U zadnjim tjednima izbor ružičastih prioriteta u logistici postao je gorući problem kojim se bave prijevoznici iz Srbije i Bosne i Hercegovine. Novi sustav ulaska u schengenski prostor, te promjena u pravilima boravka na području EU, postavljaju tvrd zahtjev da vozači i njihove tvrtke ponovno preispitaju način rada. Ako se situacija hitno ne riješi, prijete potpunom blokadom graničnih prijelaza prema Hrvatskoj, upozoravaju prijevoznici i njihova udruga. Koje su točno kočnice, koje posljedice očekuju gospodarstvo i građane, te što se može očekivati u narednim mjesecima, istražujemo u nastavku.
Što je izazvalo ovom trenutku eksploziju tenzija?
Problem nije samo u jednom dokumentu ili pravilniku; radi se o složenom presjeku pravnog okvira, geografskih kretanja i realnog djelovanja u svakodnevnom radu prijevoznika. Prema novim pravilima, profesionalni vozači više ne mogu računati na načine rada poput ranijih 90 dana boravka u okviru 180 dana. Danas, kada su Schengen granice vrlo prisutne na mnogim tranzitnim mrežama, pragovi su prilagođeni kolika je stvarna putanja unutar europskog prostora. Pošiljke, vremenski rokovi, i regije koje su prije bile područje drukčije administrativne kontrole postaju jednako dijelom jedinstvenog tržišta, što stvara novi teret za logističke operacije.
Koje su to konkretne promjene u pravilima boravka i rada?
Ključna tvrdnja jest da se broj mjesečnih radnih dana za vozače smanjuje na 9–10 uz napomenu da to više nije izvodljivo s obzirom na geografsko širenje Schengena. U praksi to znači da profesionalni vozač ne može duže izdržavati tempo prevoza bez predugeg zadržavanja na granicama ili bez prekoračenja dopuštenog radnog vremena. Kritičari upozoravaju da svako skretanje prema drugim državama čak i na kratko radi putničkog prometa jednostavno ne daje dovoljno realnog radnog vremena za teretni transport. U Srbiji i BiH mnogi vozači ističu da je cijeli krug putovanja postao logistički kompliciraniji nego prije, posebno zbog povećanih kontrola i novog raspoređivanja vremena prijevoza.
Koliko je smjena u vremenu stvarnog rada smanjena i što to znači u praksi?
Izvorne procjene vozača i prijevoznika kažu da bi, uz nove uvjete, prosječni vozač mogao ostvariti tek oko 9 do 10 dana radnog vremena mjesečno, naspram znatno većih brojki ranije. Takav okvir rada na dugačkim relacijama znači da mnoge kompanije neće moći dovoljno ispuniti narudžbe ni zadržati postojeće vozni parkove. Ako se broj dana rada smanji, logističke rute postaju manje predvidljive, a prijevoznici se suočavaju s povećanim rizikom da gube ugovore, potrošače i konkurentsku prednost.
Koje su prijetnje konkretno najavljene i kako bi izgledale blokade?
Kako bi blokada graničnih prijelaza izgledala?
Prema nedavnom opisu situacije, prijevoznici najavljuju blokade terminala na graničnim prijelazima koji su najfrekventniji za teretni promet. To ne bi značilo potpun prekid prijevoza za putnički promet; radi se o usmjeravanju akcije na točke gdje su zastoje najizraženije i gdje su gubici najveći. Cilj je uzdrmati lanac opskrbe i naglasiti prioritet stalnog zadržavanja prijevoznika na domaćem terenu, kako bi se očuvao rad vozača i konkurentnost domaćih tvrtki. Uz to, naglašava se da materijalna i logistička opskrba široke potrošnje nema alternativu i da bi blokade mogle izazvati osjetan udar na industriju i gospodarstvo.
Koje bi posljedice to imalo za gospodarstvo?
Najizraženije bi posljedice bile za lanca opskrbe koje ovise o brzom i pouzdanom prijevozu roba. Ako tri ili četiri dana čekanja postanu pravilo na ulaznim i izlaznim dijelovima, mnoge kompanije prijete da će morati drugačije prilagoditi svoje operacije, a to može značiti povećanje troškova i promjene u prisutnosti robe na tržištu. Za potrošače to znači rizik od poskupljenja, zadržavanja određenih proizvoda na policama i sporijeg dotoka u potrošačku mrežu. U prijevodu: uzlazna linija cijena i usporavanje gospodarstva u segmentima logistike i maloprodaje.
Što stoji iza ovih zahtjeva i kako su reagirali različiti dionici?
Koga sve priča povezuje: vozači, prijevoznici i države
Vozači su često u središtu ovog konflikta jer su njihovo radno vrijeme i sigurnost na putovanju najviše pogođeni. Predsjednik Poslovnog udruženja Međunarodni transport Neđo Mandić ističe da su pokušaji upozoravanja na situaciju trajali mjesecima i da su njihovi upiti upućivani Europskoj komisiji i nadležnim tijelima u državama Schengena. Njegova poruka ukazuje na jasnu potrebu za ozbiljnim pristupom i brzim rješenjima jer su promjene u entitetu šire i imaju posljedice diljem sektora transporta.
Tri ključne točke koje Mandić i njegove kolege naglašavaju su: jedinstveni europski prostor zahtijeva jasne i održive uredbe, postojeće rute više nisu adekvatne za trenutnu razinu prometa, te bez podrške država i institucija, prijevoznici ne mogu osigurati kontinuitet rada na razini potrebnoj industriji. U tom okviru, prijevoznici smatraju da su pravila boravka 90/180 dana, koja su još uvijek prisutna u nekim trenutnim formulacijama, zastarjela za širenje Schengena i za današnji broj država članica.
Kako vlade i EU odgovaraju na tlake?
EU i nacionalne vlade pokušavaju pronaći rješenja koja bi zaštitila rad vozača i stabilnost opskrbe, a istovremeno očuvala sigurnost granica. Postoje diplomatski kanali i razgovori s različitim dionicima, ali do sada nije došlo do konačne i operativne odluke koja bi svim stranama omogućila predvidljiv razvoj događaja. U mnogim izjavama naglašava se važnost dijaloga, ali i realnost da promjene donose rizik od kratkoročnih poremećaja, koje treba minimalizirati kroz nadzor i koordinaciju na razini cijele EU. U ovoj fazi, stručnjaci naglašavaju da je nužno uspostaviti fleksibilna rješenja koja uzimaju u obzir različite situacije graničnih prijelaza i specifičnosti transportnog sektora.
Koje strategije mogu pomoći vozačima i prijevoznicima?
Različite opcije za preoblikovanje poslovanja
U svjetlu trenutnih izazova, mnogi prijevoznici razmišljaju o prilagodbi operativnih modela: diversifikacija ruta, povećanje angažmana s partnerima unutar EU, ili preraspodjela vozačkog kadra prema zemljama s različitim režimima. Neki razmatraju i mogućnost prelaska na stalni rad u državama s većim pristupom tržištu ili skori prelazak na boravište i rad u regijama gdje su procedure jednostavnije. Ipak, takve odluke donose značajne troškove i zahtijevaju dublju reorganizaciju poslovanja, ali s druge strane mogu osigurati veći sigurnosni okvir i stabilniju budućnost zaposlenika.
Koje bi alternativne opcije mogle ublažiti pad rada?
Strategije poput produbljivanja suradnje s domaćim dobavljačima i kupcima, unapređenja tehnoloških rješenja za pratljivost robe, te uspostave boljih logističkih planova mogu pomoći. Time se smanjuje vrijeme provedenog na granicama, ubrzavaju procedure i povećava ukupna učinkovitost. Važno je i transparentno informirati klijente o izazovima i rokovima, kako bi se izbjegla nadolijevanje goriva nepovoljnih očekivanja i poremećaja u potrošačkim lancima.
Kako i kada bi se moglo ovaj problem riješiti?
Prijedlozi i realistični rokovi
Najvažnije je uspostaviti kontaktne točke između prijevoznika, EU institucija i domaćih tijela. Ako dođe do konkretnih pomaka prije 15. siječnja, to bi moglo ublažiti pritisak i spriječiti najgore scenarije blokade. Zadržati potporu vozača i spriječiti odlazak radne snage u druge zemlje ključno je za stabilnost sektora. Sustavi koji bi pojednostavili administrativne procedure ili omogućili prilagodbu radnog vremena uz sigurnosne i zdravstvene standarde sigurno bi bili korisni, no trebaju se provesti uz pažljivo razmatranje rizika i zaštitu radnika.
Što Europa može učiniti sada?
EU može ubrzati dijalog s državama kandidatima i članicama, precizirati rokove i jasnije definisati okvir boravka i radnog vremena za vozače na razini cijelog Schengen područja. Daljnje olakšanje u pristupu carinskim i logističkim servisima, te uspostava zajedničkih mehanizama za rješavanje sporova, bili bi važni koraci ka stabilizaciji sektora. Paralelno, potrebno je ulagati u infrastrukturu graničnih prijelaza, digitalizaciju postupanih procesa i kvalitetnu komunikaciju s prijevoznicima kako bi se smanjila neizvjesnost i ubrzale procedure.
Vremenska crta događanja i kontekst za nadolazeće mjesece
U prošlim mjesecima, odnosi između prijevoznika i regulatora bili su pod velikim pritiskom. Sada, kada je vrijeme postavljeno na kritičnu točku, postoje očekivanja da će se na razini EU i nacionalnih vlada intenzivirati kronični dijalog koliko je to moguće. Gledano iz perspektive trgovine i logistike, važno je naglasiti da su blokade jedne strane rješenja koja izazivaju velike troškove, a s druge strane bez ozbiljnih reformi postoje rizici trajnog prekida. U kontekstu ovog teksta, važno je pratiti službene objave, brojke o stanju na granicama i moguće pomake u rokovima za nove pravne okvirne odredbe.
Zaključak: gdje to ostavlja sve nas?
Kriza oko novih pravila i prijetnji blokada kamionskog prometa jasno pokazuje koliko je logistika danas osjetljiva na promjene u pravilima boravka i prelaska granica. Vozači i prijevoznici s Balkana pronalaze se u situaciji gdje je njihova aktivnost usko povezana s europskim gospodarstvom, a njihova budućnost ovisi o brzom, jasnom i dosljednom odgovoru s najviših razina. Iako postoji jasna potreba za reformama i modernizacijom propisa, ne smije se zanemariti ni socijalni teret za radnike te zbroj ekonomskih posrtanja koja mogu uslijediti ako dođe do trenutnog kolapsa.
Ključna poruka je jasna: bez snažne koordinacije i brze implementacije održivih rješenja, rizik od kaosa i višestrukih zastoja u cijelom lancu opskrbe ostaje realan. Posljednji podaci i upozorenja upućuju na potrebu za hitnim dijalogom, uz jasno definirane rokove i realne mogućnosti za usklađivanje interesa svih stranaka, od vozača do potrošača i državnih institucija.
FAQ – najčešća pitanja korisnika
- Što točno pokreće ove blokade i kakvi su zahtjevi prijevoznika?
Najčešće se radi o kombinaciji novih pravila boravka u Schengen prostoru i prilagodbi rada po pitanju brojnih dana rada i dostupnosti radne snage. Vozači traže da se uz postojeća pravila uzmu u obzir geografske činjenice i realni tempo prijevoza, te da se u procedurama ne naruši njihov status i legitimnost rada.
- Zašto su vozači i prijevoznici posebno zabrinuti?
Zato što promjene bez odgovarajuće provedbe i podrške mogu dovesti do gubitka radnih mjesta, prelaska radne snage u druge zemlje i mogućeg kolapsa opskrbe. Smanjeni broj radnih dana znači manje mogućnosti za ispunjenje ključnih narudžbi i ugovora.
- Koji se rokovi spominju i što bi bilo ako se ne postigne dogovor?
Spominje se rok do 15. siječnja kao trenutak odluke ili jasnog okvira djelovanja. Ako se ne postigne dogovor, blokade bi mogle biti proširene na veće dijelove graničnog prelaza, što bi značajno utjecalo na logističke tokove i trgovinu.
- Kako bi se mogao minimizirati utjecaj na potrošače?
Prioritet treba biti očuvanje poretka u lancima opskrbe uz istovremeno sigurnosti na granicama. Digitalizacija i ubrzanje procedura, uz transparentne komunikacije s klijentima i javnošću, mogu pomoći u smanjenju zatezanja i zadržavanju cijena na prihvatljivom nivou.
- Koje bi alternative mogle pomoći vozačima?
Različite opcije: prilagodba ruta, rad sa partnerima unutar EU, ili prelazak zaposlenja u države s lakšim režimima rada. Dodatno, jačanje koordinacije između državnih institucija i prijevoznika može olakšati prelazak kroz granice i ubrzati administrativne procese.
- Koja su dugoročna očekivanja za sektor logistike?
Očekuje se da EU i države članice nastave s reformama koje bi osigurale uredan rad i sigurnost granica, uz ulaganja u infrastrukturu i tehnologiju. Idealno bi bilo postići rješenja koja uravnotežuju sigurnost, efikasnost i konkurentnost tržišta.
Ovaj članak služi kao pregled trenutne situacije i mogućih budućih scenarija. Za najnovije vijesti i službene podatke pratite objave relevantnih nadležnih institucija, kao i vijesti iz poslovnog sektora prijevoza i logistike. Ako imate dodatne informacije ili iskustva iz prakse, podijelite ih s nama kako bismo i dalje imali preciznu i korisnu sliku događaja na terenu.
Leave a Comment