Uvod: alarmantni signali društvene agresije prema ženama
Autonomna ženska kuća Zagreb već 35 godina stoji na braniku djevojaka i žena koje su izašle iz nasilnog veze ili su zatočene u opasnim okolnostima. U ovom vremenu kada se društvene norme brzo mijenjaju, organizacije poput Autonomne ženske kuće upozoravaju da diskriminacija žena nije samo statistička brojka nego svakodnevna stvarnost koja se prikriva iza lekcija o ravnopravnosti. Prosječno više od dvije tisuće poziva glasnika iz svijeta nasilja stiže godišnje na njihove brojke, a žene često osjete kategoriju šutnje i nespremnosti sustava da ih zaštiti. Ovaj članak pokušava objasniti zašto se čini da standardi zaštite nisu dovoljno učinkovitii te koje su konkretne posljedice takvog pristupa prosvijećenom društvu.
Problem: društvo koje često okrivljuje žrtvu
Udruga upozorava na trend u kojem se žrtva nasilja često gura u kontekst odgovornosti, umjesto da se pravilno tretira kao osoba koja treba pomoć i sigurnost. U praksi se čuje poruka: «Ako je žena ostala duže, ako je otišla jer djeca ostaju bez oca, to je već dokaz o krivnji». Takav stav stvara dodatni teret na žrtvu i povećava rizik da se nasilje ponovi ili eskalira. Smatra se da previše društvenih očekivanja i pritisaka zapravo podrivaju sigurnost žena i smanjuju spremnost da traže i dobiju profesionalnu pomoć. Kad se žrtvi uskrati razumijevanje, posljedice mogu biti i financijske, emocionalne i psihološke naravi, a mnoge žene ostaju bez podrške u kritičnim trenucima.
„Nema dovoljno empatije za ženu koja je preživjela nasilje. Često se čuje: zašto nije otišla prije, zašto je ostala duže ili ostavila djecu bez oca.“
Statistička sustavnost i alarmantni horizont
Crne brojke u javnim statistikama potvrđuju brzinu kojom se problem multiplicira. Ove godine zabilježeno je, prema dostupnim podacima, značajno povećanje genre nasilja, uključujući početke kaznenih postupaka i slučajeva koji završavaju femicidom. Takvi trendovi nisu izolirani; oni su signal da mnogi segmenti društva ne funkcioniraju skladno kada je riječ o zaštiti žena. Stručnjaci upozoravaju da su i podaci o prijavama često podcijenjeni jer mnoge žrtve ne traže pomoć zbog straha, sramote, osećaja krivnje ili zato što percepiraju sustav kao nepouzdanog saveznika.
Problem ili propust: dosljednost primjene zakona
Autonomna ženska kuća naglašava da problem nije u samom zakonodavstvu, nego u njegovoj praksi. Hrvatska ima zakonodavne okvire koji bi trebali jamčiti zaštitu žena od rodno uvjetovanog nasilja i nasilja u obitelji, ali provodba u institucijama nije uvijek dosljedna. Odvjetnici i stručnjaci naglašavaju da pravna normativnost ostaje samo na papiru ako se policija, centri za socijalnu skrb, sudovi i obiteljski sudovi ne drže pravila doslovno i ujednačeno.
Ivan Jelavić, odvjetnik i punomoćnik Autonomne ženske kuće, ističe da u mnogim slučajevima «svi sudionici u lancu» ne provode zaštitne mjere kako bi trebalo. To znači da se, primjerice, određene mjere primjene netočno ili selektivno, što ostavlja žrtve bez potrebne sigurnosti i produžuje njihov strah. Zakon postoji, ali njegov život kroz institucije nije dovoljan da spriječi recidiv nasilja ili smanji rizike za žrtve i njihove obitelji.
Kako bi se osigurala dosljedna primjena
Upravo je ta dosljednost u primjeni temelj zaštite. Za početak, naglašava se nužnost sustavnog treninga i standardiziranih protokola koji bi osigurali da se svaka institucija drži istih koraka prema žrtvi. Policija mora prepoznati znakove rizika i odmah aktivirati zaštitne mjere, socijalni skrbnik treba imati jasne smjernice kako pristupiti obitelji bez dodatnog destabiliziranja situacije, a sudovi trebaju brzu i predvidljivu reakciju na tražene mjere zaštite i trajnu sigurnost žrtve. Uloga pravosuđa treba biti jasna: primjena posebnih zaštitnih mjera, pravna sigurnost i efikasna komunikacija s žrtvom.
Udruga također naglašava važnost usklađivanja s europskim okvirom i prijenosa direktiva u domaće zakone, što bi trebalo podići standarde i osigurati da se žrtve zaštite bez nepotrebnih zastoja. U ovom kontekstu, dosljednost u radu institucija nije samo tehničko pitanje, nego pitanje društvene sigurnosti i dostojanstva žena.
Uloga sekundarne prevencije i rane intervencije
Jedan od ključnih elemenata zaštite žrtava je sekundarna prevencija, koncept koji često ostaje na margini javnog diskursa, ali koji ima neposredan utjecaj na sigurnost i budućnost mnogih obitelji. Sekundarna prevencija obuhvaća ranu identifikaciju rizika, intervencijske procese i mjere koje nastoje prekinuti ciklus nasilja prije nego što dođe do teškog štetnog ishoda. U praksi to znači da su institucije, nevladine organizacije i civilno društvo međusobno umreženi i da je njihova koordinacija brza i jasna.
„Vrijeme djelovanja je ključno: ako se indikatori rizika prepoznaju na vrijeme, možemo spriječiti eskalaciju nasilja i zaštititi žrtvu prije nego što se stvari pogoršaju.“
Konkretne mjere sekundarne prevencije
- Standardizirani protokoli prepoznavanja rizika u policiji i centrima za socijalnu skrb.
- Brza uspostava sigurnosnih mjera i privremenih smještaja za žrtve koje su u neposrednoj opasnosti.
- Rana intervencija kroz programe savjetovanja i podrške za obitelji s rizicima nasilja.
- Koordinacija među institucijama – zajedničke radne skupine i jasne komunikacijske kanale.
- Obuka pravosuđa i socijalnih službi za prepoznavanje specifičnih znakova nasilja i primjenu zaštitnih mjera.
Kristijan Kevešević, zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, ističe važnost integriranog pristupa: «Mi vidimo indikatore i prediktore nasilja u obitelji, no potrebno je međusobno umrežavanje institucija da bi ti signali bili prepoznati na vrijeme i žrtva zaštićena na pravi način.» Takav pristup zahtijeva i jasan plan djelovanja, vremenski rokovi i procjene učinkovitosti, kako bi se moglo revidirati pristupe i povećati sigurnost žena i njihovih obitelji.
Uloga europskih standarda i budućnost politike zaštite
Hrvatska je sa svoje strane dužna prenijeti europsku direktivu koja se tiče suzbijanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji do 2027. godine. U tijeku je formiranje radne skupine koja će raditi na prijenosu tih odredbi u domaće zakonodavstvo, uz tematske inkompatibilnosti koje se često pojavljuju među razvojnim programima i postojećim sustavom. Očekuje se da će uključivanje europskih standarda unaprijediti ne samo pravni okvir, nego i praksu na terenu kroz realne smjernice, obvezne obuke i transparentne mehanizme praćenja.
U ovom kontekstu, pridružene teme poput praćenja učinkovitosti zaštitnih mjera, izgradnje sigurnosnih skloništa i poboljšanja pristupa psihološkoj i socijalnoj podršci postaju prioriteti. Važno je da se javnost educira o tim smjernicama kako bi se povećala svijest o pravima i mogućnostima žrtava te da se potakne povjerenje u sustav.
Kako prevenirati zločine: konkretne preporuke za građane i institucije
Sprječavanje nasilja nad ženama zahtijeva širok spektar akcija koje nadilaze granice pojedinačnih institucija. U edukativnom kontekstu, kampanje usmjerene na rodnu ravnopravnost, sigurnost na radnom mjestu, te osnaživanje žena kroz pristup financijama i resursima mogu smanjiti rizik od nasilja i doprinijeti kulturi nulte tolerancije. Na terenu, institucije moraju biti transparentne u svojim postupcima, a žrtve moraju imati pristup jasnim informacijama o pravima i koracima koje trebaju poduzeti.
- Jačanje svijesti o rodno uvjetovanom nasilju kroz sustavne edukacije u školama i na radnim mjestima.
- Brža aktivacija sigurnosnih mjera kada se otkriju rizici, s jasnim vremenskim okvirima za odgovor.
- Povećanje kapaciteta skloništa i socijalnih usluga kako bi se svakome u trenutku došlo do sigurne alternacije.
- Transparentnost u radu policije i sudova, uz redovite javne izvještaje o slučajevima zaštite i njihovim ishodima.
- Koordinirani pristup – mreža javnih službi, nevladinih organizacija i stručnjaka iz različitih područja.
Pro and contra pristup
Prednosti snažnijeg sustava zaštite žena su jasne: smanjenje rizika, brža reakcija i veća sigurnost. No, izazovi ostaju – birokracija, preslaba međuinstitucijska suradnja i pristup pravdi koji ponekad traje predugo. Napori za poboljšanje moraju biti konzistentni, a javnost treba biti uključena u procese odlučivanja kako bi programi bili usklađeni s realnim potrebama žrtava. Na kraju dana, cilj nije samo kazniti počinitelje, već i ojačati žene da prepoznaju i traže zaštitu prije nego što budu u opasnosti.
Zaključak: što sve to znači za društvo i pojedinca
Diskriminacija žena u postsolističkom kontekstu nasilja ostaje problem s kojim se suočavaju mnoge osobe, a Autonomna ženska kuća svojim radom ukazuje na to koliko je važno razumijevanje, podrška i sustavno djelovanje. Ne radi se samo o pravima žena, već o sigurnosti svih članova zajednice. Kada institucije djeluju kao koherentan sustav i kada društvo prihvati odgovornost za zaštitu žena, smanjuje se prostor za nasilje, stvara sigurnije okruženje i potiče opći napredak. Sada je vrijeme da se planovi provode, da se prati njihova učinkovitost i da se kontinuirano unose prilagodbe kako bi svaki život bio zaštićen i poštovan. Kriminal.info ostaje pri stanovištu da se tema nasilja prema ženama mora posvetiti s ozbiljnošću i radošću za pronalaženje rješenja koja vraćaju povjerenje u pravni sustav i društvene institucije.
FAQ — često postavljana pitanja
- Što je sekundarna prevencija nasilja? Sekundarna prevencija podrazumijeva ranu identifikaciju rizika i interveniranje prije nego što dođe do teškog događaja, kroz brzu zaštitu, savjetovanje i koordinirane mjere sigurnosti.
- Koje institucije sudjeluju u zaštiti žrtava nasilja? Policija, centar za socijalnu skrb, županijski i obiteljski sudovi, pravobraniteljstvo za ravnopravnost spolova, nevladine organizacije te skloništa za žrtve nasilja.
- Koji su glavni izazovi u primjeni zakona? Nedosljednost u praktičnoj primjeni, različiti pristupi unutar različitih karika sustava i ograničeni resursi koji otežavaju brzu i pravilnu reakciju.
- Kako europske direktive utječu na hrvatske zakone? One postavljaju standarde zaštite i procedura, zahtijevaju brzinu i transparentnost te pružaju okvir za poboljšanje prava žrtava i učinkovitosti zaštite.
- Što građani mogu učiniti da pomognu žrtvama nasilja? Osigurati siguran prostor za žrtvu, informirati se o pravima i pružiti podršku u potrazi za stručnom pomoći, poticati žrtve na traženje pomoći i podržavati inicijative za sigurnost žena.
- Koje su prednosti umjetničke i javne edukacije o nasilju? Povećava svijest, smanjuje stigma i potiče raniju intervenciju, što zajedno može spriječiti eskalacije nasilja i stvoriti sigurnije okruženje za žrtve.
Dodatni semantički pojmovi koji podržavaju temu
U ovom tekstu istaknute su ključne teme vezane uz zaštitu žena od nasilja i diskriminacije: nasilje nad ženama, femicid, rodno uvjetovano nasilje, zaštita žrtava, primjena zakona, sudska praksa, obiteljsko pravo, skloništa za žrtve, psihološka podrška, prevencija nasilja, sekundarna prevencija, intervencija, ravnopravnost spolova, europske direktive, radna skupina za prijenos direktiva, pravobraniteljstvo, policija, centri za socijalnu skrb, žrtva nasilja i sigurnost djece. Ove teme zajedno grade sliku izazova i mogućnosti kako društvo može bolje reagirati na rizike i pomoći žrtvama da ponovno ostvare osjećaj sigurnosti i dostojanstva.
Leave a Comment