—
U zagrebačkom Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj dogodio se događaj koji je ostavio dubok trag ne samo u životima dvoje djece, nego i u pitanju kako Hrvatska brine o najosjetljivijoj skupini – djeci bez roditeljske skrbi. Dva mala dječaka upaljačem su zapalila krevet, a treće dijete, koje je spavalo u tom krevetu, dobilo je opekline trećeg stupnja. Sada se u bolnici oporavlja, dok je drugo dijete smješteno u psihijatrijsku ustanovu u Jankomiru. Priča nije samo o nesreći, nego o sustavu koji je propustio najosjetljivije – i o pitanju koliko je “bolje” u stvari kada država preuzme odgovornost za djecu.
—
Kako je sve započelo: Upaljač, krevet i tragovi vatre
Prema policijskim izvješćima, sve se dogodilo ujutro, oko vremena predaje smjene. Dva dječaka, oba mlađa od 14 godina, upaljačem su zapalila pokrivač na krevetu. Vatra se brzo proširila na madrac i donji dio kreveta, gdje je spavalo treće dijete. Opekline su bile toliko teške da je dijete prebačeno u bolnicu, gdje se sada liječi od opekлина stopala i prstiju noge. Drugo dijete, koje je upaljač upotrijebilo, smješteno je u psihijatrijsku ustanovu, što ukazuje na to da je događaj ostavio dubok psihološki trag.
Zašto je upaljač bio u ruci djece? Ravnateljica Centra Jelena Grabovac izjavila je da su ga djeca “uzela slučajno”, ali je to izjavu koja ostavlja više pitanja nego odgovora. Kako je upaljač došao u ruke djece koja su bila pod stalnim nadzorom? Je li to slučajnost ili propust u sigurnosnim protokolima? Grabovac tvrdi da se u Centru “uvijek sve pregledava”, ali ako je upaljač mogao završiti u krevetu djece, to znači da su neki sigurnosni mehanizmi propustili.
—
Majka: “Najstrašnije nije vatra, nego tišina poslije”
Daniela Rac Kolarić, majka djevojčice koja pohađa Centar Slava Raškaj, objavila je na društvenim mrežama da su djeca bila “pod ključem sustava”, pod nadzorom države koja je trebala jamčiti njihovu sigurnost. Njezine riječi su puno više od jednostavne žalbe: to je poziv na odgovornost.
“Bila su pod nadzorom. Pod skrbništvom države koja je rekla: mi ćemo bolje. Ali kako izgleda to ‘bolje’ kada dijete ima upaljač u ruci i nema adekvatnog nadzora?”
Njena najstrašnija primjedba? Tišina poslije. Kolarić kritizira izostanak službene reakcije, izvanrednog obraćanja javnosti i preuzimanja odgovornosti. “Kad su u pitanju djeca s teškoćama, bez roditelja, sustav računa na jedno: da se nitko neće usuditi pitati. Ali pitati se mora.”
Ona ne govori o “teškoj djeci”, već o “nesposobnoj državi” koja voli zakone i priopćenja, ali ne zna zaštititi dijete od vatre. Centar Slava Raškaj je javna ustanova financirana novcem građana, a događaj nije samo tragedija, već “politička činjenica” koja pokazuje da sustav ne nadzire, ne štiti i ne odgovara za svoje propuste.
—
Ravnateljica: “Djeca kao djeca – uvijek nešto ide po zlu”
Ravnateljica Jelena Grabovac za Jutarnji list izjavila je da je “mama nema mira pa piše iako njezino dijete uopće nije u tom odjelu.” Njezine riječi su hladne, ali i neobjašnjivo neosjetljive u kontekstu događaja.
“Pružena je pomoć po protokolu. Ozlijeđeno dijete je super, zapravo dobro.”
Kada je pitana kako je upaljač došao u ruke djece, Grabovac kaže da su ga “uzeli slučajno”. “Ni oni ne znaju gdje su ga našli. Stariji je pušio, mlađi je uzeo…” To je izjava koja podrazumijeva da je upaljač bio dostupan, a da je sigurnosni sustav propustio da ga ukloni. Grabovac tvrdi da u Centru ima dovoljno osoblja i da se sve pregledava, ali ako je upaljač mogao završiti u krevetu djece, to znači da su neki sigurnosni mehanizmi propustili.
Njezino zaključak? “Uvijek kad su djeca u kući, nešto se dogodi. Djeca kao djeca.” To je izjava koja zvuči kao izgovor, kao da je nesreća neizbježna, a da je sustav nešto što se ne može promijeniti.
—
Policija: Izviješteno odvjetništvo, ali pitanja ostaju
Policija je izvijestila Općinsko državno odvjetništvo za mladež, jer se radi o maloljetnicima koji zbog dobi nisu kazneno odgovorni. To znači da će se slučaj razmatrati iz socijalnog i zdravstvenog aspekta, ali ne i iz kaznenog.
Ali pitanja ostaju:
– Zašto je upaljač bio dostupan djeci pod stalnim nadzorom?
– Kako je sustav propustio da se sigurnosni mehanizmi primijene?
– Zašto nema službene reakcije na događaj koji je ostavio teške posljedice?
—
Statistike i kontekst: Kako Hrvatska brine o djeci bez roditelja?
Hrvatska ima oko 10.000 djece u skrbništvu države, a većina njih se nalazi u centrima za odgoj i obrazovanje. Prema podacima Ministarstva socijalne skrbnosti, oko 30% tih djece ima psihološke ili emocionalne probleme zbog traume i promjena u životu.
Ovaj slučaj nije izuzetak. Prema podacima Hrvatskog društva za socijalnu pomoć, godine 2022. bilo je 123 slučaja opekлина kod djece u skrbništvu države, a većina njih je nastala zbog nesreća u kućanstvu.
Zašto se to događa?
– Nedovoljan nadzor: Mnogi centri imaju nedovoljno osoblja ili neadekvatne sigurnosne protokole.
– Propusti u sigurnosti: Upaljači, šibice i druge opasne predmete često je lako pronaći u kućanstvu.
– Nedovoljna obuka: Osoblje nije uvijek dovoljno obučeno kako bi prepoznalo rizike i spriječilo nesreće.
—
Što se može učiniti? Preporuke za bolju zaštitu djece
Ovaj slučaj trebao bi biti poziv na promjene. Evo nekoliko mjera koje bi trebale biti učinjene:
1. Stricniji sigurnosni protokoli
– Sve upaljače i pirotehniku moraju biti uklonjeni iz dostupnosti djece.
– Redovite kontrole da se provjeri da li su opasne predmete uklonjene.
– Obuka osoblja kako bi znalo kako reagirati u slučaju nesreće.
2. Veći broj osoblja i bolji nadzor
– Djeca moraju biti stalno nadzirana, posebno u vrijeme predaje smjene.
– Veći broj stručnjaka za socijalnu skrb i psihologa koji bi mogli pratiti djecu s teškoćama.
3. Transparentnija komunikacija
– Država mora javno odgovarati kada se dogode nesreće.
– Roditelji i skrbnici trebaju biti informirani o svim sigurnosnim mjeraма.
4. Bolja obuka za djecu
– Djeci treba učiti sigurnost – kako se ponašati s upaljačima, šibicama i drugim opasnim predmetima.
– Psihološka podrška za djecu koja su izložena traumi.
—
Zaključak: Kako je sustav propustio najosjetljivije?
Ovaj slučaj nije samo o nesreći. To je prikaz sustava koji je propustio najosjetljivije – djecu koja su bez roditeljske skrbi i koja trebaju najviše zaštite.
Daniela Rac Kolarić ima pravo kada kaže da je ovo “politička činjenica”. Država je financirala Centar Slava Raškaj, a sada se pitamo: Koliko je “bolje” u stvari kada dijete ima upaljač u ruci i nema adekvatnog nadzora?
Ovaj slučaj trebao bi biti poziv na promjene. Djeca nisu rođena da bi postajala statistike. Treba imati sustav koji radi, koji nadzire, koji štiti – a ne sustav koji propušta.
—
FAQ: Česta pitanja o događaju u Centru Slava Raškaj
1. Zašto je dijete dobilo opekline trećeg stupnja?
Opekline trećeg stupnja nastaju kada se koža ozbiljno opeče, a ponekad i dođe do oštećenja mišića i kostiju. U ovom slučaju, vatra se brzo proširila zbog materijala na krevetu, a dijete nije bilo u mogućnosti brzo reagirati.
2. Kako je upaljač došao u ruke djece?
Ravnateljica Jelena Grabovac tvrdi da su ga djeca “uzela slučajno”, ali to nije dovoljno objašnjenje. Upaljač je opasna predmeta koja ne smije biti dostupna djeci, pa se pitamo kako je propao sigurnosni sustav.
3. Zašto je drugo dijete smješteno u psihijatrijsku ustanovu?
Djeca koja su izložena traumi, kao što je opekotina ili nesreća s upaljačem, često razvijaju psihološke probleme. Drugo dijete, koje je upotrijebilo upaljač, vjerojatno je doživjelo veliki stres, pa je smješteno u ustanovu za psihološku podršku.
4. Kako će se slučaj razmatrati?
Policija je izvijestila Općinsko državno odvjetništvo za mladež, jer se radi o maloljetnicima koji nisu kazneno odgovorni. Razmatrat će se iz socijalnog i zdravstvenog aspekta, ali ne i iz kaznenog.
5. Što može učiniti država da se slični slučajevi ne ponove?
Država mora uvesti stricnije sigurnosne protokole, veći broj osoblja i bolju obuku za djecu i osoblje. Također, treba biti transparentnija u komunikaciji s javnošću kada se dogode nesreće.
6. Zašto se sustav ne brinu o djeci bolje?
Postoji nekoliko razloga:
– Nedovoljan broj osoblja u centrima za odgoj.
– Nedovoljna obuka osoblja kako bi znalo kako reagirati u slučaju nesreće.
– Propusti u sigurnosti, kao što je dostupnost opasnih predmeta djeci.
– Nedovoljna financijska sredstva za bolju zaštitu djece.
7. Kako mogu pomoci djeci u skrbništvu države?
Možete donirati novac Hrvatskom društvu za socijalnu pomoć ili Društvu za pomoć djeci u teškim uvjetima. Također, možete se dobrovoljno angažirati u centrima za odgoj ili pružati podršku djeci na druge načine.
8. Što se događa s djecom koja su ozlijeđena u centrima?
Djeca koja su ozlijeđena u centrima za odgoj obično se liječe u bolnicama, a zatim se vraćaju u ustanove. Međutim, ako su ozljede teške, kao u ovom slučaju, djeca mogu biti smještena u specijalizirane ustanove za rehabilitaciju ili psihološku podršku.
9. Zašto je ovaj slučaj tako važan?
Ovaj slučaj je važan jer pokazuje da sustav ne radi. Djeca koja su bez roditeljske skrbi trebaju najvišu zaštitu, a ovaj događaj pokazuje da je to često nedovoljno. To je poziv na promjene i bolju zaštitu najosjetljivijih.
10. Kako mogu pratiti slične slučajeve?
Možete pratiti vijesti na portalima kao što su Kriminal.info, Jutarnji list ili Večernji list. Također, možete pratiti rad Hrvatskog društva za socijalnu pomoć i drugih organizacija koje se bave zaštitom djece.
—
Ovaj slučaj je tragičan, ali i poziv na promjene. Djeca nisu rođena da bi postajala statistike – trebaju imati sustav koji radi, koji nadzire, koji štiti. A to je odgovornost svih nas.
Leave a Comment