U Hrvatskoj trenutno radi preko 130 tisuća stranih radnika, s većinom koji dolaze iz azijskih zemalja poput Nepala, Filipina i Indije. Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Eurostata, broj nezaposlenih dosegao je rekordno niske razine, što je dijelom posljedica ovakvog priljeva radne snage. Međutim, postavlja se ključno pitanje: ako se zapošljavanje stranaca nastavi temeljiti gotovo isključivo na minimalnim plaćama, riskira li Hrvatska da kratkoročno rješenje pretvori u dugoročni socio-ekonomski problem? U Ministarstvu rada najavljuju da bi u sljedećih pet godina broj stranih radnika mogao porasti za dodatnih 100 tisuća, što bi ukupnu brojku približilo 230 tisuća, prema izvješću Hrvatske radiotelevizije. Iako država inzistira na učenju hrvatskog jezika i kontroli zdravstvenog stanja, stručnjaci upozoravaju da zapošljavanje jeftine radne snage, umjesto potaknutog rasta produktivnosti i plaća, može dovesti do stagnacije životnog standarda, daljnjeg iseljavanja mladih i usporavanja gospodarskog razvoja.
Ekonomski utjecaj uvoza radne snage
Uvođenje strane radne snage u Hrvatsku imaše dvostruke ekonomske učinke. S jedne strane, olakšava nestašicu radnika u sektorima poput građevinarstva, turizma i poljoprivrede, doprinoseći privrednom rastu. S druge strane, može dovesti do pada cijene rada i smanjenja poticaja za investicije u tehnologiju i produktivnost. Primjerice, u 2023. godini, prema analizi Hrvatske gospodarske komore, udio stranih radnika u građevinarstvu porastao je na 25%, što je omogućilo bržu izgradnju infrastrukturnih projekata, ali istovremeno smanjilo prosječne plaće u tom sektoru za 5-7% u odnosu na prethodnu godinu.
Utjecaj na domaće radnike i plaće
Za domaće radnike, priliv stranaca često predstavlja izravnu prijetnju, posebno u niskoplaćenim poslovima. Kako ističe Krešimir Sever, predstojnik Vladina Ureda za socijalno partnerstvo, “Sve dok ima radnika iz zemalja s nižim standardom, koji su spremni prihvatiti poslove po minimalnoj plaći, nema ekonomskog poticaja za povišenje cijene rada na tim pozicijama.” Ovo stvara neravnotežu: hrvatski radnik, koji ima veće životne troškove, ne može konkurirati strancu koji često dobiva smještaj uz posao i živi skromnije. U praksi, to znači da domaći radnici bivaju potisnuti ili prisiljeni tražiti posao drugdje, što dugoročno može dovesti do pada kupovne moći i smanjenja potrošačke potražnje u lokalnim zajednicama.
Isplativost za poslodavce i tržište rada
Za poslodavce, strani radnici često su financijski isplativiji zbog nižih očekivanja u pogledu plaća i radnih uvjeta. Primjerice, u ugostiteljstvu, gdje je sezonski posao izražen, mnogi vlasnici hotela i restorana preferiraju zapošljavati strance jer su spremni raditi duže sate za istu ili nešto višu plaću od one u matičnoj zemlji, ali i dalje ispod prosjeka za Hrvatsku. Ovo stvara distorziju na tržištu rada: umjesto da se ulaže u osposobljavanje domaćih radnika ili poboljšanje radnih uvjeta, poslodavci se oslanjaju na jeftiniju alternativu. Statistike iz 2022. godine pokazuju da je 60% anketiranih poslodavca u Hrvatskoj izjavilo da bi radije zaposlilo strance nego podizalo plaće domaćim zaposlenicima, što ukazuje na strukturne probleme u poticanju fer konkurencije.
Demografske posljedice i odljev mladih
Jedan od najvećih izazova s kojim se Hrvatska suočava je demografski pad i masovno iseljavanje mladih, obrazovanih građana. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u razdoblju od 2013. do 2023. godine, Hrvatsku je napustilo preko 200.000 ljudi, uglavnom mladih između 20 i 40 godina. Uvoz strane radne snage, iako privremeno ublažava nestašicu radnika, ne rješava temeljni problem: nedostatak privlačnih uvjeta za zadržavanje domaćeg stanovništva. Ako se nastavi s modelom jeftinog rada, Hrvatska riskira da postane zemlja privremenih radnika, gdje stranci zamjenjuju mlade Hrvate koji odlaze u inozemstvo tražiti bolje plaće i prilike.
Stambeno pitanje i ekonomski uvjeti za mlade
Kao što ističu ekonomisti, mlade osobe u Hrvatskoj teško mogu ostvariti financijsku neovisnost bez rješenja stambenog pitanja. Prosječna cijena kvadrata stana u glavnim gradovima poput Zagreba ili Splina prelazi 2.500 eura, dok su neto plaće za mlade profesionalce često ispod 1.000 eura. Ovo znači da bez obiteljske potpore ili nasljedstva, mladi ljudi teško kupuju stan ili uzimaju kredite. Usporedbe radi, u zemljama poput Njemačke ili Austrije, mladi imaju bolje prilike za stanovanje kroz jeftinije najamnine ili subvencionirane stambene kredite, što ih čini privlačnijim odredištima. Rješenje, prema mišljenju stručnjaka, leži u kombinaciji visokih plaća i javnih politika pristupačnog stanovanja, poput izgradnje studentskih domova ili subvencija za mlade obitelji.
Učinci na obrazovani kadar i intelektualni kapital
Odljev visokoobrazovanih radnika ima dugoročne negativne posljedice po hrvatsko gospodarstvo. Kako napominje Krešimir Sever, “Gubitak intelektualnog kapitala odražavat će se u smanjenoj inovativnosti i konkurentnosti u narednim godinama.” Primjerice, u sektoru IT-a, gdje je Hrvatska imala potencijal za rast, mnogi programeri odlaze u zemlje poput Irske ili Nizozemske, gdje su plaće i uvjeti rada znatno bolji. Ovo stvara začarani krug: manje domaćih stručnjaka dovodi do veće ovisnosti o stranim radnicima za niskokvalificirane poslove, što dalje smanjuje motivaciju za ulaganje u domaće obrazovanje. Statistike Eurostata za 2023. pokazuju da Hrvatska ima jedan od najnižih postotaka državnih ulaganja u istraživanje i razvoj u EU, što dodatno pogoršava situaciju.
Zaključak: Kako uravnotežiti uvoze radne snage s dugoročnim razvojem
Uvoz radne snage u Hrvatsku nužan je u kratkoročnom periodu kako bi se zadovoljile trenutne potrebe tržišta, ali za održivi razvoj potrebno je promijeniti pristup. Umjesto oslanjanja na minimalne plaće i jeftinu radnu snagu, Hrvatska bi trebala usmjeriti napore ka povišenju produktivnosti, ulaganju u tehnologiju i stvaranju privlačnijih uvjeta za domaće radnike. To uključuje jačanje socijalnog dijaloga, poticanje poslodavaca na fer plaće te razvoj programa za povratak iseljenika. Bez ovakvih koraka, riskiramo da privremeno rješenje postane trajni teret, usporavajući gospodarski napredak i produbljujući demografske probleme. Kao što pokazuju primjeri iz drugih zemalja, uravnotežena politika radne snage ključna je za dugoročnu stabilnost i prosperitet.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Koliko stranih radnika trenutno radi u Hrvatskoj?
Prema službenim podacima za 2023. godinu, u Hrvatskoj radi preko 130.000 stranih radnika, s tendencijom porasta u narednim godinama.
Koji su glavni izvori strane radne snage u Hrvatskoj?
Većina dolazi iz azijskih zemalja, posebno Nepala, Filipina, Indije i Bangladeša, ali i iz susjednih zemalja poput Bosne i Hercegovine.
Kako uvoz radne snage utječe na plaće domaćih radnika?
Može dovesti do pada ili stagnacije plaća u niskoplaćenim sektorima, jer poslodavci imaju manji poticaj za povišenjem nadnica kada postoji jeftinija alternativa.
Što Hrvatska radi kako bi poboljšala uvjete za strane radnike?
Uvođenje obveznih tečajeva hrvatskog jezika, zdravstvenih pregleda i bolje kontrole radnih uvjeta kroz inspekcije rada.
Kako se može spriječiti odljev mladih iz Hrvatske?
Kroz kombinaciju visokih plaća, rješavanja stambenog pitanja i ulaganja u obrazovanje te inovacije, kako bi se stvorile privlačnije prilike za domaće stanovništvo.
Ovaj članak temelji se na aktualnim statistikama i stručnim analizama za 2023. godinu. Za više informacija, posjetite službene izvore poput Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ili Eurostata.
Leave a Comment