Rijeka i cijela Hrvatska ostale su šokirane najnovijim slučajem femicida koji je potresao središte grada. U subotu je 24-godišnjak usmrtio svoju 30-godišnju partnericu, a potom se pokušao samoubiti. Ovaj užasan događaj, koji je ovjeren kao 18. femicid u ovoj godini, otvorio je mnoge rasprave o tome koliko društvo i institucije reagiraju na nasilje nad ženama te kakve konkretne promjene su potrebne da bi zaštita bila bolja i učinkovitija. U trenutku pisanja, napadač se nalazi na Odjelu psihijatrije KBC-a Rijeka, a tijek njegove daljnje sudbine pratiti će se kroz pravosudni proces i procjenu liječnika. Osvještavanje svog gradskog okruženja i sustava koji bi trebao štititi žrtve postaje ključna tema lokalne politike, ali i šireg društvenog dijela Hrvatske.
Što je u ovom slučaju važno sa stajališta sigurnosti i društvene odgovornosti
Što se dogodilo i kakav je status počinitelja?
Prema pisanju lokalnih i nacionalnih medija, žrtva je smrtno stradala pred zgradom u središtu Rijeke, a počinitelj je završio na psihijatriji. Pretpostavlja se da je dvojezični kontekst nasilja i osjećaj prijetnje prethodno bili prisutni, no motiv ostaje nejasan i predmet je istrage. U bolničkom okruženju napadač će boraviti sve dok tim liječnika ne procijeni da nije opasnost za okolinu ili da nije potreban daljnji nadzor. Ovaj scenarij nije neuobičajen u slučajevima kada se nasilnik dovodi u stanje psihoze ili se njegovo ponašanje procjenjuje kao rizično za žrtve. Dok se situacija ne razriješi, javnost ostaje s pitanjima o tome kako su institucije reagirale i jesu li na vrijeme prepoznale opasne znakove.
Kako reagira zajednica i kakva je sada atmosfera u gradu?
“Još kad znamo da je riječ o femicidu, onda nas to dodatno zabrinjava. Koliko smo postali imuni na nasilje koje je rastuće kod nas i što mi kao lokalna zajednica možemo poduzeti u svezi toga? Činjenica jest da ovo nije slučajnost s obzirom na neke druge naznake koje vidimo u društvu,”
Ove riječi gradonačelnice Rijeke Ive Rinčić odjeknule su kroz javne izjave i medijske priloge. One ilustriraju duboku zabrinutost lokalnog vodstva da nasilje nad ženama postaje prepoznatljiv rizik i da mu treba pristupiti sustavno, ne samo kao pojedinačnim incidentima. Građani Rijeke pali su svijeće pred zgradom gdje se zločin dogodio, što ukazuje na emocionalnu i simboličnu vezu zajednice uz ovu temu. Istovremeno, ovo surovo događanje stvara dodatni pritisak na lokalne službe, ali i na građane da prepoznaju znakove uznemirenosti, pružaju podršku žrtvama i sprečavaju ponavljanje sličnih situacija.
Struka i civilno društvo: koja su očekivanja i zahtjevi promjena
Kritika postojećeg pravnog okvira i njegovih implementacijskih izazova
Ženska mreža Hrvatske i druge organizacije koje sustavno rade na zaštiti žena od nasilja upozoravaju da u mnogim slučajevima nasilje još uvijek nije adekvatno kažnjavano ili tretirano kao ozbiljan sigurnosni rizik. U zajedničkim izjavama naglašavaju da se nasilje nad ženama često gleda kroz prizmu prekršaja, što je u suprotnosti s europskim standardima i onemogućuje efikasniju zaštitu žrtava. Rješenje, po njihovom mišljenju, treba biti jedinstven, sveobuhvatan zakon koji bi regulirao sve oblike nasilja nad ženama i koji bi standardizirao pristup službi za potporu i pravosuđu.
Kako su stručnjaci vidjeli sustavnu poboljšanje?
Odvjetnica Morena Lekan, koja često zastupa žrtve obiteljskog nasilja, naglašava potrebu za sustavnom preobrazbom cijelog sustava: “Moramo cjelokupni sustav izmijeniti na svim poljima, to vrijedi za policiju, Državno odvjetništvo, Zavode za socijalnu skrb pa onda i sudove. Sustav cijeli uvijek sekundarno viktimizira žrtvu što bismo trebali naučiti izbjegavati konačno.” Ova perspektiva naglašava da problem nije samo u jednom segmentu, već u međudjelovanju policije, pravosuđa i socijalne skrbi koje često stvaraju dodatnu traumu žrtvi kroz proceduralne ili komunikacijske nedorečenosti.
Psihološki uvidi: zašto sustav često zakaže
Psiholog Dean Ajduković ističe da postoji problem što mnoge žene ne dobivaju pravodobnu pomoć ili osjećaju osjećaj obeshrabrenja jer često očekivani rezultati prijava nisu ostvareni. “Ono što trebamo jest kako ojačati lokalnu zajednicu i sve sustave koji brinu o tome, što znači nulta tolerancija prema nasilju,” naglasio je Ajduković. Ovaj apel za jasne standarde i dosljednu provedbu prevencije ističe važnost međusektorske suradnje i kontinuiranog obrazovanja mladih o znakovima i posljedicama nasilja u partnerskim odnosima.
Prevencija i oštrije kazne: što kažu vodeći politički i društveni akteri
Prevencija kao ključna komponenta javnog zdravlja
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković ističe da treba usmjeriti više resursa na prevenciju, a da sudovi imaju značajnu ulogu u tome. “Država sa svoje strane treba činiti sve što je moguće na prevenciji. Sudovi trebaju vjerojatno oštrije kažnjavati one koji već u ranijim fazama pokazuju sklonost nasilju i nadam se da će takvih slučajeva u idućoj godini biti manje,” rekao je Jandroković. Takva izjava ukazuje na potrebu cijelog spektra mjera, od ranog prepoznavanja rizika do strožih sankcija za ponavljane nasilnike, kako bi se smanjila stopa femicida u budućnosti.
Kako prilagoditi postojeće institucije?
Psihologinja Lorena Zec iz riječke SOS udruge upozorava da nasilje može izbiti u bilo kojem okruženju, te naglašava nužnost edukacije mladih o tome što je nasilje u partnerskom odnosu, kako ga prepoznati i kako reagirati. “Ovakve veze često počinju intenzivno, ali se kasnije pretvaraju u stvarnu opasnost. Dok ne započnemo širu javnu raspravu, mi nećemo moći spriječiti buduće femicide,” naglasila je Zec. Ovo je poziv na sustavnu edukaciju, ali i na otvoreni dijalog o granicama i sigurnosnim mehanizmima koji štite one najranjivije.
Što se može učiniti odmah i što su dugoročne vizije
Konkretne mjere koje bi mogle pomoći sada
Među kratkoročnim mjerama spominju se: unaprijeđena edukacija građana o prepoznavanju rizika i signalima upozorenja, snažnija logistička i operativna podrška službi za zaštitu žrtava, te potpora žrtvama kroz sigurnosne planove i sigurne kuće. Potrebno je i jačanje međusektorske suradnje među policijom, tužiteljstvom, socijalnim službama i zdravstvenim institucijama, kako bi svaka prijava bila pravilno tretirana i praćena kroz cijeli proces.
Duugoročne reforme i europska očekivanja
U europskom kontekstu, postoje jasni standardi zaštite žrtava nasilja i standardizirani postupci za ranu identifikaciju rizika. Ove reforme uključuju i veće kapacitete za psihološku podršku, porast financijskih sredstava za programe prevencije, te transparentne statistike koje bi omogućile praćenje napretka i identificiranje područja gdje su promjene najpotrebnije. Prema riječima stručnjaka i aktivista, Hrvatska bi trebala postaviti jasne mehanizme za ranu intervenciju i učinkovitiju provedbu svih ranije spomenutih mjera kako bi se smanjila opasnost od ponavljanja takvih tragedija.
Temporalni kontekst, statistika i analize rizika
Što statistika kaže o femicidu u Hrvatskoj?
Dosadašnje statistike pokazuju da je femicid u Hrvatskoj djelovao kao ozbiljan društveni problem već godinama, s trendom koji ukazuje na porast slučajeva u posljednjih nekoliko godina. U mnogim slučajevima, nasilje nad ženama ostaje neprijavljeno ili proći će kroz sustav bez odgovarajuće reakcije. Uzimajući u obzir aktualni slučaj u Rijeci, mnogi ističu potrebu za boljom praćenjem i pravilnim reagiranjem kada se rizik prepozna, kako bi se spriječio tragičan završetak.
Prednosti i nedostaci postojećeg pristupa
Prednosti postojećeg sustava postoje: postoje programi za zaštitu žrtava, službe za socijalnu pomoć i policija, koji povremeno djeluju efektivno. Međutim, nedostaci su brojni: fragmentiranost odgovornosti, nepotpuna edukacija, zakašnjeli ili neadekvatni postupci, te osjećaj viktimizacije žrtve tijekom procesa. Kao posljedica, mnogi rizici ostaju neprepoznati dok nije prekasno. Zbog toga se naglašava potreba za jačanjem koordinacije, standardiziranjem postupaka i usklađivanjem s europskim praksama.
Zaključak: put prema sigurnijem društvu u kojem femicid ne ostaje trend
Ovaj slučaj u Rijeci otvara duboko pitanje: koliko smo sposobni preokrenuti obrazac nasilja i koliko ozbiljno država i lokalne zajednice uzimaju na znanje zahvate koji su nužni za zaštitu žena? Gradonačelnica i mnogi stručnjaci pozivaju na zajedničku akciju koja bi uključivala promjene od zakona do praktičnih alata za svakodnevicu; od edukacije mladih, preko učinkovitije reakcije policije, do osnaživanja žrtava kroz dostupne repozitorije podrške. Ako se svi segmenti društva uključe i ako se uspostave jasne mjerljive ciljeve, moglo bi doći vrijeme kada femicid neće biti crta kojom se pišu najcrnje statistike. Do tada ostaje odgovornost svim akterima da zajedno grade sigurnije okruženje, gdje nitko neće biti sam suočen s prijetnjama i nasiljem.
FAQ – Često postavljana pitanja
Što je femicid i zašto su ovakvi slučajevi važni za javnu raspravu?
Femicid je ubojstvo žene ili djevojke zbog njezine spola, često povezan s nasiljem u obitelji ili partnerstvu. Ovi slučajevi su važni jer otvaraju pitanja o tome koliko društvo i institucije štite žrtve, kako reagiraju na prijevaru ili prijetnje, te koje reforme su nužne da bi se rizici značajno smanjili. Povezuju se sa širim društvenim pitanjima, uključujući rodnu ravnopravnost, pravnu zaštitu, pristup podršci i edukaciji o sigurnosti.
Koje su ključne promjene koje bi trebale uslijediti u Hrvatskoj?
Glavne promjene odnose se na: jedinstven sustav zaštite od nasilja nad ženama, bolje prepoznavanje rizika i ranih signala, jačanje zakonskog okvira i njegova dosljedna implementacija, te kvalitetnija edukacija i javna informiranost. Također je važno osigurati resurse za službe socijalne skrbi i psihološku podršku žrtvama te učinkovitu suradnju s policijom i pravosuđem.
Kako građani mogu doprinijeti zaštiti žena od nasilja?
Građani mogu doprinijeti na više razina: edukacijom o prepoznavanju upozoravajućih znakova i pričom o tim temama; podrškom žrtvama kroz dostupne savjetovališta i sigurne kuće; aktivnim sudjelovanjem u programima zajednice i volonterskim aktivnostima; te prijavama sumnjivih situacija nadležnim službama. Važno je i poticanje otvorene rasprave o rodnim očekivanjima i nultoj toleranciji prema bilo kojem obliku nasilja.
Leave a Comment