Svijet osoba s invaliditetom, njihovih obitelji i podržavatelja već duže vrijeme upozorava na alarmantni manjak asistenata koji su ključni za osiguranje kvalitetnog i neovisnog življenja tih osoba. Novi izazovi koje donosi odluka Ustavnog suda, kao i promjene u zakonodavstvu, dodatno su zakomplicirali situaciju, a sve to ostavlja traga na svakodnevnom životu onih kojima je sustav podrške najpotrebniji. Bi li naši sustavi zaštite i podrške osobama s invaliditetom trebali biti prilagođeni potrebama i europskim standardima?
Primarna uloga asistenata – podrška, ne zamjena
Što zapravo rade asistenti?
Asistenti osobama s invaliditetom nisu odgajatelji niti zdravstveni radnici koji preuzimaju ulogu roditelja ili terapeuta. Njihova zadaća je pružiti pomoć prema smjernicama i željama korisnika, omogućujući im što autonomnije i samostalnije funkcioniranje. To može biti jednostavan zadatak poput nabavke namirnica, vođenja na liječničke preglede ili pomoć u svakodnevnim aktivnostima, no uvijek u skladu s odlukama i potrebama same osobe s invaliditetom.
Primjer iz prakse je 26-godišnja Ivana koja zbog cerebralne paralize koristi usluge osobnog asistenta. Ivana sama odlučuje kada će se probuditi, s kakvom će se pomoći suočiti tijekom dana, i što želi ostvariti, a asistent joj je tu samo kao podrška, a ne kao autoritet koji diktira. Ovakav model, poznat kao koncept „osobne asistencije“, osigurava da osobe s invaliditetom mogu živjeti neovisno, uz minimalnu pomoć, a sve to u skladu s načelima europskog i svjetskog standarda.
Zašto je manjak asistenata problematičan?
Nažalost, broj dostupnih asistenata diljem Hrvatske i šire u svijetu je nedovoljno visok. Prema najnovijim statistikama, od 2022. godine, deficit osobnih asistenata u Hrvatskoj procjenjuje se na gotovo 30%. To je zabilježilo smanjenje u zadnjih pet godina, posebno nakon što je neke radne programe i financijsku podršku smanjila država. Često se događa da osobe s invaliditetom moraju sama financirati usluge ili se čak nađu bez podrške u kritičnim trenucima života, što dovodi do socijalne isključenosti, povećanog rizika od institucionalizacije i narušavanja njihova akademskog, socijalnog i radnog života.
Najveći izazovi sustava i prijetnje od promjena zakonodavstva
Odluka Ustavnog suda i njen utjecaj na osobnu asistenciju
Noviju odluku Ustavnog suda izazvala je zabrinutost postojećih udruga i organizacija koje se bave podrškom osobama s invaliditetom. Naime, Ustavni sud je ocijenio da određeni dijelovi Zakona o osobnoj asistenciji nisu ustavni, a kao rezultat toga donesene su nove smjernice i preporuke koje bi mogle dodatno smanjiti dostupnost usluga. Cilj je bio proširiti beneficije, posebno za djecu i mlađe osobe, no istovremeno se pojavila opasnost od smanjenja broja asistenata zbog manje financijske podrške i složenosti pružanja usluga na terenu.
Što to znači za odrasle i starije osobe?
Posebno su pogođeni ljudi s najtežim oblikom invaliditeta, a to su stariji sugrađani ili osobe s višestrukim invaliditetom. Ukidanje dobi od 18 godina izazvalo je zabrinutost da će mnogi ostati bez prave podrške. Starije osobe, često s komorbiditetima i otežanim kretanjem, mogu se naći u situaciji da nemaju adekvatnu pomoć, što povećava njihovu ovisnost o obitelji ili skloništima za starije. Pored toga, u praksi se često događa da sustav ne može pratiti potrebe i promjene koje donosi zakonska regulativa, ostavljajući one najranjivije bez potrebne podrške.
Eurpske smjernice i načela neovisnog življenja
Zašto je važno promicati europske standarde?
Eurpske države imaju jasne smjernice o osobnoj asistenciji koje ističu važnost pružanja usluga prema potrebama i željama korisnika, a ne prema općeprihvaćenim obrascima. Koncept „neovisnog življenja“ naglašava da osobe s invaliditetom žele biti aktivni sudionici u društvu, a pomoć im treba omogućiti da zadrže što više kontrole nad svojim životom. To podrazumijeva fleksibilne i individualizirane usluge, ne ograničene starosnom granicom ili drugim birokratskim barijerama.
Implementacija europskih principa u Hrvatskoj
U Hrvatskoj, unatoč zakonima i inicijativama, često se susreće s izazovima poput nedovoljnog financiranja i neprilagođenih usluga. Europska mreža neovisnog življenja (ENIL) ističe da osobni asistenti, poput onih u Skandinaviji ili Zapadnoj Europi, djeluju isključivo prema zahtjevima korisnika, bez pedagogije ili terapijskih uloga, što je ključni preduvjet za njihov uspjeh i opstanak u sustavu.
Što nam donosi budućnost? – Evaluacija i preporuke
Najavljena reformska rješenja i mogućnosti poboljšanja
Ministarstvo rada najavilo je da će početkom 2026. godine provesti opsežnu evaluaciju usluga osobne asistencije. Cilj je analizirati iskustva svih sudionika – korisnika, obitelji, pružatelja usluga i stručnjaka – kako bi se osmislio održiv i prilagođen sustav. Ključne preporuke uključuju povećanje broja asistenata, dodatne edukacije i osnaživanje kapaciteta za rad s ranjivim skupinama te proceduru stalnog praćenja kvalitete usluga.
Prednosti i nedostaci ponuđenih rješenja
- Prednosti: Veća inkluzivnost, mogućnost potpune samostalnosti osoba s invaliditetom, smanjenje institucionalizacije, poboljšanje kvalitete života.
- Nedostaci: Potreba za većim financijskim ulaganjima, mogućnost produljenog procesa implementacije, izazovi u edukaciji i osposobljavanju osobnih asistenata.
Zaključak
Manjak osobnih asistenata i izazovi u provedbi zakonskih odredbi snažno utječu na kvalitete života osoba s invaliditetom. Ključ je u usklađivanju zakonskih rješenja s europskim standardima, povećanju kapaciteta i financijskih resursa te kontinuiranoj edukaciji i senzibilizaciji društva. Sustav ne može biti samo papirnata priča; on mora odgovoriti na stvarne potrebe i biti spreman pružiti podršku svima kojima je ona najpotrebnija.
Najčešća pitanja (FAQ)
- Koliko je trenutno u Hrvatskoj dostupnih osobnih asistenata?
Prema najnovijim zapisima, manjkaju im najmanje 30%, što znači da je gotovo 70% osoba s invaliditetom prisiljeno tražiti alternative ili se suočavati s manjkom podrške.
- Koje su najvažnije promjene u zakonodavstvu koje utječu na usluge osobne asistencije?
Posebno je važno ukidanjem dobi od 18 godina, što je izazvalo zabrinutost za starije osobe, te odlukom Ustavnog suda koja je stvorila dodatne birokratske prepreke u korištenju usluga.
- Kako europske države rješavaju problem manjka asistenata?
U većini zemalja Europe, osobni asistenti djeluju prema individualnim potrebama korisnika, često u suradnji s državnim fondovima, a njihov rad je jasno definirana i uklopljen u širu strategiju socijalne inkluzije.
- Koje korake bi Hrvatska trebala poduzeti za poboljšanje sustava podrške?
Povećanje ulaganja u obuku i broj osobnih asistenata, kontinuirana evaluacija i prilagodba modela te jačanje suradnje s međunarodnim partnerima i europskim institucijama.
Ukratko, situacija s osobnim asistentima zahtijeva hitne i trajne promjene kako bi se osigurala inkluzivnost i kvaliteta života osoba s invaliditetom. Svi volimo živjeti u društvu koje brine o svakom pojedincu, a to se najviše vidi kroz konkretne i učinkovite sustave potpore.
Leave a Comment