Jadransko more danas vuče teret kojemu bi trebale dopustiti da bude smanjen: rustikalna ribarska tradicija susreće se s modernim problemom plastičnog otpada koji se gomila uz obale i po dubinama. Unatoč svakodnevnom radu ribara i različitim inicijativama, infrastruktura za odlaganje i recikliranje otpada nije razvijena dovoljno da bi se otpad pravilno zbrinuo na terenu. Udruga Sunce i njezini partneri iz Hrvatske i Italije kroz projekt FishNoWaste mapiraju vrste i količine otpada koji nastaje u ribolovu, s ciljem uspostave zajedničkog modela gospodarenja otpadom koji bi omogućio otpadnu materiju ponovno upotrijebiti, reciklirati i smanjiti njezinu prisutnost u moru.
Paradoksalne slike i stvarni izazovi
U posljednjih nekoliko godina javlja se snažan paradoks: vlasti zahtijevaju da ribari predaju pasivno ulovljeni otpad, no na terenu često nemaju mjesta ni mogućnosti za odlaganje tog otpada. Ova vrsta dileme jasno govori o tome koliko je sustav odlaganja neusklađen s potrebama ribarske operativnosti. Bez dostupne infrastrukture i logističke podrške, napori za saniranje otpada ostaju bez zamaha.
Situaciju dodatno kompliciraju izazovi vezani uz postojeće opcije odlagališta. One su brojčano ograničene, nerazgranate i nerijetko neefikasne, što znači da otpad često završava na pogrešnim mjestima ili ostaje neuklonjen. Smjernice i nadležnosti s nadzornih tijela ne daju jasnu sliku o tome kada i kako će se rješavati pristup otpadu, pa ribari ostaju zarobljeni između ekološke odgovornosti i operativnih ograničenja.
Utjecaj na svakodnevne poslove i sigurnost morskog ekosustava
U praksi to znači da dio otpada nastaje tijekom ribolovne aktivnosti, kada se mreže oštete, konopi i druge plastične komponente troše ili gube, a otpad ulazi u more. Kada se takav otpad ne ukloni pravovremeno, on postaje dio morskog ekosustava i stvara rizike poput tzv. ghost nets – napuštenih mreža koje nastavljaju loviti ili zarobljavati morske organizme. Osim mreža, plastični fragmenti i kutije od stiropora često završavaju na dnu ili plutaju brodom, doprinoseći dugotrajnim posljedicama na biološku raznovrsnost i zdravlje vodenih staništa.
Koćarski ribolov i otpad kao nusprodukt rada
Najveći udio otpada povezan je s koćarskim ribolovom, gdje teška oprema i plastične komponente otkrivaju svoje problematične aspekte. Na dnu pronađene su mreže i konopi koji se tijekom rada oštete ili izgube, stvarajući plastične fragmente koji ostaju prisutni godinama. Slika je još složenija jer olakani materijali poput stiropornih kutija za ribu dodatno pogoršavaju situaciju: njihovi se dijelovi rasipaju, razgrade i završavaju u moru.
Kulminacija tih izazova često proizlazi iz neadekvatnog gospodarenja otpadom, što je dodatno pogoršano zbog njegove krhkosti i dugotrajnosti. Ribari često ističu da i najjednostavniji predmeti – poput stiropornih kašeta – mogu postupno propasti i završiti upravo tamo gdje ih najviše ne žele vidjeti: u vodi. Kako bi se ovakva dinamika prekinula, potrebne su cjelovite infrastrukturne i upravljačke promjene.
U sklopu FishNoWaste provodi se sustavni monitoring pasivno izvađenog otpada: jednom mjesečno u ribarskoj luci Tribunj analiziraju se odabrane vreće otpada kako bi se označila ukupna količina i vrsta prisutnog otpada. Znanstveni pristup ovom problemu važan je kako bi se identificirale ključne točke intervencije i odredili prioriteti budućih rješenja.
Monitoring i znanstveno znanje kao motor promjene
Fotografije, zapisi i uzorci otpada koje prikupljaju partnerske organizacije služe kao temelj za razumijevanje dinamike otpada u Jadranskom moru. Pružaju brak između terenskog iskustva ribara i akademskih pristupa, što omogućava transparentan i ponovljiv okvir analize. Takav pristup stvara konzistentan paketić podataka koji nadležnim tijelima pomaže da razumiju gdje i kako intervenirati s najbolje učinkovitosti i najmanjim troškovima.
Najvažniji zaključci do sada ukazuju na to da je ključan korak u budućnosti uvođenje učinkovitih mehanizama za predaju i recikliranje otpada na razini luka te razvijanje standardiziranih protokola za evidenciju napuštene i predane opreme. Ovakav okvir omogućava ribarima da budu aktivni partneri u procesu čišćenja mora, a istovremeno sprječava da otpad ostane neprodubljen problem unutar lokalnih zajednica.
Komunikacija, edukacija i kultura odgovornog ribarenja
U prilogu ovim tehničkim i logističkim rješenjima, komunikacija i edukacija imaju presudnu ulogu. Ribari se nalaze na prvoj liniji kontakta s onečišćenjem mora, a njihovo iskustvo i pragmatični pristup često otkrivaju najrealnije putove za rješavanje problema. Uz to, nužno je uključiti i širu javnost kako bi se stvorio pritisak za promjene i potaknule zajednice da podrže projekte kružnog gospodarstva u ribarstvu.
Inovacije nisu same po sebi dovoljno. Tek kada se tehnologija uklopi u edukaciju i promjene navika, rezultati postaju vidljivi. Primjeri dobre prakse iz zemalja koje su već implementirale modele poput Fishing for Litter pokazuju značajne rezultate: smanjenje završnog otpada i poboljšanje uvjeta u lukama. No, tehnologija sama po sebi nije dovoljna; nužna je dosljedna edukacija ribara da prepoznaju vrijednost pravilnog zbrinjavanja, recikliranja i ponovne upotrebe materijala.
Čakušić naglašava da su ribari ključni elementi u razumijevanju problema jer njihovo uvjerenje o tome što se doista događa s otpadom često je najprecizniji izvor informacija. Ako znaju da će oprema i otpad biti pravilno procesuirani i zbrinuti, vjerojatnije je da će biti odgovorni u svakodnevnim operacijama i izbjeći bacanje otpada preko palube.
Kružni pristup: smanjenje, ponovna upotreba, recikliranje
Kružni pristup u ribarstvu znači praktične, svakodnevne promjene koje smanjuju količinu otpada i povećavaju njegovu vrijednost kroz recikliranje i ponovnu upotrebu. To uključuje popravak mreža i korištenje višekratnih kašeta umjesto jednokratnih kontejnera te projektiranje brodskih prostora koji olakšavaju odlaganje otpada i odvajanje otpada na licu mjesta. Informativne kampanje i izravna uključenost ribara pomažu povećati svijest, a istovremeno motiviraju zajednice da prihvate ovakav pristup kao standard u svakodnevnom poslovanju.
Sunce, kroz svoje kampanje, nastoji približiti ribare javnosti i potaknuti širu podršku za inicijative kružnog gospodarstva. Cilj nije samo ukloniti postojeći otpad, nego ga pretvoriti u vrijedne resurse kroz recikliranje i ponovnu upotrebu u industriji ili lokalnim projektima. U praksi to znači uspostavu logističkih kanala za odvajanje otpada u lukama, osnaživanje uloga ribara kao posrednika između mora i okoliša te poticanje lokalnih zajednica da podrže održive modele ribolova.
Nadležnost, politika i konkretni koraci prema naprijed
Za učinkovitu promjenu potrebno je jasnije definirati uloge nadležnih tijela i uspostaviti transparentne protokole. To uključuje financijske poticaje za luka i ribare koji sudjeluju u programu odlaganja otpada, kao i tehničku podršku u vidu opreme za sakupljanje i odvajanje otpada na terenu. Također je bitno razviti jasne smjernice o tome kako se otpad evidentira, zbrinjava i potiče reciklaža, uz mehanizme praćenja i revizije koji osiguravaju dosljednost i učinkovitost programa.
Treba potaknuti uvođenje pilot-implementacija modela zajedničkog gospodarenja otpadom u odabranim lukama kako bi se demonstrirala učinkovitost takvog pristupa i identificirali eventualni problemi. Takve pilot faze pružaju vrijedne povratne informacije koje se mogu primijeniti na šire razmjernice i prilagoditi lokalnim uvjetima.
Postoje zemlje i regije koje su uspješno implementirale modele slične Fishing for Litter, gdje uklanjanje i ponovna upotreba otpada postaju standard u ribarstvu. Takvi programi pokazuju kako suradnja sa zajednicom, ulaganje u edukaciju i mobilizacija resursa mogu značajno smanjiti količinu otpada koja završava u moru. Hrvatska i Italija imaju priliku prilagoditi ove modele lokalnim potrebama, uz temeljito praćenje i prilagodbu prema rezultatima pilot-projekata. Uspješna integracija tehnoloških rješenja, poput naprednih materijala koji su lakši za recikliranje i otpornost na trošenje, može dodatno povećati učinkovitost sustava gospodarenja otpadom u ribarstvu.
Problem otpada u Jadranskom moru nije izoliran na jedan segment industrije ili na jedan geografски prostor. Radi se o složenom sustavu odnosa između ribara, lokalnih zajednica, nadležnih tijela i industrije koja podržava kružni model gospodarenja otpadom. Kroz projekt FishNoWaste i slične inicijative, postoji jasna vizija kako pretvoriti izazove u prilike: povećati učinkovitost prikupljanja otpada, etablirati jasne protokole za predaju i recikliranje, te educirati i motivirati ribare da budu aktivni sudionici promjena. U konačnici, cilj nije samo riješiti trenutni problem, nego izgraditi održiv sustav koji će s vremenom postati standardni način rada ribarske zajednice, s manje otpada u moru i više vrijednosti od materijala koji prije nije imao jasnu svrhu.
Leave a Comment