Uvod
Svakodnevno svjedočimo situacijama koje bi nas trebale potaknuti na razmišljanje o našem sustavu, društvenoj odgovornosti i funkcionalnosti institucija. U zemlji gdje se često čuje kako ljudi zazivaju pomoć policije, komunalnih redara ili drugih službi, postavlja se pitanje – je li zaista uvijek dobro i potrebno zvati instutucije ili se ponekad odgovornost ipak nalazi među nama? Ovaj fenomen, poznat kao “zvat policiju”, često je predmet žestokih rasprava, a nažalost, baš ta praksa nerijetko izaziva osudu i podsmijeh. U nastavku ćemo razmotriti zašto se kod nas često vidi taj mentalitet, što sve znači stvarno jesti “babarogu” i kada je baš najbolje koristiti službene službe, a kada je pametnije riješiti stvari na vlastitu ruku.
Zašto je gotovo pravilo zvati policiju ili druge službe?
Realni problemi i hrvatska birokracija
Svaki dan u hrvatskoj svakodnevici, situacije koje bi mogle biti riješene spontano i uz dogovor, često eskaliraju do razine da je potrebno uključiti službene institucije. Nije tajna da je sustav često preopterećen, a komunalni redari ili policija preopterećeni zahtjevima građana. Kad se dogodi neki problem – od bučnih susjeda, preko parkiranja preko cijelog nogostupa, do zabrinutosti zbog sigurnosti svoje obitelji – odmah se diže ruka i zvoni na policijska vrata. No, često te reakcije imaju razne posljedice, uključujući i sarkastične komentare o „babarogama“ koji zovu sve i svašta. Zašto je to tako?
Kultura prijavljivanja i oslanjanja na državne institucije
Nije tajna da se u nas u vlastitom okruženju često suočavamo s osjećajem nemoći ili nepoverenja u sustav. Kad naš glas i žalbe padaju na gluhe uši, automatski posežemo za pozivom policije ili komunalnom službom, misleći da će to riješiti problem. No, često to završava s neovlaštenim reakcijama ili čak stereotipnim shvaćanjem da je građanin „zavjerenik“ ili „babaroga“, ako želi čuti svoje pravo i zaštititi svoj mir. U tom kontekstu, često se stvara dojam da je poslužiti se službom sličan prekršaju, a ne običaj normalnog društvenog ponašanja.
Primjeri svakodnevnih situacija i njihova percepcija
Bombaši na ulici ili buka iz susjedstva
Primjerice, imate situaciju da nekolicina mladića svake večeri baca petarde i detonacije koje u gradu odjekuju do kasno u noć. Kad zovete policiju, često dobijete odgovor: „Ma pusti, neka se oni izvesele.“ I tako nekoliko tjedana, dok se ne dosadi. Ili, imate susjede koji svakodnevno vrište ili vječno laju psi, a vi osjećate kao da živite u haosu. Tada se reakcija često svodi na očekivanje da će netko drugi riješiti problem – u tom slučaju policija, komunalni redar ili veterinarska služba. Međutim, što se događa kad se ti standardni kanali koriste prečesto ili u pogrešno vrijeme?
Parking i devastacija javnih prostora
Još jedan čest problem jest parkiranje koje narušava sigurnost ili stvara probleme drugim sudionicima u prometu. Kad se netko parkira tako da blokira pristup ili doprinese dezorganizaciji na cesti, reakcija je najčešće poziv na policiju ili komunalnu službu. No, u praksi se često dogodi da nitko zapravo ne želi ili ne može učiniti ništa, osim što se žalimo na sve prisutne probleme. Zašto je odgovor uvijek – zvati službu, a gotovo nikada pokušati riješiti problem vlastitim angažmanom?
Koje su posljedice takvog mentaliteta?
Pasivnost i gubitak inicijative
S obzirom na to da se često zato zove službena pomoć, stvara se osjećaj da je sve u rukama drugih. To dovodi do toga da ljudi gube sposobnost da sami rješavaju probleme ili se bore za svoj mir i sigurnost. Umjesto da djeluju u granicama zakona i zakonski pomažu zajednici, mnogi se jednostavno prebace na tipkanje ili priključivanje na policiju. Takav pasivni mentalitet, uz dodatnu dozu frustracije, čini nas ovisnima o institucijama, umjesto da razvijamo vlastitu inicijativu.
Preopterećenost sustava i nepotrebni sukobi
Problem je što takva praksa često dovodi do preopterećenosti sustava. Ako svatko zove Policiju zbog svakog glasa susjeda ili svako parkiranje, stanje u sustavu dodatno se pogoršava. U tom slučaju, resursi se rasipaju na stvari koje bi se mogle riješiti na lokalnoj razini ili putem jednostavnih dogovora. U isto vrijeme, policija ili komunalni redari često se osjećaju kao da su njihova jedina zadaća rješavanje “sitnih” problema, umjesto fokusiranja na ozbiljne izazove sigurnosti ili reda.
Zašto je važno mijenjati mentalitet
Razvoj odgovornosti i samostalnosti
U svakom društvu, pa tako i u Hrvatskoj, ključni je razvoj osjećaja odgovornosti kod svakog pojedinca. Umjesto da stalno zvonimo i molimo za ruku, trebalo bi razvijati kulturu samostalnog rješavanja problema i aktivnog društvenog angažmana. Takav pogled na svijet mogao bi smanjiti pretjeranu ovisnost o državnim institucijama i potaknuti solidarni suživot u zajednici.
Učinkovitost i ušteda resursa
Često zvanje službi za svako maleno, uobičajeno pitanje troši ne samo financijske resurse već i vrijeme ključnih službi. To može dovesti do odlaganja intervencija u hitnim slučajevima ili činjenice da neki problemi nikada ne dobiju pravi odgovor. Mijenjanjem mentaliteta i jačanjem lokalnih inicijativa, možemo poboljšati ukupnu efikasnost društva i smanjiti troškove.
Zaključak
Kada je potrebno zvati službe? Naravno, postoje situacije u kojima je to apsolutno nužno – od prijetnji osobnoj sigurnosti, kaznenih djela, prirodnih katastrofa do ozbiljnih narušavanja reda. Međutim, u mnogim slučajevima, takozvani “zvat policiju” postao je zapravo izraz naše kolektivne pasivnosti i gubljenja odgovornosti. Pokušajmo promijeniti taj mentalitet i razviti osjećaj da smo mi prvi i najvažniji čuvari vlastitog prostora. Kroz odgovorno ponašanje i stvaranje zajedničkog osjećaja zajedništva možemo napraviti korak prema sigurnijem i uređenijem društvu, bez stalnog oslanjanja na službene institucije koji često postaju zaštitno lice neaktivnosti.
FAQ – Često postavljana pitanja
Je li uvijek potrebno pozvati policiju?
Nije. Policija je zadužena za ozbiljne prijetnje i kaznena djela. Za svakodnevne probleme poput bučnih susjeda ili nepropisnog parkiranja, preporučljivo je najprije pokušati riješiti situaciju mirnim putem ili uključivanjem lokalnih inicijativa.
Kada je najpametnije zvati komunalnu službu?
U situacijama kada postoje problemi s odlaganjem smeća, nepropisnim parkiranjem, vandalizmom ili divljomgradnjom. Oni su osposobljeni reagirati i sanirati takve incidente.
Kako razviti lokalnu zajednicu i smanjiti ovisnost o institucijama?
Potrebno je poticati građane na sudjelovanje kroz razne forme volonterizma, gradske inicijative i edukaciju o zakonima i pravima. Uključivanjem u lokalne odvjetničke i održive projekte, možemo izgraditi snažnu i odgovornu zajednicu.
Koliko je često realno očekivati da će službe brzo reagirati?
Ovisi od slučaja do slučaja. Za hitne slučajeve, reakcija bi trebala biti u roku od nekoliko minuta ili sati, dok u manje hitnim slučajevima to može potrajati danima, pa čak i tjednima. U svakom slučaju, česta je pojava da građani osjećaju frustraciju zbog sporosti ili neefikasnosti.
Koje su prednosti i mane stalnog zvanja službi?
- Prednosti: brzo rješavanje problema, zaštita prava i sigurnosti, pravna sigurnost.
- Mane: preopterećenost sustava, gubitak samostalnosti, nepotrebno trošenje resursa, pasivnost građana.
Summary
Svaki od nas može i treba preuzeti odgovornost za svoj prostor i zajednicu. Umjesto da stalno zvonimo i tražimo pomoć iz inozemstva, kompetentno i odgovorno djelovanje mogu napraviti veliku razliku. Nakon svega, važno je shvatiti da, koliko god birokracija i sustav imali svojih problema, mi smo prvi i najvažniji čuvari svoje sigurnosti i reda – i ne treba se bojati uzeti stvar u svoje ruke.
Leave a Comment