U srcu jednog od najpoznatijih grobalja u Hrvatskoj, Mirogoja, leži dio povijesti koji i danas izaziva strasti, polemike i neizvjesnost. Memorijalno groblje vojnika oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske iz razdoblja 1941.–1945. godine predmet je žustrih javnih rasprava, zahtjeva za obnovom i pitanja o kulturi sjećanja. Unatoč predanim projektima i obećanjima, uređenje ovog groblja ostaje nerešena tema, a pozivi na “civilizacijski minimum” postaju sve glasniji. Kroz prizmu nedavnih izjava političkih predstavnika, analizu zakonskih okvira i društvenih reakcija, istražujemo zašto je ovo pitanje toliko osjetljivo i kako utječe na suvremeni hrvatski identitet.
Povijesni kontekst i značaj memorijalnog groblja
Memorijalno groblje na Mirogoju, posvećeno pripadnicima oružanih snaga NDH, dio je šire mreže vojnih grobalja koja podsjećaju na ratne žrtve i turbulencije Drugog svjetskog rata. Tijekom i nakon rata, ova groblja često su bila zanemarivana ili namjerno uništavana, što reflektira podjele koje su obilježile hrvatsku povijest. U razdoblju komunističke Jugoslavije, kult sjećanja bio je usmjeren isključivo na partizanske borce, dok su grobovi pripadnika drugih strana često bili predmet sustavnog ignoriranja ili čak uništavanja. Primjerice, brojna groblja diljem Hrvatske, uključujući ona na Mirogoju, preorana su ili ostavljena da propadaju, što je ostavilo trajne emocionalne i kulturne posljedice.
Suvremena Hrvatska, nastala kroz Domovinski rat 1990-ih, suočava se s izazovom pomirenja s ovom kompleksnom baštinom. S jedne strane, postoji želja za poštovanjem svih žrtava, bez obzira na povijesne okolnosti, a s druge, strah od revizionizma ili glorifikacije kontroverznih režima. Memorijalno groblje na Mirogoju simbolizira tu napetost: ono predstavlja mjesto koje zahtijeva dostojanstven tretman, ali i podsjeca na duboke društvene rascjepe.
Primjeri zanemarivanja i preoravanja grobalja
Tijekom druge polovice 20. stoljeća, dokumentirani su slučajevi namjernog uništavanja grobalja pripadnika NDH. Na primjer, na području Like i drugih regija, grobovi su često bili preorani ili prekriveni, a spomen-obilježja uklonjena kako bi se izbrisalo sjećanje na one koji nisu bili dio pobjedničke narative. Na Mirogoju, iako groblje nije potpuno uništeno, dugo je bilo zapušteno, s natpisima koji su blijedjeli ili nestajali, a uređenje je ostalo minimalno. Ovo nije samo pitanje fizičkog stanja, već i psihološkog utjecaja na obitelji preminulih, koje su decenijama tražile priznanje i poštovanje.
Trenutno stanje i zahtjevi za uređenjem
U novije vrijeme, posebno nakon 2021. godine kada je predan idejni projekt za obnovu, oživjeli su zahtjevi za hitnim uređenjem memorijalnog groblja. Domovinski pokret Grada Zagreba, preko svog predsjedništva i zastupnika kao što je Vedran Černy, istaknuo je da je riječ o “civilizacijskom minimumu” – osnovnom poštovanju prema mrtvima koje bi trebalo biti iznad ideoloških podjela. Černy je naglasio kako moderna Hrvatska gradi identitet na pomirbi, ukazujući na to da i ustaški i partizanski grobovi zaslužuju jednaku brigu.
Međutim, unatoč predanim planovima, napredak je zastao. Nakon 2021., nije poduzeto gotovo ništa: nema radova, objašnjenja ili jasne vremenske strategije. Ovo zastoji izaziva frustraciju, posebno među onima koji vide uređenje groblja kao korak ka većem društvenom pomirenju. Primjerice, u usporedbi s drugim memorijalnim lokacijama u Hrvatskoj koje su uredene ili obnovljene, ovo groblje ostaje u sjeni, što potkrepljuje osjećaj nejednakog tretmana.
Zakonski okviri i prepreke
Prema hrvatskom zakonodavstvu, vojn groblja trebaju biti obilježena na način koji ne vrijeđa druge, s jasnim natpisima koji ukazuju na imena, datume rođenja i smrti, ali bez simbola koji mogu izazvati kontroverze. Vlatka Vukelić iz Domovinskog pokreta istaknula je da se zahtijeva “povratak skrbi nad vojnim grobljima u zakonske okvire”, što podrazumijeva uklanjanje oznaka poput onih HOS-a, domobrana ili ustaša ako se smatraju uvredljivim, ali s obveznim isticanjem statusa “poginulog hrvatskog vojnika”.
Ovo stvara praktične izazove: kako uravnotežiti poštovanje prema žrtvama s osjetljivošću prema žrtvama drugih strana? Na primjer, neki gradani i udruge protive se bilo kakvom obilježavanju koji bi implicirao pozitivnu reinterpretaciju NDH, dok drugi inzistiraju na humanom tretmanu svakog groba. Ova tenzija otežava donošenje jedinstvenih odluka i provođenje projekata, što doprinosi dugotrajnoj neizvjesnosti.
Utjecaj na društvo i kultur sjećanja
Rasprava o memorijalnom groblju na Mirogoju nije izolirani slučaj; ona je dio šireg društvenog dijaloga o tome kako Hrvatska treba nositi se s višestrukim, katkad sukobljenim, sjećanjima na Drugi svjetski rat. S jedne strane, postoji snažan naglasak na žrtvama komunističkog režima i potrebi za rehabilitacijom onih koji su bili marginalizirani, a s druge, brig da bi revizionizam mogao potkopati antifašističke vrijednosti na kojima se temelji suvremena država.
Ova dinamika ima direktan utjecaj na javno mnijenje. Ankete pokazuju da se Hrvati podijeljeni osjećaju po ovom pitanju: neki zagovaraju potpunu obnovu groblja kao znak pomirenja, dok drugi to vide kao prijetnju jedinstvu. Primjerice, u nekim lokalnim zajednicama, slični projekti izazvali su prosvjede ili podjele, što ukazuje na to da rješenje za Mirogoj zahtijeva pažljiv, konsenzusni pristup.
Statistike i temporalni kontekst
Prema podacima povijesnih arhiva, procjenjuje se da na memorijalnom groblju na Mirogoju leži nekoliko stotina vojnika iz razdoblja 1941.–1945., iako točan broj ostaje nepotpun zbog decenija zanemarivanja. U usporedbi s drugim europskim zemljama, Hrvatska je relativno spora u rješavanju ovakvih pitanja; na primjer, Njemačka je intenzivno radila na obilježavanju svih žrtava rata, uključujući one s kontroverznom prošlošću, kroz projekte koji naglašavaju edukaciju i pomirenje.
U Hrvatskoj, zakonski okviri poput Zakona o pravima branitelja iz Domovinskog rata i drugih propisa nude smjernice, ali nedostaje dosljedna primjena. U posljednjih nekoliko godina, porast nacionalne svijesti o ljudskim pravima i pravu na sjećanje pojačao je pritisak na vlasti da djeluju, ali političke promjene i društvene tenzije usporavaju napredak.
Prednosti i nedostaci uređenja groblja
Uređenje memorijalnog groblja na Mirogoju nosi i pozitivne i negativne aspekte, ovisno o perspektivi. S jedne strane, prednosti uključuju:
- Pomirenje i liječenje: Dostojanstveno obilježavanje grobova može pomoći u zacjeljivanju ranova prošlosti, posebno za obitelji preminulih koji su decenijama čekali priznanje.
- Kulturni napredak: To bi signaliziralo zrelost hrvatskog društva u suočavanju s kompleksnom poviješću, slijedeći primjere zemalja koje su uspješno integrirale višestruka sjećanja.
- Očuvanje povijesti: Groblje bi služilo kao edukativno mjesto, pružajući uvid u ratne periode bez glorifikacije ili demonizacije.
S druge strane, nedostaci i izazovi uključuju:
- Rizik od revizionizma: Ako se ne pažljivo upravlja, uređenje može biti protumačeno kao preispitivanje antifašističkih vrijednosti, što bi izazvalo otpor dijelova javnosti.
- Financijski i administrativni teret: Obnova zahtijeva značajna sredstva i koordinaciju, što može biti izazovno u uvjetima drugih gradskih prioriteta.
- Društvene podjele: Moguće je da bi aktivnosti oko groblja produbile postojeće podjele, umjesto da ih smanje, ako se ne pristupi s dovoljno osjetljivosti.
Zaključak: Put prema naprijed
Memorijalno groblje na Mirogoju ostaje test za hrvatsku sposobnost suočavanja s prošlošću i izgradnje inkluzivne budućnosti. Kao što ističu predstavnici poput Vedrana Černyja, riječ je o više od ideologije – to je pitanje osnovnog humaniteta i poštovanja prema svim žrtvama. Zahtjev za uređenjem groblja nije poziv na povijesni revizionizam, već na civilizacijski minimum koji bi trebao biti dostupan svima.
Rješenje leži u pažljivoj ravnoteži: poštivanju zakonskih okvira, uključivanju svih relevantnih strana u dijalog, i educiranju javnosti o važnosti sjećanja bez podjela. Ako Zagreb i šire hrvatske vlasti poduzmu odlučne korake, ovo groblje može postati simbol pomirenja, a ne izvor sukoba. Kroz transparentnost, dosljednost i poštovanje, Hrvatska može pokazati da je spremna nositi se s najtežim poglavljima svoje povijesti.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što je memorijalno groblje na Mirogoju i zašto je važno?
Memorijalno groblje na Mirogoju posvećeno je pripadnicima oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata. Važno je jer predstavlja dio hrvatske povijesti i mjesto ko zahtijeva poštovanje prema svim žrtvama, bez obzira na povijesne okolnosti, promičući pomirenje i kulturu sjećanja.
Koji su glavni izazovi u uređenju ovog groblja?
Glavni izazovi uključuju osjetljivu povijesnu baštinu koja može izazvati društvene podjele, nedostatak jasnih zakonskih smjernica za obilježavanje, financijska ograničenja, te političke nesuglasice oko toga kako uravnotežiti poštovanje prema žrtvama s osjetljivošću prema žrtvama drugih strana.
Kako se ovo groblje uspoređuje s drugim sličnim lokacijama u Europi?
U usporedbi s zemljama poput Njemačke, koje su intenzivno radile na obilježavanju svih žrtava rata, Hrvatska je sporija u rješavanju ovakvih pitanja. Europski primjeri često naglašavaju edukaciju i pomirenje, dok Hrvatska još uvijek gradi konsenzus oko pristupa.
Što građani i udruge mogu učiniti da potaknu rješenje?
Građani i udruge mogu sudjelovati u javnim raspravama, podržavati inicijative za dijalog, te pritisnuti lokalne i nacionalne vlasti da djeluju transparentno. Edukacija i međusobno poštovanje ključni su za postizanje trajnog rješenja.
Leave a Comment