Urednica Kriminal.info analizira događaje koji su potresli kulturnu i javnu nabavu u Hrvatskoj nakon potresa 2020. godine. Afera Geodezija otkriva kako su se sredstva namijenjena sanaciji oštećenih objekata pretvorila u predmet općih pitanja o transparentnosti, kontrole troškova i odnosa između državnih institucija i privatnih izvođača. U fokusu su bili milijuni kuna i euro koje su se slijevali na račun Geodetskog fakulteta, a istrage su otvorile brojna pitanja o tome je li sustav obnove na pravilan način praćen i kontroliran. U ovom članku kroz kronološki prikaz, intervjue i analize donosimo jasniji pogled na to što se točno dogodilo, tko su glavni akteri, kakvi su navodi optužnica i kakve posljedice ova afera ostavlja po hrvatske javne nabave i upravljanje financijama u kriznim situacijama.
Pozadina afere Geodezija: od potresa do odluka o nabavama
Kada su Zagrebački potresi, Petrinja i okolica započeli na prijelazu 2020. godine, Ministarstvo kulture preuzelo je koordinaciju aktivnosti na dokumentiranju stanja objekata. 3D lasersko snimanje brzo je prepoznato kao najbrža i najeffektivnija metoda dostupna za evidentiranje oštećenja i planiranje sanacije. U tom okviru nastao je plan za angažiranje Geodetskog fakulteta kako bi se provodio projekt dokumentacije uz pomoć napredne tehnologije 3D skeniranja. Međutim, unutar tog procesa pojavile su se sumnje oko troškova, transparentnosti i kontrole nad ispostavama faktura, što je kasnije postalo temelj optužnica i javnih rasprava.
EPPO, europsko tužiteljstvo, zatražilo je detaljan uvid u transakcije i način na koji su sredstva iz državnog proračuna i fonda solidarnosti upotrijebljena za projekt 3D snimanja. Prema njihovim izračunima, u razdoblju od prosinca 2020. do svibnja 2023. bilo je plaćeno 14.195.551 kuna i 663.614,04 eura, što ukupno iznosi 2.547.688 eura. Ovo je brojka koja se navodi kao ključni pokazatelj vrijednosti ugovorenih radova i financijskih tokova u aferi Geodezija.
Pozadina je složena i uključuje time što su posljednja tranša isplate, iznos oko dva i pol milijuna eura, navodno zaustavljeni zbog informacija o mogućim nepravilnostima unutar Ministarstva kulture. Slučaj uključuje i podjelu sredstava unutar samog projekta: Đapo i Pribičević spominju se kao ključne osobe koje su dijelile oko 459 tisuća eura, dok se iznos od 856.924 eura navodi kao neiskorišten na račun projekta 3D skeniranja.
Tko su ključni akteri i što im se pripisuje
Davor Trupković: profil neovisno o optužbama
U ovoj aferi, imenom koje najviše odjekuje, je Davor Trupković, nekadašnji pomoćnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek i šef Uprave za zaštitu kulturne baštine. Optužen je da je, prema optužnici, u zamjenu za mito – navodno jedan Apple Watch – omogućio Geodetskom fakultetu da bez adekvatne kontrole izvodi troškove za 3D skeniranje nakon potresa. Trupković ostaje u ulozi osobe koja tvrdi da je sve priče o pranju sredstava netočne i da je Apple Watch samo dar dobiven tijekom božićnih blagdana, koji je navodno ostao na porti Ministarstva i nije imao jasnu identifikaciju pošiljatelja. U njegovoj obrani navodi se da je uređaj isproban i da ga nije koristio nakon toga, a da je radilo o daru koji su neko vrijeme držali zadržanim na provjeri.
Unatoč Tom izjavama, epokski su dokazi iz studenog 2023. koji su pronađeni na njegovom računalu, potvrđivali su da su poslane e-mail poruke i dokumenti povezani s narudžbom i cijenama. Službenici Ministarstva kulture i službenici koji su vodili postupak potvrdili su i to da je 3D snimanje bilo centralna aktivnost planirana u kriznim uvjetima i da je komunikacija među akterima bila gotovo dnevna. Uz to, često su se susretali na sastancima i ručkovima tijekom radnog vremena.
Trupković sam je kazao da po izvorima iz intervjua i svjedočenja nije bilo rješenja koje bi potvrdilo da je došlo do tog preplaćivanja, ali su zapisi elektroničke komunikacije i računi Geodetskom fakultetu i ostalih strana korišteni kao dokaz u optužnici. U skladu s tim, europsko tužiteljstvo zaključuje da je percepcija o vrijednosti posla mogla postati važna osnova za mnoge odluke koje su dovele do navodnog preplaćivanja i nepotrebnog trošenja sredstava.
Almin Đapo i Boško Pribičević: partnerstva i navodi o podjeli sredstava
Đapo je, prema optužnici, imao ključnu ulogu u komunikacijama s Trupkovićem i s Geodetskim fakultetom. On, kako navodi EPPO, spominje ulogu u odlukama o odabiru izvođača i koordinaciji troškova. Pribičević, s druge strane, spominje se kao osoba s kojom su sredstava dijeljena – navodi o dijeljenju oko 459 tisuća eura ukazuju na čak konkretan broj i potiču na dublje preispitivanje unutarnje kontrole troškova. Dokazi ukazuju na to da je komunikacija između Trupkovića i Đape, uz česte kontakte i posjete tijekom radnog vremena, bila intenzivna i usmjerena na praćenje napretka projekta, ali i na predviđanje i rješavanje eventualnih problema koji su se dešavali u procesu.
Đapo i Pribičević, po optužnici, često su raspravljali o poslovnim zaključcima, rokovima i dokumentaciji. Prema navodima, njihovi su dogovori bili usklađeni s potrebom održavanja kontinuiranog nadzora nad troškovima i izbjegavanjem dvostrukog financiranja. Ipak, EPPO tvrdi da su ove interakcije mogle biti sredstvo za prenošenje sredstava prema navedenom projektu i da su povremene diskusije i sastanci bili dio standardnog poslovnog protokola, ali bez adekvatnih mjera kontrole.
Kako su dogovorene nabave 3D snimanja
Procedura nabave i ponude Geodetskog fakulteta
Glavni korak u procesu bio je pronalazak izvođača posla 3D dokumentiranja koji bi u kriznim vremenima mogao biti brz i učinkovit. Trupković je, kako navode, kontaktirao Almina Đapu, upoznajući se s mogućnošću da Geodetski fakultet obavi posao. Nakon toga je zatražena hitna ponuda koja bi opisala metodu 3D skeniranja, vrste uređaja i trošak usluge. Ponuda je dostavljena 24. ožujka 2020. i poslana je u kabinet ministrice na daljnje odlučivanje. Ove su odluke dio šireg okvira brze koordinacije kada su u pitanju sanacija i dokumentiranje javnih objekata pogođenih potresima.
Intervjui i dokumentacija otkrivaju kako je proces trebao biti racionalan i temeljiti na transparentnim parametrima – ali isti izvor također ukazuje da su se događale pogreške u evaluaciji troškova. EPPO je, na temelju dokaza, ukazao na razlike između navedenih cijena i prakse koju je Ministarstvo dosad koristilo u dijeljima ranijih projekata. Ovo ukazuje na mogućnost da standardni protokoli nisu bili dosljedno primjenjeni u ovom slučaju.
Je li snimanje bilo precijenjeno?
Trupković je inzistirao na tome da Ministarstvo posjeduje podatke o cijenama ranijih projekata i da je ponuda od 100 kuna po četvornom metru u granicama gornjeg prosjeka. EPPO, međutim, naglašava da postoje mailovi i dokumenti pronađeni na njegovom računalu koji opovrgavaju ovu tvrdnju. U studenom 2023. pronađeni su elektronički zapisi s kolegama iz Ministarstva koji potvrđuju da bi trebale postojati jasne cijene za usporedbu. To znači da je bilo prostora za provjeru i moguće korekcije prije nego što su se odluke o financiranju konačno donijele.
Nakon petrinjskog potresa doneseni su novi radni sastanci u kojima je isti model 3D dokumentiranja primijenjen i na to područje. Trupković navodi da je procedura bila identična, a da se redovnim vođenjem i ažuriranjem evidencija spriječilo dvostruko financiranje. Ipak, računi, zapisi i transakcije potvrđuju da su odluke u praksi bile blage i često zahtijevale brzu reakciju kako bi se osigurala tekućina sredstava.
Dokazi, svjedoci i dinamika komunikacije
Jedan od ključnih elemenata ove afere su brojni zapisi telefonske i elektroničke komunikacije, uključujući poruke i dogovore o sastancima. U optužnici se navode i brojni kontakti između Trupkovića i Boška Pribičevića, kao i blizak odnos s Đapom. Ove veze i zajedničke aktivnosti često su se odvijale tijekom radnog vremena i na lokacijama vezanim uz projekt.
Njegova obrana često spominje da su odluke provodili na temelju potreba obnove i konzultiranja s relevantnim stručnjacima. No, institucije koje istražuju slučaj naglašavaju da su propusti u kontroli troškova i manje transparentnosti mogli otvoriti put mogućnym nepravilnostima.
Financijski okvir, posljedice i širi kontekst
Ukupna vrijednost troškova povezana s projektom 3D snimanja i povezanih aktivnosti u aferi Geodezija prikazuje složenost procesa obnove i koordinacije različitih institucija. Proces je tijekom vremena uključivao i Fond solidarnosti te različite faze praćenja i kontrole kako bi se spriječilo dvostruko financiranje i višak troškova.
EPPO nije samo statistički broj; to je okvir koji naglašava da se radi o transnacionalnom i nadležnom nadzoru koji zahtijeva transparentnost i konkretne procedure. U konkretnom slučaju, brojke koje su spomenute pokazuju da su sredstva postepeno prelazila kroz različite faze projekta, a nadzor i kontrola su se mijenjali kako su se nova otkrića otkrivala.
Ovaj kontekst – krizne situacije, hitna pomoć i potreba za dokumentacijom stanja – često stvara rizik od nepažljivosti ili previda u pravilima. S druge strane, slučajevi poput ovog naglašavaju potrebu za jasnim pravilima i mehanizmima u državnim nabavama, kako bi se smanjio prostor za interpretacije i nejasne odluke.
Reakcije institucija, javnosti i sigurnost procesa
Ministarstvo kulture, kao nadležno tijelo, često ističe važnost transparentnosti i učinkovitosti u upravljanju financijama, pogotovo u kriznim vremenima kada je brzina donošenja odluka ključna za obnovu. U ovom slučaju, javnost je zatražila detaljnu reviziju i jasne odgovore na pitanje kako su odabrani izvođači, po kojim kriterijima i kako su praćeni troškovi.
Javnost i mediji raspravljali su o etičkim pitanjima vezanim uz donošenje odluka, o mogućnostima sukoba interesa i o tome koliko je brži tempo obnove zaista kompatibilan s pravilima financijske transparentnosti. Kroz sve to, EPPO ostaje uključen kao vanjski nadzor koji traži jasne dokaze o pravilnom postupanju.
Temporalni kontekst: od 2020. do danas
Razdoblje od zagrebačkog potresa 2020. do 2023. godine bilo je prekretnica za mnoge institucije u Republici Hrvatskoj. Tijekom tog perioda, pristup 3D snimanju i digitalnom zapisivanju postao je standard u konzervatorskim i obnovnim projektima. U isto vrijeme, ovo razdoblje pokazalo je i koliko brzo se mogu dogoditi promjene u procjenama troškova i koliko je važan žurni, ali i transparentan nadzor nad tim promjenama.
U mnogim slučajevima vođena su se dijalekti unutar institucija i privatnih partnera koji su ukazivali na potrebu za jasnijim pravilima i standardima, te na važnost postojećih mehanizama kontrole. Afera Geodezija, s druge strane, poslužila je i kao test kako bi se provjerilo jesu li postojeći okvirni zakoni i prakse za javne nabave dovoljni ili im treba dopuna.
Pro i kontra: što govori ova afera o javnim nabavama i kriznom upravljanju?
- Prednosti: Brza koordinacija i uloga ministarstva kao koordinatora obnove; inovativne tehnologije poput 3D skeniranja koje ubrzavaju procese dokumentacije; naglašavanje važnosti transparentnosti i vanjskog nadzora (EPPO).
- Nedostaci: rizik od nepravilnosti bez adekvatne kontrole troškova; pritisak na brze odluke može dovesti do bezpotrebnog riskiranja kontrole; mogućnost sukoba interesa i nepotpunih ili pogrešnih provjera prije dodjele sredstava.
Iz ovoga proizlazi zahtjev za jasnim fazama nadzora: definiranjem kriterija za odabir izvođača, trajnim dokumentiranjem cijena i jasnoćom u pogledu transfera sredstava. Kratkoročne mjere upravljanja krizama ne smiju se pretvoriti u dugoročne rizike za transparentnost i pravilno trošenje proračunskih sredstava.
Kako spriječiti slične situacije u budućnosti: preporuke i smjernice
- Uvođenje jasnih protokola za nabave u kriznim situacijama s unaprijed definiranim kriterijima i cijenama koje se mogu usporediti, te mogućnost brzih, ali temeljito provjerenih evaluacija.
- Obavezno korištenje centraliziranih baza cijena i dosadašnjih primjera sličnih projekata kako bi se smanjile mogućnosti za nerealne ponude i preplaćivanja.
- Veća otvorenost nadzornim tijelima i redovite internetske objave o troškovima i odlukama, uključujući kratke izvještaje o statusu projekata i financijskim tokovima.
- Jačanje internih kontrola unutar Ministarstva i povezane institucije te uvođenje neovisnih revizija koje se provode tijekom trajanja projekta.
- Jačanje etičkih kodeksa i programa edukacije za službenike i partnerе kako bi se spriječili sukobi interesa i povećala profesionalna transparencija u donošenju odluka.
Zaključak: gdje smo sada i što to znači za javne nabave
Afera Geodezija predstavlja snažan podsjetnik da brz odziv i nužna pomoć u obnovi ne smiju biti izgovor za propuštanje temeljnih kontrola. Činjenice koje su izašle na vidjelo – od konkretnih računa do zapisa komunikacije – izazivaju važna pitanja o tome kako se troši novac poreznih obveznika. Istovremeno, slučaj naglašava vrijednost EU nadzora i transnacionalne razine kontrole nad javnim nabavama.
U budućnosti je ključno da sustavi obnove ostanu djelotvorni, ali i transparentni. Brzina ne smije biti isprika za sumnjiva trošenja, a očekivanje od institucija je da svaki novac praćaju sustavno: od odabira izvođača, preko praćenja napretka, do konačnog obračuna. Afera Geodezija ostaje predmet javne rasprave i teme za buduće reforme u režimu nabave, kako bi se očuvala povjerenje građana i osigurala učinkovitost obnove za one kojima je to najpotrebnije.
FAQ – najčešća pitanja korisnika
Što je točno afera Geodezija? (Kratki sažetak)
Geodezija se odnosi na slučaj s planiranim i provedenim projektom 3D snimanja nakon potresa, koji je doveo do optužbi protiv pojedinaca povezanih s Ministarstvom kulture i Geodetskim fakultetom zbog navodnog preplaćivanja i nepravilnosti u raspodjeli sredstava. EPPO je poslao izračune troškova i tražio dodatne dokaze, dok su fizički dokazi uključivali račune, e-mailove i zapise o sastancima.
Koliko novaca je navodno “istrpjelo” kroz projekt?
EPPO navodi da je ukupno plaćeno 2.547.688 eura kroz razdoblje od prosinca 2020. do svibnja 2023., uz odvojene iznose kuna i euro. Iznosi uključuju sredstva koja su iznosili 14.195.551 kuna i 663.614,04 eura, uz određene transakcije koje su prema optužnici predmet istraživanja zbog mogućeg nepravilnog trošenja sredstava.
Koji su glavni akteri koji su spomenuti u optužnici?
Najviše spominjani su Davor Trupković, nekadašnji pomoćnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek; Almin Đapo, bivši dekan Geodetskog fakulteta; i Boško Pribičević, koji je spomenuo dijeljenje određenog iznosa sredstava. Također se ističe uloga Đape u narudžbama i uspostavi komunikacije među glavnim akterima.
Što znači ovo za buduće projekcije obnove?
Ova afera potiče dublje preispitivanje i reformu procesa javne nabave, posebno u kriznim uvjetima. Potrebno je postaviti jasne standarde za odabir izvođača, transparentnost cijena i efikasno praćenje troškova kako bi se spriječile slične situacije.
Koje su najvažnije statistike i vremenska linija?
Najvažniji vremenski okviri uključuju2020. godinu, kada su potresi zahvatili Zagreb i druge regije, te 2023. godinu kada je EPPO intenzivirao nadzor uz prisustvo izračuna troškova. Precizni podatci o iznosima, transakcijama i identifikaciji izvođača bili su ključni dokazi tijekom istrage.
Koje su moguće koristi i rizici od povećane Transparentnosti?
Prednosti su jasnija kontrola troškova, smanjenje rizika od nepravovremenih isplata i povećanje povjerenja javnosti. Rizici mogu uključivati sporije donošenje odluka ako su procedure predugo provjerene, ali dugoročno to može rezultirati boljom učinkovitošću i većom odgovornošću u javnim nabavama.
Leave a Comment