AZOP je utvrdio da je jedna renomirana banka kroz svoju mobilnu aplikaciju prikupljala popise svih instaliranih aplikacija na mobilnim uređajima svojih klijenata. To uključuje Android i Huawei uređaje, a podatke su slali u centralnu bazu banke bez jasne pravne osnove i bez djelotvorne obavijesti korisnicima. Samo u Hrvatskoj, na temelju provedenih istraga, bilo je riječ o posljedicama za više od 433.000 klijenata. To je broj koji ukazuje na široku izloženost privatnih conveniencija i potencijalnih rizika koji proizlaze iz takvog rješenja.
Tehnički detalji otkrivaju da je softver unutar aplikacije provodio automatsko skeniranje uređaja i slanje popisa instaliranih aplikacija, a nakon toga je podatke pohranjivao u centralnu bazu. Takav postupak, koji je rađen bez suglasnosti i bez jasne informiranosti korisnika, predstavlja grub prekršaj načela proporcionalnosti i legitimne obrade. AZOP dostavlja zaključke koji govore o “izrazitom, prekomjernom i neopravdanom uplivu u privatnost” korisnika, što je osnova za ozbiljno kršenje Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR).
Pravni okvir i kontekst GDPR-a u bankarskom sektoru
Gledajući šire, prilagodba pravilima o zaštiti podataka u financijskom sektoru nije samo tehničko pitanje. To je i reputacijsko pitanje koje može iznova definirati povjerenje klijenata. GDPR postavlja jasan okvir: prikupljanje i obrada podataka mora biti nužno, legitimno i transparentno. U slučaju sporne prakse banke, AZOP je zaključio da su propisi, uključujući Delegiranu uredbu i Zakon o platnom prometu, poremećeni krakomnete omogućenih aktivnosti, ali u konkretnom slučaju nisu sadržavale superiornu pravnu formu koja bi opravdala prikupljanje popisa svih aplikacija. To je ključna lekcija: tehnička rješenja ne smiju nadjačati temeljna načela zaštite podataka.
Transparentnost i informiranje korisnika – ključne točke
Transparentnost je sastavni dio GDPR-a. U ovom slučaju, izostanak jasnih informacija o obradi, kao i nedostatak informativnih prodaja, rezultirali su razumljivim osjećajem da se proces odvijao “u tajnosti”. Takva manjkavost povećava rizik da korisnici neće biti u mogućnosti dati slobodnu i informiranu privolu, ako je uopće tražena. Banka bi trebala imati sustav obveznog obavještavanja, jasno istaknuti koje se podatke prikuplja, zašto se oni pohranjuju i tko ima pristup tim informacijama.
Zašto je prikupljanje instaliranih aplikacija problem samo po sebi
Popis instaliranih aplikacija nije samo tehnički podatak; on može otkriti osjetljive informacije o osobi. Na primjer, zdrastveni podaci, politička uvjerenja, vjerska uvjerenja, pa čak i seksualna orijentacija mogu postati poznat podatak koji se može zlorabiti ako netko pokuša interpretirati obrasce korištenja ili navike. Primjena može uspješno dešifrirati rizike i izvesti zaključke koji nadilaze standardnu bankarsku sigurnost. U skladu s principom “manje je više”, banke bi trebale uzimati u obzir minimalnu količinu podataka koja je nužna za pružanje usluge.
Kako se to uopće dogodilo i zašto to nije bilo opravdano
Banka je tvrdila da postoji pravna osnova temeljem Delegirane uredbe i Zakona o platnom prometu koja bi mogla dopustiti obradu tih podataka. Međutim, AZOP je jasno istaknuo da navedene odredbe ne sadrže formulaciju koja bi opravdala takav način prikupljanja i pohrane informacija. U praksi to znači: ako nema jasne i legitimne temeljne osnove, ako nije osigurana informirana suglasnost i ako se ne može dokazati nužnost takvog postupka, tada takva obrada prelazi granice dopuštene. Transparentnost i dozvola su u ovu vrstu postupaka presudni.
Još jedan bitan dio je “integrirana zaštita podataka” – princip koji nalaže da se obradi samo nužni dio podataka koji su bezuvjetno potrebni za ispunjenje usluge. U ovom slučaju, AZOP naglašava da bi logičnije rješenje bilo implementirati sustav koji prikuplja samo informacije o aplikacijama koje mogu predstavljati rizik, tj. one na “crnoj listi” ili one čije postoji jasni sigurnosni rizik. Takav pristup ne samo da štedi privatnost, već povećava i povjerenje korisnika u digitalni sustav banke.
Koja su bila reakcija banke i posljedice
Reakcija banke u ovom slučaju bila je da zatraži pravni temelj i nastoji objasniti tehničku nužnost prikupljanja podataka. No, zaključci AZOP-a ostaju dosljedni: pravna osnova je nejasna i nedovoljna, proces nije bio transparentan, a u strukturiranom kontekstu to znači kršenje temeljnih odredbi GDPR-a. Osim same kazne, ovaj slučaj ima dodatne posljedice: gubitak povjerenja, povećan nadzor regulatora i potreba za prilagodbom internih procedura.
Razlozi zašto je to značajno za budućnost bankarskih suđenja
Ovaj slučaj postavlja standard budućih odluka regulatornih tijela. Ako banke ne prilagode svoje procese pravilima GDPR-a, suočavat će se s redovitim i visoko oporezivim kaznama. No, s druge strane, jasno pokazuje da regulatorne agencije nisu samo “dužničari” kazni; one su ujedno i katalizatori promjena. Banke koje usvoje principe manje invazivne obrade, transparentnosti i jasne informiranosti, neće samo izbjeći težak regulatorni fokus, nego će i izgraditi dugoročno povjerenje kod svojih klijenata.
Tehničko-operativni kontakti: kako bi se slični rizici mogli spriječiti?
Ključna riječ u tehničkom smislu je “least privilege” – minimalno dopušten pristup i minimalno prikupljanje. Sljedeći koraci koje bi svaka ozbiljna banka trebala poduzeti su:
- Izrada tehničke arhitekture koja iskorištava segmentaciju podataka i princip najmanjih privilegija.
- Implementacija “privacy by design” od samog početka razvoja mobilnih aplikacija, uključujući redovne sigurnosne procjene i revizije.
- Formiranje jasne politike privatnosti i suglasnosti koje korisnici lako razumiju, uz jasne informacije o tome koje se podatke i zašto obrađuju.
- Uvođenje opcionalnog načina provjere zbog sigurnosnih rizika, a ne kontinuiranog prikupljanja cijelog popisa instaliranih aplikacija.
- Transparentno komunikacijsko kanale s klijentima – omogućiti pravovremene i jednostavne opozive privole i zahtjeve za brisanje podataka.
- Kontinuirano educiranje zaposlenika o važnosti zaštite podataka i postojećim GDPR-standarda.
Statistički kontekst i trendovi u 2025. godini
U 2025. godini AZOP je objavio da je do sada izrečeno 13 kazni u području zaštite podataka, a njihov ukupan iznos dosegao je 6,72 milijuna eura. Ovaj broj odražava trend pojačanih nadzora nad privatnošću u posebnoj industriji – financijskom sektoru, gdje su podaci o klijentima izuzetno osjetljivi. Prema potvrdama regulatora, glavni izazovi nisu tehnička oprema i mogućnosti, nego transparentnost, suglasnost i jasna pravna osnova za prikupljanje podataka. U kontekstu javnih politika, ovo je signal da se snažno inzistira na “privacy by default” i “privacy by design” pristupu, čak i kad tehnološki izazovi izgledaju privlačno i korisnicima nude lakoću pristupa uslugama.
Osim brojčanih pokazatelja, važno je naglasiti i širi kontekst. S financijskim sektorom, gdje se transakcije obavljaju digitalno 24/7, sigurnost i ugled institucija su neodvojivi. Slučaj koji opisujemo ilustrira da zakoni i standardi nisu prazne formulacije, već živa pravila igre u kojima svaki prekid povjerenja može imati višestruke posljedice – od novčanih kazni do reputacijskih šteta i promjena u ponašanju klijenata.
Što veće javnost može naučiti iz ovog slučaja
Ovaj slučaj nosi poruke za svakoga tko koristi mobilno bankarstvo ili bilo koju digitalnu uslugu koja obrađuje osobne podatke:
- Uvijek tražite jasnu informaciju o tome koje podatke usluga prikuplja, kako se koriste i s kim se dijele.
- Provjerite postoje li mogućnosti ograničavanja obrade ili mogućnost opoziva privole.
- Budite energetski svjesni rizika – iako se radi o tehnički naprednim uslugama, sigurnost korisničkih podataka ostaje prioritet.
- Razmotrite alternative i opcije za de-identifikaciju i agregaciju podataka kako bi se smanjila količina osjetljivih informacija koja se obrađuje.
- Redovito provodite sigurnosne audit-nih provjera i prilagodite politike na temelju najnovijih regulatornih smjernica i tehnoloških promjena.
Kako bi banke trebale reagirati – preporuke za budućnost
Prije svega, banke bi trebale revidirati svoje interne politike i tehničke implementacije. Sljedeći savjeti mogu pomoći da slučajevi poput ovog budu zaustavljeni prije nego što postanu incidenti:
- Integrirati pravne i sigurnosne timove u razvojne cikluse proizvoda kako bi pravna i sigurnosna pitanja bila ugrađena od početka.
- Primijeniti pristup “minimalno potrebnih podataka” kao standard, što znači da aplikacije trebaju prikupljati samo podatke nužne za osnovnu funkcionalnost i sigurnost.
- Omogućiti jednostavne i jasne kanale za žalbe i opozive privole, uz transparentno praćenje statusa obrada podataka.
- Provoditi redovite edukacije za klijente o tome kako štititi vlastite podatke i kako prepoznati sumnjive zahtjeve ili nove prakse koje mogu utjecati na privatnost.
- Ugraditi tehničke mehanizme za audit i nadzor kako bi sustavi bili provjerljivi i otporni na zlouporabu.
Komentari stručnjaka i javnosti
Stručnjaci iz područja zaštite podataka često naglašavaju da ovakvi slučajevi otvaraju širu raspravu o privatnosti u digitalnoj ekonomiji. S jedne strane, potrošači traže brze i jednostavne digitalne usluge koje olakšavaju svakodnevni život. S druge strane, regulatori insistiraju na temeljima koji štite njihove podatke od zloupotreba. Stoga je bitno da banke nađu pravu ravnotežu koja omogućava inovacije, a da istovremeno poštuje temeljna prava klijenata.
FAQ – najčešća pitanja korisnika
- Je li banka dobila kaznu jer se radilo o prikupljanju podataka o instaliranim aplikacijama?
- Da, izrečena je kazna od 1,5 milijuna eura. AZOP je utvrdio da je prikupljanje bilo protivno GDPR-u i da nije bilo jasne pravne osnove ili transparentne komunikacije prema klijentima.
- Je li rješenje o kazni pravomoćno?
- Rješenje o kazni još nije pravomoćno; banka ima rok od 30 dana za pokretanje upravnog spora, ali predmet je ozbiljan i naglašen je nadzor nadnadležnih tijela.
- Koje su konkretne posljedice za klijente?
- Klijenti su bili izloženi riziku da se njihovi privatni podaci o uređajima i aplikacijama koriste za daljnje profiliranje, što može uključivati sigurnosne rizike i neočekivane ciljanje marketinškim ili drugim svrhema.
- Koje se alternative mogu koristiti umjesto ovakvog prikupljanja?
- Umjesto cjelovitog popisa instaliranih aplikacija, banke mogu implementirati modele koji pohranjuju samo identificirane rizike aplikacija ili provode anonimizaciju i agregaciju podataka prije obrade, te osiguravaju da su dostupne samo nužne informacije.
- Što bi trebalo sadržavati politika privatnosti u mobilnom bankarstvu?
- Treba sadržavati jasne osnove prikupljanja podataka, informiranje korisnika o svrsi i trajanju obrade, načinima zaštite podataka, te pravima korisnika na pristup, ispravak, brisanje i prigovor.
Zaključak
Ovaj slučaj jasno pokazuje koliko su važni principi zaštite podataka u modernom financijskom ekosustavu. Kazna od 1,5 milijuna eura nije samo broj; to je upozorenje cijeloj industriji da operativne odluke moraju biti usklađene s GDPR-om i sa širim ciljem zaštite privatnosti. S druge strane, to je i poticaj za banke da podebljaju standarde transparentnosti, informiranja i minimalne obradu podataka. Kroz jasne politike, tehničke mjere i otvorenu komunikaciju s klijentima, financijski sektor može nastaviti razvijati inovacije bez narušavanja povjerenja ljudi koji koriste njihove usluge.
U konačnici, ključno pitanje nije samo koliko se podataka može prikupiti, već koliko se pravilno i humano koristi. Ako banke uspostave integrirani pristup koji spaja sigurnost, privatnost i korisničko iskustvo, neće biti potrebe za drastičnim kaznama jer će rizici biti identifikovani i ublaženi prije nego što postanu problem. Zato je važna pouka – zaštita podataka nije prepreka inovacijama, ona je temelj dugoročne održivosti svakog modernog financijskog poslovanja.
Napomena: detalji ovog članka temelje se na javno dostupnim informacijama iz 2025. godine i prilagođeni su potrebama čitatelja Kriminal.info, s naglaskom na jasnom objašnjavanju pravnih i sigurnosnih aspekata vezanih uz zaštitu podataka u bankarskom sektoru.





Leave a Comment