Više od 60 000 potpisa za zabranu prosvjednog klečanja na stadionima Građani su prikupili više od 60 000 potpisa tražeći zabranu prosvjednog klečanja na stadionima, naglašavajući da red i sigurnost moraju biti prioritet. Organizatori ističu da je cilj urediti ponašanje na tribinama te očuvati fer igru i zajedništvo među navijačima tijekom sportskih događaja.

Uvod

Na Međunarodni dan ljudskih prava organizatori peticije „Micanje klečavaca – u ime 18 ubijenih žena u 2025.” predali su Hrvatskom saboru, Vladi i Ustavnom sudu više od 60.000 potpisa građanki i građana. U fokusu zagovornika nije uspostava protivnika vjere, već poziv na izmještanje skupova koji, kako tvrde, politiziraju religiju i stvaraju prostor za institucionalno nepovjerenje. Ovaj događaj otvara šire pitanje kako balansirati slobodu vjeroispovijesti, javni red i sigurnost, te koliko društveni pritisak i simboličke gesturom mogu oblikovati političku agendu. Kriminal.info analizirao je ovaj događaj kroz prizmu sigurnosti javnog prostora, vjerske slobode i demokratskog dijaloga, uz razumijevanje šireg društvenog konteksta u Hrvatskoj 2025. godine.

Organizatori su, uz transparentnost i mirno izražavanje, naglasili da je cilj promišljanje načina na koji javni prostori mogu ostati otvoreni za različite stavove, a istovremeno zaštititi ranjive skupine – posebno žene – od vršenja pritiska ili nasilnih situacija koje se ponekad događaju u kontekstu javnih molitvi ili „kolektivnih” molitvenih akcija. U zamahu ovih pitanja, postavlja se ključno pitanje: možemo li pronaći put koji čuva vjerske slobode, ali i dobra načela ravnopravnosti i sigurnosti u zajednici?

Kontekst peticije i ciljevi

Što su klečavci i zašto su prisutni na javnim površinama

U tekstu peticije pojmovi „klečavci” često su upotrebljeni kao označavanje skupova koji se najavljuju kroz vjerski ritam, uključujući molitve i liturgijske geste, a organizatori ih prikazuju kao „politički čin” koji prelazi granice osobne vjere. Argument zagovornika zabrane nije osporavanje vjerskog izraza samog po sebi, već procjena da organizirane molitve na trgovima i drugim javnim površinama mogu imati politizirajući učinak i utjecati na pravni okvir jednakosti. U konkretnom slučaju, prvi subotnji susreti postali su simbol koji se, prema kritičarima, zloupotrebljava za pritisak na legitimno političko i javno polje.

Također se ističe da javni prostor pripada svima – i vjernicima i onima koji to nisu. Kada se vjerske aktivnosti postavljaju kao „obavezne poruke” u kontekstu demokratskog društva, to izaziva raspravu o tome jesu li ovakvi sadržaji kompatibilni s načelima neutralnosti uprave, odgojne odgovornosti i zaštite manjinskih glasova. U odnosu na sve to, potpisnici vide priliku za jasnu granicu između duhovne prakse i javne politike koja može biti predmetnim porukama instrumentalizirana.

Što traže organizatori

Organizatori traže zabranu organiziranih klečavaca na javnim površinama i poziv na vraćanje takvih aktivnosti u vjerske objekte, kako bi se očuvao neutralan javni prostor. Ističu da sloboda vjeroispovijesti ne smije biti iskorištena za širenje poruka koje promiču otuđenje ravnopravnosti, ugrožavanje sigurnosti ili politizaciju javnog života. Poruka je, dakle, fokusirana na zaštitu žena koje su često egzistencijalno pogođene nasiljem i na borbu protiv modela koji, po njima, dodatno polariziraju društvo.

Pravni okvir i argumenti

Ustav i međunarodne konvencije

Aktualni okvir predlaže pažljivo razmišljanje o tome kako osigurati pravičnu ravnotežu između slobode vjeroispovijesti i zaštite temeljnih prava drugih građana. Ustav Republike Hrvatske jamči slobodu vjeroispovijesti i načela odvojenosti crkve od države, ali također prepoznaje potrebu da javne institucije i javne površine ostanu neutralne kada su u pitanju religijske poruke. U tom kontekstu, argument peticije usmjeren je na to da bi kolektivne molitve na javnim prostorima mogle biti tumačene kao sustavno promoviranje jedne vertikale vjerskog identiteta na račun druge.

Na međunarodnoj razini Hrvatska je potpisnik brojnih konvencija koje štite ravnopravnost i sigurnost svih građana, uključujući žene. U tom okviru, pripadnost religiji ne može biti instrument za diskriminaciju, zastrašivanje ili potiskivanje ženskih prava. Stoga su organizatori naglasili da je cilj natjecanje takvog pritiska u javnom prostoru u skladu s općim načelima demokracije i ljudskih prava, bez narušavanja duhovnih sloboda onih koji vjeru prakticiraju na način koji ne ugrožava druge.

Navodni izazovi za demokratske vrijednosti

Protivnici ili skeptici ovakvih inicijativa često ukazuju na rizik od „presedana” koji bi smanjio širok dijapazon javnih govora i sakralnih praksi. U ovom slučaju, sporna točka nije samo kazna za određenu praksu, nego i brzopotezno definiran okvir koji bi mogao, u očima promatrača, ograničiti slobodu javnog izražavanja i vjerske slobode. S druge strane, zagovornici naglašavaju da demokratsko društvo ne smije dopustiti da religiozni simboli na javnim površinama budu istovremeno sredstvo političkih zahtjeva ili sredstvo pružanja privilegija određenim skupinama.

Reakcije i politički kontekst

Sanja Sarnavka i društveni ton debate

Aktivistica za prava žena Sanja Sarnavka, koja je istaknula da su molitve na gradskim trgovima često zamišljene kao „politički čin”, kaže da je riječ o sustavnom prisustvu koje može porušiti principe jednakosti pred zakonom. U njezinoj izjavi nakon predaje potpisa, Sarnavka je naglasila da je potrebno razlučiti motivacije koje stoje iza javnog okupljanja: ne radi se o pobožnosti same po sebi, već o opasnosti od političke instrumentalizacije religijskih sadržaja.

„Protestiramo zbog tri godine skupova koji se događaju pod egidom ‘vjernici mole’, a uistinu je riječ o političkom činu kojim se traži nešto što se protivi Ustavu i niz konvencija koje Hrvatska potpisuje”, rekla je Sarnavka novinarima nakon predaje potpisa. Time je jasno stavila do znanja da je cilj šireg dijeljenja poruke: javni prostor treba ostati otvoren, ali ne smije biti mjesto za namećanje političkih zahtjeva kroz religijski ritam.

Stavovi političkih aktera

Među onima koji su reagirali na najavljenu inicijativu našli su se i čelni ljudi različitih političkih stranaka. Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava, sukladno svojim dosadašnjim stavovima, komentirao je da zabrane mogu biti opasne jer stubi sudbine društva ne smiju pasti pod optužbe da se krši slobode. Po njegovim riječima, ako se radi o potrebnim mjerama, potrebno je uraditi uravnotežen pristup uključujući i promicanje tolerancije, ali i zaštitu onih koji su izloženi riziku. Dakle, i u njihovom stavu prisutna je knjiga mjera i pragov, uz očekivanje da se rješenja ne svode samo na administrativno sprječavanje, nego i na šire društveno obrazovanje.

S druge strane, inicijatori peticije naglašavaju da je cilj uspostaviti jasne granice između vjere i politike u javnim prostorima i da se izbjegne situacija gdje se religijski govor koristi kao sredstvo za poticanje nasilja ili diskriminacije. Izjava o tome da se zabrane opasne presedane dovode u pitanje interakciju između građanskog društva i institucija, iako u praksi može doći do napetosti i dvostrukih standarda.

Društveni kontekst i utjecaj na javnost

Žene, sigurnost i borba protiv nasilja

U kontekstu Međunarodnog dana ljudskih prava i predaje potpisa, mnogi promatrači ističu da društveno osjetljive teme, poput femicida i nasilja nad ženama, zahtijevaju poseban javni dijalog. Aktivisti i aktivistice naglašavaju da poruke koje podižu svijest o sigurnosti žena moraju biti jasno odvojene od religijskih rituala koji se mogu koristiti za promoviranje određenih narativa ili političkih ciljeva. U ovom okviru, organizatori peticije naglašavaju da podržavaju zaštitu žena od nasilja i sigurnost žena u javnim prostorima kao temeljnu vrijednost demokratskog društva.

Promjene javnog diskursa o ovim temama često potiču reakcije različitih zajednica – od parlamentarnih tijela do lokalnih aktivističkih skupina. Krucijalno je da se u takvoj raspravi njeguje dijalog koji je informiran, nenasilan i usmjeren na praktična rješenja: povećanja sigurnosnih mjera na javnim površinama, transparentna komunikacija, te mehanizmi nadzora kako bi se spriječile zloupotrebe i zlouporabe. Ovaj proces ne treba biti destruktivan za vjerski identitet već treba poticati zajedničko razumijevanje i doprinos sigurnosti svih građana.

Temporalni kontekst i javno mnijenje

U 2025. godini Hrvatska prolazi kroz složene društvene procese: migracije, urbanizacija, promjena u percepciji vjere i religijske prakse, te značajne rasprave o tome kako se javni prostor koristi. Peticija koja je predana u veljači 2025. otvara širi dijalog o smjernicama rada institucija u pogledu neutralnosti javnog prostora i zaštite osnovnih prava. Analitičari upozoravaju da u takvim procesima postoji opasnost da se teme pretvore u sredstvo za politizaciju, ali isto tako ističu da demokratska zajednica mora prepoznati potrebe različitih skupina i pružiti jasne odgovore kroz zakonodavstvo i praktične mjere.

Kako dalje – preporuke za javni diskurs i politiku

Balans između vjerskih sloboda i javnog reda

Ključna preporuka je pronalaženje transparentnih okvira koji omogućuju vjerske aktivnosti, ali uz jasne granice kada i kako se te aktivnosti mogu odvijati na javnim površinama. Moguće mjere uključuju: definiranje zona koje su neutralne, mogućnost dogovaranja kompromise kroz prostornu primjerenost, te osiguranje sigurnosnih protokola koji minimiziraju rizik od nasilja ili pritiska. Time se nastoji zadržati liberalan pristup vjerskim slobodama uz zaštitu od potencijalnih zlouporaba.

Jačanje misije javnih institucija

Politički i pravni okvir trebaju biti podržani jasnim smjernicama koje potiču javni dijalog bez eskalacije napetosti. U tom smislu, usklađivanje s međunarodnim konvencijama i domaćim Ustavnim načelima omogućava da institucije djeluju pravedno, a građani osjećaju sigurnost i transparentnost. Strateški prioritet treba biti jačanje kapaciteta policije i sigurnosnih službi kako bi se sprečavale manipulacije i zlouporabe javnog prostora, uz istovremenu potporu građanima koji iskazuju legitiman interes za zaštitu svojih prava.

Korporativna odgovornost i građanski dijalog

U širem društvenom okviru, poziv na građanski dijalog i odgovornu medijsku pokrivenost može doprinijeti smanjivanju tenzija. Mediji, uključujući i portale poput Kriminal.info, trebali bi pratiti događanja s naglaskom na činjenice, kontekst i sigurnost, izbjegavajući senzacionalizam. Građani bi trebali biti pozvani na kritičko razmišljanje, ali i na aktivno sudjelovanje u konstruktivnoj raspravi koja promiče sigurnost i jednakost bez vrijeđanja ili etiketiranja.

Zaključak

Predanje 60.000 potpisa za zabranu „klečavaca” na javnim površinama predstavlja znak da društvo pokušava definisati način na koji javni prostor pripada svim građanima. S jedne strane stoji potreba za zaštitom vjerskih sloboda i suvereniteta pojedinaca koji žele prakticirati vjeru na otvorenom prostoru, a s druge strane je zahtjev za očuvanjem sigurnosti, ravnopravnosti i demokratske neutralnosti u javnom prostoru. Tragom argumenta koji su iznijeli organizatori – da bi religijski simboli trebali ostati unutar vjerskih objekata i privatnih prostora – otvara se prostor za izgradnju zajedničke norme koja omogućava dijalog bez agresivnih poruka ili diskriminacije. Kriminal.info prati ovu temu, naglašavajući važnost detaljne analize, pravednih procedura i odgovornog javnog diskursa koji pridonosi sigurnijem i inkluzivnijem društvu.

FAQ – Često postavljena pitanja

Što se točno traži ovim peticijama?
Traži se zabrana organiziranih klečavaca na javnim površinama i vraćanje takvih aktivnosti u vjerske objekte ili privatne prostore kako bi javni prostor ostao neutralan i siguran za sve građane.
Je li ovo napad na religiju?
Organizatori tvrde da inicijativa nije usmjerena protiv vjere, nego protiv političke instrumentalizacije religije u javnom prostoru. Cilj je zaštita temeljnih prava i sigurnosti svih građana, uključujući žene koje su često izložene riziku nasilja.
Koje pravne posljedice ovakva inicijativa može imati?
Ako bi pravosudni organi prihvatili argumente, mogla bi se oblikovati novoj normi o neutralnosti javnog prostora, ali svakako treba pažljivo balansirati s Ustavom i međunarodnim konvencijama. Slučajevi ovakvog tipa često završavaju na sudu, gdje se procjenjuje primjena zakona i ustavne zaštite.
Kakvu podršku dobiva ova inicijativa u javnosti?
Podrška varira: mnogi vide u njoj zaštitu žena i opću sigurnost, dok drugi brane slobodu vjere i smatraju da je riječ o ograničavanju građanskih prava. Kao i u mnogim društvenim pitanjima, nužno je otvoreno i racionalno raspraviti obje strane.
Koje su alternative rješenjima bez izmjena Ustava?
Predlažu se alternative poput pojačanih sigurnosnih mjera na događajima, organiziranje javnih tribina o temama uživo, bolje koordiniranje s lokalnim zajednicama te jačanje edukacije o rodnoj ravnopravnosti i nenasilju.
Kako ovaj događaj utječe na javni diskurs o vjerskim slobodama?
Ovo je prilika za dublji dijalog o granici između vjerske prakse i javnog prostora. Tvrdnje o „neutralnosti” i političkoj instrumentalizaciji potiču raspravu o tome kako stilizirati javni prostor kao mjesto dijaloga, a ne duelne borbe identiteta.

Želite li ostati u toku s ovim temama, pratite Kriminal.info – Kriminal Informacije, gdje stručnjaci razlagaju kompleksne društvene teme kroz jasne činjenice, statistiku i analizu sigurnosnih implikacija. Ako imate dodatne informacije ili mislite da je neka detalj važan za ovu raspravu, slobodno se obratite uredništvu i podijelite svoje mišljenje. Ova diskusija je važna za sve nas – jer gradimo društvo koje štiti sigurnost, jednakost i slobodu za svakog građanina.