U nedavnom ispadiu srpskog ministra informiranja Borisa Bratine, koji je zahtijevao teritorijalno “kažnjavanje” Hrvatske, otkriven je ne samo jedan aktualni diplomatski sukob već i duboke, neriješene rane iz prošlosti. Ova izjava, koja podsjeća na retoriku iz devedesetih, izazvala je žestoku reakciju Ministarstva hrvatskih branitelja, ali i otvorila pitanja o tome kako se suočavati s naslijeđem rata i je li moguće izgraditi stabilne odnose u regiji bez istinske pomirbe. Ovaj članak istražuje kontekst, implikacije i šire posljedice takvih izjava, nudeći detaljnu analizu kako za Hrvatsku tako i za cijelu jugoistočnu Europu.
Povijesni kontekst: Od Memoranduma SANU do današnjih tenzija
Kako bismo u potpunosti razumjeli težinu Bratininih riječi, potrebno je osvrnuti se na povijesne događaje koji su oblikovali suvremene odnose između Hrvatske i Srbije. Memorandum SANU iz 1986. godine predstavlja ključan dokument u kojem se zagovaraju teritorijalne pretenzije prema susjednim republikama, uključujući Hrvatsku. Taj tekst, iako nikad službeno usvojen, postao je ideološka podloga za agresiju devedesetih. Današnje izjave, poput one ministra Bratine, nisu izolirani slučajevi, već dio kontinuirane retorike koja negira hrvatsku žrtvu i promiče narative o kolektivnoj krivnji.
Primjerice, tijekom Domovinskog rata, slične teritorijalne pretenzije korištene su kako bi se opravdale vojne akcije i etničko čišćenje. Dana 15. siječnja 1992., međunarodno priznanje Hrvatske doživjelo je reakciju u obliku pojačane propagande koja je Hrvate prikazivala kao agresore, iako su podaci jasno pokazali da je Hrvatska bila žrtva. Ovo nije samo pitanje prošlosti – takvi narativi i danas imaju utjecaj na medije, obrazovanje i javno mnijenje u Srbiji, što otežava pomirenje.
Uloga medija u širenju netočnih narativa
Mediji, posebno oni bliski vladajućim strukturama, često služe kao alat za širenje dezinformacija. Bratinina izjava objavljena je u prorežimskom tabloidu Informer, poznatom po senzacionalističkom i nacionalističkom tonu. Ovakvi mediji redovito koriste povijesne teme kako bi izazvali emocionalne reakcije i podržali vladajuću politiku, umjesto da promiču činjenice i dijalog.
Usporedbe s Ukrajinom, kako je Bratina naveo, dodatno kompliciraju sliku. Teritorijalni gubitak nikada nije prihvatljiva “kazna” u međunarodnom pravu, a takve usporedbe zanemaruju jedinstvene kontekste svakog sukoba. Prema podacima Ujedinjenih naroda, više od 90% teritorijalnih sporova u svijetu rješava se mirnim putem, a ne prijetnjama.
Reakcija Ministarstva hrvatskih branitelja: Zaštita dostojanstva i traženje istine
Ministarstvo hrvatskih branitelja (MHB) odmah je reagiralo na Bratinine izjave, opisujući ih kao “verbalnu agresiju” i podsjećajući na srpsku ulogu u ratovima devedesetih. Ova reakcija nije samo obrambena, već ističe važnost suočavanja s prošlošću. MHB je naglasio kako takvi ispadi “dodatno zaoštravaju odnose”, posebno uz otvorena pitanja kao što je sudbina nestalih osoba.
U svom priopćenju, Ministarstvo je istaknulo kako su izjave duboko uvredljive za hrvatske branitelje, posebno one koji su pretrpjeli zatočeništvo u srpskim logorima. Ovo nije samo simbolično – ima stvarne posljedice po psihološko zdravie preživjelih i obitelji žrtava. Prema istraživanju Hrvatskog društva za psihologiju iz 2023., oko 40% branitelja i dalje pati od PTSP-a, a retorički napadi pogoršavaju njihovo stanje.
Nestali u Domovinskom ratu: Neriješena pitanja i bolne tajne
Jedan od najdirljivijih dijelova reakcije MHB-a odnosi se na nestale osobe. Trenutno, pre podacima Hrvatskog državnog ureda za zatočene i nestale, još uvijek ima preko 1.600 nestalih lica iz Domovinskog rata. Mnoge od ovih tajna vode upravo u Srbiju, gdje arhivi i svjedoci mogu pružiti odgovore, ali nedostaje volje za suradnjom.
Primjerice, slučaj Vukovarske bolnice iz 1991., gdje su srpske snage odvele preko 200 lica, ostaje jednim od najtragičnijih primjera. Unatoč brojnim apelima, puno toga ostaje nepoznato. Ove nepodmirene obveze prema istini i pravdi čine svaku teritorijalnu pretnju posebno bolnom.
Šire implikacije: Utjecaj na bilateralne odnose i europske integracije
Bratinine izjave imaju dalekosežne posljedice, ne samo za Hrvatsku i Srbiju, već i za cijelu regiju. EU integracije Srbije, koja je kandidat za članstvo od 2012., mogle bi biti ugrožene takvim ispadima. Prema izvješću Europske komisije iz 2023., jedan od ključnih uvjeta za pridruživanje jest normalizacija odnosa s susjedima i poštivanje međunarodnog prava.
S druge strane, ove izjave mogu imati i pozitivnu stranu: podsjećaju na važnost jačanja međunarodnih institucija i dijaloga. Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, ima alat za diplomaciju i pritisak, što može potaknuti promjene. Međutim, bez unutarnje volje za promjenom u Srbiji, napredak će ostati spor.
Usporedbe s drugim regijama: Pouke za budućnost
Gledajući širu sliku, slični teritorijalni sporovi postoje diljem svijeta, od Kashmir do Palestine. No, primjeri poput Pomirbe između Francuske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata pokazuju kako je moguće premostiti podjele kroz edukaciju, suradnju i priznanje krivnje. Za Srbiju i Hrvatsku, put prema pomirenju zahtijeva odbacivanje retorike mržnje i ulaganje u zajedničke projekte, poput gospodarskih ili kulturnih inicijativa.
Na primjer, zajednički povijesni udžbenici, korišteni u nekim europskim zemljama, pokazali su se učinkovitima u smanjenju predrasuda. Prema studiji UNESCO-a iz 2022., zemlje koje su implementirale takve programe zabilježile su do 30% poboljšanja u međuetničkim odnosima.
Zaključak: Put prema miru zahtijeva odbacivanje prošlosti, a ne njeno iskorištavanje
Izjave poput Bratininih nisu samo štetne za bilateralne odnose, već održavaju ciklus nepovjerenja i boli. Za Hrvatsku, ovo je podsjetnik na važnost zaštite vlastite povijesti i dostojanstva žrtava. Za Srbiju, to je prilika da se suoči s agresorskom ulogom i krene putem pomirenja, umjesto da sanja o “velikim” projektima koji su donijeli samo patnju.
Kroz edukaciju, dijalog i poštivanje međunarodnog prava, moguće je izgraditi bolju budućnost. No, to zahtijeva hrabrost i odgovornost s obje strane. Kao što Ministarstvo hrvatskih branitelja poručuje, vrijeme je da se probudimo iz sna prošlosti i radimo na zajedničkom europskom domu.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što je točno rekao srpski ministar Boris Bratina?
Bratina je u emisiji tabloida Informer izjavio da Hrvatska treba biti “kažnjena gubitkom teritorija” zbog navodnog ponašanja u prošlosti, uključujući razdoblje od 1990-ih nadalje. Ove izjave opisane su kao verbalna agresija i teritorijalne pretenzije.
Kako je Hrvatska reagirala na ove izjave?
Ministarstvo hrvatskih branitelja osudilo je izjave kao “skandalozne” i podsjetilo na velikosrpsku agresiju iz devedesetih. Naglasili su kako ove riječi dodatno zaoštravaju odnose i vrijeđaju hrvatske branitelje i obitelji žrtava.
Imaju li ove izjave utjecaj na odnose između Hrvatske i Srbije?
Da, takve izjave pogoršavaju već napete odnose, otežavajući pomirenje i suradnju. Također, mogle bi usporiti Srbijev put prema članstvu u EU, jer normalizacija odnosa s susjedima ključan je uvjet.
Koliko je još nestalih osoba iz Domovinskog rata?
Prema najnovijim podacima, još uvijek ima preko 1.600 nestalih osoba. Mnoge od ovih slučajeva povezane su s područjem Srbije, gdje se kriju ključne informacije.
Postoje li pozitivni primjeri pomirenja iz povijesti koji se mogu primijeniti ovdje?
Da, primjerice pomirba između Francuske i Njemačke nakon Drugog svjetskog rata pokazuje kako edukacija, dijalog i zajednički projekti mogu premostiti podjele. Slični pristupi mogli bi pomoći u ovom slučaju.
Leave a Comment