Hrvatska uhljebska država: Kako 555 općina i 350.000 "komornika" čine...

—

Prijavite se na našu listu za najnovije kriminalne i društvene priče. Bez spam-a, samo istina.

—

Hrvatska kao laboratorij birokratskog ludila: Kako smo pretvorili državu u “parazitsku organizaciju”

Zapamtite li se na vrijeme kad je Hrvatska imala 4,5 milijuna stanovnika? Kad su ulice Zagreba bile punije, kad su u malim gradovima još uvijek radile tvornice, kad su se mladi ljudi nisu morali bježati u inozemstvo samo zbog sigurnosti zaposla? Danas smo se pretvorili u državu koja zapošljava više ljudi u javnom sektoru nego što ima aktivnog stanovništva koje može platiti poreze. To nije metafora – to je čista statistika.

Od 2001. do 2020. godine, Hrvatska je izgubila pola milijuna stanovnika, ali u istom periodu zaposlila je 100.000 dodatnih ljudi u javnom sektoru. Zvuči kao šala? Nije. Zvuči kao ekonomski samoubistvo. A najgore od svega? Niko ne želi priznati da je problem ovakve dimenzije.

—

Kako smo stvorili “parazitsku državu” – brojke koje ne lažu

1. Demografski kolaps: Hrvatska gubi ljude, ali ne i birokrate

Hrvatska danas ima 3,87 milijuna stanovnika (popis 2021.), a 62,8% umrlih nije nadoknadjeno novim rođenjima. To znači da se svake godine neto gubi oko 19.000 ljudi – bez obzira na migracije.

– Vitalni indeks (broj živorođenih na 100 umrlih): 62,8 (u Hrvatskoj)
Za usporedbu: u Danskoj je 110, u Francuskoj 105, a u Hrvatskoj je niži od prosjeka EU-a (90).
– Indeks starenja: 164 – na 100 mladih (0-19 godina) dolazi 164 starih (60+).
To znači da na svakog mladića koji ulazi u radno doba dolazi pet starijih ljudi koji očekuju mirovine.
– Prosječna starost stanovništva: 44,5 godina – jedna od najstarijih u Europi.
Za usporedbu: u Njemačkoj je 46,2, u Italiji 47,1, a u Hrvatskoj smo “mladi” samo zato što smo gubili ljude.

Ako se trendovi nastave, do 2050. godine Hrvatska će imati manje od 3 milijuna stanovnika, a više od 50% će imati preko 50 godina. To nije scenarij iz filma – to je realnost koju smo sami stvorili.

—

2. Javni sektor: 350.000 “uhljeba” koji čine civilizaciju nepodrživom

Hrvatska zapošljava 240.000 do 350.000 ljudi u javnom sektoru (ovisno o tome hoćemo li računati i javna poduzeća kao HŽ i HAC). To je gotovo svaki peti zaposleni u zemlji – a privreda se raspada.

– Mirovinski omjer: 1,38 zaposlenih financira 1 umirovljenika.
To znači da će sustav kolapsirati u roku od 10-15 godina ako se ne učinije ništa.
– Rast birokracije dok je stanovništvo padalo:
– Županije: Od 2002. do 2019. broj zaposlenih udvostručen (s 1.237 na 2.409).
– Gradovi: Rast za 50% (s 7.170 na 10.777).
– Općine: Rast za 156% (s 2.285 na 5.861) – 2,5 puta više zaposlenih u 17 godina!

Zanimljivo pitanje: Kako je moguće da općina s 500 stanovnika ima 5-10 zaposlenih u administraciji, dok općina s 50.000 stanovnika ima samo 30?

—

3. 555 općina: Kako smo pretvorili Hrvatsku u “državu kvartala”

Hrvatska ima 555 jedinica lokalne samouprave (21 županija + 127 gradova + 428 općina). Za usporedbu:

– Francuska (67 milijuna stanovnika): 101 departman + ~13.400 komuna.
– Njemačka (83 milijuna stanovnika): Smanjila broj općina sa 24.000 na 8.500 kroz reforme 1960-ih.
– Hrvatska: Prosječna županija ima 184.000 stanovnika, dok francuski departman ima 660.000.

Primjeri apsurda:
– Ličko-senjska županija (42.748 stanovnika) ima 2.409 zaposlenih u administraciji (2019.).
To je više zaposlenih nego u cijelom gradu Koprivnici (oko 2.000 stanovnika, ~300 zaposlenih u administraciji).
– Požeško-slavonska županija (64.084 stanovnika) ima više zaposlenih u administraciji nego cjelokupni Zagreb (oko 800.000 stanovnika, ~10.000 zaposlenih u gradskoj administraciji).

Zašto smo tako? Jednostavno: politička korupcija, nepotizam i strah od promjena. Svaka općina želi ostati samostalna – pa čak i ako ima 10 stanovnika.

—

4. Hrvatska u odnosu na EU: Više birokracije, ništa više efikasnosti

EU prosjek: 6,9% zaposlenih u državno-administrativnom sektoru (bez zdravstva i obrazovanja).
– Finska: 5%
– Švedska: ispod prosjeka
– Hrvatska: 7,5% – 50% više od Finske, koja je ujedno četvrta država u EU po udelu javnog sektora (nakon Danske, Švedske i Norveške).

Ali u Hrvatskoj 75% javnog sektora čine upravo birokrati, a ne zdravstveni i obrazovni radnici.

– 2001. – 2020.: Hrvatska je zaposlila 100.000 ljudi u javnom sektoru dok je stanovništvo palo za 500.000.
– Omjer: Svaki privatnik “nosi” 1,45 osobe (uhljeba, umirovljenika, djece).

To znači: Privatni sektor (oko 1,36 milijuna ljudi) financira javni sektor (350.000), umirovljenike (890.000) i djecu (735.000).

—

Kako smo došli do ove situacije? Tri ključna razloga

1. Postjugoslavenski “kompromis” koji nikad nije bio kompromis

Nakon raspada Jugoslavije, Hrvatska je preuzela jugoslavenski birokratski aparat – ali bez jugoslavenske ekonomije. Rezultat? Država koja je previše velika za svoje stanovništvo, ali previše mala za svoje ambicije.

– 1990-ih: Zapošljavanje u javnom sektoru kao “sigurna opcija” za vojne veterane i politike.
– 2000-ih: Rasti birokracije kao “kompenzacija” za privatizacije koje nisu išle kako je planirano.
– 2010-ih: Mirovinski sustav postaje najveći trošak države – a ekonomija ne raste dovoljno brzo da ga nadoknadi.

Rezultat: Hrvatska danas ima više zaposlenih u javnom sektoru nego u cijeloj Švedskoj (oko 3,5 milijuna stanovnika).

—

2. Politika kao “poslovni model” – zašto se ništa ne mijenja

Hrvatska je država gdje birokratski aparat služi političkim ambicijama, a ne građanima.

– Općine i županije nisu efikasne – one su “poslovni modeli” za političare.
– Primjer: Grad Varaždin (oko 40.000 stanovnika) ima više zaposlenih u administraciji nego cjelokupni Grad Osijek (oko 200.000 stanovnika).
– Razlog? Politička lojalnost, nepotizam, strah od gubitka utjecaja.
– Reforme se ne sprovode jer bi one ugrozile “status quo”.
– Primjer: Ukinuće županija bi značilo otpustiti 15.000+ ljudi – a tko će im platiti odštetu?

Hrvatska je postala država gdje se “radije plaća za nešto što ne radi” nego što se mijenja.

—

3. Brain drain: Najbolji odlaze, ostaju najgori

Hrvatska gubi najobrazovanije ljude – a u javnom sektoru ostaju osobice s malim kvalifikacijama, ali s sigurnim poslovima.

– 2010.-2020.: 150.000 Hrvata emigrirao (prema podacima Eurostata).
– Najviše mladih s visokoškolskim obrazovanjem.
– Javni sektor nudi “sigurnost” – ali ne i kvalitetu.
– Primjer: U nekim općinama zaposlenici u administraciji imaju višu plaću od liječnika u lokalnoj bolnici.

Rezultat: Hrvatska ima “državu uhljeba” koja radi za sebe, a ne za građane.

—

Što bi trebalo učiniti? Konkretnije rješenja od “kritike”

1. Ukidanje županija – najbrži način za uštedu

– Akcija: Ukidanje svake županije osim 3-4 makroregija (Zagreb, Slavonija, Dalmacija, Istra).
– Zašto?
– Županije su nepotrebne – one ne rade ništa što ne bi mogao raditi grad ili država.
– Ušteda: ~500 milijuna EUR godišnje (ako se otpuste 15.000+ zaposlenih).
– Primjeri uspjeha:
– Njemačka je smanjila broj općina sa 24.000 na 8.500 – i to 1960-ih.
– Švedska ima jednu od najmanjih birokracija u EU – i to bez gubitka efikasnosti.

Ako se županije ne ukinu, Hrvatska će do 2030. imati više zaposlenih u administraciji nego stanovnika u radnoj dobi.

—

2. Objedinjavanje općina – “jedna općina, jedan grad”

– Akcija: Objedinjavanje općina s manje od 5.000 stanovnika u veće jedinice.
– Primjer: Općina Donja Dubrava (1.200 stanovnika) + Općina Gornja Dubrava (1.500 stanovnika) = Nova općina Dubrava (2.700 stanovnika).
– Zašto?
– Manje općina = manje birokracije = manje troškova.
– Veće općine mogu pružati bolje usluge (bolnice, škole, javni prijevoz).
– Primjeri:
– Španjolska ima oko 8.000 općina, ali većina ima više od 10.000 stanovnika.
– Hrvatska ima 428 općina s manje od 5.000 stanovnika – više od 10% ukupnog broja općina u EU.

Ako se ne učinije ništa, do 2050. će Hrvatska imati više općina nego stanovnika u radnoj dobi.

—

3. Reformiranje mirovinskog sustava – ne možemo se zaduživati za uhljebe

– Akcija:
– Povišiti radnu starost (sadašnji sustav je neodrživ).
– Uvesti veći doprinos umirovljenika (npr. 10% od mirovine za zdravstvo).
– Zadržavanje plaća za neaktivne zaposlenike (mnogi uhljebi “rade” samo da bi dobili mirovinu).
– Zašto?
– Trenutni mirovinski omjer (1,38:1) znači kolaps u 10-15 godina.
– Hrvatska se zadužuje da održava uhljebe dok se ekonomija raspada.

Ako se ništa ne učinije, do 2040. Hrvatska će imati više umirovljenika nego zaposlenih.

—

4. Privatizacija javnih poduzeća – HŽ, HAC, HRT i drugi “paraziti”

– Akcija:
– HŽ (Željezničke prometne djelatnosti): Privatizacija ili preuzimanje od strane Eurotunela.
– HAC (Hrvatske aerodromske kompanije): Privatizacija većine aerodroma (osim Zagreba i Splita).
– HRT: Preustroj u javno-privatni model (kao u Danskoj).
– Zašto?
– Ovi poduzeća troše milijarde, ali ne donose profit.
– Privatizacija bi omogućila bolju upravu i manju troškovnost.

Ako se ne učinije ništa, do 2030. Hrvatska će imati više zaposlenih u javnim poduzećima nego u cijeloj privredi.

—

Zaključak: Hrvatska je uhljebska država – ali još uvijek možemo promijeniti

Hrvatska danas izgleda kao država koja radi za sebe, a ne za građane. Svi ti brojke, svi ti uhljebi, sve te općine – sve to je rezultat političke neodgovornosti, korupcije i straha od promjena.

Ali ima i dobre vijesti: Promjene su moguće. Ako bi se:

✅ Ukinale županije (ušteda od 500 milijuna EUR godišnje),
✅ Objedinile općine (manje birokracije, bolje usluge),
✅ Reformirali mirovinski sustav (ne možemo se zaduživati za uhljebe),
✅ Privatizirali nepotrebne javne poduzeće (HŽ, HAC, HRT),

Hrvatska bi mogla postati efikasnija, konkurentska i održiva.

Ali to zahtijeva volju – a volja u Hrvatskoj danas nedostaje.

—

FAQ: Odgovori na najčešća pitanja o hrvatskoj birokratskoj “parazitskoj državi”

1. Zašto Hrvatska ima toliko općina?

Hrvatska ima 555 jedinica lokalne samouprave zbog postjugoslavenskog nasljeđa, političke korupcije i straha od gubitka utjecaja. Svaka općina želi ostati samostalna – pa čak i ako ima 10 stanovnika.

Primjer: Općina Donja Dubrava (1.200 stanovnika) ima više zaposlenih u administraciji nego cjelokupni Grad Koprivnica (oko 2.000 stanovnika).

—

2. Kako bi se moglo smanjiti broj zaposlenih u javnom sektoru?

Najbrži način je ukidanje županija i objedinjavanje općina. Također, reformiranje mirovinskog sustava i privatizacija nepotrebnih javnih poduzeća bi smanjilo broj uhljeba.

Primjer: Ukinuće županija bi uštedilo ~500 milijuna EUR godišnje.

—

3. Zašto se ništa ne mijenja?

Zato što politička elite imaju interes da se ništa ne mijenja. Svaka općina, svaka županija, svaki uhljeb – to su izvori plaća, utjecaja i političkih karijera.

Rezultat: Hrvatska je postala država gdje se “radije plaća za nešto što ne radi” nego što se mijenja.

—

4. Kako bi se mogao poboljšati mirovinski sustav?

Mirovinski sustav bi se mogao poboljšati povišenjem radne starosti, uvođenjem većeg doprinosa umirovljenika i zadržavanjem plaća za neaktivne zaposlenike.

Trenutni mirovinski omjer (1,38:1) znači kolaps u 10-15 godina.

—

5. Što bi se dogodilo ako se ne učinije ništa?

Ako se ništa ne učinije, do 2030. godine Hrvatska će imati:
✔ Više zaposlenih u javnom sektoru nego stanovnika u radnoj dobi.
✔ Mirovinski sustav koji će kolapsirati.
✔ Demografski kolaps – manje od 3 milijuna stanovnika do 2050.
✔ Ekonomiju koja će se raspadati jer se sve resurse troši na održavanje uhljeba.

Hrvatska će postati država uhljeba – a ne država građana.

—