Nakon burnih rasprava u Hrvatskom saboru, na stol je stigao konačni prijedlog triju zakona koji bi trebali regulirati područja gradnje, prostornog uređenja te energetske učinkovitosti u zgradarstvu. Unatoč žestokim kritikama oporbe koja traži povlačenje zakona ili barem treće čitanje, te upozorenjima struke i dijela građana, vladajuća većina tvrdi da ovi zakoni otvaraju vrata priuštivijem stanovanju. Rasprava o ovim značajnim izmjenama vodila se i u emisiji “Otvoreno” na HRT-u, gdje je svoje stavove iznijela i Sandra Benčić iz stranke Možemo!.
Građani Masovno Upozoravaju: Više od 3000 Komentara i 20.000 Pisma!
Sandra Benčić iz Možemo! oštro je kritizirala nacrt zakona, ističući da je „javni interes potpuno izbačen iz prijedloga“. Naglasila je da, ukoliko riječi oporbe nisu dovoljne, statistike govore same za sebe: na javnom savjetovanju pristiglo je preko 3000 komentara na ove zakone. Reagirale su sve relevantne strukovne organizacije, uključujući sva društva arhitekata, Komoru arhitekata, pa čak i HAZU. Brojni stručnjaci izrazili su ozbiljne zabrinutosti glede potencijalnih negativnih posljedica predloženih zakona.
Dodatno, Benčić je otkrila da je stranka Možemo! pokrenula inicijativu u sklopu koje su građani u svega nešto više od 24 sata saborskim zastupnicima vladajuće većine poslali čak 20.000 pisama. Ovim činom, građani su jasno izrazili svoje protivljenje zakonskim prijedlozima i pozvali zastupnike na njihovo povlačenje. “Mislim da se ovakav masovni odaziv građana, ovakva vrsta artikuliranog pritiska na zastupnike, u povijesti Hrvatskog sabora nikada nije dogodila,” naglasila je Benčić, ističući bez presedana ovaj oblik građanske participacije.
„Ako nije dovoljno ono što govori oporba, možda će građani shvatiti da je na javnom savjetovanju na ove zakone stiglo više od 3000 komentara. Reagirala su sva društva arhitekata, komora arhitekata, HAZU, a brojni stručnjaci upozoravaju na loše stvari u zakonu. Mi smo organizirali akciju gdje su građani u nešto više od 24 sata poslali 20 tisuća pisama zastupnicima vladajuće većine, tražeći da povuku zakon. Mislim da se to nikad u povijesti Sabora nije dogodilo.“
– Sandra Benčić, Možemo!
Nova Paradigma Urbanizma: Od Javnog Dobra do Investitorskog Prava?
Sandra Benčić je detaljno pojasnila kako predloženi zakoni unose temeljnu promjenu u dosadašnju paradigmu urbanizma. Tradiocionalno, urbanizam se temelji na načelu da je prostor javno i zajedničko dobro. Javna vlast ima primarnu ulogu u donošenju planova prostornog uređenja, dok privatni sektor djeluje temeljem tih planova, gradeći sukladno utvrđenim pravilima.
Novi zakon, prema njezinim riječima, drastično mijenja ovaj pristup. Ključna promjena ogleda se u tome što investitor postaje taj koji inicira proces prostornog planiranja. Drugim riječima, ako investitor izrazi želju za gradnjom na određenoj lokaciji, lokalna samouprava sada biva obavezna donijeti odgovarajući prostorni plan. Ovaj obrnuti proces, gdje se planovi kreiraju nakon iskazanog interesa investitora, otvara prostor za nove probleme.
„Ovaj zakon mijenja tu paradigmu. Sada investitor, gdje poželi graditi – lokalna vlast njemu mora donijeti plan. Ako mu ne donese plan, tada će mu dozvolu dati tko – Bačić,” poentirala je Benčić, aludirajući na ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Branka Bačića, i implicirajući da bi država preuzela nadležnost u slučajevima neaktivnosti lokalne samouprave, što bi moglo dovesti do centraliziranog odlučivanja mimo lokalnih potreba i planova.
Ključne Sporne Točke Predloženih Zakona
Iako je osnovna kritika usmjerena na promjenu paradigme planiranja, postoji niz drugih specifičnih odredbi koje izazivaju zabrinutost i stručne i građanske javnosti. Detaljnijom analizom, možemo izdvojiti nekoliko ključnih aspekata koji su postali predmet rasprave:
Ubrzavanje Procedura vs. Gubitak Kontrole: Vladajuća većina naglašava kako je cilj zakona ubrzati proces izdavanja dozvola i potaknuti gradnju, čime bi se navodno povećala dostupnost stanova. Međutim, kritičari tvrde da to ubrzanje dolazi po cijenu smanjenja razine kontrole i provjere usklađenosti projekata s prostornim planovima i javnim interesom.
Značaj Lokalne Samouprave: Nova zakonska rješenja potencijalno umanjuju ulogu jedinica lokalne samouprave u donošenju strateških odluka o prostornom razvoju svojih područja. Premještanjem fokusa s javnog planiranja na reakciju na zahtjeve investitora, lokalne zajednice bi mogle izgubiti kontrolu nad vizijom razvoja, urbanističkim kvalitetama i zaštitom prostora.
Energetska Učinkovitost kao Sporedna Tema?: Iako jedan od predloženih zakona nosi naziv “o energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu”, postavlja se pitanje koliko su odredbe tog zakona zapravo snažne i koliko će efikasno potaknuti zelenu gradnju u odnosu na potencijalne pritiske na smanjenje standarda zarad brže gradnje.
Pitanje Priuštivosti Stanovanja: Vladini argumenti često se svode na to da će novi zakoni dovesti do smanjenja cijena nekretnina i stanova. Međutim, stručnjaci upozoravaju da smanjenje standarda i pojednostavljivanje procedura ne moraju nužno rezultirati nižim cijenama za kupce, već mogu voditi ka nekontroliranoj izgradnji i potencijalnom smanjenju kvalitete života u urbanim sredinama.
Nedostatak Jasnoće i Detalja: Dio kritika odnosi se i na općenitost pojedinih odredbi zakona, što ostavlja prostor za široko tumačenje i potencijalne zlouporabe. Nedostatak jasnih smjernica i detaljnih provedbenih propisa može dodatno komplicirati primjenu zakona u praksi.
Što Kaže Struka i Koje Su Posljedice?
Reakcije strukovnih udruga, poput Hrvatske komore arhitekata i Društva arhitekata, bile su nedvosmisleno negativne. Njihove primjedbe najčešće se fokusiraju na potencijalno narušavanje stručnih standarda, ubrzanje procesa na štetu kvalitete i održivosti, te na umanjivanje uloge struke u planiranju prostora.
Jedna od glavnih briga jest mogućnost da se prostor tretira kao roba, a ne kao javni resurs. Ako investitor postane pokretač planiranja, postoji rizik od donošenja planskih akata koji su isključivo u interesu brze zarade, zanemarujući dugoročne potrebe zajednice, ekološke aspekte i kvalitetu urbanog okoliša. To može dovesti do:
UrbanističkeInflateracije: Nekontroliranog širenja građevinskih zona i izgradnje bez jasne vizije i strategije, što može dovesti do problema u prometu, infrastrukturi i dostupnosti javnih prostora.
Gubitka Arhitektonskog Identiteta: Unisiformanost i nekvalitetna gradnja koja ne poštuje lokalni kontekst i arhitektonsku baštinu.
Povećanog Rizika od Korupcije: Pojednostavljene procedure i veća diskrecija u odlučivanju mogu stvoriti plodno tlo za koruptivne radnje.
Dodatnog Pritiska na Infrastrukturu: Brza i neplanska gradnja može dovesti do preopterećenja postojeće prometne, komunalne i socijalne infrastrukture.
Vladajuća Većina Odgovara: “Priuštivo Stanovanje za Sve”
Unatoč oštrim kritikama, predstavnici vladajuće većine uporno tvrde da su novi zakoni usmjereni na rješavanje stambene krize i osiguravanje priuštivog stanovanja za sve građane. Argumentiraju da su dosadašnje procedure bile preduge i komplicirane, te da su kočile investicije i posljedično utjecale na rast cijena nekretnina.
Njihovi argumenti uključuju:
Ubrzanje Izdavanja Dozvola: Smanjenjem birokratskih prepreka i pojednostavljenjem procedura, očekuje se značajno skraćenje rokova za dobivanje građevinskih dozvola. To bi, prema njihovim riječima, trebalo potaknuti građevinski sektor i dovesti do veće ponude stanova.
Poticanje Investicija: Olakšavanje uvjeta za gradnju trebalo bi privući domaće i strane investitore, što bi rezultiralo novim projektima i otvaranjem radnih mjesta.
Rješavanje Stambene Krize: Vladajući tvrde da će povećana ponuda stanova, kao posljedica ubrzane gradnje, dovesti do stabilizacije, pa čak i pada cijena nekretnina, čineći tako stambeno pitanje dostupnijim širim slojevima stanovništva.
Modernizacija Zakonskog Okvira: Smatraju da su postojeći zakoni zastarjeli i neadekvatni za suvremene potrebe tržišta, te da je nužna njihova reforma kako bi se uskladili s europskim standardima i praksama.
Međutim, ostaje otvoreno pitanje hoće li spomenute prednosti doista polučiti željene rezultate ili će se, kako upozoravaju kritičari, postići samo djelomično na štetu dugoročne održivosti i kvalitete prostornog razvoja.
Što Sad Slijedi? Mogući Scenariji
Budući da je predloženi zakon prošao prvo čitanje u Saboru i sada se nalazi u fazi rasprave, postoje različiti mogući scenariji.
1. Prihvaćanje Zakona u Sadašnjem Obliku: Vladajuća većina, ukoliko ima dovoljnu većinu, može jednostavno progurati zakon bez značajnijih izmjena. U tom slučaju, novi zakoni bi stupili na snagu nakon usvajanja i objave u Narodnim novinama.
2. Usvajanje Manjih Izmjena: Moguće je da se na temelju rasprave i pritiska javnosti, ali i same oporbe, unesu određene kozmetičke ili manje značajne izmjene u zakonske tekstove prije konačnog glasovanja.
3. Zahtjev za Trećim Čitanjem: Oporba može ponovno inzistirati na trećem čitanju, čime bi se proces dodatno prolongirao, ali bi se otvorila nova prilika za raspravu i potencijalne izmjene. Ovo je posebno vjerojatno ukoliko se tijekom rasprave otkriju nove sporne odredbe ili ukoliko se pritisak javnosti nastavi.
4. Povlačenje Zakona: Iako malo vjerojatno u ovom stadiju, u slučaju izrazito snažnog i jedinstvenog otpora javnosti i struke, te ukoliko se pojave značajne proceduralne ili ustavne nejasnoće, moguće je da Vlada odluči povući zakon na doradu.
Vrijeme će pokazati koji će od ovih scenarija prevladati, ali je jasno da su ovi zakoni izazvali veliku pažnju i podijelili javnost, postavši tako jedno od ključnih pitanja u aktualnom političkom i društvenom diskursu.
Često Postavljana Pitanja (FAQ)
### Koji su glavni razlozi protivljenja novim zakonima o gradnji?
Glavni razlozi protivljenja su zabrinutost zbog izbacivanja javnog interesa iz procesa planiranja, prekomjernog jačanja moći investitora nauštrb lokalne samouprave i struke, te strah od nekontrolirane gradnje i potencijalnog smanjenja kvalitete urbanog razvoja.
### Tko su ključni akteri koji su izrazili protivljenje?
Protivljenje su izrazili oporbeni zastupnici, brojna strukovna udruženja poput Hrvatske komore arhitekata i Društva arhitekata, HAZU, te značajan broj građana koji su se organizirali i poslali pisma zastupnicima.
### Kakve su implikacije nove paradigme planiranja prostora?
Nova paradigma sugerira da investitor inicira proces donošenja prostornih planova, što se razlikuje od dosadašnjeg modela gdje javna vlast planira prostor, a investitori grade prema tim planovima. Kritičari strahuju da bi to moglo dovesti do planova kreiranih isključivo u interesu investitora.
### Što se podrazumijeva pod “priuštivim stanovanjem” kao ciljem zakona?
Vladajuća većina tvrdi da će pojednostavljene i ubrzane procedure gradnje dovesti do veće ponude nekretnina, što bi trebalo rezultirati stabilizacijom ili smanjenjem cijena stanova, čineći ih tako dostupnijima širem sloju stanovništva.
### Koliko je komentara i pisama pristiglo tijekom javnog savjetovanja i akcija građana?
Tijekom javnog savjetovanja pristiglo je više od 3000 komentara. U sklopu akcije koju je organiziralo Možemo!, građani su u kratkom roku poslali oko 20.000 pisama zastupnicima.
### Kako se novi zakoni odnose na energetsku učinkovitost zgrada?
Iako je jedan od zakona posvećen energetskoj učinkovitosti, kritičari dovode u pitanje njegovu snagu i efikasnost u poticanju zelene gradnje u usporedbi s potencijalnim pritiscima na smanjenje standarda zarad brže gradnje.
### Postoji li mogućnost da se zakoni povuku ili značajno izmijene?
Iako je povlačenje zakona malo vjerojatno u ovoj fazi, moguća je korekcija određenih odredbi kroz raspravu i eventualno treće čitanje. Konačna sudbina zakona ovisi o tijeku saborske rasprave i političkim odlukama.
Zaključak
Dolazak novih zakona o gradnji, prostornom uređenju i energetskoj učinkovitosti u Saboru pokrenuo je lavinu reakcija. S jedne strane, vladajuća većina vidi ove zakone kao ključ za rješavanje stambene krize i poticanje gospodarskog rasta kroz ubrzanu gradnju. S druge strane, značajan dio stručne javnosti, oporbe i samih građana izražava duboku zabrinutost zbog potencijalnog narušavanja principa javnog interesa u planiranju prostora, umanjivanja uloge lokalne samouprave i struke, te rizika od nekontrolirane urbanizacije. Masovni odaziv građana, koji su kroz pisma i komentare jasno artikulirali svoje stavove, ukazuje na visoki stupanj zabrinutosti i važnost ovih zakonskih rješenja za budućnost hrvatskih gradova i prostornog razvoja. Hoće li se predloženim zakonima zaista postići obećano priuštivo stanovanje, a da se pritom ne ugrozi dugoročna održivost i kvaliteta životnog okoliša, ostaje ključno pitanje koje će se razriješiti u narednim koracima saborske procedure i u praksi primjene ovih zakona.
Leave a Comment