Ministarica zdravstva Irena Hrstić nedavno je izjavila da njeino ministarstvo nije znalo za prijave protiv uhićenog osječkog psihijatra, no dokazi koje posjeduju novinari upućuju na suprotno. Ovaj slučaj otkriva ne samo potencijalne propuste u nadzoru zdravstvenog sustava, već i ozbiljne implikacije za sigurnost pacijenata, posebno u osjetljivim područjima poput dječje psihijatrije. Kroz analizu dostupnih dokumenata, svjedočenja stručnjaka i kontekstualne čimbenike, ovaj članak istražuje zašto su upozorenja možda ostala neprimjećena i kako se slične situacije mogu spriječiti u budućnosti.
Povijest prijava i nesuglasice u izjavama
Irena Hrstić, ministrica zdravstva, izjavila je za medije kako Ministarstvo zdravstva nije primalo nikakve prijave u već spomenutog liječnika iz Osijeka. Međutim, prema istrazi provedenoj uz pomoć anonimnih izvora unutar bolničkog sustava, postoji nekoliko pisnih pritužbi uručenih upravo Ministarstvu, neke još iz 2019. godine. Na primjer, u veljači 2024. anonimni djelnic KBC-a Osijek poslali su detaljno upozorenje putem službenog kanala, opisujući neprimjerene radnje i navodno zanemarivanje standarda.
Ove prijave uključuju specifične optužbe, poput pušenja tijekom radnog vremena, neprimjerenog ponašanja prema maloljetnim pacijenticama i organizacijskih nepravilnosti. Jedan od dokaza koje posjeduju novinari je anonimna prijava s pečatom Ministarstva zdravstva iz 5. veljače 2024., koja eksplicitno spominje probleme unutar Zavoda za dječju psihijatriju. Ova neslaganja između službenih izjava i dokumenata nameću pitanje transparentnosti i odgovornosti u zdravstvenom sustavu.
Primjeri ranijih upozorenja i reakcija institucija
Još 2019. godine, za vrijeme mandata bivšeg ministra Milana Kujundžića, podneseno je nekoliko anonimnih pritužbi. Jedan od slučajeva koji je istaknut u tim prijavama uključuje fizički napad na psihotično dijete, gdje je navodno psihijatar prekoračio ovlasti, a zatim napao i kolegicu liječnicu koja je pokušala intervenirati. Iako je policija bila uključena, slučaj je odbačen zbog navodnog nedostatka dokaza, što je česta prepreka u sličnim situacijama.
Usporedbe radi, u nekim europskim zemljama poput Njemačke ili Švedske, sustavi za prijavu incidenata unutar zdravstva često uključuju neovisne nadzorne tijela koja provode brze istrage, smanjujući pritisak na pojedinačne zaposlenike koji podnose prijave. U Hrvatskoj, međutim, anonimne prijave često se tumače kao manje vjerodostojne, što može dovesti do njihovog zanemarivanja, osobito ako dolaze iz unutar bolničke hijerarhije gdje strah od odmazde postoji.
Uloga anonimnosti u prijavama i njezin utjecaj
Anonimne prijabe, iako korisne za zaštitu identiteta whistleblowera, često se suočavaju sa skepticizmom zbog poteškoća u verifikaciji. U ovom slučaju, većina prijava protiv osječkog psihijatra bile su anonimne, što je Ministarstvo zdravstva kasnije naveo kao jedan od razloga zašto su neke od njih ocijenjene neutemeljenima. Međutim, anonimnost može biti ključna u okruženjima gdje strah od represalija visok, poput zdravstvenih ustanova s jakim hijerarhijama.
Usporedbe s drugim sektorima, poput obrazovanja ili korporativnog upravljanja, pokazuju da anonimni kanali za prijave mogu povećati broj otkrivenih nepravilnosti, ali zahtijevaju stroge protokole kako bi se osigurala provjerljivost. Na primjer, u SAD-u, agencije poput OSHA koriste anonimne prijave uz dodatne mehanizme za istragu, što rezultira većom uspješnošću u otkrivanju zloupotreba.
Statistički podaci o anonimnim prijavama u Hrvatskoj
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2023. godini, oko 35% svih prijava u zdravstvenom sektoru bile su anonimne, od kojih je tek 15% dovelo do daljnjih istraga. Ovo ukazuje na institucionalnu opreznost, ali i na potrebu za poboljšanim mehanizmima obrade. Usporedbe s 2019. godinom pokazuju blagi porast od 5% u anonimnim prijavama, što možda odražava rastuću svijest, ali i nezadovoljstvo internim procedurama.
S druge strane, u zemljama s razvijenijim sustavima za zaštitu whistleblowera, poput Ujedinjenog Kraljevstva, stopa reakcije na anonimne prijave je znatno viša, dosežući i do 40%, što ukazuje na važnost jasnih smjernica i neovisnih tijela.
Organizacijski izazovi unutar KBC-a Osijek
Zavod za dječju psihijatriju KBC-a Osijek, gdje je optuženi psihijatar radio, suočavao se s unutarnjim izazovima koji su možda doprinijeli nemogućnosti pravovremenog reagiranja. Prema nekim prijavama, postojale su navode o “spletkarenju” i neprofesionalnom okruženju, što je otežavalo učinkovit nadzor. Ovi organizacijski propusti često vode do toga da se problemi ignoriraju ili minimaliziraju, što može imati ozbiljne posljedice po pacijente.
Usporedbe s drugim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, poput KBC-a Zagreb, pokazuju da bolnice s jačim internim auditima imaju bolje mehanizme za rješavanje pritužbi. Na primjer, ustanove koje redovito provode anonimne ankete zaposlenika i imaju dedicate ombudsmane bilježe manje incidenata neprimjerenog ponašanja.
Utjecaj leadershipa na kulturu prijavljivanja
Vodstvo unutar zdravstvenih ustanova igra ključnu ulogu u poticanju ili suzbijanju prijavljivanja nepravilnosti. U slučaju KBC-a Osijek, neke prijave spominju specificne voditelje koji su navodno zanemarili upozorenja, što je stvorilo kulturu straha. Ovo je u suprotnosti s primjerima dobre prakse, gdje bolnice aktivno potiču svoje zaposlenike na dijeljenje primjedbi kroz zaštićene kanale, čime se grade povjerenje i poboljšava sigurnost pacijenata.
Istraživanja pokazuju da ustanove s transparentnim leadershipom imaju do 50% više uspješno riješenih pritužbi, naglašavajući važnost etičkog vodstva u kriznim situacijama.
Zaključak: Pouke za budućnost i potreba za reformama
Slucaj osječkog psihijatra ističe kritične propuste u nadzoru zdravstvenog sustava, od nekonzistentnog tretmana prijava do organizacijskih mana. Kako bi se spriječile slične situacije, neophodno je uspostaviti jasnije protokole za anonimne prijave, osigurati neovisne istrage i promovirati kulturu otvorenosti unutar ustanova. Građani i zdravstveni djelatnici zaslužuju sustav koji ih štiti i sluša, kako bi se osigurala najbolja moguća skrb za sve.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Je li Ministarstvo zdravstva znalo za prijave protiv psihijatra?
Prema dostupnim dokazima, da, Ministarstvo je primalo više prijava, uključujući one iz 2019. i 2024. godine, iako su službene izjave to inicialno poricale.
Zašto anonimne prijabe često ostaju neistražene?
Anonimne prijabe se ponekad smatraju manje vjerodostojnima zbog poteškoća u verifikaciji, a strah od represalija unutar ustanova može dodatno otežati njihovu provedbu.
Kako se mogu poboljšati sustavi prijavljivanja u zdravstvu?
Uvođenjem neovisnih nadzornih tijela, jasnijih protokola za anonimne prijave i redovitih edukacija za zaposlenike o njihovim pravima i zaštiti.
Koje su posljedice ovakvih incidenata za pacijente?
Mogu uključivati gubitak povjerenja u zdravstveni sustav, psihološku traumu za pacijente i potrebu za boljim mehanizmima prevencije.
Postoje li usporedbe s drugim zemljama?
Da, zemlje poput Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva imaju učinkovitije sustave, s većom stopom reakcije na prijave, što Hrvatska može uzeti kao model za reforme.





Leave a Comment