Šušnjar: Europa se budi uz pandemiju i energetski šok

Hrvatska mora planirati novu eru industrijske politike koja neće biti oslonjena na preko noći rješenja ili kratkoročne politike, već na dugoročnoj strategiji koja spaja inovacije, digitalizaciju i potpuno novi poslovni model. U tom kontekstu, ministar Ante Šušnjar izložio je viziju reindustrijalizacije Hrvatske – pametne, ciljane i spremne na globalne izazove. Analizirajmo što to znači u praksi, kako bi se Hrvatska mogla približiti sigurnijoj i otpornijoj ekonomiji te koje su konkretne prilike i rizici koje donosi ovaj put.

Uvod: zašto Hrvatska razmišlja o reindustrijalizaciji?

Posljednje godine donijele su povijesne prijelome koji mijenjaju način na koji mislimo o proizvodnji, trgovini i energetici. Kriza uzrokovana pandemijom i energetska kriza odigrale su ulogu svjetionika koji je pokazao koliko su geopolitički rizici i ovise o inozemnim lancima opskrbe osjetljivi. U tom okviru, poruka iz Vlade i ministarstva gospodarstva naglašava potrebu za reindustrijalizacijom – ne kao povratak na staro, već kao prelazak na pametan, sofisticiran model koji istovremeno čuva ranu industrijsku tradiciju i potiče nove, visokostrukturirane djelatnosti.

Gospodarska politika treba biti jasna: povećati samodostatnost, otpornost na šokove i kapitalizirati nacionalne prednosti. Jedan od ključnih elemenata je razvoj industrija više dodane vrijednosti, koje mogu izdržati globalne promjene i pružiti dugoročnu stabilnost radnih mjesta. U toj priči neophodno je razumjeti kako kombinirati postojeću industrijsku baštinu s najnovijim tehnologijama, pa i kako potaknuti privatni sektor da investira u inovacije i digitalizaciju.

Koronakriza i energetska kriza kao katalizatori promjena

Deglobalizacija i povratak proizvodnji na kontinuitet domaćih tržišta

Šušnjar ističe da, nakon faze globalizacijskih lanaca, Europa uskoro kreće u novu fazu – deglobalizacijski procesi su u tijeku i potiču redistribuciju proizvodnje bliže tržištima. U tom kontekstu Hrvatska ima priliku da postane važan igrač na karti srednjeg i višeg spektra industrijske proizvodnje. Pametna reindustrijalizacija, kako je naziva, podrazumijeva pokretanje projekata koji neće samo zapošljavati, već će i povećati vrijednost proizvoda izvozom vrhunskih rješenja i tehnologija.

Primjena ovog pristupa nije tek modni naglasak; radi se o stvarnim osiguranjima u lancima opskrbe. Ako se europska proizvodnja reorganizira oko visokih standarda, Hrvatska može ponuditi niše koje su male po količini proizvodnje, ali velike po vrijednosti i tehnološkoj kompleksnosti. Primjeri iz industrije pokazuju da konkurentnost leži u specializaciji i partnerstvu s inozemstvom u područjima gdje Hrvatska već ima prepoznatljive snage.

Energetska sigurnost kao temelj gospodarskog rasta

Novi pristupi energetici, uključno s LNG terminalom na otoku Krku, projektima Dolina vodika i investicijama u obnovljive izvore, postavljaju temelj za sigurniju i skuplju, ali konkurentnu proizvodnju. Šušnjar naglašava da energetska neovisnost nije samo tehničko pitanje; ona je i sigurnosna komponenta koja smanjuje rizike vezane uz strukturne cijene energije i političke nestabilnosti. U tom kontekstu nuklearna energija spašava scenarij: dugačak, ali utvrđen put prema stabilnoj cijeni struje i smanjenoj ovisnosti o inozemnim izvorima energije.

Pametna reindustrijalizacija Hrvatske: strategija i prioriteti

Ciljevi: veća dodana vrijednost i otpornost

Glavni cilj je jasniji i ciljano usmjeren program koji naglašava industrije s visokim multiplier učinkom. To uključuje industrije s visokim dodanim vrijednostima, digitalne i tehnološke sektore, te automatsku i robotiziranu proizvodnju koja može povećati produktivnost bez masovnog zapošljavanja. U nastavku su ključni elementi strategije:

• Povećanje udjela proizvodnih djelatnosti s visokom dodanom vrijednošću u BDP-u.
• Poticanje investicija u digitalizaciju, automatizaciju i integrirana rješenja za pametnu proizvodnju.
• Poticanje razvoja nišnih industrija visoke tehnologije s potencijalom za izvoz.
• Ojačavanje znanstvenih i inovacijskih kapaciteta kroz regulativu i poticaje za istraživanje i razvoj (R&R).
• Uloga državnih potpora u usmjeravanju privatnih ulaganja prema projektima s visokom dodanom vrijednošću.

Poseban fokus stvara se na „nišne“ tvrtke koje, iako nisu najveće, mogu biti najbolje u onome što rade. Takav pristup također smanjuje ranjivost prema promjenama u velikim lancima opskrbe i omogućava bržu prilagodbu promjenjivim tržišnim uvjetima.

Nišne industrije visoke tehnologije: primjeri i putokazi

Neke hrvatske tvrtke već su se profilirale kao inovativni lideri u svojim nišama. Primjerice, doktorand Dok-Ing je prepoznat kao svjetski igrač u području specijalizirane industrijske opreme ili tehnologije koja dolazi iz domene precizne proizvodnje. Altpro, tvrtka s fokusom na signalizaciju i sigurnosne sustave, također je naveden kao „svjetski prvak“ u određenim područjima. Orqu, proizvođač dronova iz Osijeka, predstavlja primjer kako hrvatska mala i srednja poduzeća mogu postati prepoznatljivi akteri na globalnom tržištu u visoko tehnološkim segmentima. Ovi uspjesi pokazuju da reindustrijalizacija nije samo teorem, već i konkretna djelatnost koja stvara novu vrijednost i otvara nova radna mjesta.

Važno je da se ovi uspjesi prepoznaju i prate kroz potporu državnih programa, fiskalne olakšice i ubrzane administrativne procedure kako bi se potaknule dodatne investicije i širenje poslovanja na međunarodnu razinu.

Digitalizacija i automatizacija: kako povećati produktivnost bez masovnog povećanja radnika

Implementacijski putovi i praktični primjeri

Digitalizacija i automatizacija ne treba biti prijelom koji uzrokuje masovni otpis radnika. Naprotiv, riječ je o transformaciji radnih procesa koja omogućava veću učinkovitost, sigurnost i prednost u izvozu. U hrvatskom kontekstu, procesi automatizacije već su u tijeku u metalnoj, prehrambenoj i automobilističkoj industriji, gdje se robotska ruka i pametne linije pridružuju postojećim poslovnim modelima. Smanjenje broja radnika na pojedinim operacijama ne znači nužno smanjenje ukupnog zaposlenja – često se radi o prelasku zaposlenika na kompleksnije i vještije poslove koji donose veću dodanu vrijednost.

Integracija digitalnih rješenja rezultira i boljom praćenjem kvalitete, smanjenjem otpada i optimizacijom potrošnje energije. U mnogim slučajevima, manje radnika na traci nije nedostatak, već prilika za otkrivanje novih uloga i karijernih putova koji zahtijevaju školovanje i dodatne vještine. Vlada i ministarstvo nastoje podržati ovaj proces kroz programe istraživanja i razvoja te timske projekte koji povezuju tehnološke kapacitete s realnim proizvođačkim zahtjevima.

Robotika i novi radni modeli

Robotizacija nije budućnost koja se događa samo velikim igračima. Hrvatska kroz poticaje i različite poticajne programe potiče uvođenje robota i automatiziranih rješenja na svim razinama proizvodnje. Ovaj pristup pomaže u povećanju produktivnosti i istovremeno otvara mogućnosti za upošljavanje u visoko kvalificiranim pozicijama poput inženjera za automatizaciju, programera robota, analitičara podataka i tehničara za održavanje sustava. U tom kontekstu, obrazovni sustavi trebaju se prilagoditi zahtjevima tržišta rada kako bi se generirao kontinuirani tok stručnjaka iz područja industrijskih tehnologija i digitalnih rješenja.

Propisi i poticane mjere: Zakon o državnoj potpori, IRI S3 i ubrzanje administracije

Kako potpora potiče inovacije

Nova industrijska politika usmjerena je na snažnije poticanje istraživanja, razvoja i inovacija (R&D). U tom okviru postoji Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte te Zakon o poticanju ulaganja koji služe kao katalizatori ulaganja u kapacitete i tehnologije s visokim potencijalom za rast. Prošle godine bilježimo rekordna izravna strana ulaganja (IZU) od 4,1 milijardu eura, što je znak povjerenja investitora u hrvatske kapacitete i strateške projekte. Takvi pokazatelji daju dobar temelj za daljnji razvoj i postavljanje jasnih ciljeva u budućnosti.

Važno je i da se pojednostavi administrativni okvir kako bi investitori brže dobivali potrebne dozvole. Postojeće reforme, poput ubrzanja procesa izdavanja dozvola i unapređenja investicijske kartice, trebale bi osigurati da Hrvatska ostane konkurentna na globalnoj karti ulaganja. Najčešće primjedbe na sporost procesa ukazuju na potrebu kontinuiranog rada javne uprave i motivacije zaposlenika kroz predmetne ocjene i nagrade za učinkovitost.

Brzina izdavanja dozvola kao ključna kompetitivna prednost

Investitori su istaknuli da je brzina kojom mogu dobiti dozvole važnija nego sama veličina potpora. Hrvatska je prošlih godina afirmirala napore u ubrzanju tih procesa, a ministarstvo naglašava da je to postalo strateška prednost na investicijskoj karti svijeta. Brža provedba projekata znači bržu realizaciju planirane dodane vrijednosti, otvaranje novih radnih mjesta i izravno povećanje izvoza. Iako je administrativna stečnica još uvijek izazov, aktivne mjere i nova pravila trebale bi potaknuti investitore da svoje projekte u Hrvatskoj započnu s više sigurnosti i manje rizika.

Energetska infrastruktura i projekti: LNG Krk, Dolina vodika, solarni i geotermalni kapaciteti

LNG terminal Krk i sigurnost opskrbe

Geopolitički rizici i volatilnost cijena energije naglašavaju važnost diversifikacije energetskih izvora. U tom pogledu LNG terminal na otoku Krku predstavlja ključni infrastrukturni projekt koji dodatno stabilizira opskrbu i pruža Hrvatsku kao važnu točku energetske sigurnosti u regiji. Povećanje energetske sigurnosti smanjuje rizike po industriju i investicije, što stvara povoljnije uvjete za razvoj prerađivačke industrije i proizvodnih kapaciteta s visokim dodanim vrijednostima.

Dolina vodika i obnovljivi izvori: put prema niskougljeničnoj proizvodnji

Uključivanje projekta Dolina vodika simbolizira ambiciju Hrvatske da se pozicionira kao važan regionalni igrač u kreativnom korištenju vodikovih tehnologija. Ovome pridodaju se ulaganja u solarne elektrane i druge oblike obnovljivih izvora energije, koji zajedno s učinkovitošću i digitalizacijom tvrtki stvaraju uvjete za smanjenje emisija i jaču konkurentnost na tržištu EU. Hidrogen kao integrirani dio energetskog sustava otvara mogućnosti za industrije poput automobilske, kemijske i strojarske koje traže čistu i pouzdanu energiju za pogon svojih proizvodnih procesa.

Geotermalna energija i nuklearna energija: hrvatski energetski miks

Geotermalne mogućnosti ne koriste samo toplanu i razne industrijske procese nego i proizvodnju električne energije, čime se povećava otporanost energetskog sektora na šokove. Nuklearna energija je pak predstavljena kao ključni stup energetskog suvereniteta – dugoročno rješenje koje bi moglo stabilizirati cijene struje i omogućiti industrijama da planiraju ulaganja bez straha od naglih poskupljenja energenata. Istina, radi se o kompleksnom i osjetljivom političkom pitanju, ali dio analitičara i ministara tvrdi da Hrvatska mora imati istraživačku i praktičnu infrastrukturu koja bi u budućnosti mogla poduprijeti ovakav smjer.

Investitori i ekonomski pokazatelji: što donosi ulaganja i kako pratiti napredak

IZU i poticanje ulaganja: kvantitativna slika rasta države

Prošlogodišnja razina izravnih stranih ulaganja – 4,1 milijardu eura – predstavlja izuzetan rezultat koji govori o spremnosti međunarodnih ulagača da vide Hrvatsku kao mjesto gdje se inovacije pretvaraju u rast. Ovi brojke su važan pokazatelj povjerenja i jasnog signala da politika potpora i ubrzanje administrativnih procedura imaju svoj konkretan učinak. U poslovnom smislu, ulaganja nisu samo kapital; to su partnerstva, transfer tehnologije i nove kompetencije koje nadograđuju lokalne kapacitete i otvaraju nove tržišne prilike.

Za budućnost, cilj je zadržati i povećati ovaj tempo ulaganja. To znači kontinuiranu koordinaciju između državnih institucija, agencija za potporu i privatnog sektora, uz jasnu mehanizaciju vidljivih i mjerljivih rezultata. Investitori žele predvidivost: planirane fiskalne olakšice, jasne procedure i minimalnu administrativnu opterećenost. Ovi faktori često igraju presudnu ulogu u odluci gdje će kapital biti alociran u narednim godinama.

Izazovi i rizici: socijalni i okolišni aspekti reindustrijalizacije

Zapljena rada, otvaranje novih poslova i kulturna tranzicija

Iako automatizacija povećava produktivnost, postoji potreba za transformacijom radne snage. Procesi prelaska zaposlenika s tradicionalnih na visoko tehničke poslove zahtijevaju obrazovanje, prekvalifikacije i socijalnu potporu. Također, društveni konsenzus o socijalnoj sigurnosti i sigurnom prelasku rada kako bi se spriječile socijalne tenzije postaje ključno polazište. Javnost i sindikati moraju biti uključeni u dijalog o budućnosti rada i sigurnoj tranziciji zaposlenika u nove role.

Drugi rizik je percipirani distributivni teret. Regije koje imaju manje industrijske tradicije mogu se suočiti s sporijim učinkom reformi, pa politika mora biti usklađena s potrebama svih dijelova zemlje. Ekološki izazovi i javni otpor prema određenim projektima također mogu voditi do odgađanja ili izmjena planova, stoga je transparentnost i otvorena komunikacija s lokalnom zajednicom neophodna.

Zaključak: put do otpornije i inovativnije hrvatske ekonomije

Reindustrijalizacija Hrvatske nije samo ekonomski cilj; to je društvena strategija koja ima za cilj izgraditi otpornost i sigurnost, istovremeno gradeći inovativnu i globalno kompetitivnu industriju. Sukladno porukama ministra Šušnjara, Hrvatska traži „pametan i optimalan“ pristup – fokusiran na prerađivačku industriju i nišne visoke tehnologije, uz podršku digitalizacije, robotike i modernih energetskih projekata. Uključivanje naprednih industrija, koji su ujedno izvor izvoza i visokih dodanih vrijednosti, nije luksuz; to je nužnost ako se želi postići gospodarski rast koji je održiv i otporan na vanjske šokove.

Ova strategija nudi konkretne smjernice: ubrzanje zakonskih procedura, ciljano usmjeravanje potpora ka istraživačkim i inovativnim projektima, jačanje kapaciteta za primjenu novih tehnologija i stvaranje uvjeta za partnerstva između javnog i privatnog sektora. Vodič kroz ovaj proces su brojke i realne primjene: izravna strana ulaganja, projekti LNG Krk i Dolina vodika, te regionalne nišne tvrtke koje su već pokazale koliko su vrijedne svoje specijalizacije. Ako se svi ovi elementi podudaraju – od obrazovanja, kroz administrativne ubrzane procese, do potpore koje privlači kapital – Hrvatska može postići napredak koji je vidljiv i mjerljiv u sljedećim godinama.

FAQ

1. Što točno znači reindustrijalizacija Hrvatske?

   Reindustrijalizacija je strategija usmjerena na povratak jačine industrijske proizvodnje uz pametan i ciljano usmjeren pristup. To znači povećanje dodane vrijednosti kroz visoko tehnološke i nišne sektore, digitalizaciju proizvodnje, automatizaciju i pristup stabilnim izvorima energije.

2. Koji su glavni izazovi primjene ove strategije?

   Najveći izazovi uključuju brzo prilagođavanje radne snage novim tehnologijama, rasterećenje administracije za brži izdavanje dozvola, osiguranje financijske potpore kroz Zakone o potporama i učinkovit prijenos istraživanja u komercijalne proizvode.

3. Koje potporne mjere nude državni instrumenti?

   Državni instrumenti fokusirani su na Zakon o državnoj potpori za istraživačko-razvojne projekte i Zakon o poticanju ulaganja, uz jaču potporu IRI S3 programa koji potiče investicije u istraživanje, razvoj i inovacije. Usluge olakšavaju i ubrzavaju pristup financiranju za manje i srednje tvrtke s visokim inovacijskim potencijalom.

4. Kako će se to odraziti na radna mjesta?

   Ukratko, očekuje se prelazak zaposlenika na visoko kvalificirane poslove u tehnologiji i proizvodnji s automatizacijom, uz stvaranje novih radnih mjesta u istraživanju, dizajnu i održavanju tehnologija. Ukupno, rast produktivnosti i dodane vrijednosti trebao bi dovesti do veće zapošljivosti u dugoročnom periodu.

5. Koliko je LNG Krk važan za energetsku sigurnost Hrvatske?

   LNG Krk predstavlja ključnu infrastrukturnu komponentu koja diversificira opskrbu energijom, smanjuje ovisnost o jednom izvoru i stabilizira troškove. To je temelj za pouzdaniju industrijsku proizvodnju i veće planiranje investicija u budućnost.

6. Koja su moguća buduća izvori energije za Hrvatsku?

   Osim LNG-a i obnovljivih izvora (solarna, geotermalna energija), razmatra se i nuklearna energija kao srednjoročno rješenje za energetsku neovisnost i stabilnost cijena. U svim ovim projektima važna je transparentnost i okvir koji omogućuje sigurnost ulaganja te zaštitu okoliša.

7. Kako će ove promjene utjecati na potrošače?

   Ukratko, dugoročno bi poboljšana energetika, veća produktivnost i inovacije mogli bi donijeti stabilnije cijene energije te veći izbor proizvoda s višom dodanom vrijednošću, uz javno zdravije gospodarske fondove za ulaganje u infrastrukturu i radnu snagu.

U konačnici, ključ uspjeha leži u integriranom pristupu koji povezuje industriju, energetiku i digitalizaciju uz čvrstu državnu potporu i brzinu administrativnih procesa. Hrvatska ima priliku da postane relevantan i respektabilan igrač u srednjoj i jugoistočnoj Europi, ne samo kao mreža pohranjivanja i prijenosa energije, već kao izvor visokotehnoloških proizvoda i rješenja koja poboljšavaju svakodnevni život. Ako se ti ciljevi provode dosljedno, Hrvatska bi mogla vidjeti rast dodane vrijednosti, povećanje izvoza i stabilan rast zaposlenosti – sve to uz očuvanje socijalne kohezije i okolišne održivosti.