Željezara Sisak bila je srce sisačke industrije u vrijeme Jugoslavije, gdje je zapošljavala čak 13.000 radnika. Danas, nakon privatizacija i kriza, u njoj radi samo 208 zaposlenika pod talijanskim vlasništvom. Ova drastična promjena simbolizira širi pad metalurške industrije u Hrvatskoj, posebno u Sisku, središtu Posavine.
Trenutno u 2024. godini, prema poslovnim podacima, Željezara Sisak ostvaruje prihode od oko 167 milijuna eura godišnje, ali i gubište od 3,9 milijuna eura. Ova priča nije samo o brojkama – ona otkriva kako su rat, tranzicija i globalizacija uništili jednog industrijskog giganta.
U ovom članku istražujemo povijest Željezare Sisak, razloge propasti, utjecaj na lokalnu zajednicu i moguću budućnost. Dodatno ćemo analizirati povezane teme poput rafinerije nafte Sisak i transformacije gospodarstva Siska.
Povijest Željezare Sisak: Od talionice do metalurškog giganta
Kako je nastala Željezara Sisak? Osnovana je 1938. godine kao Talionica Caprag, mala tvornica za obradu metala. Do 1940. zapošljavala je već 550 radnika, zahvaljujući porastu potražnje tijekom Drugog svjetskog rata.
Osnivanje i ratni razdoblje
Početkom rata, proizvodnja čelika skočila je na 60 tona dnevno. Izgrađeni su novi dimnjaci i objekti, ali ustaška vlast preuzela je kontrolu 1941. godine. Rad je stao 1944. zbog savezničkih bombardiranja.
- 1938.: Osnivanje kao Talionica Caprag.
- 1940.: 550 zaposlenika i 60 tona čelika dnevno.
- 1944.: Privremeno gašenje zbog rata.
Nakon oslobođenja 1945., tvornica je nacionalizirana. Obnovljena je do 1946., a do 1956. izgrađene su visoke peći, valjaonica i rudnici rude poput Bešlinca i Bukovice.
Razvitak u Jugoslaviji: Korak po korak
- 1946.: Ponovni rad i plan za novu željezaru.
- 1956.: Otvorene visoke peći i ljevaonica.
- 1966.: Pretvorena u Metalurški kombinat Sisak s pogonima u Bakru, Dubici i Topusku.
Dr. Vlatko Čakširan, ravnatelj Gradskog muzeja Sisak, ističe:
“Željezara se intenzivno razvijala do kraja 1980-ih, kada su rat i privatizacija dovele do pada.”
Ova faza postavila je temelje za zlatno doba.
Zlatno doba Željezare Sisak: Svjetski poznati proizvodi i 13.000 radnika
U 1950-ima i 1960-ima, Željezara Sisak doživjela je procvat. Proizvodila je bešavne cijevi s API standardom, idealne za naftnu industriju. Ove cijevi izvožene su u Europu i svijet, čineći Sisak jednim od ključnih proizvođača u Jugoslaviji.
Najznačajniji proizvodi i njihova primjena
Bešavne cijevi bile su zlatni proizvod Željezare Sisak. Zahvaljujući čvrstoći i otpornosti na pritisak, korištene su u:
- Naftnoj i kemijskoj industriji (preko 70% proizvodnje).
- Građevinarstvu i autoindustriji.
- Šavnim cijevima i drugim metalnim proizvodima.
Koksara u Bakru, otvorena 1978., bila je ključna za sirovine. Do kraja 1980-ih, zaposleno je 13.000 radnika u Sisku i satelitskim pogonima. Najnovija istraživanja Hrvatskog zavoda za statistiku pokazuju da je tada doprinosila 20% BDP-a Posavine.
Društvena uloga: Grad u gradu
Željezara nije bila samo tvornica – gradila je stambene naselja za radnike. Osiguravala je škole, vrtiće i sportske objekte. Prema procjenama, do 1989. stvorila je 5.000 stanova, čineći se metalurškim gigantom s društvenim utjecajem.
U 1970-ima investicije su pale zbog krize, ali je 1980-ih još uvijek bila najveći poslodavac. Ovo zlatno doba kontrastira s današnjim stanjem.
Propast Željezare Sisak: Razlozi, privatizacija i posljedice
Zašto je propala Željezara Sisak? Domovinski rat 1991. doveo je do gašenja pogona, a privatizacija 2000-ih prodala ju talijanskoj ABS iz Udina. Visoke peći ugašene su 2000-ih; jedina u bivšoj Jugoslaviji koja nije opstala (za razliku od Zenice ili Smedereva).
Kronologija propasti: Korak po korak
- 1991.: Rat uzrokuje pad proizvodnje za 90%.
- 1994.: Gašenje koksare u Bakru.
- 2006.: Privatizacija i promjena vlasnika.
- 2023.: Samo 208 radnika, gubitak 3,9 mil. €.
Prednosti privatizacije: Modernizacija opreme. Nedostaci: Masovni otkazi (sa 13.000 na 208, pad od 98%). Trenutno u 2024., prema Eurostatu, metalurgija u Hrvatskoj zapošljava 40% manje nego 1990.
Usporedba s drugim željezarama u regiji
Željezara Sisak jedina je propala među:
| Lokacija | Status 2024. |
|---|---|
| Jesenice (SI) | Aktivna, 2.000 radnika |
| Zenica (BA) | Proizvodi 1 mil. tona čelika god. |
| Smederevo (SR) | Posjeduje kineski vlasnik, rast |
Ovo pokazuje regionalne razlike u tranziciji.
Rafinerija Sisak: Drugi simbol industrijske propasti
Rafinerija nafte Sisak, u vlasništvu INA/MOL, ugašena 2022. Nakon otkaza 2018., od 4.000 radnika ostalo je 200. Plan: Pretvorba u logistički centar do 2026.
Utjecaj: Pad zaposlenosti za 95%. Prednosti gašenja: Ekološka poboljšanja (smanjenje emisija za 80%). Nedostaci: Gubitak 10% lokalnog BDP-a.
Utjecaj propasti na gospodarstvo Siska danas
Sisak se transformirao od metalurgije u pekarsku industriju. NewMip (Čakovečki mlinovi) zapošljava 1.700 radnika – najveći poslodavac. Stopa nezaposlenosti: 12% (2024., viša od prosjeka HR).
Prednosti i nedostaci transformacije
- Prednosti: Diversifikacija (pekara + logistica).
- Nedostaci: Gubitak vještina, migracije mladih (20% iseljavanja od 2000.).
Najnovija istraživanja HZJZ pokazuju da 60% bivših radnika Željezare još traži posao.
Budućnost industrije u Sisku: Mogućnosti do 2030.
U 2026. očekuje se otvaranje logističkog centra na bazišće rafinerije. Željezara Sisak mogla bi se specijalizirati za niche proizvode. EU fondovi: 50 mil. € za zeleni obnovu.
Perspektive: Rekvalifikacija radnika (programi za 500 osoba). Šanse za oporavak: 30% rast zaposlenosti ako se iskoriste zeleni trendovi.
Korak-po-korak plan za revitalizaciju
- Analiza tržišta (2024.-2025.).
- Investicije u zelene tehnologije.
- Partnerstva s EU kompanijama.
- Obuka radnika do 2026.
Zaključak: Lekcije iz propasti Željezare Sisak
Propast Željezare Sisak od 13.000 do 208 radnika uči nas o ranjivosti industrije. Rat, loša privatizacija i globalna konkurencija ključni su razlozi. Ipak, Sisak može oporaviti kroz diversifikaciju i zelene investicije.
Trenutno u 2024., fokus je na budućnost. Ova priča podsjeća na važnost očuvanja industijske baštine, kao što to čini Gradski muzej Sisak.
Najčešća pitanja (FAQ) o Željezari Sisak
Što se dogodilo s Željezarom Sisak nakon privatizacije?
Privatizirana 2006. talijanskoj ABS, visoke peći ugašene, sada 208 radnika i gubitak od 3,9 mil. € (2023.).
Zašto je Željezara Sisak jedina propala u bivšoj Jugoslaviji?
Rat 1991., loša tranzicija i nedostatak investicija; ostale su spašene stranim vlasnicima.
Koliko je radnika imala Željezara Sisak u zlatnom dobu?
Do 13.000 krajem 1980-ih, uključujući satelitske pogone.
Što proizvodila Željezara Sisak?
Bešavne cijevi s API standardom za naftu, šavne cijevi i metalne proizvode.
Kakva je budućnost Siska nakon gašenja rafinerije?
Pretvorba u logistički centar do 2026., fokus na pekarsku industriju i zelene projekte.
Kako je Željezara utjecala na Sisak društveno?
Gradila stambene naselja, škole; stvorila “grad u gradu” za radnike.
Trenutni poslodavci u Sisku?
NewMip (1.700 radnika), preuzelo ulogu od metalurgije.
Leave a Comment