Uvod: Gospodarstvo pod pritiskom sustavne neravnoteže
Često se u javnosti spominje kako je hrvatska ekonomija oslonjena na uslužne djelatnosti poput turizma, ali prava istina je da to stanje već godinama predstavlja glavni problem za dugoročnu stabilnost i održivi rast zemlje. Još od ulaska u Europsku uniju, Hrvatska se nalazi na raskrižju – s jedne strane nastoji diverzificirati gospodarstvo, a s druge, pod pritiskom je da održava trenutne prihode iz turizma i potrošnje. No pravi izazovi leže duboko u strukturnim manjkavostima koje će, ako se ne riješe, u 2026. godini i dalje prijetiti ekonomskim turbulencijama.
H2 Eksplozivna ovisnost o uslužnom sektoru i potrošnji
Ulaganja i razvoj u materijalnim sektorima – zanemareni i zapostavljeni
Najveći problem hrvatskog gospodarstva jest taj što je gotovo u potpunosti fokusirano na uslužne djelatnosti: turizam, trgovinu i usluge vezane za nekretnine. Proizvodnja materijalnih dobara gotovo je marginalna, a to znači da Hrvatska ne koristi svoje prirodne resurse ili industrijsku proizvodnju za stvaranje dugoročne dodane vrijednosti. Zaposlenost u poljoprivredi, energetici i industriji je izrazito nizak, dok su te djelatnosti od vitalnog značenja za dugotrajnu ekonomsku sigurnost. Takav model rasteže ekonomiju kao konop od papira – oslanja se na konstantnu potrošnju i povoljne kreditne uvjete na štetu održivosti.
Zašto je potrošnja na meti?
Oslanjanje na potrošnju je strateška pogreška, jer potrošnja ne stvara dugoročne koristi – ona samo preusmjerava resurse i generira kratkotrajne prihode. Provedene analiza pokazuju da je upravo potrošnja domaćinstava glavni generator prihoda u Hrvatskoj, ali i izvor kontinuiranog pritiska na inflatorne procese. Kada se potrošački impuls pretvori u strukturirani sustav, to izaziva rast cijena, posebno u segmentima poput hrane i energenata, gdje je konkurencija niska, a ovisnost o uvozu izrazito visoka.
Inflacija na vrhuncu i očekivanja za 2026.
Trajno stanje – deficitarni izazov
Hrvatska je druga ili treća najinflatornije područje unutar Europske unije već treću godinu zaredom. Ukoliko se trenutni trendovi nastave, prema nedavnim službenim projekcijama, očekuje se nastavak rasta cijena, posebno u segmentima energetike i prehrambenih proizvoda. Cijene energenata, primjerice, već su prošle godinu zabilježile skok od preko 15%, a analitičari predviđaju da će se taj trend nastaviti, s posljedicama na cijene svih ostalih proizvoda i usluga. Ovaj oblik strukturne inflacije je duboko ukorijenjen u neodrživoj ekonomskoj strukturi – troškovima održavanja i financiranja kreditne ekspanzije koja se najčešće koristi za rješavanje stambenih kriza i povećanje vrijednosti nekretnina.
Kritike i upozorenja stručnjaka
Ostali ekonomisti i analitičari, poput bivšeg ministra Ljube Jurčića, ističu da Hrvatska godinama nema stabilnu i uravnoteženu ekonomsku piramidu koja bi amortizirala šokove. Umjesto toga, imamo “frižider” s debelim slojem leda koji će se, pri prvom većem udarcu vanjskog utjecaja, raspucati. Jurčić i drugi upozoravaju na to da će bez snažnih strukturnih zamišljenosti, poput diversifikacije industrije i jačanja poljoprivrednog sektora, Hrvatska biti primorana snositi troškove inflacije i recesije u istom trenutku.
Gdje leže uzroci hrvatskih problema?
Strukturne slabosti i njihovo krenulo rješavanje
Gledajući širu sliku, jasno je da je hrvatsko gospodarstvo ukorijenjeno u modelu koji je predugo odgađao promjene. Dok su druge članice Europske unije putem modernizacije i tehnološkog napretka uspjeli osnažiti industrijske i proizvodne kapacitete, Hrvatska je stagnirala ili čak tonula prema nižim razinama izvoza i konkurentnosti. U sektoru poljoprivrede, ona je gotovo uvela recesiju u desetljeće starom načinu rada, s više od 60% hrane koja je uvezena, a vlastiti proizvođači često jedva preživljavaju, boreći se s tehnološkim zaostatkom i konkurencijom iz Slovenije, Italije i drugih zemalja.
Radna snaga i iseljavanje – noviji problem
Svaka analiza pokazuje da je hrvatski radnik jako ranjiv. U desetljeću iza nas, desetine tisuća mladih i obrazovanih ljudi iselilo je, tražeći sreću i plaće u Zapadnoj Europi ili SAD-u. Posljedice su višemilijunski gubici radne snage, što uvelike utječe na produktivnost i konkurentnost. Uz to, Hrvatska, umjesto da se oslanja na vlastite resurse, postaje sve više ovisna o uvozu jeftinije radne snage ili stranih radnika, čime se dodatno pogoršava model ovisnosti na sve najvažnija strateška područja.
Snaga, ali i slabost u građevinarstvu
Razlog rasta ili problem koji prijeti stabilnosti?
Godišnji rast građevinskog sektora često se interpretira kao znak gospodarskog oporavka. Međutim, pravi uzrok rasta je najčešće povećanje cijena nekretnina, potpomognuto kreditnim sferama i liberalizacijom zakonskih okvira o prostornom uređenju. Ovo dovodi do dugotrajnog rasta cijena stanova i kuća, što rezultira pogoršanjem stambene krize i povećanjem socioekonomskih razlika.
Posljedice rasta nekretnina na širu ekonomiju
- Dublja nejednakost u društvu
- Veće teškoće mladih pri osamostaljenju i osiguranju domova
- Inflatorni pritiska koji se prelijeva na sve životne segmente
Kako se odriče poljoprivreda i što to znači za budućnost?
Smanjenje ulaganja i stagnacija
Hrvatska poljoprivreda, tradicionalno važan segment gospodarstva, već desetljećima stagnira. U državni proračun za 2026. prevedeno je 17% manje sredstava za poticaje, što će dodatno oslabiti domaće proizvođače. Smanjena ulaganja i zanemarivanje ruralnih područja doveli su do pada samodostatnosti i povećanja uvoza hrane.
Posljedice takvog pristupa na sigurnost hrane
- Visoka ovisnost o uvozu
- Rizik od poteškoća u opskrbi u kriznim uvjetima
- Smanjenje prihoda ruralnih područja
Radna snaga i iseljavanje: izazov za hrvatsku budućnost
Odljev mladih i obrazovanih ljudi
Stotine tisuća ljudi napustilo je Hrvatsku posljednjih deset godina. Radna snaga je sve tanja, a uvoz stranih radnika ne može zamijeniti domaće – često nisu dovoljno kvalificirani ili imaju manju motivaciju. Ovo znači da će problem s kvalificiranom radnom snagom postajati još veći izazov za budući razvoj gospodarstva, posebno u industriji, poljoprivredi i energetici.
Uloga politike i sustava u rješavanju problema
Politike koje potiču iseljavanje, zapostavljanje tradicionalnih sektora i nedostatak sveobuhvatne strategije za razvoj domaće proizvodnje i rada, dovode Hrvatsku do točke gdje će joj biti gotovo nemoguće održavati stabilnost ako stvari ne promijene smjer. Činjenica je da će bez značajnih reformi, Hrvatska ostati na nižoj razini konkurentnosti i ekonomske sigurnosti.
Zaključak: Hoće li Hrvatska prihvatiti izazove ili će propasti?
Pred nama je predsvibanj 2026., i iako Hrvatska na prvi pogled ipak bilježi određeni rast, dublje analize pokazuju da je to rast na umoru – temelju od slomljenog i disfunkcionalnog sustava. Bez korjenitih promjena u strukturi gospodarstva, usredotočene na diversifikaciju, jačanje industrije, modernizaciju poljoprivrede te poticanje inovacija i proizvodnje, zemlja će se i dalje boriti s inflacijom, visokim cijenama i sve većim socijalno-ekonomskim razlikama.
Često postavljana pitanja (FAQ)
- Zašto je hrvatska ekonomija toliko ovisna o turizmu?
Hrvatska je tradicionalno razvila snažan turizam jer posjeduje prekrasnu obalu i prirodne ljepote. Međutim, takav model je vrlo osjetljiv na vanjske faktore poput političkih kriza, pandemija ili klimatskih promjena. Ovisnost o jednom sektoru ostavlja zemlju ranjivom na šokove i ne omogućava dugoročnu stabilnost. - Kada bi Hrvatska mogla očekivati stabilniji rast?
Ako se hitno ne poduzmu reformas, trenutno stanje mogao bi se produljiti minimalno desetljeće, s mogućim posljedicama koje će se reflektirati kroz povećanje siromaštva, nezaposlenosti i socijalnih problema. Za stabilniji rast potrebno je fokusirati se na diversifikaciju i poticanje proizvodnje. - Koje su glavne prednosti i mane trenutne ekonomske strukture?
Prednosti su relativno visok rast turizma i kratkoročna ostvarenja prihoda. No, mane su visoka osjetljivost na vanjske utjecaje, slabost u proizvodnim sektorima, visoka ovisnost o uvozu hrane i energije te dugoročno smanjenje konkurentnosti. - Kako bi promjene u poslovnim politikama mogle utjecati na gospodarstvo?
Ove promjene mogle bi povećati lokalnu proizvodnju, smanjiti ovisnost o uvozu, stabilizirati cijene i osnažiti radnu snagu. Kroz dugoročne strategije poput potpore industriji, modernizacije ruralnih područja i poboljšanja obrazovnog sustava, Hrvatska može postići trajnu ekonomski održivost.
Kraj
Dok se bliži 2026., Hrvatska stoji na raskrižju – nastaviti li s trenutnim modelom ili preokrenuti trendove i krenuti prema razvoju temeljenom na industrijskoj proizvodnji, inovacijama i održivosti? U svakom slučaju, izazovi su veliki, a vrijeme za odlučne poteze je sada. Ako se stvari ne promijene, Hrvatska bi se mogla suočiti s ozbiljnim ekonomskim padom i socijalnim izazovima u godinama koje slijede.
Leave a Comment