U suvremenom hrvatskom društvu javni prostor sve se češće pretvara u poprište sukoba različitih interesa, svjetonazora i prava. Jedna od tema koja je nedavno podigla popriličnu prašinu jest ona o tzv. “klečavcima”, vjernicima koji redovito organiziraju molitvene skupove na javnim gradskim trgovima, specifično na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Inicijativa Sanje Sarnavke da pokrene peticiju za uklanjanje ovih skupova s javnih površina samo je otvorila Pandorinu kutiju pitanja o granicama slobode okupljanja, prava na javni prostor i uloge institucija u rješavanju ovakvih kompleksnih situacija. Zašto se institucije ne očituju jasnije i što je sve dovelo do ove situacije?
Sloboda okupljanja vs. Pravo na javni prostor: Balansiranje na rubu
Temeljno pitanje koje se postavlja jest ono o granicama slobode okupljanja zajamčene Ustavom Republike Hrvatske. S jedne strane, svaki građanin ima pravo izražavati svoje stavove i vjerovanja, pa i kroz javna okupljanja. S druge strane, javni prostori su resurs koji koriste svi građani, neovisno o njihovim uvjerenjima. Kada molitveni skupovi na trgovima postanu svakodnevica, a njihova buka i prisutnost utječu na normalno odvijanje života u gradu, postavlja se legitimno pitanje narušavanja prava drugih građana.
Povijest i evolucija “klečavaca”
Fenomen “klečavaca” nije nov, no njegova vidljivost i organiziranost u posljednje vrijeme značajno su porasle. Ono što je započelo kao sporadični vjerski čin, s vremenom se pretvorilo u redovitu aktivnost koja privlači sve veći broj sudionika, ali i kritičara. Važno je razumjeti kontekst u kojem se ovo događa – rastuća polarizacija društva, različiti pristupi vjeri i njezinoj ulozi u javnom životu, te sve snažnije zagovaranje sekularnog društva.
Početne faze: Skupine su bile manje, okupljale su se sporadično, često bez značajnog utjecaja na svakodnevni život građana.
Organiziranost: S vremenom su se formirale organiziranije skupine s jasno određenim terminima i lokacijama okupljanja.
Reakcije javnosti: Prve reakcije bile su uglavnom ignoriranje ili blaga kritika, no kako su skupovi postajali masovniji i dugotrajniji, rasle su i kritike, osobito zbog smetnji u javnom prometu i narušavanja mira.
Peticija Sanje Sarnavke: Okidač za raspravu
Pokretanje peticije od strane Sanje Sarnavke, poznate aktivistkinje, predstavljalo je jasan signal da problem više nije marginalan. Cilj peticije je zatražiti od nadležnih institucija da “klečavcima” onemoguće okupljanje na javnim trgovima, što je izazvalo podijeljene reakcije.
“Ne možemo dopustiti da se javni gradski prostori pretvaraju u crkve na otvorenom”, izjavila je Sarnavka, naglašavajući kako je riječ o narušavanju prava svih građana na slobodno korištenje trgova.
S jedne strane, podržavatelji peticije vide je kao borbu za očuvanje sekularnog karaktera javnog prostora i kao nužnu reakciju na pretjeranu vidljivost jedne vjerske skupine. S druge strane, protivnici peticije smatraju je diskriminacijskom i ograničavanjem vjerskih sloboda.
Uloga institucija: Pasivnost ili zakonita procedura?
Jedno od ključnih pitanja koje se nameće jest zašto institucije, poput gradskih vlasti ili policije, do sada nisu poduzele konkretne korake kako bi riješile ovaj problem. Je li riječ o pasivnosti, nespremnosti da se zamjere nekome, ili se jednostavno radi o pravnom okviru koji takva okupljanja ne sankcionira dovoljno rigorozno?
Zakonski okvir i tumačenja
U Hrvatskoj su zakoni koji reguliraju javna okupljanja prilično jasni kada je riječ o potrebi prijave skupa i zabrani ometanja javnog reda i mira. Međutim, tumačenje što točno predstavlja “ometanje javnog reda i mira” u kontekstu dugotrajnih, ali mirnih molitvenih skupova, otvara prostor za različite interpretacije.
Zakon o javnom okupljanju: Propisuje obvezu prijave skupa, zabranu korištenja pirotehničkih sredstava, te zabranu govora mržnje ili poziva na nasilje.
Prekršajni zakon: Definira prekršaje protiv javnog reda i mira, no primjena na “klečavce” nije uvijek jednostavna ako se ne krše eksplicitne odredbe poput buke ili blokade prometa.
Ustavna prava: Zaštita slobode vjeroispovijesti i slobode okupljanja često se navode kao argument u obranu “klečavaca”.
Nadležnosti i odgovornosti
Očito je da postoji određena nesigurnost u tome tko je primarno odgovoran za reguliranje ovakvih situacija. Je li to Grad Zagreb, Ministarstvo unutarnjih poslova, ili neka druga institucija? Činjenica da nema jasnog i dosljednog odgovora od strane institucija samo dodatno potpiruje nezadovoljstvo i frustraciju građana.
Grad Zagreb: Zadužen je za upravljanje gradskim prostorom, no donošenje odluka o zabrani ili ograničavanju javnih okupljanja na trgovima može biti pravno i politički osjetljivo.
MUP: Policija je odgovorna za održavanje javnog reda i mira, no intervencija bi bila opravdana samo u slučaju kršenja zakona.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i druga tijela: Iako nisu izravno nadležna za zabranu okupljanja, mogu dati svoje mišljenje o eventualnoj diskriminaciji ili narušavanju prava.
Što točno smeta? Detaljnija analiza prigovora
Da bismo razumjeli zašto je peticija Sanje Sarnavke dobila podršku, nužno je analizirati konkretne prigovore koji se upućuju na “klečavce”. Nije riječ samo o pukom vjerskom činu, već o posljedicama koje on ostavlja na javni prostor i živote drugih ljudi.
Narušavanje javnog reda i mira
Iako sudionici tvrde da su mirni, dugotrajno stajanje ili klečanje na frekventnim lokacijama, popraćeno molitvom i pjevanjem, može predstavljati smetnju za druge građane.
Buka: Pjesme i molitve, iako same po sebi nisu “glasne” u smislu nasilja, mogu biti iritantne i ometajuće u urbanom okruženju koje bi trebalo biti mirnije.
Fizička blokada: Skupine se često šire, ometajući prolaz pješaka, pristup trgovinama ili institucijama smještenim na trgu.
Estetika prostora: Neki smatraju da prisutnost velikih vjerskih skupina, bez obzira na njihovu mirnoću, narušava estetski izgled javnog prostora koji bi trebao biti neutralan.
Sekularnost javnog prostora
Zagovornici sekularnosti naglašavaju da javni prostori ne bi smjeli biti rezervirani isključivo za jednu vjersku skupinu, niti bi javni novac trebao financirati ili tolerirati takve manifestacije na način koji isključuje druge.
Dvojni standardi: Postavlja se pitanje bi li se jednaka tolerancija pokazala prema drugim vjerskim ili ideološkim skupinama koje bi željele koristiti trgove na sličan način.
Zlouporaba javnog dobra: Smatra se da se javno dobro (trgovi) koristi za promicanje isključivo jedne vjere, što nije u skladu s konceptom građanskog društva.
Utjecaj na djecu i osjetljive skupine
Prisutnost “klečavaca” u nekim slučajevima može biti neugodna ili čak zastrašujuća za djecu ili osobe koje ne dijele ta vjerska uvjerenja. Stalne molitve i vjerski simboli na javnom mjestu gdje bi djeca trebala bezbrižno provoditi vrijeme, mogu biti problematični.
Argumenti “za” i “protiv” slobode vjerskih okupljanja na trgovima
Kada se govori o ovoj temi, uvijek se suočavamo s dva polarizirana stava. Razmotrimo ključne argumente svake strane.
Argumenti podržavatelja “klečavaca”:
1. Sloboda vjeroispovijesti i savjesti: Ustav RH jamči slobodu vjeroispovijesti.
2. Mirnoća i nenasilje: Skupovi su mirni i ne predstavljaju prijetnju javnom redu i miru u smislu nasilja.
3. Neometanje prometa (često): Sudionici tvrde da se trude ne ometati promet, a ako to i čine, onda je to samo privremeno.
4. Pravo na javni prostor: Svaki građanin ima pravo koristiti javni prostor.
5. Vjersko svjedočenje: Cilj je svjedočiti o svojoj vjeri u javnosti.
6. Ograničavanje sloboda: Svaka zabrana ovakvih skupova predstavlja ograničavanje Ustavom zajamčenih sloboda.
Argumenti protivnika “klečavaca” i podržavatelja peticije:
1. Narušavanje javnog reda i mira: Duga prisutnost i buka ometaju svakodnevni život.
2. Diskriminacija drugih skupina: Postavlja se pitanje bi li se jednaka prava dopustila drugim, manje popularnim, ideološkim ili vjerskim skupinama.
3. Sekularnost javnog prostora: Trgovi bi trebali biti neutralni prostori za sve građane.
4. Ometanje prometa i svakodnevice: Blokada prilaza, trgovina, institucija.
5. Neprikladnost za djecu: Djeca se izlažu vjerskim sadržajima bez pristanka roditelja.
6. Nedostatak jasnog pravnog okvira za regulaciju: Institucije ne reagiraju adekvatno.
7. Komomercijalizacija ili profanizacija: Javni prostor se pretvara u mjesto vjerskog, a ne građanskog djelovanja.
Postojeća statistika i usporedni primjeri
Iako specifičnih statistika o “klečavcima” u Hrvatskoj nema, možemo se osvrnuti na širu sliku javnih okupljanja i potencijalnih problema. Prema podacima MUP-a, broj javnih okupljanja varira iz godine u godinu, no većina njih prolazi bez značajnijih incidenata. Problem “klečavaca” ipak izdvaja činjenica da su to redovita, dugotrajna okupljanja specifične vjerske prirode na najfrekventnijim lokacijama, što ih čini drugačijima od povremenih prosvjeda ili proslava.
U drugim europskim zemljama, slične situacije nerijetko bivaju riješene kroz jasne lokalne odredbe o korištenju javnih površina, ograničavajući trajanje, glasnoću ili specifične aktivnosti na njima. Primjerice, u nekim gradovima Njemačke ili Nizozemske postoje stroga pravila o dozvoljenom korištenju trgova za vjerska ili politička okupljanja kako bi se osigurao balans između prava na slobodu izražavanja i prava građana na mir i slobodno kretanje.
Rješenja i prijedlozi za budućnost
Kako bi se ova situacija razriješila na zadovoljstvo svih, potrebno je pronaći kompromisno rješenje koje poštuje sve relevantne zakone i ustavna prava.
Mogući pravci djelovanja:
1. Jasna pravna regulacija: Donijeti podzakonske akte kojima će se precizirati uvjeti za dugotrajna i redovita vjerska okupljanja na javnim površinama, s naglaskom na lokaciju, trajanje i razinu buke.
2. Dodjela alternativnih lokacija: Identificirati lokacije koje bi bile prikladnije za ovakva okupljanja, a koje ne bi ometale svakodnevni život građana u središtu grada.
3. Institucionalni dijalog: Potaknuti dijalog između vjerskih zajednica, civilnog društva i gradskih vlasti kako bi se postigao konsenzus.
4. Aktivnija uloga policije: Ukoliko dođe do jasnog kršenja zakona (ometanje prometa, prekoračenje dozvoljene buke), policija bi trebala reagirati promptno i dosljedno.
5. Podrška peticijama kao mehanizmom demokratskog djelovanja: Peticije poput ove koju je pokrenula Sanja Sarnavka služe kao važan mehanizam kojim građani izražavaju svoje nezadovoljstvo i potiču institucije na djelovanje.
Zaključak: Potraga za ravnotežom
Slučaj “klečavaca” i peticije Sanje Sarnavke samo je jedan u nizu primjera koji pokazuju kako su u dinamičnom hrvatskom društvu sukobi interesa i svjetonazora sve izraženiji. Dok se jedni bore za očuvanje sekularnosti javnog prostora i prava na mir, drugi naglašavaju važnost vjerskih sloboda i prava na javno izražavanje. Ključ uspjeha leži u pronalaženju pravnog i društvenog okvira koji će omogućiti suživot različitih uvjerenja, a da se pritom ne naruše temeljna prava i slobode svih građana. Uloga institucija u ovom procesu je ključna – one moraju biti efikasne, transparentne i dosljedne u primjeni zakona, te sposobne voditi dijalog koji će dovesti do održivih rješenja. Hoće li ova peticija biti prekretnica ili samo još jedan glas u buci, pokazat će vrijeme i reakcija onih koji su pozvani odlučivati.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što točno znači “klečavci” u ovom kontekstu?
“Klečavci” je neformalan naziv za vjernike, uglavnom katolike, koji se redovito okupljaju na javnim gradskim trgovima, posebice na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, kako bi molili i svjedočili svoju vjeru.
Koja su zakonska prava “klečavaca” na javna okupljanja?
Ustav RH jamči slobodu okupljanja i slobodu vjeroispovijesti. Zakon o javnom okupljanju propisuje uvjete pod kojima se takva okupljanja mogu održati, uključujući obvezu prijave u određenim slučajevima.
Na koji način “klečavci” navodno ometaju javni red i mir?
Protivnici navode da dugotrajno okupljanje, molitva i pjevanje, kao i fizička prisutnost velikih skupina, mogu ometati prolaz pješaka, pristup objektima na trgu te narušavati mir u urbanom okruženju.
Zašto institucije (Grad Zagreb, policija) do sada nisu poduzele konkretnije korake?
Navodni razlozi uključuju složenost pravnog tumačenja, želju za izbjegavanjem sukoba s vjerskim zajednicama ili građanima, te moguće neslaganje oko toga tko je primarno nadležan za rješavanje takvih situacija.
Koja je svrha peticije koju je pokrenula Sanja Sarnavka?
Svrha peticije je zatražiti od nadležnih institucija da spriječe daljnje održavanje “klečavaca” na javnim trgovima, smatrajući ih neprikladnim za takve prostore i narušavanjem prava drugih građana.
Je li sekularnost javnog prostora ugrožena ovakvim okupljanjima?
Zagovornici sekularnosti smatraju da su ovakva masovna vjerska okupljanja na trgovima suprotna konceptu neutralnog javnog prostora, koji bi trebao biti dostupan i ugodan svim građanima bez obzira na njihova vjerska uvjerenja.
Postoje li slični problemi ili rješenja u drugim zemljama?
Da, slični sukobi između prava na slobodu okupljanja i potrebe za očuvanjem javnog reda i mira postoje i u drugim zemljama. Rješenja često uključuju preciznije lokalne propise o korištenju javnih prostora, ograničavanje trajanja ili glasnoće, te pronalaženje alternativnih lokacija.
Leave a Comment