Privedeni vjeroučitelj iz Križevaca opet u središtu događaja: širio lažne vijesti o napadu na časnu sestru, ovog puta zbog prijetnji susjedu: ‘Riješit ću te…’

U vremenu kada se brzina informacija meri sekundama, priče koje kreću na društvenim mrežama često nadmašuju realnost i ostavljaju posljedice u javnom prostoru. Slučaj vjeroučitelja iz Križevaca, Ivana Pokupeca, ponovo postavlja pitanje koliko daleko može ići pojedinac kada se žuri s objavama, a koliko je društvo spremno reagirati na opaske koje prelaze granice obične polemike. U ovom dugom pregledu razradit ćemo događaje, povezati ih s širim kontekstom digitalne komunikacije, te ponuditi analizu o tome što to znači za javni interes, medijsku etiku i pravnu odgovornost. Sadržaj je zasnovan na javno dostupnim informacijama, ali i na stručnim komentarima o dezinformacijama, pravilnom raportiranju i sigurnosti na internetu. U nastavku slijedi kronologija događaja, te detalji koji često ostaju izvan fokusa kratkih vijesti.

Tko je Ivan Pokupec i što se dogodilo?

Ivan Pokupec, poznat po provokativnom pristupu i publiciranim stavovima, često se našao u središtu rasprava o granicama vjerske nastave i utjecaju na mlade. Posljednjih tjedana njegov identitet i ponašanje izazivaju brojna pitanja: je li riječ o slobodi izražavanja ili o kontinuiranom narušavanju javnog reda kroz širenje lažnih vijesti? Prethodni događaji izvan Zagreba usmjerili su pozornost javnosti na njegov način informiranja i interpretacije aktualnih šok-događaja. U ovom prepletu događaja, novo uhićenje nije izravno povezano s prošlim slučajem širenja lažnih vijesti, već predstavlja zaseban segment istrage koji je krenuo iz sasvim druge situacije.

Širenje lažnih vijesti kao obrazac komunikacije

Lažne vijesti koje su se širile u medijima i na društvenim mrežama ranije su dovele do povećanog pritiska na policiju i pravosuđe, što je postavilo ključna pitanja o etici i odgovornosti onih koji ih šire. U slučaju Pokupea ove točke postaju još naglašenije kada se navodi da je iz jedne institucije dobrim dijelom išla kritika policijskih snaga i njihovih kolega, što dodatno komplicira percepciju javnosti o neutralnosti i profesionalnosti. Učestale pojave lažnih vijesti i manipulativnih poruka stavljaju naglasak na izvor informacija i na to kako korisnici prepoznaju autentičnost sadržaja prije nego što reagiraju.

Nova istraga i povezanost s prethodnim slučajem

Prema navodima neslužbenih izvora i izvještajima lokalnih medija, poklič je prošlog tjedna počeo u Koprivničko-križevačkoj policiji, a nije direktno povezan s događajem iz Zagreba koji je proteklih mjeseci izazvao široku javnu raspravu o napadu na časnu sestru. U novoj istrazi, policija je navodno primila prijavu od susjeda koji tvrdi da je došlo do prijetnji. Nezavisne činjenice ukazuju na to da je riječ o incidentu koji je nastao tijekom susjedskih nesporazuma, a ne o ponovljenom kriminalnom djelu ili organiziranom planiranju štetnih radnji.

Što se zna o prijetnji?

Prema objavljenim porukama, navodi se da je Pokupec izrekao riječi koje se mogu tumačiti kao ozbiljna prijetnja. U kontekstu bliske zajednice i socijalne dinamike, ovakvi navodi često potresu javnost jer potiču osjećaj nesigurnosti. S druge strane, treba naglasiti da dokle god nije podignuta službena optužnica, detalji o samoj prirodi prijetnje i njezinom opsegu ostaju predmet neslužbenih izvora. To naglašava važnost tehničke i pravne opreme koju policija koristi za razjašnjavanje slučajeva, te zahtjev za transparentnom komunikacijom prema javnosti.

Lažne vijesti ne nastaju iz ničega; oni su proizvod spoja percepcije, motivacije i tehničkih sredstava. U slučajevima poput ovog, gdje se polazi od borbenog tona na društvenim mrežama, često se koriste postojeće mreže kao katapult za širenje netočnih ili iskrivljenih informacija. Analitičari naglašavaju kako su algoritmi danas dizajnirani da zadrže korisnika što duže na platformi, pa lažne vijesti koje izazivaju emocionalnu reakciju imaju veći domet. To predstavlja izazov za novinare i javnost koja treba razlikovati provjerene činjenice od glasina i spekulacija.

Potencijalna posljedica ovakvih priča nije samo u tome što se širi dezinformacija; nego i u tome što se javna sigurnost stvara na temelju pogrešnih pretpostavki. Kada politički akteri, vođe zajednica ili pojedinci reagiraju na lažne vijesti, dolazi do stvaranja pritiska na institucionalne sustave. U Hrvatskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, postoji porast svijesti o potrebi digitalne pismenosti: sposobnosti razlikovanja provjerenih izvora, prepoznavanja manipulativnih tehnika i razumijevanja posljedica širenja nepouzdanih informacija.

Situacija s prijetnjama i lažnim vijestima otvara pitanja odgovornosti. U mnogim sustavima, uključujući Hrvatsku, postoje jasne odredbe koje kažnjavaju širenje lažnih vijesti, narušavanje javnog reda i mira te iznalaženje terora ili prijetnji. U praksi, sudovi i policija traže balans između slobode izražavanja i zaštite građana od štetnih posljedica dezinformacija. U kontekstu ovog slučaja, pravni postupci se vode kroz prekršajne i eventualno kazneno-pravne okvir, ovisno o kvaliteti i dokazima koji su priloženi uz prijave.

Prekršajne prijave obično se primjenjuju kada su u pitanju manje povrede javnog reda, uznemiravanje i širenje neistina koje ne dosežu granice kaznenog djela. Kaznene optužbe, pak, zahtijevaju zahtjevnije dokaze o namjeri, utjecaju na javnost i ozbiljnosti kriminogenog čina. U slučaju Pokupecea postoji očekivanje da istraga dodatno razjasni razinu namjere, povezanost s prethodnim događajima i eventualni utjecaj na sigurnost susjeda i šire zajednice.

U 2025. godini, Hrvatska i šire regije suočavaju se s kontinuiranom potrebom za digitalnom sigurnošću i etičkim novinarstvom. Krupni izazovi ostaju: kako brzo treba pružiti informacije bez kompromitiranja provjerenosti; kako razviti alate za identifikaciju manipulacije; te kako poticati medijsku pismenost kod građana. U ovoj dinamici, platforme često djeluju kao poligoni gdje je potrebno uspostaviti jasne smjernice, transparentne algoritamske logike i učinkovitu provjeru činjenica. Paralelno, javne institucije trebaju biti spremne na transparentno izvještavanje i objave relevantnih dokaza, kako bi se obnovilo povjerenje građana u sustav.

• Prednosti: brza informacija, mogućnost trenutnog reagiranja na opasne situacije, poticanje javne debate i dijeljenje korisnih savjeta o sigurnosti na internetu.
• Nedostaci: rizik od brzoplete reakcije, širenje neprovjerenih teza, šteta reputaciji pojedinaca ili institucija, te povećan pritisak na sustav zaštite od lažnih vijesti.

Uloga publike je ključna: prije dijeljenja bilo kakve vijesti, provjerite nekoliko ključnih elemenata – izvor, datum objave, kontekst i mogućnost potvrde iz više nezavisnih izvora. Za novinare, važno je držati se standarda provjerene činjenice, otvoreno navoditi izvore i izbjegavati nagađanja koja bi mogla potkopati integritet priče. Platforme imaju svoju odgovornost da olakšaju pristup točnim informacijama i da brzo označe sadržaj koji krši smjernice ili predstavlja rizik po sigurnost korisnika.

Analitičari predlažu tri koraka: (1) identifikacija izvora i provjera autentičnosti; (2) razgraničenje činjenica i spekulacija te (3) komunikacija s javnošću kroz jasne i smirene objave. U slučaju ovog incidenata, transparentnost o identitetu i motivima, kao i vremenska linija događaja, pomažu u smanjenju spekulacija i jačanju povjerenja.

U protekle dvije godine zabilježen je rastući fokus na borbu protiv dezinformacija u regionalnom prostoru. Prema recentnim podacima policijskih izvora i istraživačkih centara, broj slučajeva prijetnji putem interneta povećao se za približno 12-18% u 2024. godini u regionalnim sredinama. Istodobno, istraživanja javnog mnijenja pokazuju da približno trećina mladih i odraslih u Hrvatskoj susreće lažne vijesti na društvenim mrežama barem jednom tjedno, što naglašava potrebu za edukacijom i jačanjem medijske pismenosti. Ove brojke ne služe samo kao brojke; one ilustriraju koliki je teret na građanima, medijima i institucijama koji moraju zajednički raditi na sigurnijem online okruženju.

Sljedeći koraci uključuju jaču suradnju između policije, pravosuđa, novinara i građana kako bi se smanjio rizik od lažnih vijesti i štetnih prijetnji. Transparentnost, odgovornost i empatija ključne su vrijednosti koje bi trebale voditi sve sudionike. U kontekstu ovakvih incidenata, društveni napori moraju biti usmjereni na izgradnju otpora prema manipulaciji, poticanje kritičkog mišljenja i razvoj alata za brzo razotkrivanje neistina prije nego što oštete ljude ili zajednice. Kriminal.info, kao medijski prostor posvećen kriminalnim činjenicama i sigurnosti, želi pružiti uravnotežen, provjeren i human pogled na ove teme, kako bi čitatelje potaknuo na odgovorno ponašanje u digitalnom dobu.

1. Koji su ključni detalji oko udarca na časnu sestru i trenutne izjave oko prijetnji susjedu?
   Trenutno postoje neslužbeni izvori koji ukazuju na širenje lažnih vijesti o napadu na časnu sestru i na novu prijetnju upućenu susjedu. Službene optužnice i detalji istrage još nisu konačni, a nadležne institucije rade na provjeri svih činjenica i relevatnih dokaza.
2. Što znači ovo za slobodu izražavanja u Hrvatskoj?
   Sloboda izražavanja ostaje temelj demokracije, ali nije apsolutna. U slučajevima poput ovog, javne institucije i mediji moraju balansirati između prava na izražavanje i zaštite pojedinaca od štete, zastrašivanja ili širenja lažnih vijesti koje mogu imati ozbiljne posljedice.
3. Kako građani mogu prepoznati lažne vijesti na internetu?
   Ključ su provjerene činjenice: provjerite datum i izvor, tražite potvrdu iz više nezavisnih izvora, provjerite autentičnost fotografija i video materijala, te sumnjive tvrdnje posvetite dodatnoj provjeri prije dijeljenja.
4. Koja su najbolja pravna sredstva protiv prijetnji putem društvenih mreža?
   Građani mogu podnijeti prijave policiji ako sumnjaju na prekršaje ili kaznena djela poput prijetnji ili uznemiravanja. Pravna tijela mogu poduzeti mjere poput privremenih zabrana komunikije, istražnih mjera i eventualnih kaznenih postupaka, ovisno o ozbiljnosti slučaja i dokazu.
5. Kako mediji mogu pridonijeti boljoj sprječavanju dezinformacija?
   Mediji trebaju transparentno navoditi izvore, otkrivati metode provjere i objavljivati održive fact-checking informacije. Ulaganje u edukaciju javnosti o medijskoj pismenosti te bržu, ali pažljivu ispravku pogrešnih informacija značajno doprinosi povjerenju u novinarske institucije.