Da nije bilo Tita i antifašističke borbe, ne bi bilo Hrvatske: Kosor podsjetila na Tuđmanove riječi o Titu i antifašizmu

Uvod: zašto su Tuđmanove riječi i antifašizam danas aktualni?

U 2026. godini hrvatski javni diskurs ponovno obrađuje teme koje oblikuju identitet države, međuljudske odnose i povijesne narative. Jadranka Kosor je preko društvenih mreža podijelila isječak videa s Franjo Tuđmanom, prvom hrvatskom predsjednikom, u kojem je izražena posebna interpretacija povijesti i značaja antifašističkog pokreta. U poruci se jasno naglašava ideja da bi Hrvatska danas bila drugačija ili ne bi ni postojala bez određenih događaja i aktera iz Drugog svjetskog rata. Takva izjava potaknula je raznolike reakcije i duboke analize o tome kako se povijest treba razumijevati i kako se ona prenosi mlađim generacijama. Upravo ta raznolikost perspektiva čini ovu temu bitnom za razumijevanje suvremenog hrvatskog identiteta i političkog narativa.

U nastavku ćemo detaljno istražiti kontekst tuđmanovske izjave, tko su ključne osobe u toj priči, te kako različiti pogledi na antifašizam i Titovo rukovodstvo utječu na današnju javnu komunikaciju i obrazovanje. Osim toga, dati ćemo odgovore na najčešća pitanja koja se postavljaju u vezi s ovom temom, uz praktične smjernice kako objasniti složene povijesne teme na čist i uravnotežen način.

Što znače Tuđmanove riječi o Titu i antifašizmu?

Franjo Tuđman često je naglašavao važne momente iz povijesti koji su definirali hrvatsku državnost. U nazočnosti različitih povijesnih konteksta, njegove izjave o Josipu Brozu Titu i antifašističkom pokretu imaju višeslojno značenje. Ključna poruka koja se često ističe je da su i Titovo vodstvo i antifašistički otpor bili presudni za oblikovanje temelja na kojima je Hrvatska opstala kao suverena država u poslijeratnom vremenu. U tom okviru Tuđman ukazuje na to da različite povijesne odluke i akcije imaju dalekosežne posljedice po nacionalni identitet i međunarodni položaj zemlje.

Isječci koji su objavljeni, uključujući onaj citat koji se spominje u raznim analizama, često su provocirali širu raspravu o tome koliko se povijest može i treba tumačiti s različitih stajališta. Na jednoj strani, nalazimo naglaske na značaju antifašističkog pokreta i njegovog utjecaja na stvaranje temelja države; na drugoj strani, postavljaju se pitanja o složenosti događaja poput Bleiburga i teških povijesnih vremena. U svakom slučaju, poanta ostaje jasna: povijest nije statičan set činjenica, već živa tema koja se mijenja s novim pristupima, novim arhivskim nalazima i novim generacijama koje se susreću s njom na digitalnim platformama.

Kdo su glavni akteri u priči: Tuđman i Tito?

Josip Broz Tito: kratka biografija i kontekst u hrvatskoj povijesti

Tito je bio ključna figura koja je oblikovala ne samo socijalističku Jugoslaviju, nego i njezin vanjskopolitički imidž na svjetskoj sceni. Kao vođa Narodnooslobodilačkog pokreta, te kasnije državnik koji je uspostavio saveznu Jugoslaviju s širokim mehanizmima samoupravljanja, Tito je ostavio duboke tragove u interpretacijama povijesti. Njegova uloga u stabilizaciji regije, ali i u kompleksnom odnosu s hrvatskim narodom, često je predmet različitih tumačenja. Za mnoge, Tito je simbol političke sposobnosti da se prevlada razmjernu krizu identiteta i da se izgrade temelji za budući državni razvoj. Za druge, njegova era ostavlja pitanja o represiji, kontroli informacija i odnosima unutar Jugoslavije.

U kontekstu navedenih izazova, važno je naglasiti da se Tito pojavio ne samo kao lider vojske i partije, nego i kao arhitekt političke arhitekture koja je oblikovala društveno uređenje u širokom području Balkana. Njegovi potezi, uključujući osnove koje je postavio kroz ZAVNOH i kasnije pravne okvire, često su analizirani kroz prizmu kako su ti dokumenti i institucije utjecali na stvaranje poslije države Hrvatske i na to kako su generacije shvaćale pravo na samoopredjeljenje.

Franjo Tuđman: ključne karijere u hrvatskom državnom usponu

Franjo Tuđman, kao osnivač i prvi predsjednik samostalne Republike Hrvatske, ostavio je neizbrisiv trag u modernoj hrvatskoj politici. Njegova vizija državne suverenosti i sigurnog puta ka demokratskom društvu postavila je temelje koji su vodili do međunarodnog priznanja i članstva u važnim organizacijama. Tuđman je često naglašavao važnost očuvanja identiteta i suvereniteta, ali i potrebu za pragmatičnim odnosima s izazovima koji su profitirali od povijesnih iskustava. Njegov istaknuti stav o nasljeđu antifašističkog pokreta i njegovo pripisivanje tim pokretima važnosti za hrvatsku budućnost često su bili predmet velikih polemika i otvorenih rasprava u javnom prostoru.

Kako je Kosor interpretirala Tuđmanovu poruku i zašto je to izazvalo reakcije?

Kosorina objava: sadržaj i kontekst

Nakon objave video isječka na kojem Tuđman govori o Titovom doprinosu i o važnosti antifašističkog pokreta, Kosor je naglasila ključnu poruku koja povezuje povijesno nasljeđe s modernim identitetom Hrvatske. U njezinoj verziji, poruka se razumije kao poziv na ozbiljno promišljanje o ulozi povijesti u oblikovanju današnje države, pri čemu se ističe da bez antifašističke borbe Hrvatska ne bi postala neovisna i suverena zajednica. Ovaj pristup potaknuo je široko zanimanje medija i javnosti, ali i kritičke odgovore koji traže dublje razloge i kontekste koji stoje iza Tuđmanovih citata i njegovih težnji.

Reakcije su bile podijeljene: neki su pohvalili otvoren dijalog o teškim pitanjima povijesti i o važnosti razjašnjavanja povijesnih narativa, dok su drugi upozorili na rizike jednostavnog preslikavanja složenih događaja i na opasnost od prisvajanja povijesti za trenutne političke svrhe. U svakom slučaju, Kosorina objava naglasila je činjenicu da se povijest ne smije smatrati statičnom kategorijom, već živim alatom koji treba koristiti u obrazovanju, kulturi i političkoj komunikaciji.

Gdje se susreću povijest i javni diskurs?

U javnom prostoru često dolazi do susreta između različitih verzija povijesti. Neki ističu nužnost jasnih granica između činjenica i interpretacija, dok drugi tvrde da promjene konteksta zahtijevaju prilagođavanje narativa. U tom smislu, poređenje Tuđmana i Titova nasljeđa pokazuje kako povijesne osnove mogu biti upotrijebljene za legitimiranje različitih političkih opcija, ali i za poticanje građanske rasprave o važnosti demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Takav pristup omogućava dijalog koji nije zasnovan na ideološkim zaključcima, već na razumijevanju druge perspektive i traženju zajedničkih ishoda.

Antifašizam, Tito i hrvatska državnost: zašto je to danas relevantno?

Tim povijesnim temama pristup kroz objektivan okvir

Antifašizam je složen i višeslojan pokret koji je igrao ključnu ulogu u oblikovanju europskog 20. stoljeća. Za Hrvatsku, povijest antifašističkog otpora podjednako označava hrabrost kao i izazove suočavanja s raznim oblicima nasilja i represije. Tanji slojevi povijesti, poput razlike između urbanih i ruralnih iskustava ili različitih periuda unutar partizanskog pokreta, često se ne mogu pojednostaviti u jednoj narativnoj liniji. No, bez jasnog razumijevanja tih elemenata, teško je shvatiti zašto su mnogi akteri ovog razdoblja imali različite motive i ciljeve, te kako se ti ciljevi preslikavaju na suvremene odluke o državnosti i sigurnosti.

U kontekstu hrvatske državnosti, Tito kao figura koja je osigurala određeni oblik jugoslavenske zajednice kroz uredne institucije, a Tuđman kao arhitekta hrvatske neovisnosti, omogućuju nam da sagledamo kontinuiranu dijalogu između demokratskih vrijednosti i složenosti povijesnog nasljeđa. Ova dijaloga je važna kako bismo izbjegli jednostavne kronike koje bi pojednostavile složene odnose između različitih povijesnih aktera i generacija.

Perspektive: prednosti i izazovi različitih pristupa povijesti

Prednosti otvorenog dijaloga

• Jačanje povjerenja u demokratske institucije kroz transparentan dijalog o povijesti.
• Višeinformiranost građana o komplesnim događajima koji su oblikovali državu.
• Razvijanje kritičkog mišljenja kod mladih generacija kroz analizu dvaju ili više interpretacija.
• Poticanje tematske edukacije u školama o antifašizmu, otporu i sukobima s prošlošću.

Nedostaci i rizici

1. Možda provociranje polarizacije ako se povijesni narativi koriste kao politički alat.
2. Potencijalna redukcija složenih događaja na jednostavne poruke bez potrebne kontekstualizacije.
3. Rizik manipulacije arhivskim izvorima ako se ne pristupa oprezno i uz proveru dokumenata.

Kako primijeniti povijesne poruke u suživotu sa suvremenom politikom: praktični smjernice

Vodilice za javni govor i medijske nastupe

1. Uvijek navodite kontekst i vremenski okvir kada citirate povijesne izjave kako biste izbjegli pogrešno tumačenje.
2. Podučavajte složene teme kroz jasne primjere i dijalog, umjesto jednostavnih sloganskih poruka.
3. Poticanje kritičkog čitanja arhivskih materijala i preporuka akademskih izvora uz naglašavanje različitih perspektiva.
4. Uključivanje povjesničara u javne rasprave i intervjue kako bi se izbjegla jednostrana interpretacija.
5. Promicanje edukativnih aktivnosti u školama i na fakultetima koje će objasniti kontekst bitnih povijesnih trenutaka.

Strategije komunikacije na društvenim mrežama

• Koristite citate s točnim kontekstom i dodajte poveznice na izvorne dokumente ili stručne analize.
• Izbjegavajte prelijevanje emocionalnih reakcija u politiku, posebno kada se radi o osjetljivim temama poput Bleiburga i drugih teških povijesnih pitanja.
• Stvarajte sadržaj koji potiče dijalog, a ne polarizaciju, kroz otvorene uredničke kolumne i diskusijske forume.

Najnovija istraživanja i trenutni trendovi (2026.)

Trenutno se u javnom prostoru često spominje da se percepcije o antifašizmu, Titovu naslijeđu i državnom identitetu razlikuju ovisno o generacijama i obrazovnom sustavu. Najnovija istraživanja pokazuju da difuzna sjećanja i različiti kulturni obrasci utječu na to kako građani razumiju poruke političara i njihovu izvedbu. U mnogim slučajevima, mlađe generacije naglašavaju važnost demokratske slobode, pluralizma i poštivanja manjinskih prava, dok starije generacije često pružaju dublje refleksije o sigurnosnim i gospodarskim izazovima kroz povijesna iskustva.

Postoje i pokazatelji da se povijesna sjećanja koriste kao pedagogijski alat: školama se preporučuje integriranje više perspektiva o povijesti Drugog svjetskog rata, socijalističke Jugoslavije, te procesa stvaranja samostalne Hrvatske. U 2026. godini mnogi stručnjaci naglašavaju da je nužno izbjegavati jednosmjerni narativ i uspostaviti dijalog koji uključuje arhivske podatke, memoare, te službene dokumente koji su često predmet različitih interpretacija. Ovaj pristup pomaže u izgradnji suvislosne i uravnotežene povijesne edukacije koja građanima daje jasniju sliku o tome što se zbivalo i zašto je ono bitno za sadašnjost.

Zaključak: kako razumjeti poruke iz povijesti danas?

Razumijevanje poruka poput one koju je Kosor istaknula u vezi s Tuđmanovim komentarom na Titovo vodstvo zahtjeva sposobnost sagledavanja povijesti kao kompleksnog, višestrukog procesa. Potreba za otvorenim dijalogom, ali i za točnim kontekstom, ključ je za zdravi javni diskurs. Povijest nije samo skup činjenica, već živ prostor u kojem se susreću različite perspektive, vrijednosti i snažni osjećaji identiteta. U 2026. godini upravo takav uravnoteženi pristup može doprinijeti boljem razumijevanju prošlosti i time jačanju demokracije, tolerancije i povjerenja među građanima.

Ako želimo izgraditi povijesno informiranu budućnost, moramo moći raspravljati o teškim temama uz poštovanje različitih pogleda, uz provjerljive izvore i jasne reference. Time se stvara temelj za obrazovani, uključujući i mlađe naraštaje, koji su spremni diskutirati o povijesnim izazovima bez zlouporabe ili simplifikacija koje bi krivo oblikovale našu samopercipiju i identitet države.

Najčešća pitanja (FAQ)

Zašto je Tuđman’s izjava o Titu važna za današnju Hrvatsku?

Ona otvara temu kako povijest oblikuje identitet, državnost i javni diskurs. Pritom se naglašava važnost konteksta i više perspektiva pri interpretaciji povijesnih događaja.

Što znači antifašistički pokret za današnju Hrvatsku?

Antifašizam je dio europske povijesti koja pomaže razumjeti otpor, slobodu i socijalnu pravdu, ali također zahtijeva osjetljiv pristup problemima kao što su rizici nasilja i represije kroz povijest.

Kako izbjegavati manipulacije poviješću na društvenim mrežama?

Najbolje je navoditi kontekst, koristiti provjerene izvore, pružati više perspektiva i poticati kritičko razmišljanje, umjesto jednostranih zaključaka ili plitkih slogana.

Koje su pouke za školsko obrazovanje?

Integrirati složene, višestruke narative; poticati istraživanje arhivskih materijala; i uključiti stručnjake iz povijesti i društvenih znanosti kako bi učenici razumjeli ne samo što se dogodilo, nego i zašto je to važno danas.

—