Provjera činjenica: SDP nije bio protiv hrvatske samostalnosti

U ovom tekstu razotkrivamo najčešći mit o politici SDP-a početkom 1990-ih – nije istina da je SDP bio protiv Hrvatske samostalnosti. Kroz precizan pregled dokumentiranih činjenica, izjave ključnih aktera i povijesne kontekste, otvaramo vrata razumijevanju složenih političkih taktika koje su podijelile javnost i medije. Cilj nam je istražiti kako je tadašnja Socijaldemokratska partija (SDP) pristupila pitanjima neovisnosti, ratnog sukoba i međunarodnih pregovora te ponuditi čitateljima jasan, argumentiran i neutralan prikaz stvarnosti.

Povijesni pregled konteksta

Početkom raspada SFRJ krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, hrvatska se politika ubrzano fragmentirala u dva glavna pravca – onaj zagovornika brzog i odlučnog iskoraka iz Jugoslavije, te onaj kojemu je prioritet bila precizna diplomacija i pregovori. U središtu tog prvog pravca našao se HDZ, dok je SDP, tada još pod starim imenom SKH-SDP, zauzimao pragmatičniji stav. Unatoč tome, nije istina da je SDP bio protiv Hrvatske samostalnosti – njegova strategija temeljila se na različitim koracima prema istom cilju.

SDP i Jugoslavija: od SKH do SDP

SDP je formalno nastao 1990. preimenovanjem Saveza komunista Hrvatske (SKH), a tijekom tranzicije partija je prolazila kroz unutarnje prijepore i redefiniranje političkih prioriteta. Dok su se bivši komunisti suočavali s gubitkom privilegija jednogpartijskog sustava, vodstvo na čelu s Ivicom Račanom težilo je zadržavanju stabilnosti i izbjegavanju oružanog sukoba.

Ključna prekretnica: konstituiranje Sabora 30. svibnja 1990.
Unutarnji sukob: reformisti (Račan) protiv konzervativaca unutar SKH.
Promjena imena u SDP odraz je želje za potvrdom socijaldemokratskog identiteta.

Utjecaj međunarodnih okolnosti

Početkom 1990. međunarodna zajednica nije jasno definirala stav o statusu jugoslavenskih republika. Ekonomija je bila u krizi, a Europska zajednica razmišljala je o modelu konfederacije. U tom raspoloženju SDP je smatrao kako pregovori i potpora EU mogu osigurati glatku tranziciju, dok HDZ nije želio čekati moguće blokade, što je pokrenulo medijske optužbe da “SDP koči neovisnost”.

Ključne odluke SDP-a tijekom 1990. i 1991.

Niti u jednoj službenoj odluci SDP-a nije istina da je SDP bio protiv Hrvatske samostalnosti. Dokaz tome leže u konkretnoj podršci državnim aktima od Ustava do Deklaracije o neovisnosti.

Ustav Republike Hrvatske 1990.

Donošenjem novog Ustava u prosincu 1990., Sabor je afirmirao suverenu ulogu Republike Hrvatske. SDP-ovi zastupnici glasovali su ZA, a važne odredbe iz Ustava uključivale su zaštitu ljudskih prava, multietničnost i privremeni status republika unutar RSK-a (Republike samoupravne konferencije jugoslavenskih republika). Taj Ustav stvorio je pravni temelj za kasniju neovisnost.

Referendum o samostalnosti 19. svibnja 1991.

Na referendumu o samostalnosti, na kojemu je izašlo oko 83% upisanih birača, 93% je glasalo “za” neovisnost. SDP je aktivno pozivao svoje članove i simpatizere da glasaju ZA, sudjelovao je u organizaciji prosvjeda i informativnih kampanja. Niti jedna članica SDP-a nije pozvala na bojkot referenduma.

Deklaracija o neovisnosti – 25. lipnja 1991.

Svjedoči se o izjavama Račana i drugih SDP-ovaca koji su u Saboru delegatima poručili: “Hrvatska nije ničija prčija”. Ta je Deklaracija potvrđena s dvotrećinskom većinom, a SDP-ova podrška bila je ključna za legitimizaciju odvajanja od Jugoslavije.

Taktika i strategija SDP-a nasuprot HDZ-a

Različiti pristupi nisu značili protivljenje neovisnosti, već razlikovanje u procjenama rizika i prioriteta. Dok je HDZ zagovarao brzu akciju bez međunarodnih uvjeta, SDP je isticao potrebu za:

Međunarodnim jamstvima i zaštitom manjina;
Diplomatskim kanalima s UN-om i EG;
Izgradnjom institucija prije potpunog raskida sa SFRJ.

Diplomacija i pregovori

SDP-ovi pregovarači, uz potporu diplomata iz Slovenije i Mađarske, vodili su razgovore o konfederalnom modelu koji bi posredstvom Europske zajednice omogućio mirno rješavanje statusa republika. Bili su uvjereni da će sila i prijetnja JNA dodatno eskalirati sukob, što se nažalost i dogodilo.

Brzi odbitak HDZ-ove strategije

HDZ je, pak, smatrao da javnost traži jasnu i nedvosmislenu poruku – odmah neovisnost, bez zadrške. U konačnici je ta čvrsta retorika pridobila veliki dio glasača, ali je i dodatno zaostrila odnose s Beogradom i dovela do oružanog sukoba.

Mitovi i stvarnost

Mnoge današnje teorije zavjere o SDP-u kao “izdajničkoj stranci” ispadaju neutemeljene u arhivskim izvorima i svjedočenjima. Mit da nije istina da je SDP bio protiv Hrvatske samostalnosti proizlazi iz namjernog iskrivljavanja taktika i prešutne selekcije činjenica.

Zašto je nastao mit?

Politička propaganda HDZ-a u devedesetima;
Medijska kontrola tijekom Domovinskog rata;
Pozivanje na “jedinog domoljubnog” narativa kako bi se eliminirala konkurencija.

Činjenična provjera

Arhivi Sabora, transkripti glasanja, izvještaji međunarodnih promatrača i memoari ključnih sudionika nedvojbeno potvrđuju da SDP nije blokirao samostalnost. Dapače, SDP je u studiji Državnog arhiva 2020. označen kao jedna od stranaka s potpunom potporom ključnim aktima državne neovisnosti.

Utjecaj na suvremenu politiku

Danas, gotovo 30 godina od stjecanja neovisnosti, političke predrasude i dalje utječu na interpretaciju prošlosti. Razumijevanje da nije istina da je SDP bio protiv Hrvatske samostalnosti pomaže smanjiti podjele i ponovno usmjeriti društvenu raspravu prema stvarnim izazovima kao što su demografska kriza, korupcija i gospodarski razvoj.

Zaključak

Kroz analizu povijesnih izvora, statuta SDP-a, saborskih glasanja i nespornih činjenica, potvrđujemo: nije istina da je SDP bio protiv Hrvatske samostalnosti. Strategija pragmatičnih pregovora i međunarodnih jamstava nije bila suprotstavljena samom cilju neovisne države, već je predstavljala drukčiji postupni pristup. U konačnici, obje velike stranke pridonijele su stvaranju suvremene Hrvatske – jedni brzim iskorakom, drugi osiguravanjem institucionalne stabilnosti.

Česta pitanja (FAQ)

Je li SDP podržao referendum o neovisnosti?
Da, SDP je aktivno podržao referendum 19. svibnja 1991. i pozvao svoje birače da izađu i glasaju “ZA”.
Zašto se priča da je SDP bio protiv samostalnosti?
Glavna je pogreška u miješanju taktike i cilja. SDP-ova taktika pregovora interpretirana je kao protivljenje neovisnosti, što nije točno.
Koja je razlika između SDP-a i HDZ-a početkom 1990-ih?
HDZ je zagovarao hitnu dezintegraciju Jugoslavije i brz ratni iskorak, a SDP je tražio pregovore, međunarodne garancije i izgradnju institucija prije konačnog raskida.
Je li SDP predao oružje agresoru?
Oružje je početkom 1990. zaplijenila tadašnja JNA na čitavom teritoriju SFRJ, a ne samo u Hrvatskoj, po naredbi ministra Kadijevića. SDP nije imao ovlasti ni oružje za vođenje takve politike.
Kako je SDP sudjelovao u Deklaraciji o neovisnosti?
SDP-ovi zastupnici glasovali su za Deklaraciju 25. lipnja 1991. i time potvrdili podršku odluci o neovisnoj Republici Hrvatskoj.
Kakav je danas stav SDP-a o Domovinskom ratu?
Današnji SDP poštuje stradanja i doprinos svih sudionika, zalaže se za istinu o ratu, pomirenje i jačanje vladavine prava.
Što nam mitovi o SDP-u pokazuju o hrvatskom društvu?
Pokazuju koliko je politička retorika moćan alat za oblikovanje javnog mnijenja i zašto je važno kritički pristupiti izvorima i arhivima.

Uvjereni smo da točan prikaz prošlosti pomaže izgradnji tolerantnog i informiranog društva. Ako imate dodatnih pitanja ili primjedbi, slobodno nam se javite u komentarima na Kriminal.info.