U recentnom javnom istupu koji je snažno odjeknuo hrvatskom političkom scenom, saborska zastupnica Dalija Orešković iznijela je teške optužbe, tvrdeći da je „vlast kupljena, a država isporučena proustašama“. Njezin komentar, koji je uslijedio kao podrška napadnutom šefu zadarskog SDP-a Danijelu Radeti, rasplamsao je žustru raspravu o stanju demokracije, vladavini prava i političkom nasilju u Hrvatskoj. Orešković je hrabro secirala, kako je naziva, „koaliciju korupcije i ustaštva“, ističući da nismo svi bili privilegirani sinovi komunizma, za razliku od mnogih današnjih aktera. Blog ‘Kriminal.info’ donosi detaljnu analizu njezinih tvrdnji, zaranjajući dublje u slojeve hrvatske političke zbilje, povijesnog revizionizma i etičkih dilema koje prate borbu za vlast.
Ove riječi nisu tek puka politička retorika; one odražavaju duboko ukorijenjeno nezadovoljstvo i zabrinutost dijela javnosti zbog smjera u kojem se Hrvatska kreće. Optužbe o kupljenoj vlasti i isporuci države proustašama dotiču samu srž problema integriteta političkog sustava i opasnosti od zatomljavanja demokratskih načela. U okruženju gdje se sve više osjeća polarizacija i netrpeljivost prema neistomišljenicima, Oreškovićine riječi služe kao alarm, pozivajući na preispitivanje temeljnih vrijednosti na kojima bi moderna, europska država trebala počivati.
Dalija Orešković: Vlast Kupljena, Država Isporučena Proustašama – Srž Optužbi
Centralna teza Dalije Orešković vrti se oko dva ključna stupa: korupcije koja navodno kupuje vlast i povijesnog revizionizma koji državu “isporučuje proustašama”. Ova sintagma, “koalicija korupcije i ustaštva”, nije slučajno odabrana. Ona implicira duboku povezanost između materijalnih interesa i ideoloških ustupaka, gdje se jedno koristi kao sredstvo za ostvarivanje drugog. Prema Orešković, vladajuća elita, predvođena Andrejom Plenkovićem i HDZ-om, spremna je izdati sve osobne i društvene vrijednosti kako bi zadržala moć. Upravo ta spremnost na kompromise s moralom i povijesnim činjenicama predstavlja srž njezine kritike.
U kontekstu napada na šefa zadarskog SDP-a, Danijela Radetu, Orešković je jasno naglasila kako nasilje nad političkim neistomišljenicima nije izoliran incident, već alarmantni trend koji raste skupa s ovom spornom koalicijom. To nasilje, bilo verbalno, simboličko ili fizičko, postaje sredstvo zastrašivanja oporbe i gušenja slobode izražavanja. Za ‘Kriminal.info’, ovo je ključno za razumijevanje razmjera problema – ako se politički diskurs spušta na razinu prijetnji i nasilja, ugroženi su temelji demokratskog društva.
Korupcija kao Stup Vlasti: Analiza HDZ-ovog Sustava
Optužbe o “kupljenoj vlasti” nisu nove u hrvatskoj političkoj areni, no Dalija Orešković ih je postavila u kontekst koji sugerira sistemsku prirodu problema unutar HDZ-a. Ona govori o “zloćudnosti HDZ-ovog sustava” gdje se, unatoč nizu korupcijskih afera, državni inspektori i drugi dužnosnici hapse, optužnice podižu (poput one u aferi Geodezija), a vladajuća većina i dalje opstaje, pa čak i raste, uz pomoć “žetončića”.
PLENKOVIĆEVA LISTA ZA ODSTREL Orešković: HDZ je jedan čitav koruptivni sustav
Fenomen “žetončića” – političara koji mijenjaju stranke ili podržavaju vladajuću koaliciju iz osobnih interesa, često za pozicije ili druge beneficije – postao je sinonim za političku trgovinu u Hrvatskoj. To podriva povjerenje građana u izborni proces i integritet predstavničke demokracije. Kada zastupnici mijenjaju strane bez jasnog ideološkog opravdanja, već isključivo iz oportuniteta, šalje se poruka da je politička moć roba kojom se trguje, a ne odgovornost prema biračima.
Koruptivne afere, od kojih su neke dosegle i najviše državne razine, kontinuirano potresaju hrvatsko društvo. One uključuju zlouporabu položaja i ovlasti, pronevjere javnih sredstava, namještanje natječaja i ilegalno bogaćenje. Prema indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, Hrvatska se godinama bori s niskim rangom, što potvrđuje raširenu percepciju korupcije u javnom sektoru. Orešković tvrdi da upravo ta korupcija, ta sposobnost da se kupuje i prodaje utjecaj, drži vladajuću stranku na vlasti, stvarajući začarani krug u kojem moć štiti korupciju, a korupcija osigurava moć.
Povijesni Revizionizam i ‘Proustaštvo’: Gdje se Povlači Crta?
Drugi, podjednako zabrinjavajući aspekt optužbi Dalije Orešković jest “isporuka države proustašama”. Ova tvrdnja dotiče bolnu točku hrvatske povijesti i identiteta – odnos prema antifašizmu i ustaštvu. Orešković naglašava da je Hrvatska, prema svom Ustavu, antifašistička država, što je temeljni princip definiran u njezinom “rodnom listu”. Međutim, posljednjih godina svjedoci smo porasta pojava koje se tumače kao povijesni revizionizam i relativizacija ustaških zločina.
Manifestacije takvog revizionizma uključuju javno korištenje ustaških simbola (poput pozdrava “Za dom spremni”), izvođenje ustaških ratnih budnica na javnim okupljanjima, te pokušaje preispitivanja povijesnih činjenica o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) i njezinoj kolaboracionističkoj prirodi. Kada se ovakvi simboli i retorika toleriraju ili čak implicitno podržavaju od strane vladajuće strukture, to šalje opasnu poruku o smjeru u kojem se društvo kreće.
Orešković sugerira da Andrej Plenković i HDZ svjesno pristaju na ove ustupke proustaškim tendencijama kako bi osigurali ostanak na vlasti. Takva “koalicija korupcije i ustaštva” implicira da su ideološki kompromisi cijena političkog preživljavanja. Za ‘Kriminal.info’, ovo je posebno opasno jer direktno ugrožava civilizacijske vrijednosti na kojima počiva moderna Europa. Pitanje nije samo ideološko, već i etičko: smije li se tolerirati i normalizirati retorika koja veliča totalitarne i zločinačke režime, ma kolika bila politička cijena?
Nismo Svi Privilegirani Sinovi Komunizma: Razotkrivanje Licemjerja
Jedan od najsnažnijih argumenata Dalije Orešković, koji dotiče povijesnu ironiju i političko licemjerje, jest njezina tvrdnja: “Nismo svi bili privilegirani sinovi komunizma, kao što je to bila većina HDZ-ovaca.” Ovom rečenicom Orešković cilja na često licemjerno korištenje antikomunističke retorike od strane onih koji su i sami, ili čiji su obiteljski korijeni, duboko ukorijenjeni u komunističkom sustavu.
Ona direktno proziva premijera Andreja Plenkovića, navodeći detalje iz obiteljske povijesti. Premijerov otac, Mario Plenković, nakon Hrvatskog proljeća bio je šef kabineta direktora Televizije Zagreb te ugledni sveučilišni profesor komunikologije na Fakultetu političkih znanosti, što su bile pozicije koje su se u to vrijeme mogle ostvariti uz odobrenje komunističke partije. Majčina karijera u Vojnoj bolnici također je, prema Orešković, zahtijevala partijsko odobrenje. Štoviše, Orešković spominje i premijerovog djeda kao “ponosnog hrvatskog partizana”, nakon što je navodno bio član Jugoslavenske radikalne zajednice, vladajuće stranke u Kraljevini Jugoslaviji. Ove reference služe kao snažan kontrast s današnjom antikomunističkom retorikom vladajuće stranke.
Dalija Orešković podsjeća i na činjenicu da je velik broj osnivača HDZ-a, oko 85.000, bio član Komunističke partije do samog osnivanja HDZ-a. Sam dr. Franjo Tuđman, prvi hrvatski predsjednik i osnivač HDZ-a, bio je Titov partizan i antifašist. To su povijesne činjenice koje su često prešućivane ili reinterpretirane u suvremenom političkom diskursu, gdje se “komunizam danas poput đavla istjeruje iz ljudi koji s komunizmom nemaju blage veze”, za razliku od samog HDZ-a, kako to Orešković oštro primjećuje.
Ovakvo “istjerivanje đavla” iz onih koji nisu imali veze s komunističkim sustavom, dok se prešućuje vlastita komunistička prošlost, stvara osjećaj dubokog licemjerja i selektivne amnezije. Za blog ‘Kriminal.info’, ovo je više od puke političke igre; to je manipulacija poviješću radi ostvarivanja trenutnih političkih bodova, što dugoročno šteti nacionalnoj koheziji i iskrenom suočavanju s prošlošću. Ono također stvara teren za daljnju polarizaciju, gdje se politički protivnici demoniziraju ideološkim etiketama, umjesto da se kritika usmjerava na konkretne politike i djelovanje.
Nasilje nad Političkim Neistomišljenicima: Alarmantni Trendovi
Tvrdnja Dalije Orešković da “što će koalicija korupcije i proustaštva biti stabilnija, to će sve više rasti i jačati nasilje nad političkim neistomišljenicima” odražava duboku zabrinutost za stanje političke kulture i demokratske dijalogije u Hrvatskoj. Slučaj šefa zadarskog SDP-a, Danijela Radete, koji je bio izložen napadima i prijetnjama, postaje simbolom šireg problema – rastuće netrpeljivosti i agresije prema onima koji kritiziraju vlast.
Ovaj trend nije ograničen samo na fizičke napade. On uključuje širok spektar akata: od verbalnih prijetnji, širenja dezinformacija i kleveta u medijima i na društvenim mrežama, do zastrašivanja simbolima i povijesnim insignijama. Orešković slikovito opisuje moguću eskalaciju: “Još malo pa će ministar policije pendrekom rastjerivati ‘antifašističke protuhrvatske prosvjede’ kako ih naziva ministar obrane i potpredsjednik Vlade, a ministar branitelja mogao bi osokoliti branitelje koji su na njegovom platnom spisku da ispred stana oporbenih političara iznesu plinske boce”. Iako su ove riječi hiperbola, one naglašavaju percepciju opasnog smjera u kojem se politički dijalog razvija, gdje se kritika vlasti sve više poistovjećuje s “protuhrvatskim” djelovanjem, a ne legitimnim demokratskim izražavanjem.
Uloga države, a posebno policije i pravosuđa, ključna je u ovakvim situacijama. Ako državne institucije ne reagiraju adekvatno na prijetnje i nasilje, ili ako se stječe dojam da se primjenjuju dvostruki standardi, to dodatno podriva povjerenje u vladavinu prava. Nedostatak brze i učinkovite reakcije na napade na političare ili novinare može poslati poruku da je takvo ponašanje tolerirano, što otvara vrata daljnjoj eskalaciji. Za ‘Kriminal.info’, ovo je pitanje opstanka demokratskih sloboda i prava na politički pluralizam. Sloboda izražavanja i političkog djelovanja su stupovi na kojima počiva zdravo društvo, a njihovo gušenje kroz nasilje i zastrašivanje je direktan udar na te stupove.
Granica Sukoba: Jesmo li Prešli Rubikon?
Na kraju svog izlaganja, Dalija Orešković postavlja ključno pitanje: “Pitanje je samo, jesmo li već prešli rubikon iza kojeg se sporna pitanja ne mogu više riješiti bez ozbiljnog sukoba?” Ovo retoričko pitanje prožeto je zabrinutošću za budućnost hrvatskog društva i sposobnost rješavanja političkih neslaganja mirnim i demokratskim putem. Prijelaz “rubikona” označava točku bez povratka, gdje eskalacija postaje neizbježna.
Kada se politički dijalog svede na optužbe za izdaju, povijesni revizionizam i nasilje, mogućnost pronalaska zajedničkog jezika ili kompromisa drastično se smanjuje. Društvo postaje duboko podijeljeno, a nepovjerenje između različitih skupina raste. U takvom okruženju, čak i manji incidenti mogu potaknuti lančanu reakciju i dovesti do ozbiljnih sukoba. Povijesni primjeri diljem svijeta pokazuju da zanemarivanje ovakvih znakova upozorenja može imati katastrofalne posljedice.
Za ‘Kriminal.info’, ovo pitanje nije samo filozofsko, već je vrlo konkretno. Ono se tiče stabilnosti države, sigurnosti građana i budućnosti demokratskih institucija. Odgovor na to pitanje leži u sposobnosti političke elite da prepozna opasnosti, odustane od taktike polarizacije i vrati se temeljnim načelima vladavine prava, tolerancije i otvorenog dijaloga. U suprotnom, rizik od “ozbiljnog sukoba” postaje sve realniji.
Zaključak: Cijena Moći i Prijetnja Demokraciji
Izlaganje Dalije Orešković pred javnost stavlja ogledalo u kojem se odražavaju mračnije strane hrvatske političke scene. Njezine optužbe o “kupljenoj vlasti” i “državi isporučenoj proustašama” predstavljaju oštru kritiku stanja koje naziva “koalicijom korupcije i ustaštva”. Ova analiza, proširena na blogu ‘Kriminal.info’, prodire u srž problema integriteta političkog sustava, povijesnog revizionizma i sve prisutnijeg političkog nasilja.
Od duboko ukorijenjene korupcije koja navodno omogućava opstanak vladajuće strukture, preko licemjernog “istjerivanja komunizma” od strane onih s komunističkim korijenima, pa sve do opasnog trenda zastrašivanja političkih neistomišljenika – svi ovi elementi stvaraju sliku zabrinjavajućeg stanja. Orešković jasno aludira na to da su neki politički akteri, uključujući i premijera Andreja Plenkovića, spremni prijeći preko vlastitih vrijednosti i povijesnih činjenica kako bi zadržali moć. Cijena te moći, tvrdi Orešković, je nagrizanje demokratskih temelja, relativizacija antifašizma i sve veća podjela unutar društva.
Pitanje je li Hrvatska već prešla rubikon, točku nakon koje se sporna pitanja ne mogu riješiti bez sukoba, ostaje otvoreno, ali njegovo samo postavljanje ukazuje na ozbiljnost situacije. Za blog ‘Kriminal.info’, ovaj apel služi kao poziv na budnost i kritičko preispitivanje. Transparentnost, odgovornost i poštovanje demokratskih načela nisu luksuz, već nužnost za opstanak i razvoj zdravog društva. Bez odlučnog suočavanja s optužbama o korupciji i povijesnom revizionizmu, te bez zaštite slobode političkog izražavanja, budućnost hrvatske demokracije ostaje pod znakom pitanja.
Često Postavljana Pitanja o Hrvatskom Političkom Kontekstu (FAQ)
U svjetlu optužbi Dalije Orešković i šireg političkog diskursa, često se pojavljuju pitanja koja zahtijevaju razjašnjenje. Evo odgovora na neka od njih:
Što je Dalija Orešković poznata po?
Dalija Orešković je hrvatska političarka i pravnica, bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Njezina karijera obilježena je borbom protiv korupcije i sukoba interesa te oštrom kritikom političke elite. Poznata je po beskompromisnim stavovima i izravnoj komunikaciji, zbog čega je često u fokusu javnosti, ali i meta kritika.
Koje su glavne točke kritike Dalije Orešković na račun aktualne vlasti?
Njezine glavne kritike uključuju sistemsku korupciju unutar HDZ-ovog sustava, političku trgovinu (“žetončiće”), povijesni revizionizam i toleriranje proustaških tendencija radi političke koristi, te rastuće političko nasilje i netrpeljivost prema neistomišljenicima. Smatra da je vlast “kupljena”, a država “isporučena proustašama”.
Što znači “koalicija korupcije i ustaštva” u kontekstu njezine izjave?
Ovaj termin, koji je skovala Dalija Orešković, sugerira da vladajuća struktura, prvenstveno HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića, sklapa političke saveze i čini ideološke ustupke (uključujući one vezane za povijesni revizionizam i toleranciju proustaških simbola) kako bi zadržala vlast. Drugim riječima, korupcija (politička trgovina, afere) i ideološka kalkulacija (prema proustaštvu) čine temelje opstanka na vlasti.
Tko je Danijel Radeta i zašto ga Dalija Orešković podržava?
Danijel Radeta je šef zadarskog SDP-a koji je nedavno bio izložen prijetnjama i napadima. Dalija Orešković mu je pružila punu podršku, ističući njegov slučaj kao primjer rastućeg nasilja nad političkim neistomišljenicima u Hrvatskoj, što je, prema njoj, simptom šireg problema “koalicije korupcije i ustaštva”.
Što Dalija Orešković misli pod “nismo svi privilegirani sinovi komunizma”?
Ovom izjavom Orešković proziva političko licemjerje. Tvrdi da mnogi današnji političari, koji glasno kritiziraju komunizam, imaju obiteljske korijene ili su i sami imali koristi od komunističkog sustava (poput obitelji Andreja Plenkovića ili brojnih osnivača HDZ-a, uključujući Franju Tuđmana). Ističe da se “komunizam danas poput đavla istjeruje iz ljudi koji s komunizmom nemaju blage veze”, dok se vlastita prošlost prešućuje.
Kako se E-E-A-T (Experience, Expertise, Authoritativeness, Trustworthiness) demonstrira u ovakvom članku?
U članku za ‘Kriminal.info’, E-E-A-T se demonstrira kroz:
- Iskustvo (Experience): Kroz analizu aktualnih političkih događaja i povezivanje s povijesnim kontekstom.
- Stručnost (Expertise): Detaljnim objašnjenjem političkih termina, referenciranjem na povijesne činjenice (Franjo Tuđman, osnivači HDZ-a) i razumijevanjem dinamike hrvatske politike.
- Autoritativnost (Authoritativeness): Jasnim izlaganjem argumenata, korištenjem citata i povezivanjem s poznatim skandalima (afera Geodezija). Ton bloga ‘Kriminal.info’ je analitičan i kritičan.
- Pouzdana informacija (Trustworthiness): Navođenjem izvora (poput Nacionala u citatima), fokusom na javne izjave i općepoznate činjenice, te izbjegavanjem neprovjerenih tračeva. Priznavanje različitih perspektiva (npr. kako vladajući percipiraju kritičare) također doprinosi povjerenju.
Leave a Comment