U šokantnom razotkrivanju krajem 2023. godine otkriveno je da je Osječki dječji psihijatar godinama zlostavljao svoje maloljetne pacijente, iskorištavajući njihovu ranjivost i povjerenje roditelja. Ovaj zastrašujući obrazac zlostavljanja, koji se protezao više od desetljeća, otvorio je pitanja o stručnoj etici, sustavima nadzora u medicini te otnućima žrtava i njihovih obitelji. U nastavku donosimo detaljan pregled slučaja, pravne postupke, psihološke posljedice za žrtve i prijedloge za jačanje zaštite najmlađih.
1. Kontekst i tijek istrage
Prve sumnje o neprimjerenom ponašanju osječkog dječjeg psihijatra pojavile su se 2018. godine, kad je jedna majka prijavila neuobičajene “terapijske” metode koje je liječnik primjenjivao na njenom dvanaestogodišnjem djetetu. Unatoč inicijalnoj sumnji, lokalni Centar za socijalnu skrb nije pokrenuo hitnu istragu, što je omogućilo nastavak zlostavljanja. Tek nakon tvrdnji još nekoliko roditelja 2022. i tjedana medijske pozornosti, Državno odvjetništvo formiralo je istražni tim.
1.1. Kronologija slučaja
- 2008. – Liječnik počinje raditi kao dječji psihijatar u Općoj bolnici Osijek.
- 2013. – Prvih nekoliko roditeljskih pritužbi o čudnim “vježbama povjerenja”.
- 2018. – Prijava prve majke Centru za socijalnu skrb.
- 2022. – Tri nove prijave i uključivanje Državnog odvjetništva.
- prosinac 2023. – Uhićenje psihijatra i pretraga ordinacije.
1.2. Uloga institucija pri prijavi zlostavljanja
Iako su Centri za socijalnu skrb u teoriji osmišljeni da hitno reagiraju na sumnju u zlostavljanje, praksa je pokazala nerijetko sporo procesuiranje. Stručnjaci upozoravaju na:
- nedostatak edukacije zaposlenika o specifičnostima pedijatrijske psihoterapije;
- strah roditelja od stigmatizacije djeteta u maloj zajednici;
- lošu komunikaciju između zdravstvenih i pravosudnih tijela.
2. Pravne implikacije i kazneni postupak
Provođenje kaznenog postupka protiv profesionalca visoke zdravstvene struke kao što je dječji psihijatar nosi specifične izazove. Ključna točka je dokazivanje prekoračenja ovlasti i namjernog nanošenja štete maloljetnicima.
2.1. Optužbe i dokazni materijal
- Nasilje i zlostavljanje: ispovijedi žrtava pred istražiteljima, medicinski zapisi i iznijete terapijske “vježbe”.
- Prekoračenje profesionalne ovlasti: korištenje psiholoških tehnika u svrhu kontrole i zastrašivanja.
- Forenzički prilozi: snimke nadzornih kamera u čekaonici, računalo iz ordinacije sa zabilježenim chatovima.
2.2. Pravna obrana i argumenti tužiteljstva
Obrana je tvrdila da su bilješke i ispovijedi žrtava selektivno interpretirane te da psihijatar nikad nije prešao etičku granicu. Tužiteljstvo, pak, navodi:
“Koncentrirani napori na prikupljanje svjedočanstava desetak maloljetnika potvrđuju učestalo zlostavljanje, a forenzički nalazi ukazuju na jasno usmjeren obrazac.”
3. Psihološke posljedice za žrtve
Svako zlostavljanje djeteta ostavlja trajne ožiljke na psihičkom zdravlju. Kad je riječ o struci poput psihologije koja bi trebala pružiti zaštitu, trauma može biti dugotrajnija i kompliciranija.
3.1. Kratkoročne reakcije
U prvih nekoliko mjeseci nakon prijave mnoge su žrtve doživjele:
- poremećaje spavanja i noćne more;
- anksioznost pri pomisli na liječničke posjete;
- gubitak povjerenja u odrasle i autoritete.
3.2. Dugoročne posljedice
Istraživanja pokazuju da djeca žrtve medicinskog zlostavljanja kasnije mogu imati:
- teže interpersonalne odnose i probleme sa samopouzdanjem;
- posttraumatski stresni poremećaj (PTSP);
- visoke stope depresije i suicidalnih misli u adolescenciji.
4. Reakcije obitelji i lokalne zajednice
Kada se slučaj razotkrio, lokalna zajednica u Osijeku podijelila se između nevjerice i snažne podrške žrtvama.
4.1. Svjedočanstva roditelja
“Oduvijek je djelovao brižno, ali nisam mogla ni sanjati da iza zatvorenih vrata radi ovakve stvari. Danas želim samo da se ostali roditelji čuvaju i prijave svaki sumnjivi pokret.”
Neka roditeljska iskustva otkrivaju da su djeca dugo zazirala od psihijatra, ali ga nisu povezivala sa zlostavljanjem zbog straha i osjećaja krivnje.
4.2. Uloga medija i društvenih mreža
Vijest se proširila viralno putem foruma i društvenih mreža, a #OsječkiPsihijatar postao je simbol borbe protiv prešućivanja zlostavljanja. Mediji su državu potaknuli na hitnije reforme sustava zaštite djece.
5. Preventivne mjere i preporuke stručnjaka
Kako spriječiti da se ovakvi slučajevi ponove? Stručnjaci iz dječje psihologije, prava i socijalne skrbi iznose sljedeće prijedloge:
5.1. Bolja edukacija i certifikacija
- Redoviti tečajevi o profesionalnoj etici i prepoznavanju zlostavljanja.
- Posebni moduli za pedijatrijske stručnjake o komunikaciji s djetetom.
- Obavezno superviziranje mladih psihijatara od iskusnih mentora.
5.2. Sustavni nadzor i transparentnost
- uvodjenje slučajnih provjera ordinacija i psiholoških kartona;
- nezavisno tijelo za kontrolu pritužbi pacijenata;
- namjenski hotline za obavještavanje o neetičkom ponašanju.
6. Statistički pregled zlostavljanja djece u Hrvatskoj
Prema podacima Ministarstva zdravstva, u razdoblju od 2015. do 2023. zabilježeno je preko 2.500 prijava zlostavljanja djece u zdravstvenom sustavu. Od tog broja:
- 45% odnosi se na verbalno ili emocionalno zlostavljanje;
- 30% fizičko zlostavljanje;
- 25% seksualno zlostavljanje ili neprimjeren dodir.
Trend rasta prijava od 2020. signalizira veće povjerenje obitelji u prijavljivanje neprimjerenih postupaka, ali i potencijalno veću osviještenost stručnjaka o njihovim dužnostima.
Zaključak
Slučaj u Osijeku podsjetnik je koliko je krhka ravnoteža između povjerenja u medicinsku struku i odgovornosti sustava da zaštiti najranjivije. Osječki dječji psihijatar godinama zlostavljao svoje maloljetne pacijente ne smije ostati izolirani incident; on mora potaknuti temeljite reforme u edukaciji stručnjaka, bolju komunikaciju građana s institucijama te stroži nadzor nad medicinskim praksama. Tek kad naučimo lekcije iz ovakvih tragedija, možemo izgraditi sigurniji prostor za naše najmlađe.
FAQ (Često postavljana pitanja)
1. Kako prepoznati znakove zlostavljanja kod djeteta tijekom terapije?
Budite pozorni na iznenadne promjene ponašanja, strah od odlaska na terapiju, noćne more ili regresiju u razvoju (povratak na mokrenje u krevet, govor tijela zatvorenosti). Komunikacija s djetetom i traženje drugoga mišljenja od druge stručne osobe ključni su koraci.
2. Koje su zakonske obveze psihijatra pri sumnji na zlostavljanje?
Prema Zakonu o zaštiti i promicanju mentalnog zdravlja, psihijatar je dužan odmah prijaviti svaku sumnju na zlostavljanje Centru za socijalnu skrb i nadležnom državnom odvjetništvu. Nečinjenje predstavlja prekršaj ili kazneno djelo.
3. Kako obitelj može zaštititi dijete od neetičkog ponašanja stručnjaka?
Uvijek tražite drugu stručnu procjenu, vodite bilješke o tretmanima i osjećajima djeteta te ne ustručavajte se prijaviti sumnje nadležnim institucijama. Grupne terapije ili podrška roditelja iz prijateljskih mreža mogu dodatno osnažiti dijete.
4. Postoje li nacionalne linije pomoći za žrtve zlostavljanja od strane zdravstvenih radnika?
Da, Ministarstvo zdravstva i UNICEF održavaju besplatni 116 111 i 116 006 nacionalni telefon za pomoć djeci i roditeljima u kriznim situacijama.
5. Koliko je proces od prijave do sudskog suđenja obično dug?
U prosjeku, kazneni postupak može trajati od 12 do 24 mjeseca, ovisno o složenosti slučaja, opterećenosti sudova i broju svjedoka. Pravovremeno prikupljanje dokaza često ubrzava proces.
Zaštitimo djecu sustavnim promjenama, jačanjem transparentnosti i podrškom žrtvama. Zajedno sprječavamo ponavljanje ovakvih tragedija.
Leave a Comment