Bačićevi zakoni: Koje kontroverze izazivaju i zašto?

Ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić predstavio je u proljeće 2024. godine tri zakona poznata kao Bačićevi zakoni: Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji i Zakon o energetskoj učinkovitosti. Vlada ih vidi kao ključne instrumente digitalizacije, ubrzanja građevinskih procedura i zelene tranzicije, no stručna i široka javnost diže glas protiv, upozoravajući na niz rizika i nedorečenosti. U nastavku detaljno analiziramo što svaki od Bačićevih zakona donosi, tko profitira, tko gubi te koje su moguće posljedice za prostorni razvoj, investitore i građane.

Zakon o prostornom uređenju – revolucija ili put u kaos?

Prvi od trojca, Zakon o prostornom uređenju, naglašava potpunu digitalizaciju postupaka, kraće rokove izrade planova i veću transparentnost. Ministarstvo tvrdi da će se time stvoriti učinkovit, održiv i predvidljiv sustav prostornog planiranja, no mnogi stručnjaci strahuju od pravnog vakuuma i predrasprava.

Digitalizacija i strateška komponenta

• Uvođenje jedinstvenog digitalnog katastra prostornih planova (ePlan) koje bi trebale koristiti sve lokalne jedinice.
• Definiranje strateških razvojnih zona – sedam kategorija za industriju, turizam, stambene zone i poljoprivredu.
• Obveza zaštite poljoprivrednog zemljišta: na njemu dopuštene samo objekte koji služe primarnoj djelatnosti.

Prema procjenama Ministarstva, digitalna platforma ePlan će skratiti rok izrade prostornih planova za čak 40 %, pa bi umjesto sadašnjih prosječnih 18 mjeseci, postupak mogao trajati 10–11 mjeseci. No to je tek jedan od ambicioznih ciljeva.

Sporne odredbe koje izazivaju zabrinutost

1. Članak 208. Omogućuje investitorima da, ako grad ili općina ne donese urbanistički plan u roku od 3 godine, zatraže građevinsku dozvolu izravno od Ministarstva. Struka upozorava kako je gotovo nemoguće da svih 576 hrvatskih jedinica lokalne samouprave izradi složene planove u tako kratkom roku.
2. Brisanje postojećih planova. Svi važeći prostorni planovi – više od 2.500 dokumenta – te oni u izradi bit će ukinuti. Procjenjuje se da će ih za pet godina teško biti više od 3.500 novih, što stvara rizik pravnog vakuuma.
3. Posebne privilegije za investitore. Direktna gradnja solarnim elektranama i projektima pristupačnog stanovanja, čak i ako su u suprotnosti s lokalnim planovima. Kritičari upozoravaju na mogućnost netransparentnih ugovora i stihijskog građenja.

Arhitekti i urbanisti tvrde da se ovakvim odredbama slabi lokalna kontrola i institucionalni nadzor, što može dovesti do urušavanja javnog interesa i narušavanja urbane kvalitete. Primjerice, Šibensko-kninska županija već je zatražila pojašnjenja kako bi spriječili masovnu izgradnju sunčanih panela na obradivom zemljištu u blizini Parka prirode Krka.

Zakon o gradnji – brža procedura ili slabiji nadzor?

Bačićevi zakoni predviđaju i novi Zakon o gradnji s ciljem ukidanja papirologije, uvedbu eDozvola te poticanje ulaganja u obiteljske kuće i manje višestambene objekte. Tvrdnje su slijedeće:

Glavne novosti u proceduri

• Potpuna digitalizacija građevinskih i uporabnih dozvola kroz eDozvole.
• Pojednostavljivanje postupaka za obiteljske kuće i objekte do 500 m² – manje dokumentacije, kraći rokovi.
• Uvođenje univerzalnog obrasca za prijavu radova i nadzor nad izvođenjem.

Državne statistike govore da se godišnje izda oko 50.000 građevinskih dozvola, od čega je 60 % za obiteljske kuće. Prema kalkulacijama Ministarstva, uvođenjem eDozvola broj nepotrebnih provjera mogao bi pasti za 30 %, a prosječna čekanja na izdavanje dozvole s 90 dana spustiti na 60.

Najveći izazovi i rizici

“Kad se skrate postupci, slabije se kontrolira. Pitanje je hoćemo li za mjesec ili dvije dobiti brzu dozvolu ili građevinu bez infrastrukture, vrtića i cesta.” – upozorava jedan od oporbenih vijećnika na gradskom savjetu Varaždina.

• Slabiji nadzor nad izgradnjom. Struka strahuje da će se inspekcija rijeđe provoditi, što bi povećalo rizik od gradnje bez adekvatne tehničke dokumentacije ili podcijenjenih troškova izvedbe.
• Nejasna odgovornost za infrastrukturu. Ako lokalna samouprava ne izradi plan javne infrastrukturne mreže (putevi, vodovod, kanalizacija), dozvolu će izdati Ministarstvo. To može rezultirati „divljim“ naseljima bez potrebnih javnih servisa.
• Blage sankcije za bespravnu gradnju. Nove kazne za nelegalno građenje predviđaju isključivo novčane iznose do 100.000 kn, dok je do sada postojala i mogućnost rušenja nezakonito podignutih objekata.

Primjer: Općina Brodski Stupnik, s proračunom od 25 milijuna kuna, već je zatražila dopunu zakonskog prijedloga, bojeći se da će bez lokalnog masterplana dobiti desetke projektnih zahtjeva za kuće u krugu poljoprivrednog zemljišta, dok je vodovodna mreža u fazi dogradnje.

Zakon o energetskoj učinkovitosti – zelena tranzicija na teret najsiromašnijih?

Treći zakon iz paketa Bačićevih zakona odnosi se na energetsku učinkovitost zgrada. Cilj je usklađivanje s europskim Direktivi 2018/844, postizanje smanjenja potrošnje energije za 32,5 % do 2030. i poticanje obnovljivih izvora energije. Ključne odredbe:

Obaveze za nove i postojeće zgrade

1. Do kraja 2026. sve nove javne i nestambene zgrade veće od 250 m² moraju imati solarne panele.
2. Energetska obnova postojećih višestambenih zgrada – minimalni standard A2020 (EPC certifikat). Rok provedbe 2025.–2035.
3. Uvođenje fonda za subvencije s 500 milijuna eura iz EU fondova i državnog proračuna.

Procjena Centra za obnovljive izvore i kvalitetu zraka (COZKZ) kaže da bi uvođenje solarnih panela na 1.000 javnih zgrada moglo smanjiti potrošnju energije za 15 GWh godišnje – što odgovara godišnjoj potrošnji 3.000 prosječnih kućanstava.

Problemi financiranja i socijalna nepravda

• Nesigurnost izvora financiranja. Nije precizirano hoće li državne subvencije pokriti 40 %, 60 % ili 80 % troškova energetske obnove. Građani strahuju od neočekivanih računa.
• Rizik rasta troškova najranjivijima. Stanari u četvrtinama s najnižim primanjima mogli bi ostati bez pomoći zbog zahtjevnih birokratskih uvjeta, a komunalne naknade za podstanare i stanare u suvlasništvu vjerojatno će porasti.
• Neadekvatna kontrola izvođača. Prema trenutnom prijedlogu, ovlašteni energetski certifikatori nadziru obnovu, ali je nejasno tko će sankcionirati loše izvedene radove.

Zelena akcija i udruge potrošača upozorile su da bi prosječna energetska obnova stambene zgrade od 12 stanova mogla koštati 1,2 milijuna kuna, od čega bi prosječan stan od 60 m² dobio subvenciju od oko 200.000 kn. Ostali bi teret morali snositi stanari iz vlastitih sredstava ili zaduženjem u banci.

Zaključak

Bačićevi zakoni donose bitne promjene u prostornom planiranju, građevinarstvu i energetskoj učinkovitosti, s ambicijom digitalizacije i zelene tranzicije. Vlada ih vidi kao nužne reforme koje će ubrzati procese, štititi prostor i promicati obnovljive izvore. Međutim, stručna i oporbena kritika ističu brojne nedostatke:

• Rizik pravnog vakuuma i kaosa u prostornom uređenju zbog brisanja starih planova i nelogičnih rokova.
• Slabiji nadzor nad gradnjom i opasnost od razmjerno jeftinih ali nekvalitetnih građevinskih dozvola.
• Neizvjesnost financiranja energetske obnove i prijetnja da će socijalno najslabiji snositi trošak zelene tranzicije.

U konačnici, uspjeh ili promašaj Bačićevih zakona ovisit će o izmjenama koje parlament, struka i civilno društvo uspiju ugraditi u konačna rješenja. Dok Vlada poziva na jedinstvo i reformsku volju, lokalne jedinice, arhitekti, urbanisti i građani traže klauzule koje će osigurati pravičnu raspodjelu rizika, bolju kontrolu te zaštitu javnog interesa.

Česta pitanja (FAQ)

1. Što su točno “Bačićevi zakoni”?

Radi se o trima zakonima: Zakon o prostornom uređenju, Zakon o gradnji i Zakon o energetskoj učinkovitosti, koje je 2024. predložio ministar Branko Bačić. Cilj im je modernizacija sustava, ali su predmet brojnih kritika.

2. Kada bi zakoni trebali stupiti na snagu?

Planirano je da svi tekstovi budu usvojeni do kraja 2024. godine, a primjena pojedinih odredbi, kao što su rokovi za prostorne planove ili solarne panele, proteže se do 2026. odnosno 2035. godine.

3. Hoće li svaki investitor moći graditi ako lokalna samouprava ne izradi plan?

Prema članku 208. Zakona o prostornom uređenju, investitor može zatražiti građevinsku dozvolu od Ministarstva ako lokalna jedinica ne donese urbanistički plan u tri godine. Struka smatra da je to problematično i da otvara prostor za mimoilaženje interesa zajednice.

4. Kako će građani financirati energetsku obnovu?

Zakon predviđa fond od 500 milijuna eura iz EU i državnih sredstava te mogućnost subvencija do 80 % troškova. Međutim, točni uvjeti za dobivanje sredstava još nisu definirani, pa građani ne znaju koliko će konačno platiti.

5. Što struka traži u izmjenama zakona?

Arhitekti, urbanisti i udruge zalažu se za: produljenje rokova za izradu planova, održavanje važećih planova do njihove zamjene, jači nadzor nad izgradnjom, strože kazne za bespravnu gradnju te jasnije financijske mehanizme za energetsku obnovu.

6. Koje su glavne prednosti i nedostaci “Bačićevih zakona”?

U dinamičnom vremenu kada se ubrzano mijenja klima, tehnologija i društvene potrebe, Bačićevi zakoni mogli bi značajno preoblikovati hrvatski prostor i tržište nekretnina. No hoće li te promjene ići u korist zajednici ili će favorizirati profitne interese, pitanje je na kojeg odgovor leži u konačnom tekstu i provedbi ovih zakona.