U trenutku kada društveni diskurs u Hrvatskoj sve češće prelazi s abstraktnih načela na konkretne živote žena i obitelji, javna figura poput Dalije Orešković ponovno pokreće temu koja redovito izaziva žestoke reakcije: što je zapravo „klečavac“ i što poruke poput „klečavaca“ znače za slobodu izražavanja, integritet obitelji i rodnu ravnopravnost. U ovom pregledu razbijamo kontekst, razloge iza ovih tvrdnji te rizike i prilike koje se kriju u ovakvim javnim optužbama. U fokusu ostaje pitanje: gdje počinje legitimno građansko djelovanje, a gdje se završava pritiskom na žene i njihove obitelji?
Klečavci – tko su i što se događa oko njih?
Klečavci, kako ih u mnogim izjavama opisuje javnost i nekoliko političara, simboliziraju specifičan oblik izražavanja ili protesta koji su obično povezani s religijijskim i tradicionalističkim narativima. U konkretnom slučaju, Orešković je putem svoje objave na Facebooku reagirala na inicijativu za uklanjanje „klečavaca“ i sugerirala da iza tog zagovaranja stoji širi proces pritiska na žene, a ne proaktivna borba za otklanjanje problema. Ova retorička figura – spajanje religijskog iskaza s društvenim pritiskom – često pokreće rasprave o granici između slobode vjere i zaštite ljudskih prava, osobito kad se ti isti simboli povezuju s očekivanjima u braku i odnosu prema ženama.
U javnom prostoru, termin „klečavci“ nosi snažnu konotaciju: ne radi se samo o ponašanju ili ritualu, već o društvenim konstrukcijama koje mogu legitimirati ili potkopati rodnu ravnopravnost. U mnogim slučajevima takve poruke upakirane su kao briga za tradicionalne vrijednosti, ali istovremeno sadrže jasne signale kontrole i očekivanja prema ženama. Osjećaj da se „molitva“ pretvara u „pritisak“ ili „prisila“ često se prelama preko javnih rasprava, pa se postavlja pitanje: kako prepoznati granicu između legitimne religijske slobode i mogućeg ugrožavanja autonomije pojedinice?
Izjava Dalije Orešković: poruke i njihova retorika
U svojoj objavi Orešković je naglasila da, po njezinu mišljenju, tema nije provedivost peticije, nego civilni otpor koji je dijelom maskiran u molitvu. Njezine riječi odražavaju skepticizam prema tome što smatra „političkim ciljem maskiranim u duhovnost“, što otvara raspravu o tome kako se politički argumenti legitimno koriste u javnom prostoru.
„Ne radi se o molitvi, nego o pritisku da žene postanu podređene.“
Dalje tvrdi da klečavci služe za stvaranje javnog pritiska koji ženama nameće podređenu ulogu. Drži da „klečavci se mole samo za to da njihove supruge budu čedne i njima pokorene“ i da „klečavci traže da takvi odnosi zavladaju i u brakovima i u društvu općenito“. U njenom pojmu, u osnovi je prisila, „fino zapakirana prijetnja“. Takvu interpretaciju često prati ozbiljno upozorenje da bi normalizacija ovakvih poruka mogla uzrokovati dublje društvene tenzije i narušiti povjerenje u institucije koje štite žene od diskriminacije i nasilja.
„Iz činjenica o ružama vidimo da tako rezoniraju i klečavci“, dodala je, referirajući se na širi simbolički jezik koji se koristi u javnom prostoru. Njezine riječi naglašavaju percepciju da ovakve poruke nisu izolirani incident, već dijelovi šireg obrasca koji pravi prostor za pojave koje mogu utjecati na svakodnevni život žena i na njihovu sigurnost u obitelji i zajednici.
Društveni kontekst: rodna ravnopravnost, nasilje i prijetnje
Ova tema dolazi usred složenog društvenog mozaika koji uključuje rodnu ravnopravnost, kulturne norme i institucionalnu zaštitu. U hrvatskom društvu problem nasilja nad ženama i dalje ostaje izazov kojemu su unutar javne rasprave često prisutni dvostruki standardi: s jedne strane, glasovi koji traže jače zaštite i širu edukaciju o rodnoj ravnopravnosti; s druge strane, poruke koje smatraju da su tradicionalne vrijednosti ugrožene ili „pretljačene“ kroz liberalne reakcije na rodnu dinamiku u obitelji.
Ističe se podatak koji Orešković spominje u svom tekstu – da je „18 ubijenih žena u jednoj godini“ dobilo upozorenja što se od njih očekuje i u čemu su ‘pogriješile’ – i da se krivnja često prebacuje na žene. Ovaj broj, kakav je zabilježen u kontekstu citirane izjave, ukazuje na ozbiljnost problema nasilja i njegove završne stupnjeve; ali isti broj ne prikazuje cjelovitu sliku jer govori samo o jednom segmentu slike koja se proteže kroz cijeli društveni sustav, uključujući dijeljenje odgovornosti, pristupe pravosuđu, te percepciju sigurnosti žena u javnim prostorima i kućanstvima.
U razini medijske komunikacije, interpretacije koje dolaze uz pojmove poput „klečavci“ često se prelijevaju iz privatnih krugova u javni diskurs. To stvara pritisk na institucije i na pojedince da zauzmu stav o tome je li određena poruka upravo izraz slobode govora i vjere ili postoji jasna prijetnja koja cilja na smanjenje autonomije žena. U ovom kontekstu, problem postaje i koncept „građanskog otpora“, gdje se građanske inicijative i peticije koriste kao mehanizmi političke borbe, ali istovremeno i kao kanal koji može iziritirati ili opteretiti segment društva koji je već marginaliziran.
Pravni i etički okvir: gdje završava pristojnost, a počinje zastrašivanje?
Pravni sustav RH, kao i mnogi demokratski sustavi, nastoji balansirati između zaštite slobode izražavanja i zaštite od diskriminacije ili prijetnji. Sloboda izražavanja važan je kamen temeljac demokracije, ali ona nije apsolutna. Kada poruke prelaze granicu i ciljaju na ulogu kojom se ženama nameće podređenost, mnogi stručnjaci pozivaju na naglašavanje zaštite od rodno uvjetovanog nasilja i diskriminacije. U takvim scenarijima pravna i etička razmatranja često uključuju razmišljanje o skloništima za žrtve, preventivne programe u školama i javnu uključenost u edukativne kampanje koje za cilj imaju promjenu kultura i praksi koje podržavaju nasilje ili podređenost.
Analitičari često ističu da demokratski diskurs treba biti robustan i otvoren, ali i da se svaki oblik pritiska na pojedince – posebno na žene – mora kvalitetno evaluirati kroz prizmu temeljnih prava. Etički je diskurs važan: treba izbjegavati generalizacije koje uzimaju krivnju za problem isključivo na žrtve ili njihove odluke, te poticati odgovornost institucija i društva za zaštitu svih građana, bez obzira na njihov spol, vjerska uverenja ili kulturnu pripadnost.
Medijska slika i odgovornost interpretacije
Mediji imaju ključnu ulogu u formiranju javnog mišljenja: ono što se preporuča, kako se tonira i koje se reference koriste, svi ti elementi utječu na to kako će publika razumjeti slučaj. U ovom kontekstu, interpretacije koje povezuju politiku s vjerom i privatnim životom često su podložne manipulaciji ako se selektivno izbace činjenice ili se naglase pojedine stavke bez konteksta. S druge strane, mediji imaju odgovornost pružiti uravnotežen prikaz, razjasniti koncepte poput „građanski otpor“ i „prijetnja“ te razjasniti koji su konkretni rizici za sigurnost i autonomiju žena.
Upravo stoga, jasna i provjerena komunikacija postaje nužna: citati moraju biti točno preuzeti, kontekst treba biti očit, a ekspertna mišljenja treba jasno navesti kako bi publici bio omogućeni informirani zaključci. Ovo nije samo pitanje etičkog novinarstva; radi se o sigurnoj i odgovornoj raspravi koja može imati neposredan utjecaj na živote mnogih žena i obitelji koje traže podršku i zaštitu od diskriminacije i nasilja.
U nastojanju da se spriječi prostor za destruktivne interpretacije i pritiskanje žena, važno je uspostaviti jasne smjernice koje mogu pomoći javnosti, akcijama i institucijama. Evo nekoliko preporuka koje se često ističu u stručnim analizama:
- Promicati dijalog bez stigmatizacije: otvorene rasprave o religiji, tradicionalnim vrijednostima i rodnoj ravnopravnosti treba voditi bez etiketiranja ili stigmatiziranja sudionika.
- Podizati svijest o sigurnosti žena: programi edukacije o prepoznavanju znakova prisile i nasilja, te jasne procedure za traženje pomoći i zaštitu.
- Jasno razlikovati molitvu od pritiska: u javnom diskursu treba razgraničiti ono što je osobno duhovno izražavanje od onoga što ima politički ili društveni utjecaj na ponašanje drugih.
- Transparentnost u javnim akcijama: svi pozivi na potpisivanje peticija i organiziranje inicijativa trebaju biti jasno označeni i povezni s postupcima transparentnosti, financiranja i nadzora.
- Podrška žrtvama i održavanje integriteta obitelji: uz rodbinsku i društvenu podršku, potrebno je osigurati pristup pravnoj i psihološkoj pomoći za žrtve nasilja te otvoriti prostor za rehabilitaciju i obnovu povjerenja u zajednici.
Uz to, važno je razmotriti kako se ovakve teme mogu iskoristiti za edukaciju i dijalog u školama, na radnim mjestima i u javnim institucijama. Razmjena mišljenja, uz poštivanje različitih perspektiva, može doprinijeti boljem razumijevanju i suzbijanju stereotipa koji često vode do diskriminacije ili nasilja.
Rodne studije i pravne analize često naglašavaju da pojam slobode izražavanja mora biti nutkanog unutar općeg interesa zaštite od rodno uvjetovanog nasilja. Stručnjaci za ljudska prava i etičari smatraju da javne izjave koje potkopavaju autonomiju žena mogu imati dugoročne posljedice po društvenu koheziju i sigurnost. Istodobno, trebamo otvoren dijalog o tome kako se oblikuje javni prostor kada poruke koje su dio duhovnosti i tradicije prelaze u politiku i društveno ponašanje. Ovdje se postavlja dilema: kako osigurati da različiti pogledi ostanu u okviru demokratske debate, bez da se fallback ponašanje koje podriva štitove sigurnosti žena potiče?
U nastavku donosimo nekoliko konkretnih tema i scenarija koje se često pojavljuju u sličnim raspravama, kako bi čitatelji imali jasniju sliku o mogućim posljedicama i rješenjima:
- Kako prepoznati granične situacije: primjeri kada religiozni izrazi postanu sredstvo prisile ili manipulacije u obitelji ili zajednici.
- Uloga peticija i građanskog otpora: kako osigurati da peticije ostanu alat za demokratsko sudjelovanje, a ne sredstvo pritiska na ranjive skupine.
- Međuodnos vjera i država: koje su granice uklapanja duhovnosti u javni prostor bez ugrožavanja temeljnih prava.
- Medijska pismenost: edukacija čitatelja kako prepoznati kontekst, citate i uređene naslove koji mogu oblikovati percepciju događaja.
U konačnici, cilj je graditi mostove razumijevanja, a ne povećavati duboke podjele. To zahtijeva otvoren dijalog, ali i jasne granice koje štite one koji su najranjiviji u društvu.
Diskusija o klečavcima i izjavama poput onih koje je iznijela Dalija Orešković ne završava jednostavnim zaključcima. Radi se o složenoj temi koja dotakne teme slobode izražavanja, religijske slobode, rodne ravnopravnosti i sigurnosti žena. Važno je voditi računa o kontekstu, čuvati točnost citata i naglašavati poticajne aspekte građanskog angažmana koji grade sigurniji i pravedniji građanski okvir. U pravilu, građani bi trebali biti oprezni s interpretacijama koje mogu potaknuti stigmatizaciju ili strah, a mediji i institucije trebaju biti realni, transparentni i odgovorni u svojim objavama. U tom slučaju, javni diskurs postoji kao snaga koju treba kanalizirati u konstruktivan, a ne destruktivan smjer.
FAQ – najčešća pitanja čitatelja
- Što znači pojam „klečavci“ u ovoj priči?
- U kontekstu članka radi se o skupini ljudi čiji se vizualni i retorički simbol koristi u religijskom ili kulturnom kontekstu koji, kako tvrdi autorica, može imati politički ili društveni pritisak na žene. To nije službeni termin, već način označavanja teme koja povezuje religijske obveze s društvenim pritiskom.
- Ko je Dalija Orešković i zašto njezine izjave izazivaju reakcije?
- Dalija Orešković je javna osoba i političarka, a njezine izjave često dijele mišljenja publike. U ovom slučaju njen komentar o „molitvi“ koja je zapravo „prijateljstvo“ ili „pritisak“ na žene izazvao je reakcije jer prosvjeduje protiv sporne dinamike u društvu koja, po njenom mišljenju, može ugrožavati rodnu ravnopravnost.
- Kakva je veza između ovakvih poruka i nasilja nad ženama?
- Izjava i diskurs o tome što znači biti podređen ili slobodan često se dotiču teme nasilja nad ženama. Ako se poruke koje ukazuju na podređenost žena normaliziraju, rizik od diskriminacije i nasilja može se povećati. Zato su ovakve teme ponovno relevantne za javnu raspravu i zakonske zaštite.
- Koje mjere bi društvo trebalo poduzeti?
- Preporučuje se povećanje edukacije o rodnoj ravnopravnosti, bolja zaštita žrtava, transparentna evaluacija javnih inicijativa i jačanje mehanizama koji sprječavaju pritisak na žene. Također se potiče otvoren dijalog u kojem se poštuje različita mišljenja bez isticajanja stigmatizirajućih zaključaka.
- Što je važno za medije kada pokrivaju ovakve teme?
- Važno je da mediji prezentiraju činjenice točno, navode kontekst i ne pretpostavljaju motive bez provjere. Treba isticati razlike između vjernosti i primjene javnog diskursa, te jasno pokazati kako pojedine izjave utječu na živote žena i zajednica.
Leave a Comment