u suvremenim sukobima, gdje su informacijske, cyber i precizne vojne tehnike često odlučujući faktori, ostavlja pitanje: koliko su ti resursi prilagođeni savremenim izazovima i koliko su njihovi primarni efekti dugoročno mjereni prema demografskom zdravlju države?
Zašto ulagati u budućnost ako se raspolaže sa sadašnjošću?
U jednoj, često citiranoj, Budenovoj izjavi stoji provocirajuće pitanje o prioritizaciji: “Za jedan tenk moglo bi se izgraditi 800 potpuno novih vrtićkih mjesta po njemačkim standardima.” Ova konstatacija nije samo ekonomična usporedba, već i upozorenje da demografske politike i socijalna infrastruktura direktno oblikuju budućnost jednog društva. Ako se novac preusmjeri na oružje, a ne na obrazovanje i skrb o djeci, postoji rizik od eksponencijalnog pada rodne populacije i vrsta socijalne nestabilnosti koja se može manifestirati kroz povećanje obrazovanog i ekonomskog odcjepljenja mlade generacije.
Iskustva i usporedbe iz drugih zemalja
Globalni kontekst i lekcije
Procjene o sigurnosnom okruženju i demografskim trendovima često potiču na razmišljanje o primjerima iz drugih zemalja. Japanska i talijanska iskustva pokazuju da snažna socijalna država, poticaji za obitelj i konzistentne infrastrukturne investicije mogu pomoći zadržati mlađe stanovnike i povećati natalitet. Suprotno tomu, zemlje s visokom vojnom potrošnjom, ali s manjim ulaganjima u obitelj i obrazovanje, često se susreću s izraženim izazovima iseljavanja i starenja. Hrvatska, kao otvorena ekonomija s brojnim izazovima u infrastrukturi i zapošljavanju, mora nalaziti ravnotežu između sigurnosnih potreba i socijalnih investicija kako bi se demografska kriza lagano ublažila.
U europskom kontekstu, povećana militarizacija unutar nekih regija nije nužno jedina ili najbolja strategija za sigurnost. Umjesto da se fokus preusmjeri samo na broj tenkova, mnoge države razmatraju kombinirane pristupe: smanjenje rizika kroz socijalnu zaštitu, jačanje ekonomskih prilika i jačanje vanjskih veza kako bi se migracijski tokovi pretvorili u prilike za rast i inovacije. Hrvatska može pronaći put kroz sustav financijskih poticaja za mlade obitelji, modernizaciju zdravstvene i obrazovne infrastrukture te razvoj programa za kvalitetniju integraciju novorođene djece u društvo.
Ekonomski i socijalni učinci disproportioniranih investicija
Trošak života, tržište rada i rodne odluke
Potrošnja usmjerena u prvom redu prema obrani često ima izravne posljedice na troškove života: porezi, troškovi javnih usluga, standardi obrazovanja i cijene stanovanja. U mnogim slučajevima, javne službe koje podržavaju mlade majke i obitelji snose teret naglog rasta potrošnje, dok se poslovna kliška ulaganja usporavaju. Ako djeca prvenstveno postanu društveni teret bez mogućnosti za razvoj, to može generirati dodatne izazove: proizvodnja talenata, konkurentnost na tržištu rada, pa i sigurnosni rizici koji proizlaze iz socijalne fragmentacije. Ovakav obrazac potrošnje otežava generiranja dugačke i upadljive demografske promjene koja bi vodila gospodarstvu u zdravom smjeru.
Pro i kontra brige o budućnosti kroz socijalne programe
- Prednosti ulaganja u obitelj: povećanje nataliteta, poticanje stvaranja radnih mjesta, poboljšanje dugoročne demografske stabilnosti.
- Nedostaci preusmjeravanja resursa: moguća manja potrošnja na obranu i sigurnost, kratkoročna fiskalna ograničenja, rizik od neravnoteže među socijalnim skupinama.
- Implementacijski izazovi: osiguranje transparentnosti, učinkovitosti i dugoročne održivosti poticaja za obitelj, uz ujednačene standarde.
- Socijalna kohezija: jačanje povjerenja građana prema politici kroz vidljive investicije u sigurnost i kvalitetu života.
Kriminološki i sigurnosni okvir
Kako demografske promjene utječu na sigurnost i kriminalitet
Demografske promjene imaju i neizravni utjecaj na sigurnost i kriminalitet. Starije populacije zahtijevaju drugačije obrasce zaštite i prevencije, a mlade generacije mogu predstavljati dinamičnu, ali i rizičnu skupinu, ovisno o socio-ekonomskim uvjetima. Iseljavanje i segmentiranje tržišta rada mogu potaknuti rizike povezane s organiziranim kriminalom, ali i stvoriti prilike za preventivne programe – od socijalnih inicijativa, kroz obrazovne programe, do urbanističkog planiranja koje promiče sigurnost i socijalnu uključenost. U kontekstu Hrvatske, sklonost prema sigurnom okruženju viđamo u potrebi za snažnom lokalnom zajednicom, kvalitetnim službama i jasnim porukama o pravima i obvezama građana.
Politički kontekst i javni diskurs
Kako govor o demografiji oblikuje politiku?
Politički diskurs o demografiji često odražava širi međunarodni kontekst: rastući populizam, sigurnosni izazovi i ekonomske strukturne promjene. U Hrvatskoj, javni razgovor o budućnosti djece i identiteta često biva zarobljen u moralnim i identitetskim pitanjima, umjesto da se usmjeri na konkretne, mjere i rokove. Uloga stručnjaka, novinara i analitičara, kao što su Buden i njegovi kontakti u akademskoj zajednici, postaje upravo ta da prevode apstraktne proklamacije u konkretne politike: od poreznih olakšica, preko subvencija za stanovanje, do ulaganja u predškolske i srednjoškolske programe koji potiču kreativnost, inovacije i radnu etiku mladih.
Temeljna razmatranja i preporuke za budućnost
Koje su realne alternative i putovi naprijed?
Praktične alternative moraju biti mjerljive, transparentne i operativne. Prvo, potrebno je modernizirati politički okvir koji omogućuje da djeca i obitelji dobiju jasne, ostvarive poticaje, uključujući pravednu poreznu politiku, dugotrajnije i dostupnije vrtiće, te bolje i pristupačnije obrazovne programe. Drugo, treba uspostaviti jasan plan za povećanje zaposlenosti mladih kroz poticaje za poduzetništvo, inovacije i gospodarski razvoj, uz podršku obrazovnom sustavu i fokusom na vještine koje su tražene na modernom tržištu rada. Treće, sigurnosno okruženje mora biti integrirano s demografskim politikama: investicije u javni red i sigurnost, ali i socijalne servise koji smanjuju rizike povezanosti s kriminalitetom i društvenom izolacijom. Četvrto, treba jačati regionalnu suradnju unutar EU kako bi se osigurale stabilne finansijske prilike, pristup fondovima i transfer znanja, koji podržavaju inovacije i konkurentnost bez pretjeranog opterećenja obrambenih troškova.
Zaključak
Diskurs koji povezuje demografiju i obranu nije izolirana rasprava o sigurnosnim kapacitetima; to je cjelovita analiza budućnosti kojoj pripadaju najmlađe generacije i njihova mogućnost da ostanu u domovini. Boris Buden, svojevrsni reflektor zbivanja, podsjeća da bez jasne vizije o tome kako privući i zadržati mlade ljude, bez snažnog socijalnog i obrazovnog temelja, neće biti dovoljno ni da se oboruža država ni da se osigura bolja budućnost. Hrvatska može, i treba, postići ravnotežu: jačanje sigurnosti kroz umjerene i transparentne mjere, uz istovremeno ulaganje u djecu, obitelj i visoko obrazovanje. Takav pristup ne poništava rizike, nego ih adresira na način koji potiče stabilnost, rast i društvenu koheziju. U konačnici, nema sretne budućnosti bez zdravog demografskog temelja, a nema dugoročne sigurnosti bez jasnog i dosljednog ulaganja u ljude.
FAQ — Najčešća pitanja
Je li Hrvatska doista na rubu demografske propasti?
Ne postoji jedinstveni odgovor na to pitanje; sigurnost leži u kombinaciji različitih faktora. Demografske projekcije ukazuju na izazove poput pada nataliteta i starenja, ali s pravim politikama i privrednim poticajima te socijalnim programima Hrvatska može usporiti dinamiku depopulacije i stvoriti uvjete za zadržavanje mladih obitelji.
Kako bi državne politike mogle podržati obitelji i djecu?
Praktične mjere uključuju besplatne ili subvencionirane vrtiće, porezne olakšice za mlade roditelje, višu potporu za rodilje, simbiozu obrazovnih i zdravstvenih programa te programe za kvalitetan razvoj djece od ranog uzrasta. Ključ je dugoročna predvidivost i financijska održivost ovih mjera.
Koje su alternative trošenju na vojnu potrošnju u kontekstu sigurnosti?
Alternative uključuju ulaganje u cyber sigurnost, obuku i stručnjake, modernizaciju civilnih službi, prevenciju kriminala i programima socijalne usmjerenosti. Integrirani pristup sigurnosti, koji kombinira obranu i socijalnu stabilnost, često pokazuje bolju učinkovitost u očuvanju sigurnosti i dugoročnoj stabilnosti.
Kakav je utjecaj demografskih trendova na kriminalitet i javnu sigurnost?
Demografske promjene mogu povećati rizike socijalne izolacije i siromaštva, pa su preventivni programi i socijalna uključenost važni za održavanje sigurnosti. S druge strane, stabilna obiteljska i edukativna sredina smanjuje rizik od rizičnog ponašanja kod mlađih te doprinosi snažnijoj društvenoj koheziji.
Koje statistike treba pratiti za bolju politiku?
Ključne metrike uključuju natalitet po ženi, stopu iseljavanja, omjer radno aktivnog stanovništva, javni dug u odnosu na BDP, troškove zdravstva i skrbi za starije, te troškove obrazovanja. Praćenje ovih brojeva omogućava donošenje dugoročno održivih odluka, umjesto kratkoročnih populističkih mjera.
Leave a Comment