U ovom poglavlju istražujem što najviše uznemirava javnost kada se govori o etici moći, vjeri i društvenim posljedicama neprestane televizijske i novinske prašine. Ubrani sedmični salvi vijesti često ostavljaju dojam da su afere i optužbe jedini motivator političkog i društvenog djelovanja, dok dublje question se gube u zagušujućem metežu rasprava. U ovom pregledu, nadbiskup Mate Uzinić iz Rijeke nudi promjenu fokusa: ne ponovno otvaranje starih rana, nego kritičku analizu temeljnih uzroka zapetljanih odnosa u društvu, uz osvrt na napore Crkve da govori o miru, pravdi i odgovornom ponašanju. Njegovi komentari nadahnuti su opazanjima o političkim i društvenim tenzijama koje se prelijevaju kroz gradove poput Rijeke i Zagreba, ali i kroz manji, svakodnevni život mnogih mladih ljudi koji stalno traže jasniji put naprijed. Uloga religije, simbolike i javnog diskursa postaje središte rasprave o tome što se događa kad se emocije i identitet zloupotrebljavaju u svrhu polarizacije ili skretanja pozornosti s opravdanih pitanja. U ovom tekstu pokušavam ponuditi racionalan, detaljan i činjenično utemeljen komentar koji čitatelja vodi kroz tri ključna stupa: etička odgovornost, društvene razlike i mogućnost suživota u gostoljubnom, ali kritičnom prostoru javnog dijela. U isto vrijeme, naglašavam važnost pokušaja da se prije donošenja sudova provede dublja analiza uzroka i posljedica svakog incidenta, bilo da se radi o nasilju, o zloupotrebi religijskih simbola, ili o načinu na koji se govori o kulturi napada i obrane. Ova otvorena rasprava traži ravnotežu između slobode vjere, propisa javnog prostora i potrebe da se štite slabiji, a istovremeno ostavi prostora za dijalog i razumijevanje.
1. Stavovi nadbiskupa i kontekst aktualnih događaja
Kako Uzinić tumači nasilje i upotrebu religijskih simbola
Uzinić upozorava da nasilje nije stvar dokolice ili “buđenja” grada, već noćna mora s naglašenim imitacijama nasilja koje ostavljaju razornu poruku. On ističe da rasterećenje vjerovanja od svojih najdubljih vrijednosti znači gubitak temeljnog identiteta koji bi trebao voditi prema čovjeku, a ne protiv čovjeka. Prema njegovom zapisu, ključno je razlikovati autentičnu, inkluzivnu vjeru od manipulativne religijske simbolike koja se koristi za poticanje mržnje ili diskriminacije. U tom okviru navodi primjer prosvjednog skupa u Splitu, gdje je molitva Očenaša iskorištena na način koji je, po njegovom mišljenju, radio protiv ideala zajedništva.
“To nije molitva koja obuhvaća sve ljude, već poruku koja se često koristi za podjelu i poricanje drugog,” ističe Uzinić. Takve scene, zaključuje, ukazuju na to da živimo u društvu koje nije dobro uravnoteženo, gdje razlike stvaraju dvostruko više konfliktnih prostora nego konstruktivne dijaloge.
Pregled psihe javnog prostora, temeljem njegovih riječi, govori o potrebi vraćanja razumu. Kada se religioznost dovodi u službu podjele, ona gubi svoj autentični karakter i postaje alat upravljanja osjećajem identiteta, a ne njegovim osnaživanjem. Za nadbiskupa to znači da vjernici moraju biti ne samo aktivni, nego i dosljedni u provođenju vrijednosti koje čine čovjeka boljim – tolerancijom, suosjećanjem i empatijom prema drugima.
2. Duhovne bolesti društva: analiza Uzinićevih tvrdnji
Što znači “duhovna bolest društva” i kako se manifestira
Ta “duhovna bolest” nije apstraktna koncepcija; radi se o sustavu razdvajanja koji koristi vjeru, identitet ili ideološke etikete kako bi legitimiraoći vlastitu agendu. Uzinić to vidi kao širi obrazac koji uključuje korupciju, političko pogodovanje i sustavno zanemarivanje problema mladih. U njegovom pogledu, društvo postaje manje osjetljivo na ljudske potrebe kada dominiraju prkos i natezanje, a kada se kritički pogledi na stanje sustava zamijene lakoćom optuživanja iste ili druge strane.
On upozorava da su mladi najranjiviji upravo zato što se nalaze na prekretnici života: obrazovanje, posao, identitet i sigurnost. Kada javni diskurs ne uspije ponuditi jasne smjernice, mladi počinju tražiti izlaz u različitim oblicima radikalizacije ili cinizma. U tom kontekstu, “obraćenje” i promjena mentaliteta nisu samo individualne osobine, nego društvene discipline koje zahtijevaju kontinuiranu predanost cijele zajednice.
Jedan od ključnih problema koji Uzinić ističe je uvjerenje da se korupcija i stranačko pogovaranje koriste kao sredstvo za zaštitu interesa moćnika, što sustavno šteti moralnom tlu društva. On postavlja pitanje koliko se zapravo analizira uzroke tih stanja i koliko se vremena posvećuje preventivnom djelovanju, umjesto tradicionalnom kažnjavanju. Takav pristup, tvrdi, može smanjiti osjećaj beznađa koji mnogi mladi nosi sa sobom i potaknuti ih da traže alternative, uključujući građanski angažman i dijalog.
U odnosu na javni prostor, Uzinić naglašava važnost kvalitetne političke komunikacije koja ne pretendira na nadmoć ili pobjedu na svaku cijenu, nego na konstruktivnu raspravu o temeljima i vrijednostima. On poziva na “obraćenje” u smislu promjene načina razmišljanja i ponašanja – bez samoljublja ili retrospektivne samoreklame, nego s jasnim ciljem smanjenja podjela i povećanja solidarnosti prema onima koji su na marginama društva.
3. Korupcija, pravosuđe i politička odgovornost
Kako razmotriti uzroke i rješenja bez populizma
Usporedno s kritikom društvenih podjela, Uzinić naglašava potrebu za realnim i ozbiljnim pristupom problemima poput korupcije i nedovoljnih mehanizama kontrole. On poziva na dublju analizu dionika koji rade u javnim institucijama i na način na koji se suradnja i transparentnost mogu ojačati kako bi se smanjile mogućnosti zlouporabe. To uključuje jačanje nadzornih tijela, profesionalizaciju istraga i borbu protiv zloupotrebe položaja – sve s jasnim ciljem očuvanja povjerenja građana u pravosuđe i javne službe.
Iz perspektive društvene odgovornosti, nadbiskup kaže da je nužna sinteza između vjere i javne odgovornosti. Dok religijske vrijednosti potiču na poštovanje slabijih i promicanje jednakosti, politička i pravosudna načela moraju biti čvrsta kako bi se očuvala integritet zajednice. Time se stvara održiv okvir za različite perspektive, gdje se argumenti ne potiskuju okrutnim retorikom, nego razjašnjavaju na temelju činjenica i etičkih standarda.
Ovaj pristup zahtijeva da političari i dužnosnici, uključujući one na lokalnim razinama poput Rijeke, preuzmu odgovornost za konkretne reforme: od uredbe koje jačaju transparentnost do poticanja građanskog nadzora i sudjelovanja javnosti u donošenju odluka. U tom kontekstu, pitanje “zašto postoje afere” prelazi u pitanje “šta radimo da ih spriječimo” – i to je, po Uziniću, pitanje koje zaslužuje iskreni dijalog bez nepotrebnog moraliziranja.
4. Molitva, javni prostor i sloboda izražavanja
Granice i odgovornosti u svijetu koji brzo reagira na provozije i simboliku
Nadbiskup se osvrće na poslovicu: molitva na javnim mjestima nije automatska garancija mira ako joj prethodi ili slijedi govor mržnje. On priznaje da molitva može biti sredstvo duhovne orijentacije, ali i da to ne smije postati alibi za poticanje netrpeljivosti ili nasilja. Njegov acu bacanje je da molitve same po sebi ne zamjenjuju konkretne korake za bolju svakodnevicu – poput solidarnosti s onima koji trpe, uključivanja marginaliziranih i djelovanja protiv diskriminacije.
U slučaju skupa u Zagrebu, gdje su ruže postavljene kao simbol ubijenih žena razbijene i gazene, Uzinić upozorava da takva reakcija nije vjera koja oplemenjuje, nego manifestacija frustracije koja nije pronašla konstruktivan kanal. Iako nije zagovarao zabranu molitve, on zahtijeva da se molitelji zapitaju jesu li njihov doprinos društvu zaista poboljšali ili su samo uzrokovali dalju polarizaciju.
U kontekstu “Fratelli Tutti” pape Franje, Uzinić vidi putokaz koji potiče politiku koja nije okovana uskim interesima, nego uslugom općem dobru i socijalnom prijateljstvu. Po njegovom mišljenju, to nije samo crkveni poziv, već zajednički imperativ svih aktera društva. Oni koji vode javne procese – pri čemu uključuje i političare – trebali bi se povući iz dinamike “ja protiv vas” i vratiti se načinu rasprave koji štiti integritet institucija i respektira različita mišljenja.
5. Život posvećeni službi: morala i obraćenje
Muška odgovornost, građanska etika i put ka promjeni
Uzinić naglašava da moralna odgovornost nije teret samo vjernika ili samo institucija, već zajednička odgovornost svih građana. Nakon niza događaja koji otvaraju pitanja o sigurnosti i zaštiti slabijih, naglašava da promjena mentaliteta zahtijeva iskrenu samokritičnost na svakom nivou – od pojedinca do struktura koje oblikuju javni prostor. Posebno ističe poziv muškarcima da preuzmu veću odgovornost: “Ako mi muškarci ne preuzmemo aktivnu ulogu u promjeni, neće doći do promjene koju tražimo.” Ovdje nije riječ o prozivanju, nego o pozivu na izgradnju pozitivnog uzora, gdje se slabiji štite i gdje se križa moć s odgovornošću.
Ova poruka ne traži idealizaciju, već praktične korake: volontiranje, podrška programima socijalne pomoći, osmišljavanje edukativnih programa za mlade i promjena u obrazovnom sustavu koji potiče kritičko razmišljanje, empatiju i građansku hrabrost. U tom okviru se duhovnost ne uvlači u polemiku, već postaje most koji povezuje različite skupine u zajedničkom cilju: mir, sigurnost i dostojanstvo za svakog čovjeka.
6. Poseban osvrt na događaje i simboliku u Rijeci
Kako promijeniti diskurs bez suparništva i bez zamagljivanja tema
Iz svega proizlazi poruka da se diskurs mora vratiti na činjenične temelje, bez pretjerane dramatizacije ili simplifikacija. To znači da mediji, političari i duhovne institucije trebaju jasno razlikovati istražne i sudske faze od javne rasprave, te dopustiti otvoren dijalog o uzrocima problema i mogućim rješenjima. U Rijeci, kao i drugim gradovima, to znači da se teme poput sigurnosti mladih, obrazovnih prilika i integracije različitih skupina trebaju tretirati kao prioritet, a ne kao dodatni teret u svakom novom naslovu.
Nadalje, pokušajmo vidjeti širu sliku: radi se o društvu koje traži zajednički jezik. Kada se vizija budućnosti zasniva na poštovanju različitosti i jednakog pristupa pravu na dostojanstvo, tada molitve i rituali imaju dublji smisao – postaju poziv na djelovanje, a ne razlog za podjelu. U tom kontekstu, epizode poput spomenute molitve ili incidenta s ružama mogu biti prilika da se učini više nego samo osuditi; mogu biti poticaj za reforme u obrazovanju, u pravosuđu i u politici koja vraća povjerenje građana.
Zaključak: put prema razumnijem i odgovornijem društvu
Ukratko, uzorni govor nadbiskupa Uzinića potiče na dublju refleksiju o tome kako društvo reagira na svađa i krizu, te kako crpsti novac i resurse ne iznutra, nego iz zajedničkog interesa. Ključno je razumjeti razliku između legitimne potrebe za kritikom i sveznadnog narativa koji koristi strah i podjele kao pokretače diskursa. Kada se takav diskurs promijeni, otvara se prostor za rješenja: bolje obrađene politike, jaču transparentnost i aktivnije sudjelovanje građana. To je, po njegovom mišljenju, jedini način da se izbjegne ponavljanje cylinder afere i da se osigura da Scena javnog života bude mjesto na kojem se susreću različita mišljenja, a ne mjesto gdje vlada jednosmjerna propaganda.
Dakle, poruka nije da ne smijemo imati oštru dijalog, već da dijalog bude odgovoran, empatičan i usmjeren na zajedničko dobro. Ako uspijemo dopustiti da reforme i promjene dođu iznutra – kroz greške, učenja i prilike da se bolje slažemo – tada se budi nada da društvo može prebroditi izazove bez pretjeranog glamura, a s većom posvećenošću pravdi, sigurnosti i dostojanstvu svakog čovjeka.
FAQ (Najčešća pitanja čitatelja)
- Koja je glavna poruka Uzinića u ovom intervjuu?
Glavna poruka je potreba za ozbiljnom analitikom uzroka problema u društvu, umjesto glorifikiranja afere, te poziv na odgovorno ponašanje svih dionika kako bi se zaštitili slabiji i promicalo opće dobro. - Što znači “duhovna bolest društva” i kako se manifestira u praksi?
To je metafora za složen skup pojava koje dijele društvo, uključujući podjele, korupciju, zloupotrebu moći i korištenje religije za politiku, a ne za spajanje ljudi u zajedništvo. - Kako Fratelli Tutti utječe na njegov pogled na politiku?
Papa Franjo potiče politiku usmjerenu ka općem dobru i socijalnom prijateljstvu, a Uzinić traži da se to načelo primijeni i u svakodnevnom javnom diskursu, bez osobnih interesa i bez napada koji razaraju povjerenje. - Koji su konkretni koraci za smanjenje nasilja i povećanje sigurnosti mladih?
Uključuju jačanje edukativnih programa, podršku socijalnim programima, transparentnost u radu javnih institucija, te snažniju uključenost građana i civilnog društva u nadzor i donošenje odluka. - Šta znači obraćenje u ovom kontekstu?
Obraćenje ovdje nije samo osobna promjena, nego široki društveni proces promjene mentaliteta, koji uključuje samokritičnost, odgovornost i spremnost na dijalog umjesto na optuživanje. - Kako se molitva može uklopiti u savremeni javni prostor bez podjela?
Molitev može biti izvor inspiracije i zajedništva samo ako potiče na mir, toleranciju i dijalog, a ne ako se koristi za isključivanje ili validaciju nasilja. - Koja je uloga Crkve u ovom kontekstu?
Crkva se poziva da kritički govori, potiče na zdravi razum i etičko ponašanje, te da podrži inicijative koje jačaju društvenu koheziju i zaštitu slabijih.
Leave a Comment