Stručnjaci iz Hrvatske komore arhitekata i Udruge hrvatskih urbanista ponovno su istaknuli potrebe za izmjenama i odgodom donošenja Zakona o prostornom uređenju, tvrdeći da nacrt u sadašnjem obliku ne odražava stručne preporuke i prijeti daljnjom fragmentacijom prostornog planiranja. Na okruglom stolu održanom u Zagrebu, koji je trajao više od dva sata, iznijeli su detaljne primjedbe i zatražili pomak konačne odluke u Saboru dok se ne usuglasi čitav niz ključnih elemenata.
Zašto je odgoda Zakona o prostornom uređenju nužna?
Glavne strahove arhitekti i urbanisti saželi su u nekoliko točaka: nedostatak strateške hijerarhije planova, prevelika moć urbanističkog projekta, nejasni mehanizmi priuštivog stanovanja i mogućnost disperzije građenja izvan postojećih građevinskih područja. Ove su teme u posljednjih nekoliko godina postale centralne u raspravama o prostornoj politici, a sama izrada Zakona o prostornom uređenju protekla je uz čak 1.700 pristiglih primjedbi javnosti i struke.
Struktura i hijerarhija planova
Jedna od ključnih primjedbi odnosi se na arhitektonsko i prostorno planiranje na višim razinama:
- Županijski prostorni planovi
- Gradskog i općinski prostorni planovi
- Urbanistički planovi uređenja (UPU)
- Urbanistički projekti
Prema zastupljenim mišljenjima, predloženi Zakon o prostornom uređenju narušava tu hijerarhiju dopuštajući urbanističkom projektu da „prevlada“ prostornim planovima, što ugrožava cjelovitost dugoročnih strategija razvoja teritorija.
Nedostatak strateškog prostornog planiranja
Sandra Jakopec iz Hrvatske komore arhitekata naglašava: „Bez jasne strategije, raspršit ćemo se u kratkoročnim interesima investitora.“ Loša koordinacija između nadležnih tijela dodatno otežava primjenu direktiva Europske unije (npr. ciljevi kompaktnosti gradova prema Europskoj urbanističkoj agendi), što predstavlja rizik rasipanja prostora i gubitka agro-ekoloških zona.
Uloga urbanističkog projekta
Dok Ministarstvo graditeljstva pod vodstvom Branka Bačića tvrdi da će urbanistički projekt samo ubrzati izrađivanje dokumentacije, struka upozorava da tim potezom gubi važnost UPU kao detaljnog provedbenog akta. Konkretno, u razmatranju je mogućnost da jedinice lokalne samouprave budu praktički „prisiljene“ da usklade postojeće planove s novim urbanističkim projektima, što može dovesti do rušenja javnog povjerenja u prostorno uređenje.
Priuštivo stanovanje i prostorna disperzija
Jedna od kriznih točaka Zakona o prostornom uređenju odnosi se na priuštivo stanovanje. Iako je cilj povećanje dostupnosti stanova, mehanizmi ostaju nedovoljno razrađeni. Prema analizi Zavoda za prostorno planiranje Primorsko-goranske županije, riskira se širenje građevinskih područja na zelene zone, a time i povećanje troškova komunalne infrastrukture.
Direktive EU i kompaktnost gradova
Prema Europskoj komisiji, održivo stanovanje podrazumijeva revitalizaciju postojećih gradskih kvartova i smanjenje prometnih opterećenja, umjesto novih ekspanzija. Hrvatska strategija prostornog razvoja do 2030. stoga predlaže prioritet obnove, no prema sadašnjem tekstu zakona ta su načela djelomično zanemarena.
Rizik izvan građevinskih zona
Gorana Ljubičić ističe da bi se solari i manji infrastrukturni objekti (npr. skladišni kapaciteti ili parkirališta) mogli dopustiti mimo prostornog plana, što otvara Pandorinu kutiju širenja hitnih intervencija u ruralne krajeve. Statistike pokazuju da je u posljednjih pet godina oko 12% novogradnje realizirano izvan formalnih građevinskih područja, što dodatno opterećuje komunalne proračune i prirodni okoliš.
Dialog struke i javnosti
U proteklih godinu i pol Ministarstvo je primilo desetak ključnih točaka od strukovnih komora, no, kako smatraju arhitekti i urbanisti, samo su tri točke u potpunosti inkorporirane u zakon. Preostalih sedam glatko je zanemareno ili prenapuhano, bez jasne podloge za donošenje takvih odluka.
Rezultati javnog savjetovanja
Od 1.700 primjedbi u javnom savjetovanju, gotovo 45% dolazi iz arhitektonske i urbanističke zajednice, a 30% iz jedinica lokalne samouprave. Tek 15% komentara pozdravlja opći smjer dokumenta, dok preostali dio građana izražava zabrinutost zbog mogućeg povećanja gradnje i gubitka zelenih površina.
Komunikacija s ministrom
Ministar Bačić na okruglom je stolu naglasio da razumije „strahove struke“ te je najavio da će, ukoliko se pokaže da zakon u praksi izaziva neželjene učinke, biti spreman na korigiranje kroz arhitektonske politike i smjernice. Ipak, dogovorena odgoda formalno nije potvrđena te zakon i dalje ide u drugo čitanje u Hrvatski sabor.
Zaključak
Zaključno, Zakon o prostornom uređenju u aktualnom nacrtu otvara pitanja o očuvanju hijerarhije planova, balansiranju brzine izrade dokumentacije i zaštiti javnih interesa. Arhitekti i urbanisti upozoravaju na nedorečenost mehanizama priuštivog stanovanja i mogućnost rasutog građenja, što bi dugoročno moglo ugroziti ravnomjeran razvoj gradova i regija.
Dok stručna zajednica traži dodatno vrijeme za doradu, Ministarstvo graditeljstva daje naslutiti kako će konačni tekst ipak uzeti u obzir barem dijelove prikupljenih primjedbi. Kako će to utjecati na budućnost prostornog uređenja u Hrvatskoj, ostaje za vidjeti tek nakon završetka saborske rasprave i prve primjene zakona u praksi.
FAQ – Često postavljana pitanja
1. Što predviđa novi Zakon o prostornom uređenju?
Glavne novine odnose se na uvođenje urbanističkog projekta kao posebne procedure, redefiniranje uloge UPU-a, mehanizme priuštivog stanovanja i pojednostavljenje izdavanja građevinskih dozvola. Cilj je ubrzati procese, no stručnjaci upozoravaju na rizik narušavanja strateškog planiranja.
2. Zašto arhitekti i urbanisti traže odgodu?
Struka smatra da u nacrtu zakona nedostaje jasna hijerarhija planova, da je urbanistički projekt premoćan u odnosu na prostorne planove, te da nisu dovoljno razrađeni mehanizmi za očuvanje javnog interesa i kompaktnost gradova.
3. Što je urbanistički projekt i kako se razlikuje od UPU-a?
Urbanistički projekt je pojednostavljena procedura za određene zahvate u prostoru, s manje javnih rasprava i skraćenim rokovima. UPU (urbanistički plan uređenja) detaljan je provedbeni dokument s višim stupnjem participacije građana i točnim uvjetima razvoja.
4. Kako se zakon usklađuje s direktivama EU?
Prema važećim europskim smjernicama, prioritet je revitalizacija postojećih urbanih područja i smanjenje ekspanzije u zelene zone. Struka traži da novi zakon jasno uvrsti te smjernice, no trenutačni tekst to čini tek putem općih referenci, bez obvezujućih detalja.
5. Kada se očekuje konačna verzija Zakona o prostornom uređenju?
Drugo čitanje u Hrvatskom saboru planirano je u idućih mjesec-dva, a o mogućoj odgodi ili izmjeni odlučit će saborski Odbor za prostorno uređenje. Eventualne korekcije mogle bi uslijediti kroz prijedloge amandmana ili naknadne propise (arhitektonske politike i smjernice).
Imate dodatno pitanje ili komentar o Zakonu o prostornom uređenju? Podijelite svoje mišljenje ili prijavite pogrešku u tekstu putem kontakt forme na stranici.
—
Leave a Comment