Danas, kada se sjećamo 26. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, jedna se objava na društvenim mrežama posebno istaknula i izazvala podijeljena mišljenja. Zastupnik SDP-a, Arsen Bauk, objavio je na svom Facebook profilu fotografiju Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi, s prepoznatljivom petokrakom na kapi. Uz fotografiju, Bauk je podijelio i citat bivšeg premijera Ivice Račana iz 2001. godine, koji pruža kontekst i poziva na objektivniju procjenu Tuđmanove ostavštine. Ova gesta, iako naizgled jednostavna, otvorila je Pandorinu kutiju sjećanja, emocija i reinterpretacija jedne od najvažnijih i najkontroverznijih figura u novijoj hrvatskoj povijesti. Da bismo u potpunosti shvatili zašto je ova fotografija toliko značajna, moramo se vratiti u vrijeme i razmotriti širi povijesni i politički kontekst koji ju okružuje.
Tuđmanova partizanska faza: Nepoželjna prošlost ili ključni element identiteta?
Fotografija Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi, s petokrakom na čelu, nesumnjivo predstavlja jedan od najintrigantnijih, a za mnoge i najneugodnijih, aspekata njegove biografije. Tijekom Drugog svjetskog rata, mladi Franjo Tuđman bio je aktivan sudionik partizanskog pokreta. Nakon rata, gradio je vojnu karijeru unutar Jugoslavenske narodne armije (JNA). Od niže časničke pozicije, preko načelnika Ureda za obranu, do čina general-majora 1959. godine, Tuđman je bio sastavni dio sustava kojeg će kasnije radikalno kritizirati i srušiti.
Zašto je ova faza njegove karijere danas tako osjetljiva? Petokraka zvijezda, simbol partizanskog pokreta i socijalističke Jugoslavije, za mnoge Hrvate koji su proživjeli Domovinski rat i borbu za neovisnost, predstavlja simbol represije i ideologije koja je desetljećima gušila hrvatsku slobodu. S druge strane, oni koji naginju antifašističkim korijenima hrvatske državnosti, partizansku ulogu vide kao legitimni dio antifašističke borbe protiv nacizma i fašizma, borbe koja je, paradoksalno, i otvorila put hrvatskoj neovisnosti u novim okolnostima.
Baukova objava fotografije, stoga, nije samo estetski odabir, već snažna politička poruka. Njome se istovremeno podsjeća na Tuđmanovu ulogu u borbi za oslobođenje od nacifašizma, ali i na njegovu karijeru unutar jugoslavenskog vojnog i komunističkog aparata. Ovo može biti shvaćeno kao pokušaj da se demontira jednostrani prikaz Tuđmana isključivo kao oca neovisne Hrvatske, te da se naglasi složenost i kontradiktornost njegove povijesne figure.
Račanov citat: Poziv na pomirbu i povijesnu objektivnost
Ono što objavu Arsena Bauka čini još značajnijom jest popratni citat Ivice Račana, izrečen 2001. godine: “Franjo Tuđman pripada našoj povijesti, ma što to značilo, kao prvi hrvatski predsjednik s kojim smo izvojevali neovisnost. Pamtit ćemo ga po dobru, prije svega borbi za neovisnost Hrvatske, a greške koje su bile počinjene ćemo popravljati. Oni koji dolaze moći će objektivnije procijeniti karakter njegove vlasti od nas koji smo živjeli s njim i moći odrediti mjeru između onog dobrog i onog što nije bilo dobro u njegovoj političkoj vlasti.”
Ovaj citat, izrečen samo godinu dana nakon Tuđmanove smrti, predstavlja pokušaj tadašnjeg premijera i lidera SDP-a da uspostavi određeni konsenzus oko Tuđmanove uloge. Račan je, naime, jasno priznao Tuđmanovu povijesnu važnost u stvaranju neovisne Hrvatske, ali je istovremeno otvorio prostor za kritiku i “ispravljanje grešaka”. Njegove riječi pozivaju na dugoročnu, objektivnu povijesnu analizu, koja nadilazi uske ideološke podjele i emocije koje su prevladavale u turbulentnim godinama tranzicije.
Baukova odluka da citira Račana u kontekstu Tuđmanove partizanske fotografije može se tumačiti na više načina:
Pokušaj pomirbe: Možda Bauk želi naglasiti da je moguće priznati Tuđmanovu ulogu u partizanima, kao i njegovu kasniju borbu za neovisnost, bez svrstavanja u ekstremne ideološke tabore. Račanov citat nudi upravo tu umjerenu platformu.
Politička provokacija: S druge strane, citat može biti namjerno upotrijebljen kako bi se istaknula ironija: kako je moguće da je čovjek koji je kasnije vodio nacionalistički pokret i stvarao suverenu Hrvatsku, nekada nosio uniformu i simbol socijalističke Jugoslavije? To bi moglo biti usmjereno prema onima koji slijepo idealiziraju Tuđmana, zanemarujući njegove ranije faze.
Poziv na dijalog: Objavljivanjem ovakvog sadržaja, Bauk možda želi potaknuti raspravu o tome kako hrvatsko društvo percipira svoju složenu prošlost, te kako integrirati različite povijesne narative u jedinstveni nacionalni identitet.
Tuđmanov “zaokret”: Od partijskog kadra do disidenta i utemeljitelja države
Franjo Tuđman nije bio statična figura. Njegova politička evolucija izrazito je dinamična i puna preokreta. Nakon vojne karijere u JNA, Tuđmanov stav počinje se mijenjati tijekom maspoka, odnosno Hrvatskog proljeća 1971. godine. Tada se sve jasnije priklanja zahtjevima za većim nacionalnim pravima Hrvata i počinje kritizirati unitaristički karakter Jugoslavije. Ovo mu, naravno, donosi probleme – gubi političke funkcije i suočava se s represijom jugoslavenskog režima.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih, Tuđman postaje sve glasniji kritičar jugoslavenskog komunizma. On razvija vlastitu interpretaciju hrvatske povijesti i nacionalnog pitanja, naglašavajući potrebu za hrvatskom državnom samostalnošću. U tom razdoblju, on prelazi iz pozicije lojalnog partijskog kadra u ulogu disidenta. Njegovi radovi su zabranjivani, a putovanja ograničavana. Ova faza ga oblikuje u osobu koja je spremna na radikalne promjene i koja je sposobna mobilizirati široke slojeve društva u borbi za nacionalne ciljeve.
Do kasnih 1980-ih, Tuđman u potpunosti napušta komunističku paradigmu. Vjeruje da je jugoslavenski model iscrpljen i da Hrvatska mora pronaći svoj vlastiti put. Osnivanje Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) 1989. godine označava početak novog poglavlja. HDZ postaje ključni pokret koji okuplja sve one koji teže hrvatskoj neovisnosti, te Tuđman kao njegov lider postaje središnja figura u procesu stvaranja samostalne Republike Hrvatske. Njegova uloga u prijelomnim godinama, od raspada Jugoslavije do uspostave nove države, neupitna je i ključna.
Upravo taj “zaokret” čini Tuđmanovu figuru tako složenom. Partizanski general koji je služio Jugoslaviji postaje vođa nacionalističkog pokreta koji tu istu Jugoslaviju razbija. Njegova životna priča, stoga, nije jednostavna priča o heroju ili negativcu, već o čovjeku koji je, kroz turbulentna vremena, evoluirao i na kraju odigrao ključnu ulogu u ostvarivanju stoljetnih težnji hrvatskog naroda.
Baukova provokacija iz 2016.: “Za dom spremni” na udaru
Ova objava Arsena Bauka nije prvi put da se bavi temom Tuđmanove partizanske prošlosti. Još 2016. godine, zastupnik SDP-a javno je izjavio kako je u svom uredu postavio fotografiju Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi. Tada je, uz snažnu poruku, pozvao one koji su “Za dom spremni” da je dođu skinuti, ako im nije “delikatno”.
Ova gesta iz 2016. godine bila je još direktnija provokacija. Njezin cilj bio je, očito, ukazati na paradoks nekih desničarskih struja koje idealiziraju Tuđmana, a istovremeno odbacuju ili marginaliziraju njegovu antifašističku prošlost. Fraza “Za dom spremni”, inače povezana s ustaškim režimom, u današnjem kontekstu u Hrvatskoj često se koristi kao simbol nacionalne identifikacije, ali je ujedno i izuzetno kontroverzna zbog svojih povijesnih konotacija.
Bauk je tada, kao i sada, očito želio postaviti pitanje: kako je moguće da se netko poziva na Tuđmana kao nacionalnog vođu, a istovremeno prezire njegovu ulogu u borbi protiv fašizma? To je bilo podsjetnik da Tuđman, kao i hrvatska povijest, nije jednodimenzionalan i da ga se ne može svesti samo na jednu fazu ili jednu interpretaciju.
Tempolni kontekst i statistike: Što kažu brojke o Tuđmanovoj eri?
Da bismo razumjeli značaj Baukovih objava, ali i cjelokupnu Tuđmanovu ostavštinu, korisno je pogledati i širi kontekst i dostupne statistike, iako se one često teško mogu izravno povezati s jednom specifičnom objavom na Facebooku. Tuđmanova era, od 1990. do 1999. godine, bila je presudna za Hrvatsku. Ključni događaji tog razdoblja uključuju:
Stvaranje neovisnosti: Hrvatska je proglasila neovisnost 1991. godine, nakon čega je uslijedio Domovinski rat.
Rat u Hrvatskoj: Razdoblje rata obilježeno je borbama za teritorijalnu cjelovitost, značajnim ljudskim žrtvama i materijalnim razaranjima. Prema dostupnim podacima, u Domovinskom ratu poginulo je oko 13.000 ljudi, a ranjeno je više od 30.000.
Međunarodno priznanje: Hrvatska je doživjela međunarodno priznanje 1992. godine, što je bio ključni korak prema punoj afirmaciji na svjetskoj sceni.
Privatizacija: Tijekom devedesetih godina provedena je masovna privatizacija, koja je imala značajne ekonomske i socijalne posljedice. Proces je bio obilježen kontroverzama, često optužbama za pogodovanje i korupciju, što je dovelo do stvaranja novih ekonomskih elita.
Hrvatska vojska: U Tuđmanovo doba stvorena je moderna Hrvatska vojska, koja je odigrala ključnu ulogu u oslobađanju okupiranih područja u vojno-redarstvenim akcijama “Bljesak” i “Oluja” 1995. godine.
Demografske promjene: Razdoblje je obilježeno i značajnim demografskim promjenama, uključujući egzodus dijela stanovništva, povratak izbjeglica i useljavanje.
Statistike koje se tiču Tuđmanove ere često su podložne interpretacijama. Kada govorimo o gospodarstvu, rast BDP-a je zabilježen, ali je i nezaposlenost bila visoka, a tranzicija bolna za velik dio stanovništva. Mišljenja o uspješnosti privatizacije i upravljanja državom i dalje su podijeljena.
Pros i Cons Tuđmanove ere: Dvije strane medalje
Promatranje Tuđmanove ostavštine zahtijeva pažljivo odmjeravanje pozitivnih i negativnih aspekata.
Prednosti (Pros):
Stvaranje suverene hrvatske države: Ovo je bez sumnje njegovo najveće postignuće. Nakon stoljeća pod tuđom vlašću, Tuđman je uspio ostvariti stoljetni san Hrvata o vlastitoj državi.
Obrana teritorijalne cjelovitosti: Tijekom Domovinskog rata, uspješno je obranjen i obnovljen teritorijalni integritet Hrvatske.
Međunarodno priznanje: Uspostavljanjem međunarodnih diplomatskih odnosa, Hrvatska je postala priznati subjekt na globalnoj razini.
Stvaranje nacionalnog identiteta: Tuđman je značajno pridonio jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta i svijesti.
Formiranje Hrvatske vojske: Osnovana je respektabilna vojna sila koja je obranila zemlju.
Nedostaci (Cons):
Autoritarni stil vladavine: Kritičari često ukazuju na Tuđmanov autoritarni stil vođenja države, smanjivanje sloboda medija i gušenje oporbe.
Kontroverzna privatizacija: Proces privatizacije, koji je doveo do stvaranja novih bogataša, često je bio obilježen nepravilnostima i korupcijom, što je imalo dugoročne negativne posljedice na hrvatsko gospodarstvo i socijalnu pravdu.
Podjela društva: Njegova politika, iako je ujedinila Hrvate u borbi za neovisnost, često je produbljivala postojeće podjele u društvu, posebno na relaciji lijevo-desno.
Politička elita: Stvaranje snažne političke elite, koja je često bila povezana s HDZ-om, otvorilo je prostor za nepotizam i klijentelizam.
Hrvatski nacionalizam: Dok je jačanje nacionalnog identiteta bilo nužno, kritičari upozoravaju da je kod nekih dijelova HDZ-a i samog Tuđmana dolazilo do prevelikog naglašavanja hrvatskog nacionalizma, što je moglo imati negativne posljedice na međuljudske odnose i toleranciju.
Zaključak: Višeslojni pogled na nasljeđe
Objava Arsena Bauka, fotografija Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi popraćena citatom Ivice Račana, nije samo novinska vijest, već poticaj na dublje promišljanje o složenosti hrvatske povijesti i njenih ključnih aktera. Franjo Tuđman bio je čovjek proturječnosti: partizanski general koji je postao vođa nacionalne revolucije, komunistički kadar koji je srušio komunizam, ključni arhitekt hrvatske države koji je istovremeno svojim nasljeđem ostavio mnoga neriješena pitanja.
Njegovo nasljeđe ne smije se svesti na jednostavnu podjelu na obožavatelje i kritičare. Potrebno je suočiti se sa svim aspektima njegove vladavine i djelovanja – od neupitne zasluge za stvaranje neovisne Hrvatske, do kritika autoritarnog stila i kontroverzi oko privatizacije. Partizanska uniforma i petokraka na fotografiji samo su jedan od tih aspekata, podsjetnik na put koji je Tuđman prošao, put koji je, paradoksalno, vodio do stvaranja moderne hrvatske države.
U konačnici, Baukova objava, uz Račanov citat, služi kao poziv na dijalog i objektivnu analizu. To je prilika da se izbjegnu ideološke zamke i iskrivljene slike prošlosti, te da se Franjo Tuđman, sa svim svojim vrlinama i manama, prikaže u punoj povijesnoj složenosti, onako kako je to u svojoj suštini nagovijestio i Ivica Račan. Tek takvim pristupom možemo graditi bolju budućnost, utemeljenu na potpunom razumijevanju naše prošlosti.
Često postavljana pitanja (FAQ):
Što je točno objavio Arsen Bauk?
Arsen Bauk objavio je na Facebooku fotografiju Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi s petokrakom na kapi te citat Ivice Račana iz 2001. godine o Tuđmanovoj ulozi u povijesti Hrvatske.
Zašto je fotografija Franje Tuđmana u partizanskoj uniformi značajna?
Ta fotografija podsjeća na Tuđmanovu mladost i aktivnost u partizanskom pokretu tijekom Drugog svjetskog rata, što je u suprotnosti s njegovom kasnijom ulogom vođe nacionalističkog pokreta koji se borio za neovisnost od Jugoslavije. Ona ukazuje na složenost i promjenjivost njegove povijesne figure.
Što je mislio Ivica Račan svojim citatom?
Račanov citat izražava priznanje Tuđmanove ključne uloge u stvaranju neovisne Hrvatske, ali istovremeno poziva na objektivniju prosudbu njegove vladavine, priznavajući i dobre i loše aspekte te “greške koje će budući narastaji ispravljati”.
Kakva je bila uloga Franje Tuđmana u Jugoslaviji prije stvaranja Hrvatske?
Tuđman je bio general-major u Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA). Kasnije, tijekom Hrvatskog proljeća 1971., počeo je kritizirati centralizam Jugoslavije. Zbog svojih stavova, postao je disident, s ograničenim slobodama. Krajem 1980-ih, postao je utemeljitelj moderne hrvatske nacionalne politike.
Koja su glavna postignuća Franje Tuđmana?
Glavna postignuća uključuju stvaranje neovisne i suverene Republike Hrvatske, obranu teritorijalne cjelovitosti tijekom Domovinskog rata, međunarodno priznanje Hrvatske i jačanje hrvatskog nacionalnog identiteta.
Koje su glavne kritike upućene Franji Tuđmanu i njegovoj eri?
Kritike se odnose na autoritarni stil vladavine, ograničavanje sloboda, kontroverznu i često korumpiranu privatizaciju, te produbljivanje podjela u društvu.
Je li Arsen Bauk ranije komentirao Tuđmanovu partizansku prošlost?
Da, 2016. godine Bauk je izjavio da u svom uredu ima fotografiju Tuđmana u partizanskoj uniformi te je pozvao one koji su “Za dom spremni” da je dođu skinuti, naglašavajući time paradoks u javnom diskursu.
Leave a Comment