U srcu Hrvatske, u jednom zagrebačkom naselju, odvijala se tiha noć mora koja je kulminirala na Valentinovo 2024. godine, ostavljajući duboke posljedice na živote svih uključenih. Ovaj slučaj sustavnog vršnjačkog nasilja, rasvijetljen pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, otkriva mračnu stranu adolescencije gdje su prijetnje, fizički napadi i psihološko mučenje postali svakodnevnica za dvoje učenika. Kroz detaljnu analizu sudskog postupka, iskaza svjedoka i psihosocijalnih aspekata, istražit ćemo kako je došlo do ovih događaja, što ih je potaknulo, te kakve su mjere poduzete kako bi se spriječile slične situacije u budućnosti. Razumijevanje ovakvih incidenata ključno je za razvoj boljih preventivnih mehanizama u obrazovnom sustavu i šire zajednice.
Kontekst slučaja i sudski postupak
Sljepi slučajevi nasilja među mladima često ostaju skriveni iza šutnje žrtava i straha od osvete, no ovaj primjer iz središnje Hrvatske isplivao je na površinu zahvaljujući hrabrosti jedne obitelji. Sudsko vijeće Odjela za mladež sastalo se početkom 2024. kako bi razmotrilo optužbe protiv dvojice 16-godišnjaka, optuženih za dugotrajno maltretiranje svojih vršnjaka. Postupak je pokazao kako se nasilje odvijalo mjesecima, unatoč tome što nije bilo prijavljeno školskim vlastima, što ukazuje na propuste u komunikaciji između učenika, roditelja i edukativnih ustanova.
Optuženi su, na temelju priznanja krivnje, osuđeni na odgojnu mjeru uključivanja u psihosocijalni tretman u trajanju do jedne godine, bez obveze snosenja sudskih troškova. Ova odluka, iako blaža od mogućih kaznenih mjera, usmjerena je na resocijalizaciju i prevenciju budućeg nasilničkog ponašanja, što je u skladu s hrvatskim zakonodavstvom koje predviđa rehabilitaciju umjesto kažnjavanja za maloljetnike. Statistički podaci iz 2023. godine pokazuju da se slični slučajevi u Hrvatskoj povećavaju za otprilike 5% godišnje, naglašavajući potrebu za hitnim intervencijama.
Detalji optužbe i priznanje krivnje
Prema optužnici, nasilničko ponašanje trajalo je od 7. siječnja do 11. veljače 2024., uključujući svakodnevno ponižavanje tijekom školskih odmora. Jedan od optuženih nosio je nož u školu, koristeći ga za prijetnje, dok je drugi snimao incidente mobitelom, stvarajući digitalni trag nasilja. Tijekom suđenja, optuženi su izrazili kajanje, ali i istaknuli da su se osjećali provocirano ranijim vrijeđanjem od strane žrtava, što ukazuje na ciklus osvete među adolescentima. Ova dinamika podsjeća na slučajeve iz drugih europskih zemalja, gdje psihološki faktori poput niskog samopoštovanja i potrebe za dominacijom često potiču nasilje.
Psihološki i socijalni aspekti nasilja među mladima
Vršnjačko nasilje nije samo fizički čin; to je složen fenomen ukorijenjen u društvenim dinamikama, obiteljskim okolinama i individualnim psihološkim stanjima. U ovom slučaju, jedan od optuženih naveo je da su njegovi roditelji bili “razočarani” njegovim ponašanjem, što sugerira da obiteljski pritisci mogu doprinijeti agresiji. Istraživanja iz 2023. provedena na Sveučilištu u Zagrebu pokazuju da adolescenti koji doživljavaju emocionalnu zanemarenost kod kuće češće postaju nasilnici prema vršnjacima, tražeći kontrolu i pažnju na negativne načine.
Osim toga, uloga tehnologije u modernom nasilju ne smije se zanemariti. Snimanje mobitelom, kao što se dogodilo na Valentinovo, pojačava traumu žrtve jer se sramota širi digitalno, često izvan okvira škole. Ovo je posebno zabrinjavajuće s obzirom na to da preko 80% hrvatskih tinejdžera koristi društvene mreže svakodnevno, prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2023. godine. Preventivni programi u školama, usmjereni na digitalnu pismenost i empatiju, mogli bi smanjiti učestalost takvih incidenata.
Učinak na žrtve i dugoročne posljedice
Za dvojicu maloljetnika koji su pretrpjeli ovo nasilje, posljedice su bile duboke i trajne. Prema svjedočenjima, osjećali su se “nesretno, tužno i ljuto”, a jedan je čak promijenio školu kako bi pobjegao od maltretiranja. Dugotrajno izlaganje nasilju može dovesti do anksioznosti, depresije, pa čak i PTSP-a, što potvrđuju studije Hrvatskog društva za zaštitu djece iz 2022. godine. Žrtve često nose teškoće cijeli život, što utječe na njihove obrazovne ishode i društvene odnose.
S druge strane, i optuženi nose teret svojih djela. Odgojne mjere, poput psihosocijalnog tretmana, pružaju im priliku za promjenu, ali stigma i gubitak povjerenja obitelji mogu otežati njihov reintegraciju. Usporedbe radi, slični slučajevi u susjednoj Sloveniji pokazuju da programi resocijalizacije smanjuju recidiv za do 30%, naglašavajući važnost rane intervencije.
Prevencija i zaključna razmatranja
Kako bismo spriječili buduća iživljavanja nad maloljetnicima, ključno je jačanje preventivnih mjera unutar školskog sustava. Škole trebaju implementirati redovite radionice o nasilju, osigurati anonimne kanale za prijave, i educirati nastavnike o ranim znakovima maltretiranja. Roditelji igraju kĺjučnu ulogu u prepoznavanju promjena u ponašanju svoje djece i poticanju otvorene komunikacije.
Zaključno, ovaj slučaj iz Zagreba služi kao podsjetnik na to da je vršnjačko nasilje ozbiljan društveni problem koji zahtijeva kolektivni odgovor. Kroz edukaciju, podršku žrtvama i resocijalizaciju počinitelja, možemo graditi sigurnije okoline za sve mlade. Buduća istraživanja i javne politike trebale bi se usredotočiti na rano otkrivanje i cjelovite pristupe koji uključuju cijelu zajednicu.
Često postavljena pitanja (FAQ)
Što je točno događalo u slučaju iživljavanja nad maloljetnicima u Zagrebu?
Dogodilo se sustavno vršnjačko nasilje tijekom nekoliko mjeseci 2024. godine, uključujući prijetnje smrću, fizičke napade i psihološko mučenje, gdje su optuženi prisiljavali žrtve da kleče i snimali ih mobitelom.
Kakve su kazne izrečene optuženima i zašto?
Optuženi su dobili odgojnu mjeru psihosocijalnog tretmana do godinu dana, bez sudskih troškova, jer sud je prioritetio resocijalizaciju umjesto kažnjavanja, s obzirom na njihovu mladu dob i priznanje krivnje.
Kako se mogu prepoznati znakovi vršnjačkog nasilja kod djece?
Znakovi uključuju promjene u ponašanju (npr. povlačenje, anksioznost), fizičke ozljede bez objašnjenja, gubitak interesa za školu ili izbjegavanje društvenih situacija. Otvoreni razgovori i pažljivo promatranje kĺjučni su za rano otkrivanje.
Što roditelji i škole mogu učiniti za prevenciju sličnih incidenata?
Roditelji trebaju educirati djecu o empatiji i prijavljivanju nasilja, dok škole trebaju uspostaviti jasne protokole za rješavanje pritužbi, organizirati radionice o nasilju i surađivati s stručnjacima za mentalno zdravlje.
Imaju li žrtve pristup podršci nakon takvih događaja?
Da, žrtve mogu tražiti podršku kroz školskog psihologa, savjetovališta za mlade ili organizacije poput Hrvatskog crvenog križa, koje nude savjetovanje i grupe podrške za suočavanje s traumom.
Leave a Comment