Desetak kilometara od Zagreba ljudi idu na zdence po vodu

Desetak kilometara od Zagreba ljudi idu na zdence po vodu, a ta svakodnevna borba za osnovno pravo na pitku vodu otkriva duboke pukotine u vodovodnoj mreži i komunalnim uslugama metropole. Dok se stare cijevi krpaju ishitreno, mještani Dankovca već godinama planiraju kako će preživjeti vruće ljeto bez normalne vodoopskrbe. Obnova sustava odgođena je sve do 2027. godine, a podaci o tisućama stanovnika bez kanalizacije dodatno pojačavaju osjećaj nepravde.

Život na zdencu: svakodnevna borba za vodu

U naselju Dankovec, smještenom lančano uza Slavonečku cestu, svakodnevni ritam određuju kanta, kanister i put do zdenca. Ljudi idu na zdence po vodu ne zato što žele izbjeći račune ili su patriote koje njeguju tradiciju, nego jer im u kućama jednostavno ništa ne curi kroz slavinu.

Pucanje cijevi starijih od 60 godina

Stare cijevi, ugrađene prije više od šest desetljeća, postale su legende samorazumljivih kvarova. Prema evidenciji komunalnih službi, Slavonečka cesta krpana je 92 puta u zadnjih deset godina. Svaki novi krp o dodaje još ljepljivih trakica i metalnih spojki, ali ne rješava problem izvorno – dotrajalog materijala i loše izvedene vodovodne mreže.

“Trebalo bi nas barem stotinu otići s kantama prema zdencu, da netko konačno digne pogled i shvati koliko je ovo ozbiljno.” – požalila se starija mještanka Marica dok je punila kanister.

Pristup cisternama i bušotinama

U patrolama cisterni nastoje ponuditi minimum nužne zalihe, ali one nisu redovite niti dovoljne. Kad cisterna prođe, učestali su prizori kako obitelji marljivo prenose po nekoliko litara pitke vode iz rodbinskih bunara ili bušotina. Više od 200 kućanstava ponekad ostane bez službenog vodnog toka i zdanac postaje jedina opcija.

Pros: • Voda iz starih bunara može biti izvrsne kvalitete ako je pravilno zaštićena.
Cons: • Nelegalni priključci i nekontrolirana eksploatacija mogu ugroziti podzemne vode.

Desetak kilometara od Zagreba – odgađanja i prazna obećanja

Dok ljudi idu na zdence po vodu, gradske vlasti pišu planove koji kasne, nadležni odbijaju preuzeti odgovornost, a financiranje ostaje na papiru. Godinama se spominje obnova vodoopskrbne mreže, ali ništa nije konkretizirano do administrativnih studija i okvirnih procjena troškova.

Statistika kvarova i popravaka

2013. – 2017.: Prosječno 12 kvarova godišnje na Slavonečkoj cesti.
2018. – 2022.: Krpanje preko 90 oštećenja cijevi, ponekad i po dva puta na istom mjestu.
2023.: Zabeleženo 14 iznenadnih pucnja i 7 izvanrednih intervencija.

Svaki prekid u vodoopskrbi usporava život, utječe na higijenu i stvara dodatne troškove za poslovne subjekte, primjerice frizerske salone i ugostiteljske objekte.

Prazna obećanja gradskih vlasti

„Stare cijevi trebale su biti zamijenjene. Bilo je to jasno i u planu, ali nitko to nije učinio.“ – Renato Petek, bivši gradski zastupnik

Prema dokumentima iz Gradskog ureda za vodoopskrbu, cijevi starosti preko 50 godina trebale su biti sustavno zamijenjene do 2020. godine. No, nedostatak projekata na građevinskoj dozvoli, komplicirani imovinsko-pravni odnosi i neaktivni tenderi sve su to odgodili.

Planovi za 2027.: hoće li radovi zaista početi?

Najavljeno je da ljudi idu na zdence po vodu neće morati još dugo, jer će im se uskoro vratiti slavina. Glasnogovornica Zagrebačkog holdinga, Dubravka Grubišić, najavila je kako su riješeni imovinsko-pravni odnosi, što je najveća zapreka realizaciji projekta.

Imovinsko-pravni odnosi kao blokada

Dodatni rok za dogovor s vlasnicima zemljišta: 12 mjeseci.
Procjena troškova otkupa zemljišta: oko 15 milijuna kuna.
Sudska postupanja i eventualne tužbe: mogu dodatno odgoditi radove.

Direktor Tehničkog sektora, Marin Galijot, poručio je da građani mogu očekivati prve radove tek u proljeće 2027. godine – što znači da će još četiri sezone prolaziti uz kante i kanistre.

Financijska sredstva i pritisak građana

Grad Zagreb je na raspolaganju imao 323 milijuna eura za najveći projekt obnove vodoopskrbne i kanalizacijske mreže, no stvarni povučeni iznosi su zanemarivi. U pet godina mandata trenutne gradske vlasti, sredstava je potrošeno manje od 10% ukupno planiranog.

„Da gospodin Tomašević ima imalo srama, morao bi stati pred mještane i objasniti im zašto nisu iskoristili milijune eura.“ – Božica, mještanka Dankovca

Ogorčeni stanovnici sve češće organiziraju javne proteste i skupljaju potpise za tužbe, a odvjetnik Vedran Ramadanović ističe da javna vlast mora poduzeti sve mjere ažurno ili se suočiti s tužbama zbog neispunjavanja zakonskih obveza.

Šire implikacije za Zagreb i okolna naselja

Nije samo Dankovec u problemu. Cijeli zagrebački prsten pati od zastarjele infrastrukture, loših planova i financijskog manjka. U metropoli čak 100.000 stanovnika nema priključak na kanalizacijsku mrežu, a 30.000 čeka spoj na javni vodoopskrbni sustav.

Kanalizacija i zdravlje

U naseljima poput Dubrave i Prečkog, odvodnja se još uvijek obavlja septičkim jamama ili improviziranim otvorenim odvodima. Posljedice uključuju:

povećani rizik od zaraza i bakterijskih infekcija;
negativni utjecaj na okoliš i podzemne vode;
nižu kvalitetu života i pad cijena nekretnina.

Brojke o nedostatku priključaka

100.000 korisnika bez kanalizacije – 11% populacije Zagreba.
30.000 domaćinstava bez priključka na vodoopskrbu – 3,3%.
Godine dohvata: bez radova će situacija biti još lošija do 2030.

Uz ovakve brojke, nije čudo da ljudi i dalje idu na zdence po vodu ili organiziraju improvizirane rute za cisternu, a rješenja se i dalje odugovlače.

Zaključak

Desetak kilometara od Zagreba ljudi idu na zdence po vodu jer su komunalni projekti zapeli u birokraciji, a financijska sredstva ostala uglavnom neiskorištena. Događaji u Dankovcu samo su vrh sante leda jednog većeg problema stare infrastrukture gradskog prstena. Planirani početak radova tek u proljeće 2027. godine baca dugoročnu sjenu na svakodnevni život tisuća ljudi koji i dalje moraju nositi kante i kanistre.

Dok se ne realizira obnova vodoopskrbe i kanalizacije, važno je pratiti dinamiku napretka, pritisnuti odgovorne institucije i informirati javnost o svakom koraku. Samo otvoren i transparentan proces može spriječiti dodatne odgode i osigurati da osnovno pravo na pitku vodu postane stvarnost, a ne san prepun prepreka.

Često postavljana pitanja (FAQ)

Zašto ljudi idu na zdence po vodu umjesto da koriste slavinu?
Zbog zastarjelih i oštećenih cijevi, slavine često ne daju pitku vodu ili ispadaju iz sustava. Jedini pouzdan izvor ostaje lokalni zdenac ili cisterna.
Kada će započeti radovi na obnovi vodovodne mreže?
Prema najavama, imovinsko-pravni odnosi su riješeni i prve građevinske aktivnosti očekuju se u proljeće 2027. godine.
Koje su alternative za stanovnike prije početka radova?
Privremene opcije uključuju sanaciju lokalnih bunara, organizirane dostave cisterni te korištenje pročišćivača vode kod kuće.
Koliko košta obnova cjelokupne vodoopskrbe i kanalizacije?
Procijenjeni iznos iznosi oko 323 milijuna eura za cijeli projekt, uključujući zamjenu cijevi, širenje mreže i izgradnju kanalizacije.
Što građani mogu učiniti da ubrzaju projekte?
Preporučuje se pritisak putem lokalnih medija, sudjelovanje u javnim raspravama, potpisivanje peticija i tužbe zbog neispunjavanja zakonskih obveza od strane javne vlasti.