U današnjem digitalnom dobu, informacije se šire brzinom munje, a vijesti o kriminalnim aktivnostima često nas preplave. Povremeno, određeni tipovi kaznenih djela ili čak ponovljeni incidenti koji uključuju iste počinitelje mogu ostaviti dojam da se povijest ponavlja – “i opet, i opet, i opet”. Zašto se čini da se neka kaznena djela uporno provlače kroz naše pravosudne sustave i društvo? Ovaj članak Kriminal.info portala duboko će zaroniti u kompleksnost recidivizma, obrasce kriminalnog ponašanja i faktore koji doprinose neprestanoj pojavi određenih vrsta zločina. Analizirat ćemo različite aspekte, od psihologije počinitelja do sustavnih problema u resocijalizaciji, kako bismo razumjeli zašto se čini da se neki kriminalci vraćaju na svoje stare puteve.
Recidivizam: Vječna borba pravosuđa
Recidivizam, odnosno ponovno činjenje kaznenih djela od strane osoba koje su već osuđivane, predstavlja jedan od najvećih izazova s kojima se suočavaju pravosudni i kazneno-popravni sustavi diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj. Kada se osvrnemo na statistike, često vidimo zabrinjavajuće brojke koje ukazuju na značajan postotak povratnika. Ovaj problem nije samo pravne, već i duboko socijalne prirode, jer odražava neuspjeh u potpunosti rehabilitirati i reintegrirati bivše osuđenike u društvo.
Definicija i vrste recidivizma
Recidivizam možemo definirati kao ponavljanje kaznenog djela od strane osobe koja je već bila pravomoćno osuđena za neko ranije kazneno djelo. Važno je napomenuti da postoje različite definicije i načini mjerenja recidivizma. Neke statistike prate samo ponovne osuđujuće presude, dok druge uključuju i uhićenja ili podizanje optužnica za nova kaznena djela, čak i ako ne završe osudom. U širem smislu, možemo govoriti o:
Kriminalnom recidivizmu: Ponovno činjenje kaznenog djela nakon izdržane kazne zatvora ili drugih sankcija.
Socijalnom recidivizmu: Neuspjeh u prilagodbi na društvene norme, što može dovesti do budućeg kriminalnog ponašanja (npr. gubitak posla, obiteljski problemi, ovisnosti).
Institucionalnom recidivizmu: Ponovni povratak u zatvor, bez obzira na razlog (npr. zbog novog kaznenog djela ili kršenja uvjeta uvjetne slobode).
U kontekstu javnog mnijenja, najčešće se misli na kriminalni recidivizam – kada osoba koja je “odležala” svoju kaznu ponovno završi iza rešetaka zbog novog zločina.
Statistički podaci i njihova interpretacija
Analiza statističkih podataka o recidivizmu ključna je za razumijevanje opsega problema. Iako se precizne brojke mogu razlikovati ovisno o metodologiji prikupljanja i razdoblju praćenja, opći trendovi su često zabrinjavajući. Na primjer, istraživanja mogu pokazati da značajan postotak osoba puštenih na slobodu ponovno bude osuđeno u roku od pet godina. Ove brojke mogu varirati ovisno o vrsti kaznenog djela, dobi počinitelja i uvjetima u kojima su izdržavali kaznu. Važno je napomenuti da statistike često ne objašnjavaju zašto do recidivizma dolazi, već samo koliko se često događa.
Prosječni postotak recidivizma u Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, varira. Prema nekim dostupnim podacima i izvješćima, on se kreće u značajnim dvoznamenkastim brojkama, posebno za određene skupine počinitelja i vrste kaznenih djela. Na primjer, počinitelji lakših tjelesnih ozljeda, imovinskih delikata ili oni koji su bili osuđivani za veći broj ranijih djela, često imaju veći rizik od ponavljanja. Problematični su i oni koji izdržavaju kraće kazne zatvora, jer im je povratak u društvo otežan, a istovremeno se ne ostvaruje dovoljna resocijalizacija.
Faktori koji doprinose recidivizmu
Što zapravo tjera nekoga da ponovno počini kazneno djelo? Odgovor je kompleksan i uključuje mnoštvo čimbenika:
Nedostatak učinkovite resocijalizacije: Zatvorski sustavi često su preopterećeni i fokusirani primarno na kažnjavanje, a ne na rehabilitaciju. Nedostatak programa obrazovanja, strukovnog osposobljavanja, psihološke pomoći i liječenja ovisnosti unutar zatvora ključni je problem.
Socijalna stigma i diskriminacija: Osobe s kriminalnim dosjeom često se suočavaju s velikim poteškoćama pri pronalasku zaposlenja, povratku u obiteljske zajednice i ponovnom uspostavljanju socijalnih veza. Poslodavci nerado zapošljavaju bivše osuđenike, a sama stigma može dovesti do osjećaja izolacije i beznadnosti.
Ponavljanje obrazaca ponašanja i okolina: Neki pojedinci jednostavno nisu uspjeli prekinuti ciklus kriminalnog ponašanja, često zbog utjecaja istog okruženja, prijatelja ili obiteljskih veza koje su ih dovele do kriminala u prvom redu. Ako se vrate u istu socijalnu sredinu, veća je vjerojatnost da će se vratiti i starim navikama.
Psihološki faktori: Neki počinitelji mogu imati duboko ukorijenjene psihološke probleme, poput antisocijalnog poremećaja ličnosti, problema s kontrolom impulsa, ovisnosti o drogama ili alkoholu, koji nisu adekvatno tretirani tijekom ili nakon izdržavanja kazne.
Ekonomski uvjeti: Siromaštvo, nezaposlenost i nedostatak perspektive mogu biti snažni pokretači kriminala. Bivši zatvorenici, suočeni s ovim problemima, lakše padaju natrag u iskušenje da počine imovinske delikte.
Psihologija ponavljača: Zašto se neka djela ponavljaju?
Kada govorimo o ponovljenim kaznenim djelima, ne možemo zaobići psihološke profile osoba koje ih čine. Nije svaki recidivist isti. Neki su skloni nasilju, drugi imovinskim deliktima, a treći zlouporabi opojnih sredstava koja ih vode u nove probleme. Razumijevanje motivacije i psiholoških okidača ključno je za kreiranje učinkovitijih strategija prevencije i rehabilitacije.
Obrasci ponašanja i kognitivne distorzije
Mnogi ponavljači razvijaju specifične obrasce ponašanja i razmišljanja koji im pomažu opravdati vlastite postupke i umanjiti osjećaj krivnje. Ove kognitivne distorzije uključuju:
Optuživanje žrtve: Vjerovanje da je žrtva sama izazvala napad ili krađu.
Minimiziranje štete: Smatranje da počinjeno djelo nije bilo tako ozbiljno ili da nitko nije znatnije povrijeđen.
Samoopravdavanje: Pronalaženje razloga zašto su morali počiniti djelo (“bio sam očajan”, “nisam imao izbora”).
Normalizacija kriminala: Prihvaćanje kriminala kao dijela života ili kao normalnog načina rješavanja problema.
Ovi obrasci razmišljanja, ako se ne korigiraju, postaju automatski i podržavaju ponavljanje istih postupaka.
Utjecaj ovisnosti
Brojne studije pokazuju snažnu povezanost između ovisnosti o drogama i alkoholu te recidivizma. Ovisnost često potiče kriminalno ponašanje na nekoliko načina:
Potreba za novcem za drogu: Ovisnici često počine krađe, razbojništva ili prostituciju kako bi financirali svoju ovisnost.
Impulsivnost i smanjena procjena rizika: Pod utjecajem opojnih sredstava, osobe postaju sklonije impulsivnim radnjama i ne razmišljaju o posljedicama.
Psihički problemi: Ovisnost često prati niz psihičkih problema, uključujući depresiju, anksioznost i paranoju, koji mogu dodatno potaknuti nasilno ili antisocijalno ponašanje.
Liječenje ovisnosti unutar zatvorskog sustava i nakon izlaska na slobodu stoga je ključni element u borbi protiv recidivizma.
Suočavanje s traumama iz prošlosti
Često se iza kriminalnog ponašanja kriju neobrađene traume iz djetinjstva ili ranije životne dobi – zlostavljanje, zanemarivanje, gubitak bliske osobe. Ako te traume nisu tretirane, one mogu dovesti do razvoja raznih psihičkih problema i poremećaja koji se manifestiraju kroz agresiju, strah ili autodestruktivno ponašanje, što pak može dovesti do novih kaznenih djela.
Sustavni problemi i prijedlozi za poboljšanje
Zašto se, unatoč svim nastojanjima, čini da se ista kaznena djela uporno ponavljaju? Ključ leži u sustavnim problemima unutar pravnog, pravosudnog i socijalnog sustava. Bez adekvatnih reformi i ulaganja, ciklus recidivizma teško će biti prekinut.
Nedostatci u zatvorskom sustavu
Hrvatski zatvorski sustav, kao i mnogi drugi, suočava se s nizom izazova:
Pretrpanost: Smanjuje kvalitetu boravka i mogućnost provođenja individualiziranih programa.
Nedostatak kadrova: Nedovoljan broj psihologa, socijalnih radnika i edukatora.
Fokus na kažnjavanje: Nedovoljno ulaganje u programe rehabilitacije, resocijalizacije i resocijalizacije.
Stari zatvorski objekti: Često ne zadovoljavaju moderne standarde ni za čuvanje, a kamoli za rehabilitaciju.
Primjerice, nedostatak adekvatnih programa radnog osposobljavanja znači da zatvorenici izlaze bez novih vještina, dok prenatrpani zatvori onemogućuju individualni pristup svakom pojedincu.
Neadekvatna podrška nakon izlaska na slobodu
Jedan od najkritičnijih perioda za bivšeg zatvorenika jest onaj odmah nakon izlaska na slobodu. Bez podrške, povratak u društvo može biti izuzetno težak.
Nema siguran smještaj: Mnogi nemaju gdje živjeti, što ih tjera u nelegalne situacije.
Problemi s pronalaženjem posla: Brojni bivši osuđenici suočavaju se s diskriminacijom poslodavaca.
Nedostatak financijske podrške: Bez sredstava za osnovne potrebe, lako je skliznuti natrag u kriminal.
Nedostatak pravne i psihološke pomoći: Oni koji trebaju podršku za suočavanje s problemima (ovisnost, psihičke traume) često je ne dobiju.
Uvođenje sustava “socijalnih gardijana” ili pojačanog nadzora s naglaskom na podršku, a ne samo na kontrolu, moglo bi biti od pomoći.
Potreba za prevencijom i ranom intervencijom
Jedna od najvažnijih strategija u borbi protiv dugoročnog recidivizma jest prevencija. To znači ulagati u:
Edukaciju i podizanje svijesti: Informiranje javnosti o problemu.
Programi za mlade: Rad s mladima u riziku, pružanje podrške obiteljima, škole i zajednice.
Rana intervencija kod djece i adolescenata: Prepoznavanje i tretiranje problema u ponašanju u ranoj dobi, prije nego što eskaliraju.
Podrška žrtvama: Pružanje pomoći žrtvama nasilja i drugih kaznenih djela, kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih situacija.
Na primjer, programi mentorstva za mlade u nepovoljnom položaju pokazali su se učinkovitima u smanjenju rizičnih ponašanja.
Primjeri iz prakse i pouke
Kada se govori o ponavljanju kaznenih djela, često se osvrćemo na slučajeve koji su privukli medijsku pažnju. Iako su to samo izdvojeni primjeri, oni mogu ilustrirati kompleksnost problema.
Jedan od čestih scenarija jest povratak imovinskih delikata, poput krađa ili provala. Osobe koje su se naviknule na život “na brzaka” i bez redovitog prihoda, čak i nakon izlaska iz zatvora, često se nađu u situaciji da nemaju druge opcije osim ponoviti ono što znaju. Nedostatak financijske potpore, stalnog zaposlenja i adekvatnog smještaja gura ih natrag u kriminal. Čini se kao da sustav stvara uvjete za ponavljanje.
Drugi primjer su nasilni delikti, gdje počinitelji s povijesti nasilja, ako ne prođu intenzivne terapijske programe, često nastave s istim obrascem ponašanja. Psihološki profili koji uključuju nisku empatiju, visoku razinu agresivnosti i probleme s kontrolom impulsa zahtijevaju dugotrajno i stručno liječenje koje zatvorski sustav često ne može osigurati u dovoljnoj mjeri.
Nažalost, mnogi od ovih slučajeva završavaju u začaranom krugu: zatvor, izlazak, povratak starim navikama, novo kazneno djelo, ponovno zatvaranje. Razbijanje tog kruga zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje promjene na individualnoj, obiteljskoj, socijalnoj i sistemskoj razini.
Zaključak: Prekidanje ciklusa
Doživljaj da se ista kaznena djela ponavljaju “i opet, i opet, i opet” nije samo subjektivan osjećaj, već odražava stvarni problem recidivizma koji muči naše društvo. Ovaj članak je pokušao rasvijetliti kompleksne faktore koji doprinose ovom fenomenu – od nedostataka u resocijalizacijskim programima i socijalne stigme, do psiholoških obrazaca pojedinaca i sistemskih slabosti.
Suočavanje s recidivizmom zahtijeva dugoročnu viziju i ulaganje u sustave koji ne samo da kažnjavaju, već i rehabilitiraju i podržavaju povratak u društvo. To podrazumijeva reformu zatvorskog sustava, jačanje programa podrške nakon izlaska na slobodu, te snažniji fokus na prevenciju i ranu intervenciju. Bez sveobuhvatnog pristupa koji adresira korijene problema, bit ćemo osuđeni na gledanje istih scenarija koji se odvijaju iznova i iznova. Samo integrirani pristup, koji uključuje pravosuđe, socijalne službe, obrazovanje i cijelu zajednicu, može polučiti promjene i stvoriti sigurnije društvo za sve.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što je recidivizam i zašto je problem?
Recidivizam je ponovno činjenje kaznenih djela od strane osoba koje su već bile osuđivane. Problem je jer ukazuje na neuspjeh sustava u rehabilitaciji, povećava kriminalnu aktivnost u društvu, opterećuje pravosudni sustav i troši javna sredstva na ponovno kažnjavanje umjesto na prevenciju.
Koji su glavni razlozi zašto se ljudi vraćaju kriminalu?
Glavni razlozi uključuju nedostatak učinkovitih programa resocijalizacije i rehabilitacije, socijalnu stigmu i diskriminaciju (posebno pri zapošljavanju), povratak u staro, kriminalno okruženje, neobrađene psihološke probleme (poput ovisnosti ili trauma), te nedostatak ekonomske stabilnosti i perspektive nakon izlaska na slobodu.
Postoje li učinkoviti programi za smanjenje recidivizma?
Da, učinkoviti programi obično uključuju kombinaciju strukturnih promjena i individualne podrške. To uključuje: kvalitetne obrazovne i strukovne programe unutar zatvora, tretmane za ovisnosti i mentalne probleme, savjetovanje, pomoć pri pronalaženju zaposlenja i smještaja nakon izlaska, te praćenje i podršku od strane socijalnih radnika ili mentora.
Koliko je u Hrvatskoj visok postotak recidivizma?
Precizne i uvijek ažurirane brojke variraju, ali statistike pokazuju da je postotak recidivizma značajan, osobito kada se promatraju određene skupine počinitelja i kraći vremenski period nakon izlaska iz zatvora. Neka istraživanja sugeriraju dvoznamenkaste postotke povratnika unutar nekoliko godina.
Što pojedinac može učiniti kako bi izbjegao ponavljanje kaznenog djela?
Pojedinac treba aktivno sudjelovati u svim ponuđenim rehabilitacijskim programima, graditi nove, pozitivne socijalne kontakte, izbjegavati povratak u staro okruženje i stara društva, potražiti stručnu pomoć za suočavanje s mentalnim problemima ili ovisnostima, te biti uporan u traženju zaposlenja i ponovnog uspostavljanja socijalnih veza.
Kako društvo može pomoći u sprječavanju recidivizma?
Društvo može pomoći kroz: reformu zatvorskog sustava s naglaskom na rehabilitaciju, stvaranje programa podrške nakon izlaska na slobodu (pomoć pri zapošljavanju, stanovanju), podizanje svijesti o problemu kako bi se smanjila stigma, te ulaganje u programe prevencije i rane intervencije za mlade u riziku. Poslodavci također mogu odigrati ključnu ulogu nudeći prilike bivšim osuđenicima.
Leave a Comment