U Hrvatskoj raste broj građana koji trebaju fizioterapijske usluge, no unatoč očitoj potrebi, sustav zdravstva ne uspijeva adekvatno odgovoriti na izazov. S jedne strane, starenje populacije i sve češći kronični bolesti povećavaju potražnju, a s druge, administrativne prepreke i spora provedba reformi onemogućuju brzu i učinkovitu pomoć. Ovaj problem posebno pogada umirovljenike, ali nije ograničen samo na njih – sjedilački način života, posljedice ozljeda i neurološki poremećaji samo su neki od razloga zašto fizikalna terapija postaje kĺjučna za održavanje kvalitete života.
Rastuća potreba za fizikalnom terapijom u Hrvatskoj
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, broj ljudi koji traže usluge fizioterapeuta porastao je za gotovo 40% u posljednjih pet godina. Ovo nije iznenađujuće s obzirom na demografske trendove: preko 25% stanovništva čine osobe starije od 65 godina, koje češće imaju potrebu za rehabilitacijom zbog artritisa, moždanog udara ili oporavka nakon operacija. No, problem nije samo u starijima – mladi ljudi s uredskim poslovima sve više pate od bolova u vratu, leđima i zglobovima zbog dugotrajnog sjedenja, što dodatno opterećuje sustav.
Primjeri iz prakse: Kako nedostatak fizioterapeuta utječe na pacijente
Zamislite scenarij: osoba preboli tešku prometnu nesreću i treba intenzivnu rehabilitaciju kako bi se vratila normalnom životu. U idealnom slučaju, fizioterapeut bi radio s njom nekoliko puta tjedno, prateći napredak i prilagođavajuci tretman. No, u Hrvatskoj, čekanje za termin može trajati i do nekoliko mjeseci, što znatno usporava oporavak. Na primjer, u Splitu su pacijenti 2023. godine čekali u prosjeku 85 dana za početak fizikalne terapije, dok su u nekim ruralnim područjima čekanja bila i duža zbog manjka stručnjaka.
Propuštena prilika: Mjere postoje, ali nedostaje implementacije
Vlada je prepoznala ozbiljnost situacije te je ove godine donijela niz mjera s ciljem olakšavanja zapošljavanja fizioterapeuta. Među njima su i pojednostavljeni uvjeti za natječaje u javnom zdravstvu i poticaji za rad u domovima za starije. Nažalost, te se mjere sporo provode, a ponegdje gotovo da i nisu započele. Kao što ističe Mirjana Grubišić, predsjednica Hrvatske komore fizioterapeuta, “Ministarstvo zdravstva ima kĺučnu ulogu u ovome, ali kašnjenja u izradi izvedbenih propisa koče cijeli proces.”
Statistike koje zabrinjavaju
Prema istraživanju Eurostata iz 2022., Hrvatska ima jedan od najnižih omjera fizioterapeuta prema broju stanovnika u EU – samo 0,7 na 1000 građana, dok u zemljama poput Finske ili Njemačke taj broj prelazi 1,5. Ovo direktno utječe na dostupnost usluga: pacijenti čekaju duže, a oporavak je manje učinkovit. Nadalje, u domovima za starije nedostatak njegovatelja i fizioterapeuta dovodí do toga da se stanje stanara pogoršava, iako bi pravovremenim intervencijama mnoge komplikacije mogle biti spriječene.
Predugi put do fizioterapeuta: Kako sustav otežava pristup
Trenutno, pacijent u Hrvatskoj mora proći kroz složen administrativni proces da bi dobio fizikalnu terapiju. Prvo, posjet liječniku obiteljske medicine, zatim eventualno specijalistu, a tek onda dolazi do fizioterapeuta – ako uopće ima slobodnih mjesta. Ovo ne samo da oduzima vrijeme, nego i povećava troškove sustava i stres za pacijente. Kao što Grubišić naglašava, “Cilj je da fizikalna terapija bude što bliža pacijentu, na primarnoj razini, kako bi se izbjegli nepotrebni zaobilazni putovi.”
Usporedbe s inozemstvom: Što možemo naučiti
U mnogim europskim zemljama, poput Švedske ili Nizozemske, fizioterapeuti su integrirani u primarnu zdravstvenu zaštitu, što omogućuje brži odgovor na potrebe pacijenata. Na primjer, u Nizozemskoj, pacijenti mogu direktno naručiti termin kod fizioterapeuta bez prethodnog odobrenja liječnika, što skraćuje čekanje i poboljšava ishode liječenja. Hrvatska, s druge strane, zaostaje u ovom pogledu, što doprinosi nezadovoljstvu i pacijenata i stručnjaka.
Nove inicijative: Županijski timovi i reforma primarne zaštite
Kao dio rješavanja krize, planira se uvođenje 121 tima fizioterapeuta diljem županija i Grada Zagreba, s po pet članova u svakom timu. Ovo bi trebalo osigurati bolju pokrivenost uslugama, posebno u ruralnim područjima gdje je pristup još otežan. Nadalje, reforma primarne zdravstvene zaštite predviđa da će fizioterapeuti moći raditi direktno uz liječnike obiteljske medicine, što će ubrzati dijagnostiku i liječenje.
Razlika između fizioterapeuta i fizijatra: Zašto je važno razumjeti uloge
U javnosti postoji zabuna oko uloga fizioterapeuta i fizijatra, što može dovesti do nepotrebnih kašnjenja u liječenju. Fizioterapeuti se fokusiraju na funkcionalni oporavak – rade na poboljšanju pokretljivosti, snage i svakodnevnih aktivnosti, temeljeno na liječničkoj dijagnozi. Fizijatri, s druge strane, su liječnici specijalizirani za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju; njihova uloga je liječenje medicinskih aspekata stanja i nadzor nad pacijentom. Suradnjom ove dvije skupine, rezultati liječenja mogu biti znatno bolji.
Javni vs. privatni sektor: Kako EU pristupa ovom izazovu
U Europskoj uniji, mnoge zemlje imaju strože odvojene javne i privatne sektore zdravstva. Na primjer, u Njemačkoj i Francuskoj, fizioterapeuti u javnom sustavu obično ne smiju istovremeno raditi u privatnom sektoru, kako bi se spriječili sukobi interesa. No, zanimljivo je da u nekim zemljama, poput Irske, privatnici dominantno pružaju usluge u javnom zdravstvu putem ugovora, što pokazuje fleksibilniji pristup. Hrvatska bi mogla naučiti iz ovih iskustava kako bi optimizirala svoj model.
Prednosti i nedostaci sadašnjeg sustava
- Prednosti: Visoka stručnost fizioterapeuta, rastuća svijest o važnosti rehabilitacije, postojanje dovoljnog broja educiranih stručnjaka.
- Nedostaci: Spora administracija, nedostatak radnih mjesta, dugotrajna čekanja, nejednaka raspodjela usluga između urbanih i ruralnih područja.
Kombinacija ovih čimbenika dovodi do toga da pacijenti često traže alternativna rješenja, poput privatnih klinika, što može biti financijski zahtjevno i povećava nejednakost u pristupu zdravstvu.
Zaključak: Potreba za hitnom akcijom
Kriza u fizikalnoj terapiji u Hrvatskoj zahtijeva hitne i koordinirane napore svih dionika – od Ministerstva zdravstva do lokalnih zdravstvenih ustanova. Bez brže implementacije reformi, pacijenti će i dalje patiti, a troškovi zdravstvenog sustava će rasti. Kĺjuč je u smanjenju birokracije, povećanju broja radnih mjesta i boljoj integraciji fizioterapeuta u primarnu zdravstvenu zaštitu. Kao što pokazuje globalno iskustvo, ulaganje u rehabilitaciju isplati se dugoročno, smanjujući potrebu za skupljim medicinskim intervencijama i poboljšavajući kvalitetu života građana.
Često postavljana pitanja o fizikalnoj terapiji u Hrvatskoj
Koliko dugo se čeka na fizikalnu terapiju u Hrvatskoj?
Čekanja variraju ovisno o regiji i hitnosti slučaja, ali u prosjeku mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. U urbanim područjima čekanja su kraća, dok u ruralnim dijelovima zemlje pacijenti često moraju putovati dalje ili čekati duže.
Koje su prednosti uvođenja županijskih timova fizioterapeuta?
Ovi timovi bi trebali poboljšati dostupnost usluga, posebno u manje naseljenim područjima, omogućiti brži odgovor na potrebe pacijenata i smanjiti opterećenje centralnih bolnica. To bi također potaknulo suradnju između različitih zdravstvenih djelatnika.
Može li fizioterapeut raditi i u javnom i u privatnom sektoru istovremeno?
Trenutno, u Hrvatskoj to nije eksplicitno zabranjeno, ali postoje etički i pravni izazovi. U nekim europskim zemljama, ovo je ograničeno kako bi se izbjegli sukobi interesa, što je praksa koju Hrvatska možda treba razmotriti.
Kako pacijenti mogu ubrzati pristup fizikalnoj terapiji?
Preporučuje se da pacijenti budu uporni u komunikaciji s liječnikom obiteljske medicine, traže informacije o alternativnim opcijama (poput privatnih usluga ako je moguće) i sudjeluju u educiranju o važnosti preventivne rehabilitacije kako bi smanjili potrebu za hitnim tretmanima.
Leave a Comment