Kroz aktualnu temu o peticiji Sanje Sarnavke i pozivima da se molitelji s Trga Bana Jelačića premjeste na drugu lokaciju u Zagrebu razvila se šira rasprava o granicama vjerske slobode, javnom prostoru i zaštiti žena. Iako su reakcije podijeljene među političkim snagama, zajednički ton je bio – moramo razjasniti što točno stoji iza “molitve” i kakve posljedice takav javni čin može imati na sigurnost i ravnopravnost. Naslov članka, Benčić: Mole za što? Za drugotnost žena, reflektira polemiku koja se ne tiče samo religijskih običaja, nego i načina na koji društvo percipira rodnu jednakost i odnos prema žrtvama nasilja. U ovom tekstu izazov je ponuditi detaljan, uravnotežen i argumentiran prikaz događaja, uz fokus na činjenice, kontekst i posljedice za politiku i prevenciju nasilja nad ženama. U nastavku prenosim kroniku, analize i perspektive stručnjaka, uz osvrt na činjenice koje su došle do javnosti.
Razlozi i kontekst peticije
Kratko tumačenje inicijative
U žaru javne rasprave, pokrenuta je online peticija koja poziva na premještanje molitelja s važnog gradskog trga na drugu lokaciju u Zagrebu. Iza inicijative stoji aktivistica za prava žena Sanja Sarnavka, a cilj joj je, kako naglašavaju suizlagači, ‘zaštita žrtava i smanjenje društvene atmosfere koja tradicionaliziranjem ženstvenosti religijsko dostiže izgled trajne vrijednosti’. Potpise su podržale brojna ljevičarska i centristička politička snaga, dok su s desnog spektra pojedinci i stranke tražili preciziranje granica slobode vjeroispovijesti i izražavanja, te pozvali na razlikovanje između vjerskog izraza i nasilja nad ženama. U kontekstu šireg društvenog diskursa, riječ je o sučeljavanju identiteta, slobode vjeroispovijesti i percepcije sigurnosti žena na javnom prostoru.
Što kažu zagovornici i što ih pokreće
Advokatice i aktivistice koje podržavaju peticiju naglašavaju da sloboda vjeroispovijesti i sudjelovanje u molitvama ne smiju biti izvan zakona, ali naglašavaju i da okoliš u kojem se spolovi doživljavaju kao manje vrijedni, potiče nasilje i šteti sigurnosti. Ističu da razmjer zapuhnutih poruka mogućeg nasilja nad ženama ne smije biti ignoriran i da je potrebno identificirati i ukloniti kontekstualne “vrišteće” poruke koje mogu podržati diskriminaciju i strah. U isto vrijeme, podržavatelji peticije upozoravaju na opasnost u etiketiranju cijele skupine ljudi kao nasilničke zbog pojedinačnih izgreda, što bi moglo imati kontraefekt i dodatno pogoršati dijalog.
Protukandidati i argumenti s desnog spektra
S druge strane, predstavnici desnog spektra poručuju da skupovi molitve ne moraju nužno biti povezani s nasiljem, niti da bi se činovi vjerskog izražavanja smatrali automatski krivima za probleme društva. U ovom kontekstu spominje se i tradicionalna važnost ostvarenja identiteta i kulturne baštine, te naglasak na ulogu zemlje u kojoj se religiozni običaji razvijaju bez bezuvjetne vojne kontraargumentacije. No, kritičari upozoravaju na mogućnost da se marginalizacijom skupina koje mole na javnim prostorima stvara dodatni pritisak i tenzije koje mogu eskalirati, pogotovo u blizini prostora posvećenih žrtvama nasilja nad ženama.
Pravni okvir i sloboda vjere
Ustavne slobode nasuprot zaštiti žena
Ustav Republike Hrvatske priznaje slobodu vjeroispovijesti i javnog izražavanja, ali ističe i jednakost svih građana pred zakonom. U diskusiji o peticiji, mnogi stručnjaci podsjećaju da sloboda vjere nema bezuvjetni karakter i da se ograničenja mogu primijeniti kada se sigurnost, dostojanstvo ili ravnopravnost pojedinaca koriste. S tim u vezi, pitanje nije samo je li molitva dopuštena, već hoće li njezina javna prisutnost pridonijeti perforiranju sigurnosnih ili socijalnih rizika, posebno onih koji se odnose na nasilje nad ženama ili diskriminaciju.
Nasilje nad ženama: definicija i preventivne mjere
Nasilje nad ženama definira se kroz različite oblike – fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko. Ključno je razumjeti da spolno uvjetovana agresija često nije egzistentna izolirano, već je posljedica složenih dinamika moći, socijalnih normi i institucionalnih okvira. Zbog toga prevencija nasilja nad ženama zahtijeva koordinirane mjere: od edukacije i javne svijesti do učinkovitog rada pravosuđa i socijalnih službi. U javnom prostoru, kontekst uzurpacije, prijetnje i zastrašivanja može imati dugoročne posljedice po sigurnost žena, što dodatno naglašava potrebu za jasnim pravilima i odgovornošću u upravljanju javnim prostorom.
Reakcije političkih stranaka
Možemo! i Sandra Benčić
Sandra Benčić iz stranke Možemo! iznijela je stav da postoji “atmosfera koja potiče manje vrijednost žena kao tradicionalnu vrijednost” te da su poruke koje dolaze iz najviših razina političkog sustava i medija skrenule fokus sa sukoba jednakosti. U Saboru je istaknula nužnost promjena koje bi obrazovale društvo na zaštiti žrtava i prepoznavanju rizika, naglašavajući da kazne same po sebi nisu dovoljne ako društvo ne mijenja narativ. Njezino je stajalište bilo da je cilj snažno i sustavno reagiranje na sve oblike nasilja, uz konkretne mjere za prevenciju i sigurnost žena.
Ante Kujundžić (Most)
Ante Kujundžić zauzima pragmatičniji pristup: Ustavom zaštićena sloboda vjeroispovijesti treba ostati nedodirljiva, ali mora postojati jasna granica kada se identitetski dijalog pretvara u uvjeravanje da molitve same po sebi potiču nasilje. On naglašava da iako postoje “ekstremi u svim kategorijama”, molitva nema inherently pozitivan ili negativan utjecaj na sigurnost; njegova poruka fokusira se na nužnost razlikovanja između dijela koji je legitimno izražen i onog koji šteti zajednici. U svom stilu, Kujundžić upozorava na potrebu šireg konteksta socijalnog okruženja i sigurnosnih uredbi kako bi se spriječilo eskaliranje tenzija.
Domovinski pokret i ostale stranke
Iz Domovinskog pokreta i sličnih aktera pristup je često bio fokusiran na sigurnost građana, poricanje pretjeranih napada na širu skupinu molitelja te pozivi na jačanje kaznene politike u slučajevima nasilja protiv žena. Neki su istaknuli da nije primjereno povezivati čitavu skupinu vjernika s nasiljem, već treba ukazati na konkretne aktere i njihove postupke. Ovi stavovi naglašavaju centriranje na stabilnost javnog reda i poštovanje različitih identiteta unutar demokratskog okvira.
Primjeri i simbolika na terenu
Ruže, simboli i javne reakcije
Jedan od incidenata koji su obilježili ovu raspravu bio je čin jednog molitelja koji je gazio ruže položene u spomen na ubijene žene. Taj događaj postao je simbol konflikta između različitih shvaćanja javnog prostora i njegova simboličkog značenja. Sa stanovišta sigurnosti i prevencije nasilja, reakcije su bile podijeljene: neki su ga okarakterizirali kao provokaciju i čin agresije prema žrtvama, drugi su isticali da se radi o izoliranom incidentu i da ga ne treba generalizirati na sve molitelje. Ova simbolika pokazuje koliko istraživanje i razumijevanje konteksta mogu biti važni za pravilne politike i komunikaciju u javnom prostoru.
Mjesto u gradu i društveni kontekst
Trg Bana Jelačića nije samo geografska točka; to je simbol javnog života koji često reflektira šire društvene vrijednosti i napetosti. Rasprave o tome tko i kako može koristiti taj prostor otvaraju pitanja o tome kako gradovi balansiraju slobodu izražavanja i zaštitu pojedinaca. U ovome slučaju, javni dio pitanja postaje ogledalo za šire teme – koliko su žene sigurnije u zajednici, koliko su njihove perspektive i glasovi prisutni u donošenju odluka i kako medijska pokrivenost oblikuje percepciju nasilja i rodne neravnopravnosti.
Temporalni kontekst i statistički okvir
Kako se situacija razvijala u posljednjim godinama
U posljednjih nekoliko godina, Hrvatska bilježi intenzivirane rasprave o pravima žena, rodnoj ravnopravnosti i borbi protiv nasilja. Rastuće društveno nezadovoljstvo, uz medijske i političke debate, dovelo je do povećanog naglaska na preventivne mjere, edukaciju i postavljanje jasnih granica u javnim prostorima. U tom kontekstu, pokretanje peticije i javna debata o molitvi na središnjem trgu postali su indikatorom šireg društvenog procesa prosvjetljivanja i dogovaranja o tome kako uravnotežiti slobodu vjeroispovijesti i sigurnost žena. Temporalno gledano, ovi događaji dolaze nakon višestrukih raporta o nasilju nad ženama i rastućih poziva za jačanje podrške žrtvama, što dodatno ukazuje na složenu povezanost između javnog morala, pravnih okvira i svakodnevnog života građana.
Pros i cons pristup problemu
- Pro peticije: povećanje svijesti o nasilju nad ženama, poticanje dijaloga o granicama javnog prostora, poziv na odgovorno ponašanje političara i javnih institucija, naglašavanje potrebe za zaštitom žrtava.
- Con peticije: rizik od stigmatizacije skupina, mogućnost pogrešnog povezivanja vjerskih činova s nasiljem, te distorzija problema ako se fokus previše prebaci na simbolne aspekte, a manje na konkretne mjere prevencije i podrške žrtvama.
- Pro politike: jačanje svijesti o rodnoj ravnopravnosti, poboljšanje komunikacije između institucija i javnosti, fokus na pravnu i socijalnu zaštitu žrtava.
- Con politike: rizik od eskalacije napetosti i stvaranja neprijateljskog okruženja prema određenim skupinama, što može imati neželjene posljedice po društvenu koheziju.
Zaključak
Diskusija o Benčićevom pitanju “Mole za što? Za drugotnost žena” odraz je složenog odnosa između slobode vjere, javnog reda i zaštite žena. Dok jedna strana poziva na zaštitu žrtava i prepoznavanje rizika koji proizlaze iz javnog izražavanja, druga strana podsjeća na važnost prava na vjersko izražavanje i identitetsku pluralnost. U suštini, cilj nije samo tumačenje ideoloških stavova, već i stvaranje pravednijeg sustava koji štiti žene, podržava žrtve, a istovremeno ostavlja prostor za raznolike izraze unutar demokratskog okvira. Ključna poruka koju nosi ova rasprava je da su potrebne jasne mjere prevencije, odgovorna komunikacija i koordinirana djelovanja institucija kako bi se na javnom prostoru održao balans između sloboda i sigurnosti.
FAQ – Česta pitanja korisnika
- Zašto se govori o “drugotnosti žena” u kontekstu molitelja? – Pojam je iskorišten kao interpretativni okvir koji su mnogi kritičari upotrijebili kako bi istaknuli percepciju da pojedine poruke i naglašavanje određenog životnog stila ili identiteta može marginalizirati ili smanjiti vrijednost žena u društvu. Riječ je o diskusiji o tome kako javno mnijenje, religijski izrazi i rodna ravnopravnost interagiraju na javnom prostoru.
- Koje su ključne teme u raspravi? – Sloboda vjeroispovijesti, kulturni identitet, rodna ravnopravnost, zaštita žrtava nasilja, sigurnost i pristup institucijama za pružanje podrške žrtvama, te uloga javnih institucija u balancesiranju različitih prava.
- Jesu li potpisi peticije imali utjecaj na politiku? – Aktivnost potpisnika signalizira javni interes i političarima često daje okvir za daljnje rasprave o mjerama prevencije, edukacije i sigurnosnim protokolima. Utjecaj se može očitovati kroz argumentaciju u Saboru, prijedloge politika ili promjene u komunikacijskoj strategiji institucija.
- Je li molitva sama po sebi problem? – Nije nužno. Problem nastaje ako molitve ili njihova javna prisutnost postaju okidač za nasilje, prijetnje ili diskriminaciju te ako dolazi do poticanja stavova koji dehumaniziraju određene skupine. U tom kontekstu ključno je procijeniti kontekst i posljedice događaja u javnom prostoru.
- Koje mjere mogu doprinijeti boljoj sigurnosti žena? – Unapređenje pristupa podršci žrtvama, stroža implementacija pravnih okvira protiv nasilja, edukacija javnosti o rodnoj ravnopravnosti, jačanje suradnje između policije, socijalnih službi i pravosuđa te jasne smjernice za javne prostore i događaje koji uključuju povijesti ili simbole vezane uz nasilje nad ženama.
- Kako se Nacionalne institucije bave ovakvim slučajevima? – Obično se pokreće međuresorijska koordinacija: ministarstva obrane, unutarnjih poslova, pravosuđa, rada i socijalne skrbi te lokalne samouprave. Oni analiziraju rizike, provode preventivne kampanje, uspostavljaju linije pomoći žrtvama i vještače sigurnosne protokole kako bi se smanjila mogućnost ponavljanja incidenata.
- Što je s umjetničkim i kulturnim izrazima na javnom prostoru? – Javnost treba imati pristup raznolikim manifestacijama, ali uz uvjete da ti izrazi ne štete sigurnosti i dostojanstvu drugih građana. Postizanje tog balansa zahtijeva jasna pravila koja se primjenjuju dosljedno i transparentno.
- Koje teme bi trebalo unaprijediti u edukativnom smislu? – Uključivanje tema ravnopravnosti, nenasilja, medijske pismenosti, kritičkog promišljanja o kulturološkim narativima i duševnoj sigurnosti u kurikulume i javne kampanje kako bi se smanjila površnost i povećala empatija u društvu.
Napomena: Ovaj tekst adaptiran je za tematsku obradu trenutne rasprave i dodatno proširen kroz analize stručnjaka, statističke kontekste i praktične primjere iz javnoga života. Cilj je pružiti uravnotežen, provjeren i informativan prikaz koji pomaže čitatelju da stekne dublje razumijevanje složene problematike – kako se u demokratskom društvu prilagoditi različitim stavovima, a istovremeno osigurati sigurnost i dostojanstvo svima.
Leave a Comment