Konačno – vlada je odobrila amandmane HDZ-a na kontroverzni Zakon o prostornom uređenju, poznat i kao Bačićev zakon. Odluka se dogodila u srijedu navečer, u sklopu redovnog sastanka Vlade Republike Hrvatske, pri čemu je prihvaćena čitava lista predloga koje su predstavili zastupnici većinske stranke. Uz njih, zeleno svjetlo dobilo je i jedno od tri prijašnja amandmana Predraga Štromara iz HNS-a, dok su svi prijedlozi oporbe – SDP-a, IDS-a, PGS-a, Unije Kvarnera i ostalih – bili odbijeni.
Što je to Bačićev zakon i zašto izaziva toliko reakcija?
Najavljen kao ključna reforma prostornog planiranja i gradnje u Hrvatskoj, Zakon o prostornom uređenju (ZPU) trebao je donijeti ujednačenosti u sustavu izgradnje i korištenju prostora. No, već prijevremeno – uslijed pojednostavljenja postupaka, uklanjanja prepreka i dodavanja fleksibilnosti – zakon je postao predmet jake političke i stručne kritike. Glavni očitani problem uključuje izuzetke od javnih natječaja, mogućnosti hitnog izvođenja radova bez detaljne analize, te neredovitosti kod dodjele dozvola za građenje na osjetljivim prostorima.
Zašto je HDZ želio promijeniti zakon?
- Ubrzanje procedure natječaja – HDZ je želio ukloniti minimalni rok za rad na natječajnim rješenjima, kako bi manje zahtjevni projekti mogli brže krenuti u realizaciju.
- Pristupačnost kadrovima – Umanjen je potreban staž za voditelje izrade poslovnih planova sa 5 na 4 godine, olakšavajući pristup stručnim dužnostima više mladih planera.
- Seoski turizam i korištenje zemlje – Novo se rješenje odnosi na korištenje državnih ili općinskih zemljišta za seoski turizam, uklanjanjem ograničenja da zemlja mora biti u privatnom vlasništvu.
Detalji o prihvaćenim amandmanima
Prihvaćeni prijedlozi HDZ-a
Iako je broj amandmana bio ograničen, od 11 prijedloga Kluba HDZ-a prihvaćeno je njih svih. Neki se odnose na operativne detalje – poput smanjenja rokova – dok drugi pokušavaju ukloniti potencijalne pravne praznine koje su prepoznale stručne službe i lokalne samouprave.
“Ovo su prilagodbe koje su bile nužne radi funkcionalnosti zakona. Nismo ništa prevrtnuli, samo popunili praznine koje bi, inače, mogle biti zloupotrijebljene.” – izvor iz HDZ-ova ureda za prostorno planiranje
Što je Štromarov amandman?
Predrag Štromar, zastupnik HNS-a, predložio je tri amandmana – sva s ciljem dodatnog proteženja rokova za etažiranje turističkih objekata. Osnovni prijedlog glasio je kako se postupak etažiranja može vršiti i po ranijim propisima ako je lokacijska dozvola izdana prije stupanja Zakona u snagu, ali ne duže od pet godina. Vlada je tu sredinu našla primjenjivom i odlučila je prihvatiti.
Odbijeni prijedlozi oporbe – što je ispod stola?
Unatoč velikom broju predloga, opozicione stranke su jedan po jedan vidjele svoje amandmane padati. SDP je podnio prijedlog izmjene članak po članak, tražeći de facto ukidanje kompletnog zakona. Nažalost, Vlada ih nije ni ušla u sadržaj – prema službenom stajalištu, oni “nemaju tehničke osnove” i “pokušavaju sabotažu postupka”.
Prisutni su bili i predlozi iz manjih klubova:
- Marije Selak Raspudić (NZ)
- IDS-a
- PGS-a
- Unije Kvarnera i ISU-PIP-a
Svi su imali sličan okosnicu – zaštitu lokalnih interesa, ograničenje intervencija države na područjima lokalnog značaja i veću uključenost javnosti u planiranje. Iako su ti ciljevi plemeniti, vladina većina u parlamentu ih nije htjela ni uzeti u obzir.
Tko je izgubio i tko je osvojio sa spornim Zakonom?
Ostaje pitanje – tko od ovih političkih igara stvarno dobiva?
Prednosti za investitore i graditelje
- Brži postupci
- Smanjeni administrativni troškovi
- Fleksibilnost pri korištenju zemljišta i gradnji na ne-tradicionalnim lokacijama
Nedostaci s obzirom na sigurnost, transparentnost i zaštitu okoliša
- Mogući preskoci javne kontrole
- Ugroženost prirodnih dobara s dodanim iznimkama
- Rizik od zlonamjernog tumačenja propisa zbog nesigurnih formulacija
Je li ovo kraj priče? Kako će biti s izvođenjem Zakona?
Zakon sada ide u Opći sud parlamenta (da-ne glasanje), nakon čega stupa na snagu s novim amandmanima. Međutim, s obzirom na brojne pritužbe stručne javnosti, neki odbori i ekološke organizacije pripremaju pravne zahtjeve za opoziv ili reviziju zakona.
Pitanje je – ako se ovoliko ljudi buni još prije početka primjene zakona, što će tek biti kad se prva parcele počnu zatvarati u brzim postupcima bez javnih natječaja?
Zaključak – Da li su amandmani stvarno bili potrebni?
U svakom zakonu postoji prostora za poboljšanja. HDZ je, uz pomoć Štromara, napravio korak ka dodatnoj funkcionalnosti Zakona o prostornom uređenju. Međutim, pitanje je da li su ove izmjene bile nužne radi zakona kao cjeline – ili radi zadovoljstva vlastite političke baze i investitora. S obzirom na potpuno odbijanje svih oporbenih izmjena, slika se više nego jasno skicira – HDZ zna točno što želi, a ostali samo gube vrijeme.
Dakle, ako ste projektant, investitor ili član lokalne samouprave – bolje obratite pozornost na detalje. Ovo pravilo više ne ide od strane stručne javnosti, već od strane vladajuće većine – i to znači – ima snage.
Često postavljana pitanja
Što se zapravo promijenilo Zakonom o prostornom uređenju?
Zakon nudi fleksibilnost u građevinskim postupcima, posebno kad je riječ o seoskom turizmu, hitnim postupcima i duljini staža potrebnom za voditelje projekata.
Zašto je SDP htio poništiti cijeli zakon?
SDP je predložio uklanjanje svakog članka zbog sumnje da zakon koristi određenim interesima strukturiranim unutar vladajuće koalicije – pogotovo u vezi s velikim infrastrukturnim i turističkim projektima.
Je li sada Zakon siguran za primjenu?
Da, ali se očekuje više pravnih rasprava i moguće su izmjene i u budućnosti – ako pritisak oporbe i stručne javnosti naraste.
Zašto je Štromarov amandman bio važan?
Omogućava fleksibilniji pristup etažiranju turističkih objekata u roku od 5 godina, čime pomaže građevinama koje su već u tijeku, ali nisu uspjele završiti proces izgradnje.
Mogu li građani sudjelovati u planiranju lokalnih uređenja?
Zakon predviđa obveznu javnu raspravu, no u hitnim postupcima to pravilo je često prilagodljivo.
Postoje li rizici od zlonamjernog korištenja Zakona?
Postoji rizik, pogotovo na lokalnoj razini gdje su kontrole slabije. U tom kontekstu, ključni su nadzorni organi i sudjelovanje građana.





Leave a Comment